Poslovni broj: 4 P-150/2021-28

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51 260 Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sucu Sonji Alač kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Stašeku, odvjetniku u Crikvenici, protiv tuženog FJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Brguljan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, radi utvrđenja, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 18. veljače 2025., 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

«Utvrđuje se da se priznanje tužbenog zahtjeva od strane AJ kao tuženice u parničnom predmetu Općinskog suda u Crikvenici, posl. broj P-139/00, po tužbi FJ i njegove supruge ĆJ kao tužitelja, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], sada upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (što je rezultiralo donošenjem presude na temelju priznanja posl. br. P-139/00 od 10. 03. 2000.), ima smatrati darom pok. AJ navedenih nekretnina tuženiku FJ.»

II Nalaže se tužiteljici da tuženom naknadi parnični trošak u iznosu od 2.250,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2025. kao dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 16. veljače 2021., koju podnosi protiv tuženog, radi utvrđenja, tužiteljica navodi da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. br. O-408/2020 od 22. listopada 2020. koje je djelomično ukinuto u toč. 2. izreke rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Gž- 4573/2020 od 20. siječnja 2021., prekinut ostavinski postupak iza pok. AJ, te da je tužiteljica kao njena zakonska nasljednica (kćer) upućena na pokretanje parnice protiv sunasljednika, sina ostaviteljice FJ, i to radi utvrđenja da se priznanje tužbenog zahtjeva učinjeno od strane ostaviteljice kao tužene u parničnom predmetu Općinskog suda u Crikvenici, posl. broj P-139/00, po tužbi FJ i njegove supruge ĆJ, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], sada upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (što je rezultiralo donošenjem presude na temelju priznanja posl. br. P-139/00 139/00 od 10. 03. 2000.), ima smatrati ostaviteljičinim darom navedenih nekretnina sinu. AJ bila je isključivi stvarni vlasnik i posjednik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja se u zemljišnim knjigama vodila na ime njenog pradjeda OJ. Ista da je 1977. temeljem sporazuma s KJ ishodila upis u katastar (PL 563) te je u razdoblju 1978-1980. izgradila kuću na navedenoj parceli. AJ da je nakon izgradnje nastavila sa znatnim ulaganjima u predmetnu nekretninu, pored ostalog ishodila je i uris kuće, te je istu i dalje kontinuirano koristila kao svoje isključivo - punopravno vlasništvo, i to sve do 2000. kada je nekretninu odlučila darovati tuženom na ime njegovog nasljednog dijela, a što je tuženi prihvatio. Do tada - to jest do darovanja – nekretninu da je pored AJ koristila te u istu ulagala jedino tužiteljica, odnosno tuženi da bi ponekad došao u obiteljsku posjetu, i to vrlo rijetko, a njegova supruga ĆJ da nikada nije ni bila na nekretnini. Dakle, tuženi da nije mogao polagati nikakvih prava u odnosu na nekretninu, a pogotovo da to ne bi mogla ĆJ. S obzirom na to da se nekretnina gruntovno vodila na ime pok. OJ da nije bilo moguće provesti prijenos prava vlasništva putem odgovarajućeg darovnog ugovora pa da je tuženi osmislio da se u svrhu sređivanja zemljišnoknjižnog stanja pokrene parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva osnovom navodne dosjelosti koji je proveden pod posl. br. P-139/00. Tuženi da je mimo dogovora odnosno bez znanja MJ u taj parnični postupak uključio i svoju suprugu kao navodnu stjecateljicu vlasništva. AJ, koja je tužena kao slijednica OJ, da je priznala takav tužbeni zahtjev slijedom čega da je donesena presuda na temelju priznanja od 10. ožujka 2000. temeljem koje su tuženi i ĆJ ishodili uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Slijedom iznijetog, da je evidentno da se u konkretnom slučaju radilo o dogovorenoj parnici odnosno prikrivenom darovanju, odnosno da je AJ priznanjem tužbenog zahtjeva disponirala svojim neupitnim faktičnim vlasničkim pravom samo u intenciji zemljišnoknjižne provedbe darovanja nekretnine koje je učinjeno isključivo tuženom. AJ da je sve navedeno izrijekom potvrdila u pisanom očitovanju od 31. srpnja 2015. Opisano priznanje tužbenog zahtjeva da predstavlja raspoložbu bez naknade koja se smatra darom u smislu čl. 72. Zakona o nasljeđivanju.

Temeljem gornjih tužbenih navoda tužiteljica je predložila donošenje presude kao u točki I izreke ove presude, a traži i naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženi je osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Tuženi navodi da potvrđuje točnost i istinitost podataka odnosno činjenica navedenih u točki I. tužbenog historijata odnosno činjeničnoj osnovi tužbe. Naime, tuženi potvrđuje da je zajedno sa suprugom ĆJ, u procesnim svojstvima tužitelja, pred ovim sudom inicirao parnični postupak radi deklaracije stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, a koji se parnični postupak vodio pod poslovnim brojem P-139/00 i u kojem je pokojna AJ imala procesno svojstvo odnosno ulogu tužene, i to kao potomak pokojnog pradjeda ČJ koji je bio upisan kao samovlasnik predmetne nekretnine. Nadalje, tuženi navodi da je točno i nesporno i to da je u navedenoj parnici sada pokojna AJ priznala tužbeni zahtjev. Nakon toga, tuženi da se, temeljem navedene pravomoćne presude zajedno sa suprugom, upisao kao suvlasnik nekretnine. Prema tome da je neistinita i netočna tvrdnja da se radilo o prikrivenom darovanju predmetne nekretnine odnosno daru. U konkretnom slučaju navedena da je presuda predstavljala samo deklaraciju onoga što se zbilo ranije: tuženikova stjecanja prava vlasništva građenjem, temeljem odredbe članka 152. ZVDSP. Nadalje navodi da su netočni navodi da je tužiteljica na bilo koji način participirala odnosno na bilo koji način dala svoj obol prilikom izgradnje kuće koja je izgrađena na predmetnoj nekretnini jer je kuću, uz suglasnost i dopuštenje pokojnice, financirao, izgradio i sagradio samo, jedino i isključivo tuženi koji je izgradnju započeo davne 1980., zajedno sa svojom suprugom. Gradnja je potom trajala otprilike dvije godine, nakon čega se tuženi zajedno sa suprugom ĆJ uselio u nekretninu, a pokojnica da ih je posjećivala samo onda kad bi došla u posjet sinu, dakle tuženom, što se obično dešavalo tijekom ljetnih mjeseci. Tuženi da je nekretninu izgradio temeljem suglasnosti za gradnju na tuđem zemljištu koju mu je dala pokojna AJ, kao nasljednica iza ČJ. Stoga, kada tužiteljica u činjeničnoj osnovi tužbe neistinito tvrdi da je temeljem sporazuma s RJ još 1977. počela graditi kuću tada da ista u predmetnoj parnici pokušava podmetnuti klasičnu zamjenu teza jer je istina potpuno suprotna. U tom smislu da je potpuno netočno i neistinito da su tuženi i pokojnica u svoj fantomski izmišljeni dogovor uključili i tuženikovu suprugu, a osim što je to potpuno netočno, potpuno da je i pravno irelevantno jer se tuženikova supruga ne nalazi na pasivnoj strani u predmetnoj parnici. Tuženi nadalje navodi da ne zna kakve su to dogovorene parnice, kako parnicu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini naziva tužiteljica, ali da sasvim sigurno dobro zna da navedena parnica nije vođena s ciljem i svrhom darovanja predmetne nekretnine, pa ni prikrivenog, nego radi toga da se stvarno stanje na nekretnini uskladi sa zemljišnoknjižnim stanjem. Stoga da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni svi zakonski uvjeti odnosno pretpostavke potrebni za stjecanje prava vlasništva na nekretnini građenjem na tuđem zemljištu u smislu ranije navedenih odredaba. Radi navedenoga, da nisu ispunjeni zakonski uvjeti da bi se ranije navedena pravna disponiranja pokojnice mogla okarakterizirati darovanjem i posljedično tome podvesti pod odredbu čl. 35. Zakona o nasljeđivanju. Ističe da nije bilo nikakvog darovanja nekretnine, ni prikrivenog, niti neprikrivenog, niti navodno darovanje tužiteljica dokazuje priklapanjem bilo kakvih relevantnih dokaznih sredstava koja bi upućivala na takvo činjenično stanje. Slijedom iznijetog, tuženi predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice kao neosnovanog, a traži i naknadu parničnog troška.

3. Tužiteljica je u daljnjem tijeku postupka navela da tvrdnja tuženog kako je on financirao i izgradio kuću na predmetnoj parceli predstavlja apsolutnu neistinu osmišljenu za potrebe ove parnice. Naime, kuću da je vlastitim sredstvima izgradila pok. AJ, uz svakovrsnu, kontinuiranu pomoć tužiteljice, a napose njezinog supruga CJ. S obzirom na to da tuženi nije imao baš nikakvog udjela u konkretnoj gradnji da je apsurdna njegova konstrukcija o navodnom stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu. Kao što je obrazloženo u tužbi, pok. AJ da je bila isključiva vlasnica i posjednica nekretnine sve do 2000. kada je ustupila svoje pravo vlasništva putem dogovorene odnosno fingirane parnice. Tvrdnja da je tuženi zajedno sa suprugom uselio u kuću odmah nakon izgradnje (odnosno prije skoro 40 godina) da je naprosto besmislena već iz razloga što je nekretnina zbog nedovršenosti i nedostatka bazične infrastrukture bila posve nepodesna za kontinuirani obiteljski boravak. Tuženi da je počeo koristiti nekretninu nakon ishođenja presude u predmetu posl. br. P-139/00, i to povremeno, u funkciji odmora ili obavljanja određenih radova, a u istoj stanuje, i to sam, unazad najviše 10 godina – nakon priključenja objekta na električnu mrežu. Vezano za ĆJ, istine radi da treba reći da u vrijeme gradnje ista još nije bila ni u braku niti u vezi s tuženikom, a daljnjem razdoblju sve do uknjižbe po presudi nikada da nije čak ni viđena na nekretnini. U tom kontekstu napominje da tuženi kao i njegova supruga imaju prebivalište u [adresa], na adresi [adresa]. Tuženikovo dociranje u pogledu stilizacije odnosno sadržaja tužbenog petita da je najblaže rečeno apsolutno promašeno i tu da bi svaka daljnja elaboracija bila suvišna. S obzirom na kvalifikacije koje iznosi tuženi da bi se moglo zaključiti da on smatra da je predmet ove parnice “utvrđenje ništetnosti darovanja” kao što je naznačio u uvodnom dijelu odgovora na tužbu. Tužiteljica navodi da je kuću za svoje potrebe izgradila AJ i da je ta nekretnina predstavljala njezino isključivo stvarno vlasništvo i posjed sve do darovanja tuženom, što da proizlazi iz dokumentacije priložene u dosadašnjem tijeku postupka.

4. Tuženi je u daljnjem tijeku postupka naveo da je potpuno netočan i neistinit tužiteljičin navod da je kuću vlastitim sredstvima izgradila pok. AJ, uz svakovrsnu, kontinuiranu pomoć tužiteljice, a napose njenog supruga CJ, navodeći da tužiteljica ni na koji način nije participirala odnosno na bilo koji način dala svoj obol i doprinos prilikom izgradnje kuće koja je izgrađena na predmetnoj nekretnini jer je kuću, uz dopuštenje pokojnice, financirao, izgradio i sagradio samo, jedino i isključivo tuženi koji je izgradnju počeo 1980. i koja je trajala cca dvije godine nakon čega se tuženi zajedno sa suprugom ĆJ uselio u nekretninu, a pokojnica ih je posjećivala samo onda kad bi došla u posjet sinu, dakle tuženom. Nadalje tuženi navodi da tužiteljica ne iznosi nikakve dokaze niti dokazna sredstva prilikom iznošenja prilično smjele i hrabre tvrdnje po kojoj je pokojnica pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini ustupila u fingiranoj parnici, navodeći da je isto potpuno netočno i neistinito. Nadalje, krajnje da je nejasno zbog čega tužiteljica pravno relevantnom činjenicom smatra činjenicu gdje tuženi i njegova supruga imaju prijavljeno prebivalište. Tuženi tvrdi da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stečeno dosjelošću i građenjem na tuđem zemljištu uz pribavljenu suglasnost vlasnika zemljišta.

5. U postupku su provedeni dokazi uvidom u preslike rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-4573/2020 od 20. siječnja 2021. (stranice 4-6 spisa), rješenja Općinskog suda u Rijeci posl. br. O-408/2020 od 26. veljače 2019. (stranice 7-8 spisa), izjave datirane s 31. srpnja 2015. (stranice 9-10 spisa), izjava od 2. kolovoza 1977 (stranica 11 spisa), povijesti promjena na katastarskim česticama od 17. kolovoza 2020. (stranica 12 spisa), dopisa Geoprojekta RJ Crikvenica te uplatnice (stranica 13 spisa), prijavnog lista za katastar zaprimljenog 14. prosinca 1994. (stranice 14-16 spisa), izjave od 28. travnja 2022. (stranice 42-43 spisa), uplatnica, računa, nacrta i dr. dokumentacije (stranice 44-53 spisa), rješenja Ureda za katastarske i geodetske poslove Rijeka, Ispostava Crikvenica od 28. travnja 1997. (stranica 56-57 spisa), dopisa Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Rijeka, Ispostava Crikvenica od 12. rujna 1996. (stranica 58 spisa), izjave od 28. travnja 2022. (stranica 59 spisa), ugovora o zamjeni nekretnina od 2. travnja 1985. (stranica 68 spisa), uplatnice (stranica 69 spisa), povijesti promjena na katastarskim česticama od 17. kolovoza 2020. (stranica 70 spisa), izjava od 2. kolovoza 1977 (stranice 71-72 spisa), dopisa (stranica 73 spisa), dopisa Geoprojekta RJ Crikvenica te uplatnice (stranice 74-75 spisa), na ročištu održanom 17. svibnja 2023. proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka (stranice 76-80 spisa), na ročištu održanom 3. listopada 2023. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka PJ i CJ (stranice 83-86 spisa), na ročištu održanom 22. listopada 2024. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠJ, JJ i LJ (stranice 121-127 spisa), a na ročištu održanom 18. veljače 2025. proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje ĆJ (stranice 142-145 spisa), te je izvršen uvid u spis ovoga suda posl. br. P-139/00 koji prileži ovom spisu.

Tužiteljica je tijekom prethodnog postupka predlagala i provođenje dokaza pribavom od MUP-a povijesnog pregleda prijavljenog boravišta odnosno prebivališta tuženog i ĆJ, te da se od HEP – Crikvenica pribavi podatak kada je objekt priključen na električnu mrežu, koji dokazni prijedlozi su odbijeni jer je provođenje ovih dokaza suvišno pored činjeničnog stanja utvrđenog na osnovu ranije navedenih, a provedenih dokaza.

Sud nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je tužiteljica dostavila u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, koja prileži na stranicama 110-114 spisa, te 129- 141 spisa, primjenom odredbe članka 299. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu: ZPP), jer se radi o dokazima koje je tužiteljica iznijela tijekom glavne rasprave, protivno odredbi stavka 2. cit. članka.

Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je kao u izreci presude, iz razloga koji će biti pojašnjeni u nastavku obrazloženja ove odluke.

6. Tužiteljica, koja je sestra tuženog, je u svom iskazu navela da je njezina majka Marija Buneta 1977. i 1985. sredila papire za 2 čestice koje se nalaze na [adresa], i to tako da je 1985. sredila vrt koji nije vezan uz kuću, a 1977. da je sredila parcelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je sada kuća. Njezina mama da je godinama živjela na [adresa]. Kada su počeli graditi tu kuću na [adresa], a to je bilo 1988. ili 1989., tako negdje, njezina mama da je stanovala kod susjeda. Naknadno je navela da ispravlja ove svoje navode, navodeći da je njihov otac umro 1983., tako da je u stvari to bilo prije očeve smrti, 1978. ili 1979., te da se kuća na [adresa] počela tada graditi. Navela je da se kuće ranije nisu radile kao sada već da su se gradile sporo. Najprije da su se ocrtali temelji, pa da su se gradili temelji, nije bilo ni vode, pa da su uzimali vodu od susjeda SJ. Nakon par godina kuća da se sazidala pa se nakon toga uređivao krov, pa su se kupili prozori. Ne može se izjasniti na upit kada je kuća stavljena pod krov, ni otprilike, zbog uzrujanosti i zbunjenosti, uglavnom, mama da je to radila sve sporo po sezoni, i da je bila kod susjeda. Misli da se mama uselila u tu kuću 1980. i neke, ali se ne može precizno izjasniti kada. Nakon toga da su se radila limena vrata, a na kraju da je rađena šterna jer nije bilo ni vode. Mama da je gore živjela od proljeća do zime. Imala je veliki vrt ispred i iza kuće, a radila je u gostioni kod "Vagabunde" jer je imala malu penziju pa joj je trebalo novaca. Kada bi joj novaca bilo ustrebalo, onda da bi uskočio stric UJ jer su se oni bavili turizmom pa da bi ona njemu vratila taj dug. Mama da je živjela gore na [adresa] dok god je mogla do 2000. i neke, dok god je mogla da je radila pa kada više nije mogla samo da je imala vrt gore. Uvijek da je mama govorila da će tu kuću darovati tuženom, i to da je i napravila, a tužiteljici da će dati kuću u [adresa]. Ona da se s tim nije žurila jer je mislila ako je njezin brat dobio ovo u [adresa], da će ona dobiti isto tako svoju kuću u [adresa] te da za to ima vremena. Ona da se i brinula o mami, navodeći da je išla u penziju da bi se o mami brinula, a na kraju da su se o mami brinule njezine kćeri ĐJ i IJ. Kako je nastao ovaj spor u ostavini da su utvrdili da je tuženi dobio ovu nekretninu na osnovu sudskog procesa u kojem su tuženi i njegova supruga ĆJ tužili njezinu mamu i dobili tu kuću po pola. Za taj postupak da je saznala tek na ostavini iza pok. majke. Ona da je inače mislila da ako je ovo darovni ugovor za tuženog za ovu nekretninu na [adresa] da je nekretnina u [adresa] ona koju je njoj njezina mama namijenila odnosno trebala darovati, odnosno da bi ona tu nekretninu u [adresa] trebala dobiti. Tuženi da je dolazio pomagati mami kod gradnje, međutim njegova supruga ĆJ da nikada nije dolazila prilikom gradnje, a dobila je pola kuće po tom sudskom sporu što da je tužiteljica sve kasnije ustanovila. Na upit na koji način je tuženi pomagao u gradnji te kuće tužiteljica je navela da se uzimao majstor, ali za ove manje poslove nekada da je dolazio tuženi. Mama da je bila stalno gore na [adresa] od 3. do 12. mjeseca, tamo da je bila više nego u [adresa]. Navela je da bi došao i njezin muž, dopeljati primjerice cement i radnike, ali uglavnom da su ono glavno radili majstori. To da je sve financirala njezina mama. Kuća se gradila na crno bez građevinske dozvole, tako da su se prije radile kuće, onda da je došao novi zakon Općine Vinodolske da se sve kuće moraju uknjižiti i izmjeriti, mama da je angažirala geodetsku firmu Geoprojekt i za to platila, pa da su se uknjižili u katastru, a nisu u gruntovnici i to da se sve sada otkrilo ovim sudskim procesom. Na upit od kuda je njena majka financirala gradnju te kuće navela je da je mama radila kod Vagabunde kao pomoćna kuharica, a tamo da je radila od prije Uskrsa do zime čak nekada za Novu godinu, a imali su i svadbe. Nije htjela posuđivati novce od gazde jer bi to bilo neugodno, već bi posuđivala novce od UJ kada joj je trebalo.

7. Tuženi, brat tužiteljice, je u svom iskazu naveo da sve što je iskazivala njegova sestra, je laž. On da je 1980. počeo graditi tu kuću na [adresa], a nitko osim njega da nije sudjelovao u financiranju gradnje te kuće, tako da je gradnju te kuće financirao on sam i u tome da nije sudjelovala ni njihova majka AJ, ni njihov otac GJ, niti bilo tko drugi. On da je pitao majku može li graditi tamo kuću na [adresa] i ona da je rekla "Sinko delaj" to da su bile njezine riječi. U to vrijeme da je plovio, sav materijal da su nabavljali on i njegova majka AJ s time da je on sve to financirao. Gradnja kuće da je trajala dvije godine, tako da se u toj kući moglo stanovati negdje 1982. Njegova majka da nije boravila gore jer je radila, tada da je bila u radnom odnosu, tako da nije mogla živjeti i boraviti u toj kući, majka da je u vrijeme gradnje te kuće radila u DIP-u Novi Vinodolski kao kuharica. Tata GJ da je u to vrijeme kada se gradila kuća bio živ, te da je i on dolazio gore i pomagao oko radova. Tata da nije ništa financirao. Radove na gradnji te kuće da su izvodili ljudi koji su danas nažalost svi pokojni tako da nema nijednog živog svjedoka. Od majstora koji su tamo radili da su bili sada pok. DJ i HJ, BJ, nažalost svi pokojni. Oni su bili zidari, a ovi drugi koji su pomagali i koji su vidjeli kako se ta kuća gradila od temelja na dalje njihovo saslušanje da je predložio u odgovoru na tužbu, navodeći da se radi o ŠJ, JJ, LJ, NJ i TJ. Oni da su pomagali, ali i radili. Ž da su mu pravili vanjsku stolariju, JJ da mu je pomagao od temelja do krova, a njegov pok. otac VJ da je stavljao krov. Novci koji su se posuđivali od UJ te novce da je majka posudila njemu za pir, a te novce da je on kada je prvi puta otišao na brod, a to je bilo 1980. vratio, navodeći da je dao mami da vrati stricu 500 USA $. On i njegova supruga ĆJ da su podnijeli tužbu protiv mame i ČJ i uknjižili se kao vlasnici te nekretnine. Mama da je rekla, to je tvoje i on i supruga da su se uknjižili na osnovu odluke donesene u tom sudskom postupku, a tako da je i bilo jer je on sve radio i financirao. Mama da nikada nije govorila da će kuću u [adresa] dati sestri, on da nije ni znao da su prepisali tu kuću odnosno doznao je to nakon tri godine da je majka prepisala tu kuću u [adresa] i zemlju na njegovu sestru odnosno tužiteljicu, i majčinu i očevu zemlju, sve da je prepisano na tužiteljicu, a to da je prepisano 2017. ili 2018. Na upit da se izjasni je li mu poznato iz kojeg razloga je uris te kuće u katastru izvršen na ime njihove majke AJ te iz kojih razloga je ugovor o zamjeni nekretnine sa SJ, a radi se o vrtu ispred predmetne kuće tkđ. napravljen na ime pok. majke odnosno iz kojeg razloga ti dokumenti nisu rađeni na njegovo ime tuženi je naveo vezano za ugovor o zamjeni koji se spominje, da se taj vrt uopće ne vodi na njemu, niti mu je poznato na kome se vodi. Taj vrt uz kuću da je vjerojatno na SJ, ali da to nema veze s kućom. Kada ga se pita zašto je na katastru sve upisano na njegovu majku, a ne na njega navodi da na koga bi trebalo biti, to da je rađeno prije nego što je on postao vlasnik. On da je postao vlasnik kada je tu nekretninu prepisao na sebe. Na upit iz kojeg razloga je majka tražila da se izvrši uris kuće 1988., a ne tuženi, tuženi je naveo na koji način je mogao tražiti da se na njegovo ime to sprovede ako se vodilo na majci. Na upit sjeća li se koga je tužio u postupku na osnovu kojeg se upisao kao vlasnik naveo je da je tužio ČJ i svoju majku. OJ da je tužio jer je bio upisan u Katastru ili u gruntovnici. ČJ da je njihov djed ili pradjed, ali da se on njega ne sjeća, a nije mu poznato kada je umro. Ova kuća u [adresa] da je 2020. priključena na elektroenergetsku mrežu, on da je podnio zahtjev za taj priključak i to platio. S ĆJ se vjenčao 1980. Na brodu da je plovio 6 godina. Kada je počeo graditi kuću na [adresa] da je imao 24 godine. Kuća da je bila useljiva 1982. i tada da je uselio u tu kuću. Sada da je 17 godina neprekidno u toj kući na [adresa], a 1982. da se nije tamo trajno uselio. Radio je u šumariji i više manje da je bio gore, a s obzirom na to da je imao obaveza vikendom i preko tjedna da je bio u [adresa]. Od 1982. da su tamo bili i on i žena u toj vikendici u [adresa] bez struje, a voda da je bila jer su imali šternu. Tužiteljica da je znala za ovaj sudski postupak na osnovu kojeg se upisao kao suvlasnik ove nekretnine, a to da su joj rekli i on i majka. Nije se službeno prijavio na tu adresu u [adresa] sve do 2000., a tamo da je prijavio stalni boravak 2000. Na upit može li se sjetiti je li se s majkom dogovarao vezano za parnični postupak tko će koga tužiti i iz kojeg razloga nije vođen ostavinski postupak iza pok. ČJ tuženi je naveo da nije vođen ostavinski postupak jer bi i onda trajao kao što sada traje već 2 godine. On da je majci rekao da moraju srediti te papire da bude kuća na njemu jer je on sve uložio u gradnju te kuće tako da je tako došlo do dogovora oko vođenja tog postupka, dakle nitko da mu ništa nije ni dao niti darovao, on da je majci rekao da će to tako napraviti da se kuća prepiše na njega, a majka da je rekla "Može sinko" i zajedno da je prepisao pola kuće na ženu jer su je skupa gradili.

8. Svjedok PJ, bratić majke stranaka, je u svom iskazu naveo da je da baka stranaka po majci F, bila sestra njegova pok. oca A (Karla). Naveo je da je majka stranaka sada pok. AJ počela graditi kuću na [adresa], navodeći da su oni imali kuću u drugom predjelu Bribirske šume, u Ravnom, koje je udaljeno od [adresa] cca 5 km. Njegov otac da je dolazio gore i pomagao oko izvođenja tih radova. AJ da je znala je doći kod njih, navodeći da ona nije imao auto, pa da su je oni znali vratiti nazad. Kaže da on nije odlazio na te radove, ali da zna da je njegov otac tamo dolazio i radio, nije im uzimao novce za te radove, zna da su pomagali i drugi, navodeći da su nekada ljudi pomagali jedni drugima više nego danas. Koliko mu je poznato iz priče njegova oca, otac da je govorio da je pok. AJ radila u drvno industrijskom poduzeću u novljanskom polju te da je ona od plaće gradila tu kuću na [adresa], to da je išlo pomalo jer su plaće bile male. Kada je naveo da su je znali odvesti autom kada bi bila došla kod njih u Ravno misli na to da bi je odvezli u kuću na [adresa]. U to vrijeme da je njegov otac bio u mirovini, a u mirovini da je bio od 1964. Kada mu je otac umro, sjeća se da se već on bio zaposlio i odslužio vojsku tako da je moguće da mu je umro u vrijeme kada je on imao 25 godina, ali se ne može točno sjetiti godine njegove smrti. Ne može se izjasniti koliko su stranke ovog postupka, koje su djeca AJ, u vrijeme gradnje te kuće na [adresa] imali godina. Naveo je da se uglavnom gore u šumu odlazilo po ljeti. Tada da nije bilo struje gore, danas da je struja pa da je lakše. Naveo je da je AJ nakon što je otišla u mirovinu radila kod Vagabunde, navodeći da je tamo dugo radila, misli jedno 10-ak godina čak da mu se čini do prodaje Vagabunda do tada da je ona tamo radila. Kada je radila u Vagabundu AJ da je živjela u toj kući jer joj je bilo daleko ići do [adresa]. Danas da to nije daleko, ali onda da je bilo jer se išlo pješke. Nije mu poznato tko sada živi u toj kući u [adresa].

9. Svjedok CJ, suprug tužiteljice, a šogor tuženog, je u svom iskazu naveo da je od 1973. u braku s tužiteljicom, s kojom živi u [adresa], a u pogledu kuće u [adresa], da mu je poznato sve od prvoga dana, od temelja odnosno od livade, kada se smislilo da će se tamo graditi kućica. Kaže da su tu kuću gradili tuženi, majka stranaka, a punica svjedoka AJ, pok. otac stranaka odnosno njegov punac GJ, svjedok i njegov kum ZJ. To da je bilo u vrijeme kada je tuženi bio još dečko, moguće u dobi od 20-ak godina. Punica AJ da je plaćala majstore, kada bi radili, a inače da su većinu radili sami. Naveo je da su bila dva zidara i to zidar HJ nadimak " Ć" i O EJ, on da je još živ, ali je nepokretan. Ta dva zidara da je pok. punica platila. Oni da su u grubo digli 4 zida te kućice na [adresa] i ostalo je to tako u grubo podignuto. Onda da su se stavljale grede unutarnje i pa da su došla 2 majstora raditi krov. To da su bili otac i sin KJ i JJ iz [adresa], koji su napravili kostur od krova, a oni da su zabijali letve i stavili gore aluminijski krov i kuća da je tada došla pod krov. Kuća da je došla pod krov negdje 1980-ih. Potom da su kupili prozore i ulazna vrata, koje je kupila pok. AJ u [adresa]. Svjedok da je ŽP, koji je živio u [adresa], radio struju, a kako je ŽP po struci bio bravar, to da je on njemu, za struju koju mu je napravio, napravio tabule i ulazna vrata od željeza da se može zaključati iznutra i zatvoriti. Ovo jer je pok. AJ gore bila i spavala, a radila je kod Vagabunde, a to je restoran na Ravnome. I onda da su on i kum ZJ dobili izgon iz kuće na [adresa]. Sjeća se da je to bilo 27. srpnja negdje 1985-1987. Tada da je tuženi već bio oženjen, i zna da je došla nova gazdarica, to je supruga tuženog ĆJ, i oni da su dobili izgon iz te kuće. Ona da nije bila gazdarice te kuće, ali da se tako ponijela kao da je, navodeći da je još gazdarica bila pok. AJ, koja je bila živa. Nije se nitko bunio, jer je pok. AJ uvijek govorila da će tu kuću ostaviti svome sinu odnosno tuženom s čim su se svi oni složili, a za kuću u [adresa] je rekla da tko je bude dogledao i o njoj vodio brigu da će ju taj dobiti. Ovo 27. srpnja 1985-1987. tada da im je supruga tuženog dala do znanja da oni tamo nemaju što tražiti, da je to tuženikovo, a bilo je babino, tada da je već kuća bila tako namještena da se u njoj moglo živjeti, odnosno baba je imala tamo stol, stolice, krevet, štednjak na drva, WC je bio vani iza kuće, kuća da je tada bila pod krovom i bila su ona željezna vrata. Grube građevinske radove kod izgradnje kuće da je financirala baba odnosno svjedokova pok. punica AJ. Ona da je financirala i kupnju građevinskog materijala, cementa, greda, greda za krov i poprečne grede, ona da je to kupila u DIP-u Novi Vinodolski. Zna da je ona to plaćala po računu kojeg je vidio, navodeći da je on taj materijal vozio gore i pomagao raditi odnosno graditi. Pok. AJ da je bila gore po ljeti, dok god je radila kod Vagabunde, tamo je spavala, a i prije dok nije radila u Vagabundi je bila subotom i nedjeljom gore, imala je tamo vrt, taj vrt je obrađivala, on ju je tamo vozio. Njegova punica da je prestala odlaziti gore u kuću u [adresa] malo poslije nego što se tuženi oženio. Tuženi da je u to vrijeme živio kod svoje punice u [adresa]. U toj kućici u vrijeme kada se gradila nije bilo ni struje niti vode, a vode nema ni dan danas. Postoji šterna. Za struju da su se snalazili na agregat i miješalica je bila na struju preko agregata, a voda da je bila u bačvama. On da bi svaki put dopeljao gore agregat, a neki put da bi posudio agregat od susjeda FP, koji je gore imao gostionu pa je imao agregat. Tuženi da je bio na brodu u vrijeme kada se gradila kuća, a kada god bi došao s broda da je radio, navodeći da je obavljao fizičke radove, kramp, lopata kao i svi drugi. Na upit da se izjasni je li mu poznato da bi tuženi na bilo koji način financijski doprinio gradnji te kuće na [adresa], svjedok je naveo da ne zna, on da to nije vidio.

10. Svjedok ŠJ, je u svom iskazu naveo da je tuženi njegov prijatelj, da je poznavao i pok. AJ, majku stranaka. Poznato mu je da kada se ta kuća u [adresa] gradila, da je tuženikova majka pred njim govorila da će tuženi tu graditi kuću. Ta kuća u [adresa] da se počela graditi negdje 1980. On i drugi tuženikovi prijatelji, i to JJ, LJ, da su tuženom pomagali u gradnji te kuće. Ne može se izjasniti koliko je trajala ta gradnja, jer je tu bilo dosta posla. Radili su sve, netko je bio na miješalici, pomagali su. Majka stranaka AJ da bi bila došla gore vikendom kad nije radila, dolazila je gore i za vrijeme gradnje te kuće. Materijal da je najviše financirao tuženi, on da je od početka do kraja sve financirao. Ovo zna jer su njih dvojica o tome pričali. Pok. AJ da je uvijek govorila da to tuženi gradi. Naveo je da poznaje supruga tužiteljice i da ga nikada nije vidio gore na gradilištu. Poznaje osobu imena AP i on da je znao doći gore na gradilište pomoći. Ne zna gdje je radila pok. AJ za vrijeme dok se gore na [adresa] gradila kuća. Nije mu poznato je li pok. AJ ikada živjela gore u kući na [adresa], a nije mu poznato ni je li gore kada prespavala. Pok. AJ da je rekla da će FJ tamo raditi odnosno graditi kuću. Pok. AJ da je dolazila gore vikendom za vrijeme dok se gradila kuća te da bi im donijela što za pojesti i popiti. Na upit zna li gdje je tuženi radio za vrijeme gradnje te kuće naveo je da samo zna da je na početku plovio, a kasnije da je radio u Mesokombinatu, ali se ne može izjasniti gdje je radio u vrijeme gradnje kuće. Od 1980. do 1990. tuženi da je živio u [adresa], dolje da je i rođen, a kasnije da je živio kod sadašnje žene. Dok se gradila ta kuća tuženi da je plovio i od tuda je to i financirao, a ne zna koliko je vremena dok je bio pomorac provodio na brodu, a koliko je bio kod kuće. Oni kao prijatelji tuženog da su pomagali u gradnji te kuće, a kada kaže pomagali da misli na to da su dodavali ciglu, miješali beton. 1980. da je gradnja počela, a ne zna koje godine je završena. Nije se radilo a da tuženog nije bilo gore tako da kada su oni pomagali uvijek je tuženi bio prisutan. I supruga tuženog da bi bila došla gore kada su gradili tu kuću. Zidao je čovjek koji je pokojni, pokrivao je K otac JJ, bili su i Ž, krov da su dizali gore, dodavali. Tada da nije bilo tamo ni struje niti vode odnosno vodovoda. Bio je agregat za struju, tko god je imao posudio bi agregat, navodeći da i tuženi ima agregat za struju. Kaže da je i on sudjelovalo u gradnji te kuće kada su se postavljali temelji te kuće, a bio je tamo i kada se zidalo i kada se krov radio. Nitko drugi osim njih nije radio na toj kući tako da nije vidio nikakve promjene na kući koje ne bi oni izvodili. Kad se ta kuća izgradila u nju da se uselio tuženi. Kaže da je dolazio gore kod tuženog, posjećivao ga. Njegova majka da bi bila došla u tu kuću. Kaže da nije baš stalno išao gore tako da ne može baš reći koliko je pok. majka stranaka tamo boravila, uglavnom da je dolazila gore.

11. Svjedok JJ je u svom iskazu naveo da poznaje obje stranke postupka, te da je poznavao i njihovu pok. majku AJ. Tuženom da je pomagao kada se počela graditi kuća na [adresa] kada god je mogao s obzirom na svoje poslovne obveze. Njegovo pomaganje da se svodilo uglavnom na fizičke poslove, miješanje cementa, nošenje opeka, vožnju kariole. Pomagali su ŠJ, LJ, NJ, ĆP i pok. OP, koji je plovio zajedno s tuženim. Kaže da je radio i KP, i on da je bio na brodu, a kada su došli s broda tada da se radilo. Kuća da se gradila od 1980. pa nadalje. Ponekad da bi bila prisutna i pok. majka stranaka pok. AJ za vrijeme dok su oni pomagali. Koliko mu je poznato uglavnom je tuženi nabavljao materijal za gradnju te kuće. Kada bi kamion došao to da bi trebalo istovariti, to da su ti poslovi u kojima su pomagali. Pok. AJ da bi bila rekla to je Perino, odnosno tuženikovo, on da dalje nije ulazio s njom ni u kakve razgovore jer ga to nije zanimalo. Supruga tužiteljice da poznaje po nadimku M, a dok je on bio gore, supruga tužiteljice da tamo nije viđao. Kaže da je gore bio i MP nadimka " Ć", on da je gore zidao, jer je bio majstor zidar. Gore da je bio i VJ, otac svjedoka, navodeći da je njegov otac radio krov. Njegov otac da je dogovarao izradu krova s tuženim. Tuženi da je došao kod njegova oca pitati da mu postavi krov, otac da mu je bio majstor i njih dvojica da su to rješavali financijski, a o tome on da nema drugih saznanja. On da je gore išao kao tuženikov prijatelj pomagati. Njemu da tata nije rekao tko ga plaća, ali može pretpostaviti da je to tuženi kada ga je on došao pitati za postavljanje krova. Tuženi da je plovio u vrijeme gradnje kuće, a radio je u Jugoliniji. Kaže da je on gore bio i pomagao jedino kada bi i tuženi bio gore, jer ga je tuženi i pozvao da mu pomogne. Ne zna da li se što radilo i kada je tuženi bio na brodu. 1980. da je tuženi živio u [adresa] u [adresa], a nakon što se oženio u [adresa] u [adresa], to da su sve sela u [adresa]. Pokojna AJ da je jedno vrijeme boravila u [adresa], pomagala je u ugostiteljskom objektu Vagabund. Nije bio prisutan kada su se plaćali majstori te o tome nema nikakvih saznanja. Od 1980-ih pa nadalje po njegovim saznanjima ovo je jedina kuća koju je tuženi gradio. Dok se to gradilo tuženi da još nije bio ni oženjen. Dok su oni pomagali nikada gore da nije bila supruga tuženog. Zna da je tamo bio i majstor BJ, misli da se zvao BJ, on je pokojni. On je isto bio zidar. Ne može se sjetiti je li tamo bio od samog početka od gradnje temelja, ali se sjeća da je bio prisutan kada se zidalo i kada se postavljao krov, navodeći da su on i tuženi stavljali brodski pod. Tuženi da je tu kuću gradio za sebe. Tuženi da je u zadnje vrijeme u toj kući, a nakon što je kuća bila sagrađena povremeno da bi boravio tamo jer je bio u radnom odnosu. Poznavao je sada pok. ŽP, bravara, a ne zna je li na toj kući on nešto radio od bravarije.

12. Svjedok LJ, je u svom iskazu naveo da poznaje obje stranke postupka, te da je poznavao i njihovu pok. majku AJ. Ova kuća u [adresa] da je sagrađena od temelja, a kuću da su gradili ČP, BJ, svi su oni pokojni a to da su radili za tuženog. Pomagali su mu miješati beton i ŠJ i JJ, bio je i NJ i ĆP, bio je i stric svjedoka sada pok. RP. I svjedok da je pomagao tuženom. To da je bilo 1980-ih možda 1980. Vikendom da je gore dolazila i majka stranaka AJ, a dolazila je vikendima gore jer je radila preko tjedna. Radila je u DIP-u u Novom Vinodolskom. Kada je kuća sagrađena AJ da je dolazila gore. Koliko mu je poznato gradnju te kuće financirao je tuženi. Njegova pok. majka da je govorila da tuženi gradi kuću, da joj je drago što gradi tu kuću. Tuženi da je gradio tu kuću na svom zemljištu, on to pretpostavlja. Kaže da je čuo razgovor od majstora da se tamo radi za FJ tj. tuženog. Nije nikada vidio da bi tuženi plaćao majstore, to da ga nije ni interesiralo. Zna tko je CJ. M, navodeći da njega nikada nije vidio na gradilištu gore. Zna osobu koja se zove AP, a ne može se sjetiti je li njega kada vidio na gradilištu gore, u stvari misli da je bio. KP i FJ su prijatelji. M da je kum AP. Zna tko je CP, on da je umro dosta davno, ne može se sjetiti je li ga vidio na gradilištu. MP zvani " Ć" da je zidao. Tuženi da je za vrijeme gradnje kuće bio pomorac. Za vrijeme dok je tuženi bio na brodu nešto da se završavalo sitnije, neki veliki radovi da se nisu za vrijeme njegove odsutnosti izvodili. Tuženi da je to financirao. Zna da je on to financirao, jer mu je posuđivao novce, ne puno, nešto malo, ali da nije nikada vidio da bi plaćao majstore. Njega da nije interesiralo je li majstor dolazio dobrovoljno ili bi ga on plaćao. Za vrijeme gradnje kuće tuženi da je živio u [adresa], a nakon ženidbe da se preselio kod žene u [adresa]. Ne zna je li se tuženi oženio za vrijeme trajanja gradnje kuće ili poslije. Ne zna koliko dugo se gradila kuća, a kada se izgradila u nju da se uselio tuženi. Nije bio prisutan kada se namještaj unosio u tu kuću. Krov na toj kući da je postavljao majstor VJ, koji je otac JJ.

13. Svjedokinja ĆJ, supruga tuženog, a šogorica tužiteljice, je u svom iskazu navela da je 1980. kada je ona počela vezu sa svojim sadašnjim suprugom tuženim ta kuća na [adresa] bila u izgradnji. Tuženi da je u to vrijeme plovio odnosno bio je pomorac. Kuću da su gradili majstori koji su nažalost danas pokojni, oni da su zidali kuću i radili krovište, a to su BJ, koji je njezin pok. stric, zatim ČP nadimka "Slanina", oni da su zidali uglavnom i pok. VJ koji je radio krovište. Pomagali su u gradnji kuće prijatelji njezina supruga, a to da su KP, PP, JJ, LJ, ĆP i NJ. Bilo ih je uglavnom puno i pomagali su kada je i kako tko mogao. Dok se ona nije udala za tuženog, cijelu organizaciju te gradnje kada tuženi nije bio kod kuće odnosno kada je bio na brodu vodila je njezina pok. svekrva AJ jer je tuženi i živio s njom. Ona da se za tuženog oženila 1981., a poslije ženidbe da je uglavnom ona vodila brigu i organizirala gradnju te kuće i to zajedno sa suprugom odnosno tuženim. I sva daljnja ulaganja da su oni financirali. Do udaje je ulaganja u gradnju te kuće financirao tuženi novcem koji je zaradio. Kuća da je pod krov stavljena 1981., ali cijelo vrijeme da je potrebno ulagati u tu kuću. Kako se zemlja vodila na djeda ili pradjeda njezine svekrve, a radi se o ČJ, tuženi da je inzistirao da se to prenese na njega i onda da je u dogovoru sa majkom, a svekrvom svjedokinje, da su išli na sud i svekrva da je to prenijela na tuženog i svjedokinju, sa čim je bila upoznata i tužiteljica, navodeći da se tužiteljici ništa nije radilo iza leđa. Njezina svekrva da je povremeno bila gore dok je radila u DIP-u pa bi vikendom znala otići gore na [adresa], poslije kada je otišla u mirovinu, a ne može se izjasniti kada točno, da je znala gore biti tijekom 6. 7. i 8. mjeseca za vrijeme sezone. Radila je i na [adresa] u kuhinji "Vagabunde". Dok je tamo radila spavala bi upravo u ovoj kući. Nije trebala tražiti dozvolu da tamo spava, ona je majka tuženog i zašto bi trebala tražiti dozvolu da tamo spava. Nije joj poznata osoba imena EJ. CJ kojeg oni zovu M da je suprug tužiteljice, a ŠJ je prijatelj tuženog. ŠJ da je pomagao u gradnji te kuće na [adresa], a CJ nikada nije vidjela da bi pomagao u gradnji te kuće. Ona da je u [adresa] odlazila zajedno sa suprugom i njihovom djecom, a odlazi i sa unucima. Dok se ta kuća gradila stanovali su u [adresa] kod njezinih roditelja. Sada stanuje u [adresa] u toj istoj kući jer su sagradili kuću do kuće njezine majke, na starini koju su im dali njezini roditelji. Kuća na [adresa] nema priključak na vodovod, ali ima priključak struje koji su oni platili. Struja da je uvedena možda pred 10-ak godina ili manje. Vodu da su imali iz šterne, a za struju da su koristili agregat. Ne sjeća se da bi M donio agregat dok se radila kuća. Taj objekt na [adresa] je veličine od 35-50 m2, s time da se ne može točno ni precizno izjasniti o površini. Na upit iz kojeg razloga se ta kuća nije prepisala odmah početkom 1980-ih u vlasništvo tuženog, navela je da je između njih bilo veliko povjerenje, radi se o majci tuženog. Tuženi da je plovio negdje do 1985. ili 1986. Uris kuće 1989. da je rađen na ime pok. svekrve, vjerojatno iz razloga jer se sve još vodilo na pok. ČJ i njezinoj svekrvi, a tuženi da je imao veliko povjerenje u mamu. Nije joj poznato ništa o posudbi UJ pok. svekrvi. U stvari nešto je bilo, sjeća se da kada su se suprug i ona ženili da svekrva i svekar nisu baš bili pri novcu, pa da su posudili novce od UJ koji je brat njezina pok. svekra. Zna za dug tuženog pok. majci i taj dug da je vraćen. Ona i tuženi da su joj vratili dug, navodeći da nisu išli kod javnog bilježnika te da vjerojatno tužiteljica zna gdje su završili ti novci. U toj kući na [adresa] da su počeli noćiti 1980. U to vrijeme njezin suprug da nije imao tamo prijavljenu adresu, a inače da je njezin suprug zadnjih 14 ili 15 godina prijavljen gore na [adresa]. Zahtjev za legalizaciju kuće u [adresa] podnijeli su tuženi i ona. Nitko drugi osim nje i njezinog supruga da nije financirao gradnju te kuće na [adresa].

14. Nije sporno da su stranke ovoga postupka djeca i zakonski nasljednici pok. AJ, koja je umrla **.**.2017., iza koje se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi ostavinski postupak pod posl. br. O-408/2020.

Nije sporno ni to da je tužiteljica kao zakonska nasljednica pok. majke AJ, rješenjem Općinskog suda u Rijeci, posl. br. O-408/2020 od 22. listopada 2020. (stranice 7-8 spisa), koje je u tome dijelu potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-4573/2020 od 20. siječnja 2021. (stranice 4-6 spisa), upućena na pokretanje parnice protiv tuženog (sina) kao sunasljednika, i to radi utvrđenja da se priznanje tužbenog zahtjeva učinjeno od strane ostaviteljice kao tužene u parničnom predmetu Općinskog suda u Crikvenici posl. br. P-139/00, po tužbi tuženog i njegove supruge ĆJ, kao tužitelja, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] sada upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (što je rezultiralo donošenjem presude na temelju priznanja posl. br. P-139/00 od 10. ožujka 2000.) ima smatrati ostaviteljičinim darom navedenih nekretnina tuženom, kao i to da je navedeni ostavinski postupak prekinut navedenim rješenjem. Sve navedeno proizlazi iz izreke cit. rješenja.

Nesporno je i to da je u parničnom postupku koji se pred Općinskim sudom u Crikvenici vodio pod posl. br. P-139/00, po tužbi tuženog i ĆJ, kao tužitelja, od 18. veljače 2000., protiv AJ, kao nasljednice pok. ČJ, kao tužene, radi utvrđenja prava vlasništva, 10. ožujka 2000. donesena presuda na temelju priznanja, kojom je utvrđeno da su tuženi i ĆJ, kao tužitelji, vlasnici nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] površine 130 čhv iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je naloženo AJ kao tuženoj da tužiteljima izda tabularnu ispravu podobnu za upis njihovog prava vlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama, koju će u protivnom zamijeniti navedena presuda, u roku od 15 dana. Navedeni spis prileži ovom spisu, a uvidom u koji je utvrđeno da je AJ na ročištu od 10. ožujka 2000. priznala tužbeni zahtjev tužitelja (stranica 3 priloženog spisa P-139/00), nakon čega je donesena ranije navedena presuda na temelju priznanja, koja je pravomoćna 3. travnja 2000.

Nije sporno ni to da su se tuženi i njegova supruga ĆJ, temeljem gore navedene pravomoćne presude uknjižili kao vlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k.o.

[adresa], svaki u ½ dijela.

15. Tužiteljica u ovom postupku tvrdi da se gore navedeno priznanje tužbenog zahtjeva od strane majke stranaka sada pok. AJ, ima smatrati njezinim darom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženom, odnosno da isto predstavlja raspolaganje bez naknade koje se smatra darom u smislu članka 72. Zakona o nasljeđivanju.

Odredbom članka 72. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.; u nastavku: ZN) propisano je da se darom u smislu navedenoga zakona smatra i odricanje od prava, oprost duga, ono što je ostavitelj za vrijeme svoga života dao nasljedniku na ime nasljednoga dijela, ili radi osnivanja ili proširenja kućanstva, ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje bez naknade.

Tužiteljica, naime tvrdi da je pok. AJ bila stvarna vlasnica i posjednica navedene nekretnine te da je od 1978. do 1980. na navedenoj parceli izgradila kuću. Nadalje, tvrdi da je pok. AJ nakon izgradnje kuće nastavila sa znatnim ulaganjima u predmetnu nekretninu, dakle, jedino i isključivo ona, da ju je kontinuirano koristila kao svoje isključivo, punopravno vlasništvo, i to sve do 2000., kada je je odlučila darovati tuženom, na ime njegova nasljednog dijela, a što da je tuženi prihvatio.

16. Tužiteljica u ovome postupku nije dokazala gore navedene tvrdnje, a na njoj je u smislu odredbe članka 7., u svezi s odredbom članka 8. ZPP teret dokaza ovih navoda.

Prije svega se ističe da iz provedenoga dokaznog postupka, i to iz iskaza stranaka, te svih saslušanih svjedoka, proizlazi da je kuća koja se nalazi u predjelu Bribirske šume naziva [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sagrađena prije donošenja ranije navedene presude na temelju priznanja posl. br. P-139/00, i to početkom 1980- tih.

Prema iskazu tuženog, gradnja te kuće započela je 1980., a pod krov je stavljena do 1982., što potvrđuje i svjedokinja ĆJ, supruga tuženog, navodeći da je to bilo 1981., a i iz iskaza svjedoka saslušanih tijekom postupka proizlazi da se ta kuća gradila od 1980. pa nadalje.

Tužiteljica pak tvrdi da je gradnja kuće započela 1978. ili 1979., ali se nije mogla izjasniti o tome kada je kuća stavljena pod krov, s time da i iz njezina iskaza, kao i iz navoda tužiteljice iznesenih tijekom postupka, nedvojbeno proizlazi da su gradnja te kuće kao i ulaganja u tu nekretninu završena prije pokretanja parničnog postupka posl. br. P-139/00, pokrenutog u veljači 2000., odnosno prije donošenja presude na temelju priznanja od 10. ožujka 2000., koja je pravomoćna 3. travnja 2000., temeljem koje su se tuženi i njegova supruga ĆJ uknjižili kao vlasnici predmetne nekretnine, koja se nalazi u predjelu Bribirske šume naziva [adresa], i to svaki u ½ dijela.

Prema stajalištu ovoga suda, tužiteljica je, kao kćer i zakonska nasljednica pok. AJ, vezana pravomoćnošću gore navedene presude, prema kojoj je pok. AJ, tuženom FJ, svome sinu, i ĆJ, svojoj nevjesti, priznala da su vlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj nekretnini je u to vrijeme već bila sagrađena kuća.

Ovaj sud je stajališta da u takvoj situaciji, pored činjenice da je u vrijeme donošenja presude na temelju priznanja 10. ožujka 2000., koja je pravomoćna 3. travnja 2000., u postupku koji se vodio radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća na toj čestici već bila sagrađena, da neovisno o tome tko je financirao gradnju te kuće, da je tužiteljica vezana pravomoćnošću te presude, kao nasljednica pok. AJ, jer je pravomoćno presuđeno u sporu koji se vodio između prednice tužiteljice i tuženog, da su tuženi i ĆJ svaki u ½ dijela, vlasnici navedene nekretnine.

U ovome postupku, s obzirom na to da je pok. prednica tužiteljice AJ priznala da su tuženi i ĆJ vlasnici navedene nekretnine, tužiteljica, kao slijednica pok. AJ, ne može sada ni dokazivati suprotno od onog što je utvrđeno navedenom pravomoćnom presudom, čijom pravomoćnošću je vezana, u odnosu na tuženog.

Naime, pravomoćna presuda djeluje među parničnim strankama, ali isto tako, univerzalni sukcesori, na koje prelazi cjelokupnost prenosivih prava i obveza njihovih prednika, dakle u konkretnom slučaju stranke kao zakonski nasljednici pok. AJ, vezani su pravomoćnim odlukama donesenim u parnicama u kojima su njihovi prednici sudjelovali kao stranke (Vrhovni sud RH Rev 220/92).

Podredno se ističe i to da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je gradnju te kuće na [adresa], financirao upravo tuženi, da je s majstorima dogovarao poslove, što je potvrdio i sin majstora VJ, koji je na toj kući radio krov, a radi se o svjedoku JJ, koji je kako to proizlazi iz postupka, tuženom i pomagao u gradnji kuće, na prijateljskoj osnovi, kao i svjedoci ŠJ i LJ, iz čijih iskaza također proizlazi da su pomagali tuženom u gradnji te kuće, zajedno s drugim prijateljima tuženog, što je potvrdila i svjedokinja ĆJ.

Iz iskaza svjedoka CJ, supruga tužiteljice, proizlazi da se negdje 1985.-1987., za 27. srpnja, a općepoznata je okolnost da je na taj datum tih godina bio praznik, dakle u vrijeme kada je tuženi već bio oženjen, da se supruga tuženog ĆJ, postavila kao gazdarica te kuće, i da su oni tada dobili izgon iz te kuće, te iz njegova iskaza proizlazi da se nitko tome nije protivio, pa i iz navedenoga proizlazi da se supruga tuženog ĆJ već tada postavljala kao gazdarica kuće. Sve navedeno, suprotno je tvrdnjama tužiteljice da se sve do 2000. pok. AJ ponašala kao isključiva vlasnica te nekretnine, jer se iz navedenog postupanja ĆJ, supruge tuženog, o čemu je iskazivao svjedok CJ, može zaključiti da se upravo ona postavljala kao vlasnica te kuće.

S obzirom na to da je od 1977. u katastru AJ bila upisana kao korisnica odnosno posjednica te nekretnine, logično je da je upis kuće 1989. izvršen na njezino ime, da se ista navodi i kao osoba po čijem je nalogu sačinjen prijavni list od strane izvođača Geoprojekt RJ Crikvenica, koji prileži na stranicama 14-16 spisa, ali isto nije ni od kakvog utjecaja na donošenje odluke u ovome predmetu, pored činjenice da je sada pok. AJ, čija je tužiteljica slijednica kao zakonska nasljednica, vezana pravomoćnošću presude od 10. ožujka 2000., pravomoćne 3. travnja 2000., prema kojoj su tuženi i njegova supruga ĆJ, vlasnici navedene nekretnine svaki u ½ dijela, što je ona njima priznala.

17. Slijedom svega iznesenoga, tužbeni zahtjev tužiteljice opisan u točki I izreke presude, je kao neosnovan odbijen u cijelosti.

U postupku sud nije posebno cijenio sadržaj ostale dokumentacije iz spisa u koju je izvršio uvid tijekom postupka jer se radi o dokumentaciji koja nije od utjecaja na odluku o osnovanosti tuženog zahtjeva.

18. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz točke II izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., a u svezi sa odredbom članka 155. ZPP, primjenom koje odredbe je određeno da je tužiteljica, koja je u cijelosti izgubila ovu parnicu, dužna tuženom naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka. Tuženom je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.; u nastavku: Tarifa), prema VPS naznačenom u tužbi od 1.459,95 EUR, kao protuvrijednosti iznosa od 11.000,00 HRK, priznat parnični trošak za radnje kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1. 100 bodova, vrijednost boda 2,00 EUR), te podneska od 27. siječnja 2022. (zaprimljenog 31. siječnja 2022.) u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1.), za zastupanje na ročištima od 3. svibnja 2022., od 19. siječnja 2023., od 17. svibnja 2023., od 3. listopada 2023., od 22. listopada 2024. te od 18. veljače 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR za ročište (Tbr. 9/1.), što za 6 ročišta ukupno iznosi 1.200,00 EUR, a za zastupanje na ročištima od 5. listopada 2022 i od 28. studenoga 2022. u pojedinačnim iznosima od 100,00 EUR za ročište (Tbr. 9/2.), što za 2 ročišta ukupno iznosi 200,00 EUR, jer su navedena ročišta odgođena na suglasan prijedlog stranaka, radi pokušaja mirnog rješenja spora. Tuženom je za radnje njegova punomoćnika – odvjetnika ukupno priznato 1.800,00 EUR, a na navedeni iznos obračunat je PDV 25% u iznosu od 450,00 EUR, što ukupno iznosi 2.250,00 EUR. Tuženi nije pristojbeni obveznik pristojbe za presudu, već je to tužiteljica, primjenom odredbe članka 3. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.; u nastavku: ZSP), a u odnosu na pristojbu za odgovor na tužbu se ističe da ova pristojbena obveza nije ni nastala jer nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka, primjenom odredbe članka 4. točka 2. ZSP, te će se ovisno o uspjehu u parnici odrediti pristojbeni obveznik za navedenu pristojbu. Tuženom je priznata i zatezna kamata na dosuđeni trošak postupka i to od dana donošenja ove presude pa do isplate, pozivom na odredbu članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; u nastavku: OZ), dok je visina stope zakonske zatezne kamate, određena primjenom odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 115/22.,156/22. i 155/23.; u nastavku: ZOO/23).

U Crikvenici 17. ožujka 2025.

S u d a c:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu, a o žalbi rješava nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženog