Poslovni broj: UsI-648/25-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: ŠTN, državljanin Rusije, rođen **.**.1987., zastupan po opunomoćenici Ivani Sedlar, odvjetnici iz Zagreba, Tratinska ulica 62, protiv tuženika:

Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi poništavanja rješenja, 17. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/7, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 13. veljače 2025. godine.

II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u postupku međunarodne zaštite te se tuženiku nalaže da u roku od 15 dana pružatelju besplatne pravne pomoći, odvjetnici Ivani Sedlar iz Zagreba, nadoknadi troškove ovog upravnog spora od 1.250,00 €.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenje od 13. veljače 2025. godine, kojim mu je kao strancu (državljaninu Rusije) i tražitelju međunarodne zaštite ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance (Centar), na vrijeme od najdulje tri mjeseca.

Tužitelj u tužbi ukazuje na razloge za odobravanje međunarodne zaštite te ističe da osporavano rješenje nije dovoljno obrazloženo. Smatra nejasnim zašto je određena baš mjera smještajem u Centar te ističe da u upravnom postupku nije saslušan. Tužitelj navodi da nije vođeno računa o načelu non refoulement te osporava trajanje mjere od tri mjeseca.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Osporavanim rješenjem od 13. veljače 2025. godine je tužitelj kao stranac i kao tražitelj međunarodne zaštite smješten u Centar na vrijeme do najdulje tri mjeseca.

Utvrđeno je da je tužitelj namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio prilikom readmisije iz Njemačke, koja mu je zabranila ulazak i boravak na području Europske unije, a također je utvrđeno da je odluku o vraćanju tužitelja donijela i Švicarska. Osporavano rješenje se najprije poziva na primjenu čl. 54. st. 2. t. 3. i 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 - ZMPZ), a kasnije se vrši obrazlaganje razloga za ograničenje slobode kretanja iz čl. 54. st. 2. t. 1. i 6. ZMPZ-a.

Tužitelj bez osnove u tužbi ukazuje na razloge za odobravanje međunarodne zaštite, jer je predmet ove pravne stvari isključivo ograničenje slobode kretanja smještajem u Centar, a ne ispitivanje uvjeta za mogućnost priznavanja prava na međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (RH).

Točno tužitelj u tužbi ukazuje na to da osporavano rješenje nije dovoljno obrazloženo. Međutim, sud u sporu pune jurisdikcije analizom dostupnih materijalnih dokaza i iznesenih neosporenih tvrdnji zaključuje da je tužitelj najprije nezakonito ušao u RH i zatražio međunarodnu zaštitu, nakon čega je odmah nezakonito napustio RH i konačno došao u Njemačku.

U tom smislu u konkretnom slučaju doista postoji razlog za ograničenje slobode kretanja iz čl. 54. st. 2. t. 1. ZMPZ-a, u kojem je propisana mogućnost ograničenja slobode kretanja tražitelju međunarodne zaštite ako je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega.

S obzirom na to da je tužitelj nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu već bio pobjegao iz RH, u konkretnom slučaju egzistira spomenuti razlog za ograničenje slobode kretanja iz čl. 54. st. 2. t. 1. ZMPZ-a.

U odnosu na tužiteljevo propitkivanje vrste mjere ograničenja slobode kretanja, sud smatra da mu je na temelju individualne procjene određena prikladna mjera smještaja u Centar, u smislu čl. 54. st. 5. i 6. ZMPZ-a, jer se drugim propisanim mjerama iz čl. 54. st. 5. ZMPZ-a ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, s obzirom na to da je tužitelj prethodno nezakonito napustio RH, iako je već bio zatražio međunarodnu zaštitu.

Netočan je navod tužitelja da nije bio saslušan u upravnom postupku, jer je bio saslušan na zapisnik od 13. veljače 2025. godine.

Neosnovano tužitelj navodi da se nije vodilo računa o primjeni načela non refoulement (čl. 6. ZMPZ-a), s obzirom na to da predmet osporavanog rješenja uopće nije prisilno udaljenje ni povratak tužitelja.

U odnosu na tužiteljev prigovor trajanja izrečene mjere, sud napominje da je u konkretnom slučaju mjera izrečena na vrijeme od najdulje tri mjeseca, što je u skladu sa zakonskim ograničenjem iz čl. 54. st. 9. ZMPZ-a.

Prema tome, osporavano rješenje je u svojoj izreci pravilno i zakonito, pa je tužbeni zahtjev za njegovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, jer je odluka o ograničenju slobode kretanja smještajem tužitelja u Centar trebala biti utemeljena isključivo na razlogu iz čl. 54. st. 2. t. 1. ZMPZ-a.

Sud je na raspravnom ročištu odbio prijedlog za saslušanje tužitelja, jer je ocijenio taj dokazni prijedlog neadekvatnim za utvrđivanje relevantnog činjeničnog stanja, imajući u vidu dostupnu materijalnu dokumentaciju i neosporene tvrdnje u upravnom postupku i u upravnom sporu.

Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenica tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% sveukupno iznosi 1.250,00 €.

U Zagrebu, 17. ožujka 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Ivana Sedlar

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ilica 335