P-6411/2024-72

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice LC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Dubravki Vidović Pehnec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Pehnec, Vidović Pehnec u Zagrebu, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Dubravke Vidović Pehnec i punomoćnice tuženika LCV, a po objavi presude dana 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužiteljici LC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 14.842,52 EUR sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 1,72 EUR od 15.8.2007. do isplate,

- na iznos od 1,70 EUR od 15.9.2007. do isplate,

- na iznos od 12,57 EUR od 15.11.2007. do isplate,

- na iznos od 9,96 EUR od 15.12.2007. do isplate,

- na iznos od 15,59 EUR od 15.1.2008. do isplate,

- na iznos od 14,457 EUR od 15.2.2008. do isplate,

- na iznos od 31,43 EUR od 15.3.2008. do isplate,

- na iznos od 29,94 EUR od 15.4.2008. do isplate,

- na iznos od 21,53 EUR od 15.5.2008. do isplate,

- na iznos od 24,70 EUR od 15.6.2008. do isplate,

- na iznos od 22,22 EUR od 15.7.2008. do isplate,

- na iznos od 21,69 EUR od 15.8.2008. do isplate,

- na iznos od 21,60 EUR od 15.9.2008. do isplate,

- na iznos od 31,15 EUR od 15.10.2008. do isplate,

- na iznos od 36,96 EUR od 15.11.2008. do isplate,

- na iznos od 28,70 EUR od 15.12.2008. do isplate,

- na iznos od 50,98 EUR od 15.1.2009. do isplate,

- na iznos od 51,21 EUR od 15.2.2009. do isplate,

- na iznos od 42,85 EUR od 17.3.2009. do isplate,

- na iznos od 45,44 EUR od 15.4.2009. do isplate,

- na iznos od 45,79 EUR od 15.5.2009. do isplate,

- na iznos od 42,83 EUR od 15.6.2009. do isplate,

- na iznos od 43,19 EUR od 17.7.2009. do isplate,

- na iznos od 47,49 EUR od 15.8.2009. do isplate,

- na iznos od 49,79 EUR od 16.9.2009. do isplate,

- na iznos od 47,14 EUR od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 49,44 EUR od 15.11.2009. do isplate,

- na iznos od 49,08 EUR od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 55,30 EUR od 15.1.2010. do isplate,

- na iznos od 59,29 EUR od 15.2.2010. do isplate,

- na iznos od 58,43 EUR od 15.3.2010. do isplate,

- na iznos od 62,40 EUR od 15.4.2010. do isplate,

- na iznos od 69,34 EUR od 19.5.2010. do isplate,

- na iznos od 65,97 EUR od 16.6.2010. do isplate,

- na iznos od 76,32 EUR od 15.7.2010. do isplate,

- na iznos od 76,03 EUR od 15.8.2010. do isplate,

- na iznos od 93,56 EUR od 15.9.2010. do isplate,

- na iznos od 81,78 EUR od 16.10.2010. do isplate,

- na iznos od 85,42 EUR od 16.11.2010. do isplate,

- na iznos od 96,15 EUR od 22.12.2010. do isplate,

- na iznos od 90,06 EUR od 17.1.2011. do isplate,

- na iznos od 86,20 EUR od 15.2.2011. do isplate,

- na iznos od 88,54 EUR od 15.3.2011. do isplate,

- na iznos od 88,66 EUR od 15.4.2011. do isplate,

- na iznos od 95,77 EUR od 15.5.2011. do isplate,

- na iznos od 109,75 EUR od 16.6.2011. do isplate,

- na iznos od 128,09 EUR od 15.7.2011. do isplate,

- na iznos od 130,20 EUR od 19.8.2011. do isplate,

- na iznos od 113,69 EUR od 15.9.2011. do isplate,

- na iznos od 103,81 EUR od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos od 104,48 EUR od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 105,84 EUR od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 114,35 EUR od 15.1.2012. do isplate,

- na iznos od 116,92 EUR od 15.2.2012. do isplate,

- na iznos od 113,64 EUR od 16.3.2012. do isplate,

- na iznos od 114,81 EUR od 23.4.2012. do isplate,

- na iznos od 115,07 EUR od 16.5.2012. do isplate,

- na iznos od 117,58 EUR od 15.6.2012. do isplate,

- na iznos od 114,51 EUR od 15.7.2012. do isplate,

- na iznos od 113,66 EUR od 15.8.2012. do isplate,

- na iznos od 107,75 EUR od 25.9.2012. do isplate,

- na iznos od 113,20 EUR od 16.10.2012. do isplate,

- na iznos od 115,65 EUR od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos od 114,42 EUR od 18.12.2012. do isplate,

- na iznos od 111,23 EUR od 15.1.2013. do isplate,

- na iznos od 109,91 EUR od 19.2.2013. do isplate,

- na iznos od 114,15 EUR od 28.3.2013. do isplate,

- na iznos od 115,54 EUR od 15.4.2013. do isplate,

- na iznos od 104,04 EUR od 16.5.2013. do isplate,

- na iznos od 105,29 EUR od 15.6.2013. do isplate,

- na iznos od 106,15 EUR od 15.7.2013. do isplate,

- na iznos od 105,24 EUR od 15.8.2013.do isplate,

- na iznos od 108,46 EUR od 15.9.2013. do isplate,

- na iznos od 110,55 EUR od 15.10.2013. do isplate,

- na iznos od 111,57 EUR od 15.11.2013. do isplate,

- na iznos od 115,20 EUR od 15.12.2013. do isplate,

- na iznos od 111,53 EUR od 15.1.2014. do isplate,

- na iznos od 100,94 EUR od 15.2.2014. do isplate,

- na iznos od 103,04 EUR od 15.3.2014. do isplate,

- na iznos od 101,21 EUR od 15.4.2014. do isplate,

- na iznos od 98,60 EUR od 15.5.2014. do isplate,

- na iznos od 99,16 EUR od 15.6.2014. do isplate,

- na iznos od 101,03 EUR od 15.7.2014. do isplate,

- na iznos od 102,51 EUR od 15.8.2014. do isplate,

- na iznos od 102,89 EUR od 15.8.2014. do isplate,

- na iznos od 104,49 EUR od 15.10.2014. do isplate,

- na iznos od 106,78 EUR od 15.11.2014. do isplate,

- na iznos od 107,21 EUR od 15.12.2014. do isplate,

- na iznos od 107,55 EUR od 15.1.2015. do isplate,

- na iznos od 107,38 EUR od 16.2.2015. do isplate,

- na iznos od 107,38 EUR od 15.3.2015. do isplate,

- na iznos od 107,38 EUR od 16.4.2015. do isplate,

- na iznos od 107,38 EUR od 15.5.2015. do isplate,

- na iznos od 107,38 EUR od 15.6.2015. do isplate,

- na iznos od 107,38 EUR od 15.7.2015. do isplate,

- na iznos od 107,38 EUR od 15.8.2015. do isplate,

- na iznos od 107,38 EUR od 15.9.2015. do isplate,

- na iznos od 107,38 EUR od 15.10.2015. do isplate,

- na iznos od 107,38 EUR od 15.11.2015. do isplate,

- na iznos od 107,38 EUR od 15.12.2015. do isplate,

- na iznos od 107,38 EUR od 15.1.2016. do isplate,

- na iznos od 135,35 EUR od 15.2.2016. do isplate,

- na iznos od 133,23 EUR od 15.3.2016. do isplate,

- na iznos od 131,51 EUR od 15.4.2016. do isplate,

- na iznos od 128,52 EUR od 15.5.2016. do isplate,

- na iznos od 135,77 EUR od 15.6.2016. do isplate,

- na iznos od 131,68 EUR od 15.7.2016. do isplate,

- na iznos od 132,39 EUR od 15.8.2016. do isplate,

- na iznos od 129,74 EUR od 15.9.2016. do isplate,

- na iznos od 132,81 EUR od 15.01.2016. do isplate,

- na iznos od 138,52 EUR od 15.11.2016. do isplate,

- na iznos od 138,17 EUR od 15.12.2016. do isplate,

- na iznos od 139,92 EUR od 15.1.2017. do isplate,

- na iznos od 137,53 EUR od 15.2.2017. do isplate,

- na iznos od 134,45 EUR od 15.3.2017. do isplate,

- na iznos od 136,53 EUR od 15.4.2017. do isplate,

- na iznos od 126,95 EUR od 15.5.2017. do isplate,

- na iznos od 128,85 EUR od 15.6.2017. do isplate,

- na iznos od 122,39 EUR od 15.7.2017. do isplate,

- na iznos od 111,66 EUR od 15.8.2017. do isplate,

- na iznos od 112,35 EUR od 15.9.2017. do isplate,

- na iznos od 113,59 EUR od 15.10.2017. do isplate,

- na iznos od 111,56 EUR od 15.11.2017. do isplate,

- na iznos od 110,98 EUR od 15.12.2017. do isplate,

- na iznos od 104,37 EUR od 15.1.2018. do isplate,

- na iznos od 110,68 EUR od 15.2.2018. do isplate,

- na iznos od 105,80 EUR od 15.3.2018. do isplate,

- na iznos od 100,48 EUR od 15.4.2018. do isplate,

- na iznos od 96,12 EUR od 15.5.2018. do isplate,

- na iznos od 105,05 EUR od 15.6.2018. do isplate,

- na iznos od 104,31 EUR od 15.7.2018. do isplate,

- na iznos od 115,95 EUR od 15.8.2018. do isplate,

- na iznos od 117,28 EUR od 15.9.2018. do isplate,

- na iznos od 110,68 EUR od 15.10.2018. do isplate,

- na iznos od 113,92 EUR od 15.11.2018. do isplate,

- na iznos od 116,34 EUR od 15.12.2018. do isplate,

- na iznos od 117,56 EUR od 15.1.2019. do isplate,

- na iznos od 102,80 EUR od 15.2.2019. do isplate,

- na iznos od 103,63 EUR od 15.3.2019. do isplate,

- na iznos od 105,28 EUR od 15.4.2019. do isplate,

- na iznos od 104,02 EUR od 15.5.2019. do isplate,

- na iznos od 107,33 EUR od 15.6.2019. do isplate,

- na iznos od 109,60 EUR od 15.7.2019. do isplate,

- na iznos od 115,99 EUR od 15.8.2019. do isplate,

- na iznos od 114,24 EUR od 15.9.2019. do isplate,

- na iznos od 114,94 EUR od 15.10.2019. do isplate,

- na iznos od 119,11 EUR od 15.11.2019. do isplate,

- na iznos od 115,00 EUR od 15.12.2019. do isplate,

- na iznos od 121,83 EUR od 15.1.2020. do isplate,

- na iznos od 127,17 EUR od 15.2.2020. do isplate,

- na iznos od 135,21 EUR od 15.3.2020. do isplate,

- na iznos od 137,37 EUR od 15.4.2020. do isplate,

- na iznos od 136,39 EUR od 15.5.2020. do isplate,

- na iznos od 129,62 EUR od 15.6.2020. do isplate,

- na iznos od 129,39 EUR od 15.7.2020. do isplate,

po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužiteljici LC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.805,75 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 11. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od

11. ožujka 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Prednik tužiteljice CC u tužbi od 9. svibnja 2019. koju je podnio ovom sudu pod gornjim poslovnim brojem navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 3209256683 na iznos od 45.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Ističe da je odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 4,90 % godišnje koja je tijekom otplate promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. Navodi kako se Ugovorom obvezao otplatiti kredit u mjesečnim anuitetima uz promjenjivu kamatnu stopu. Tuženik je jednostrano protivno načelu savjesnosti i poštenja mijenjao kamatnu stopu za vrijeme trajanja ugovora svojom Odlukom o kamatnim stopama, tako da je ona s ugovorenih 4,90% godišnje rasla na 5.55 % od 1.10.2007., zatim na 6,30% od 1.2.2008., na 6,80% od 1.7.2009., na 6,55% od 1.5.2010., na 6,00% od 1.11.2010., na 5,75% od 1.7.2011. , da bi konačno uslijed obvezne primjene odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13) kamata od 1.1.2014. iznosila 3,23 %. Jednostranu promjenu redovne kamatne stope je omogućavala nepoštena i ništena odredba o promjeni kamtne stope kako je ugovorena u čl. 2. Ugovora, a kako je to opisano pod točkom I. tužbe. Tuženik je u tipskom Ugovoru o kojem stranke nisu pregovarale, u čl. 2. te čl. 7. st. 1. Ugovora ugovorio tzv. valutnu klauzulu CHF na temelju koje je u kunskoj protuvijrednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate određen iznos isplaćenoga kredita te na temelju čije kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a su određivani i iznosi anuiteta odnosno kamata u anuitetu koju je tužitelj bio dužan plaćati. U vrijeme kada je ugovarao kredit nije znao ništa o valutnom riziku koji predstvalja ugovorena valutna klauzula CHF. On je bio samo kratko informiran od strne tuženika da tečaj CHF-a za vrijeme ugovora može rasti, odnosno padati i da će u skladu s time rasti i padati anuiteti kod otplate. Tužitelju kao i svakom drugom potrošaču je bilo poznato da tečaj svake valute može rasti i padati u odnosu na kunu i to nije nešto o čemu je trebao biti posebno informiran. Međutim, tuženik je morao pisano informirati tužitelja o rizircima i karakteristikama konkretne valutne klauzule CHF te o drugim okolnostima vezanim za navedenu valutu, a koje tijekom otplate mogu uzrokovati zantnu neravnotežu prava i obvzea na štetu tužitelja. Tužitelj nije bio upozoren niti na jedan od bitnih rizika koje sa sobom nosi ugovoranje kredita s valutnom klauzulom CHF. Poziva se na pravna utvrđenja u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., donesenim u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Ističe da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli (čl. 7. st. 1.Ugovora) i promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 2. Ugovora). Predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 95.375,94 kune sa zateznim kamatama na pojedine iznose uz naknadu troškova parničnog postupka.

1.1. Prednik tužiteljice CC u tužbi od 24. veljače 2021. koju je podnio ovom sudu pod poslovnim brojem P-1289/2021 navodi da je između tužitelja i tuženika pred ovim sudom u tijeku postupak s istom činjeničnom i pravnom osnovom pod br. P-2569/19. U predmetnom postupku tužitelj potražuje od tuženika povrat više isplaćenih iznosa po Ugovoru o namjenskom kreditu br. 3209256683, kreditna partija 7103665161, zbog ništenotg povećanja kamtne stope i porasta tečaja CHF iznos od 95.375,97 kn za razdoblje od 15.8.2007. do 15.112019. Tužitelj je nakon pokretanja ovog postupka, nastavio otplaćivati predmetni kredit do posljednjeg anuiteljta 15.7. 2020. pa tužbom iz iste činjenične i pravne osnove potražuje povrat više isplaćenih iznosa zbog ništetnog porasta tečaja CHF za razdoblje od 16.1.2019. do kraja otplate kredita 15.7.2020. Stoga predlaže da se temeljem odredbe čl. 313. Zakona o parničnom postupku, postupak u ovom predmetu te postupak pod posl. br. P- 2569/2019 spoje jer bi se time ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi postupka. Tužitelj je kao korisnik kredita s tuženikom kao Kreditorom dana 22.5.2007. sklopio tipski Ugoovr o namjenskom kreditu br. 3209256683, kreditna partija 7103665161 za adaptaciju stana o kojem se nije pregovaralo, već je tužitelj samo pristupio i potpisao Ugovor koji je tuženik pripremio (adhezijsko ugovaranje). Ugovorom je tuženik odobrio kredit tužitelju u iznosu kunske protuvirjendosti 45.000,00 CHF. Navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 3209256683 na iznos od 45.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Ističe kako tuženik je u tipskom Ugovoru, o kojem stranke nisu regovarale, u čl. 2. te čl. 7. Ugovora tzv. valutna klauzulu CHF na temelju koje je u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate određen iznos isplaćenoga kredita te na temelju čije kunske protuvijednosti po srednjem tečjaju HNB-a su određivani i iznosi anuiteta odnosno kamata u anuitetu koju je tužitelj bio dužan plaćati. Poziva se na na naprijed navedena pravna utvrđenja donesenim u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Ističe da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli (čl. 2. i čl. 7. st. 1.Ugovora). Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 17.000,00 kuna sa zateznim kamatama na pojedine iznose uz naknadu troškova parničnog postupka, i to s osniva preplaćenih iznosa zbog primjene ništetnih pdredbi o valutnoj klauzuli u CHF u razdoblju od 16.1.2019. do kraja otplate kredita.

1.2. Prednik tužiteljice je u podnesku od 11.9.2023. smanjio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je s osnove ništetnih odredbi potraživao isplatu, i to za iznos od 72,33 EUR. Tuženik se nije se protivio povlačenju u roku od 15 dana od dana kada mu je dostavljen navedeni podnesak pa se temeljem odredbe 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku smatra da je pristao na povlačenje. Točnije, tuženik se "opreza radi" protivio preinaci, ali navedeno ne predstavlja preinaku već djelomično povlačenje tužbe obzirom da je tužbeni zahtjev smanjen za navedeni iznos. S tim u vezi valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-16/2021-8 da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Stoga je temeljem navedene odredbe riješeno kao izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu od 27.9.2019. koju je podnio u predmetu poslovni broj P-2569/2019 tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navodi kako u cijelosti osporava istaknuti zahtjev kao neosnovan, uključujući i pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. U konkretnom pravnom sporu o pojedinačnom ugovornom odnosu kao što je ovaj, nužno utvrditi je li tuženik informirao tužitelja o njemu dostupnim i poznatim informacijama u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik se protivi korištenju izračuna tužiteljevog vještaka u postupku. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 9. svibnja 2014. Činjenični historijat tužbe ne podupire visinu kondemnatornog zahtjeva. Ni slova o tome kako je tužitelj došao do traženog novčanog iznosa. Tužba je nekonkluzivna. Tužitelj je dužan već u tužbi iznijeti sve činjenice i dati sve dokaze kojima potkrepljuje iznesene činjenice. Tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka te stoga ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinčane potrošače, onda bi to bio propisao. Ali nije, već je predvidio da pojedinačni potrošač može korisititi u svom postupku jedino utvrđenje iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa. Što se tiče valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u čl. 1. Ugovora kao i u čl. 23. P) Ugovora gdje se navodi da tužitelj : "pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa za vrijeme postojanja… ovog Ugovora." Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati nitštetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prilinim propisima ili moralu društva pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Isto tako, nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. Ugovorom je ugovorena početna kamata od 4,90 %. Osnovna obveza korisnika kreidita, sukladno čl. 1021. ZOO je platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema hrvatskoj kuni je tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Kao što HNB "štiti" tečaj kune prema EUR, tako i Švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog (izvozno orijentiranog) gospodarstva štiti tečaj CHF prema EUR, a time poseredno i tečaj kune prema CHF. Prema tome, činjenica da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes švicarske centralne banke za stabilnost navedene valute. Tužena banka, ne samo da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osim činjenica što je tečaj CHF-a bio stabilan dugi niz godina, tuženik želi istaknuti kako je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane Vice - guvernera Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije, neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke. Utoliko je jasno kako tuženik u vijeme zaključenja predmetnog kredita zasigurno nije znao niti je mogao znati da će doći do svjetske financijeske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoji Švicarska narodna banka neće uspjeti "obraniti" tečaj CHF/EUR. Dapače, temeljem dugogodišnje stabilnosti tečaja i izjava Lguvernera Švicarkse narodne banke, tuženik je imao jedino opravdan razlgo vjerovati kao je mogućnost volatilnosti tečaja švicarskog franka zantno smanjena. Što se tiče informacije kako HNB štiti tečaj kune prema EUR, radi se o javno dostupnoj informaciji u nizu novinskih članaka tijekom 2005. te je na istu upozorio tadašnji vice-guverner HNB NC prilikom podnošenja izvješća Hrvatskog sabora. Proizlazi kako je uloga i cilj HNB-a da održi stabilnost tečaja kune prema EUR i time omogući stabilnost cijena bilo javno dostupna činjenica, isto kao što je bila javno dostupna činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, veća da se isti posredno formira preko EUR. U konkrenotm pravnom sporu o pojedinačnom ugovoronom odnosu kao što je ovaj, nužno je utvrditi je li tuženik informirao tužiteljo o njemu dostupnim i poznatim informacijama. Tuženik je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Tuženik ističe kako je bio posljednja banka koje je u svoju ponudu uvela kredite u švicarskim francima te kako navedene kredite nije reklamirala niti nudila ništa više nego što je nudila kredite u EUR i kunama. Dapače, tuženik je destimulirao korisnike da uzimaju kredite u švicarskim francima time što je nudio najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju. Iz svega navedenog proizlazi kako na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja, dapače, kako je banka imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja te kako je banka tužitelja u samom ugovoru upozorila na valutni rizik. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

2.1. U odgovoru na tužbu od 30.3.2021. koju je podnio u predmetu poslovni broj P-1289/2021 tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navodi kao u odgovoru na tužbu od 27.9.2019. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj 124 P-2569/19-20 od 10. lipnja 2021. određeno je da se spaja spis poslovni broj P-1289/2021 na spis poslovni broj P- 2569/19 radi provođenja jedinstvenog postupka.

4. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu (stranica 7-9, 147-178 spisa), prvotni otplatni plan (stranica 10-11, 185-188), promet po kreditu (stranica 12-17, 180-182 spisa), dopis Zagrebačke banke d.d. od 28. siječnja 2019. (stranica 18 spisa), izračun preplaćenih kamata (stranica 19-20), obavijest o promjeni kamatne stope (stranica 21), otplatni plan (stranica 21-22), izračun preplate zbog rasta tečaja (stranica 23-25, 184), preplatu po kreditu zbog promjene tečaja i promjene kamatnih stopa (stranica 26-27 spisa), izlaganje vice- guvernera Švicarske narodne banke CCV od 24.2.2000. i izlaganje vice- guvernera Švicarske narodne banke CCV od 19.2.2004. uz ovjereni prijevod s engleskog jezika (stranica 45-78 spisa), članak Večernjeg lista " C" zaoštili utakmicu " 9.3.2005. (stranica 79 spisa), članak Vjesnika "U švicarskim francima ušteda veća od 500 kuna" 29.4.2005. (stranica 80 spisa), članak Novog lista "Ne uzimajte krediete u švicarskim francima" 20.7.2005. (stranica 81 spisa), članak Jutarnjeg lista "Švicarski franci sigurni, uskoro krditu u jenima" 21.7.2005. (stranica 82 spisa), izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005. (stranica 83 spisa), intervju s gosp. VC, članom uprave tuženIka, objavljen u Večernjem listu 16.3.2015. (stranica 84 spisa), Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (stranica 85-90 spisa), obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope - prijepis od 8.1.2013. (stranica 91 spisa), Opće uvjete poslovanja (stranica 134-138 spisa), Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (stranica 139-140 spisa), obavijest o promjeni visine kamatne stope od 4.12.2013. (stranica 150 spisa), potvrda tuženika od 2.2.2021. (stranica 183 spisa), proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za finacijska vještačenja d.o.o., proveo dokaz saslušanjem prednika tužiteljice CC kao stranke.

5. Kako je u tijeku postupka tužitelj CC preminuo, to je prekinuti postupak pravomoćnim rješenjem ovog suda od 27. kolovoza 2024. nastavljen sa LC kao tužiteljicom u ovom predmetu.

6. Među strankama nije sporno da su prednik tužiteljice CC, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, zaključili navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje predniku tužiteljice kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 45.000,00 CHF, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate te uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,90 %. Sporno jesu li ništetne odredbe čl. 2. st. 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te pravo tuženika mijenjati kamatnu stopu i time povećavati mjesečne anuitete. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupala zastara potraživanja.

7. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

8. Prvenstveno valja istaknuti kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP) ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

9. U odnosu na sporne okolnosti informiranja prednika tužiteljice i pregovaranja oko sadržaja sporne odredbe kredita sud je saslušao svjedokinju ŠC i prednika tužiteljice CC (korisnika kredita).

9.1. Svjedokinja ŠC je iskazala kako se ona tužitelja ne sjeća te u vrijeme sklapanja kredita 2007. nije bila u banci tužene zaposlena kao osobni bankar već kao voditelj prodaje pa je zapravo i iz tog razloga supotpisala predmetni ugovor o kreditu jer je provjeravala njegov sadržaj. Na pitanje jesu li korisnici kredita, klijenti banke imali dovoljno vremena da pročitaju ugovore, iskazuje kako su klijentima uručivali primjerke ugovora sa kojima su onda klijenti odlazili kod javnog bilježnika radi solemnizacije istih, s tim da im nisu ugovarali termine solemnizacije, već su mogli otići kada su htjeli kod javnog bilježnika pa su stoga imali dovoljno vremena upoznati se sa sadržajem ugovora o kreditu. Na pitanje da li je u banci postojala praksa da se klijente nagovara da sklope ugovore u valuti CHF odgovara kako bankari nisu imali nikakav naputak da nagovaraju klijente da sklapaju ugovore u CHF, njima je bilo svejedno dali će klijent uzet kredit u CHF ili u EUR, što se tiče realizacije poslovnih planova, čak su imali naputak da klijente upućuju da prvenstveno uzimaju kredit u valuti EUR i to od strane Uprave banke. Među zadnjima su uveli kredite u CHF jer su klijenti odlazili konkurenciji koja je davno prije uvela kredite u CHF.

9.2. Prednik tužiteljice je iskazao kako je on 2007. podigao kredit u Zagrebačkoj banci, a namjena kredita je bila adaptacija stana u koji je sud pristupio, s tim da u tom stanu živi od 1973. Kredit je ishodio u poslovnici tužene u Savskoj 66 u Zagrebu. Nitko ga prilikom sklapanja ugovora nije upozoravao na rizike glede promjene tečaja odnosno kamatne stope. Nudili su mu kredit u valuti CHF te u valuti EUR. Odlučio se za kredit u CHF jer je bila manja kamatna stopa, odnosno kredit u CHF je bio povoljnija opcija, budući da je kamatna stopa iznosila 3 i nešto %, a kod EUR 5 i nešto %. Nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama kredita. Na pitanje gdje je radio u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, odnosno je li ikada imao obrt ili tvrtku na svoje ime odgovara kako je bio zaposlen u skoro 30 godina. Na pitanje da li je pročitao ugovor o kreditu odgovara kako jest. Na pitanje da li se prije sklapanja ugovora informirao o kretanju tečaja odgovara kako nije, odnosno znao je da brže raste, ali se odlučio za taj kredit jer je povoljnija kamata.

9.3. Sud prihvaća iskaz svjedokinje ŠC i iskaz prednika tužiteljice u cijelosti, ocjenjuje ih uvjerljivim i istinitim, budući da isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza navedene svjedokinje i prednika tužiteljice nisu ničim dovedeni u sumnju.

9.4. Sud je odbio prijedlog za saslušanjem tužiteljice LC, budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se može donijeti pravilna i na zakonu osnovana presuda. Sud je naime smatrao da su sve relevantne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene te da nije potrebno niti saslušavati tužiteljicu niti izvoditi bilo koje druge dokaze, obzirom da tužiteljica nije korisnik kredita već je to njezin suprug, prednik tužiteljice, a nije niti sudjelovala u pregovorima sa tuženikom oko sklapanja samog ugovora o kreditu niti je potpisnik istog pa stoga nema saznanja od sklapanju istog pa stoga njezino saslušanje nije prikladan dokaz za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču u postupku sklapanja osporenog ugovora pa je takav dokazni prijedlog koji nema utjecaja na ishod postupka odbijen (tako i u odlukama USRH broj: U-III-2267/2019 i broj: U-III-1085/2021).

10. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, dalje: ZZP), koji odredbom čl. 59. propisuje kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Odredba čl. 81. st. 1. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

11. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 22. svibnja 2007. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

12. Iz provedenih dokaza, a imajuću vidu naprijed navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, kao i u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF (odredbe čl. 2. st. 2. i čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu).

13. Naime, sklopljeni ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Povrh toga, u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP), a tuženik nije dokazao suprotno. Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. ZOO. U odredbi čl. 2. st. 2. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, ali time nisu jasno određeni parametri, odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Slijedom toga, utvrđeno je kako predmetna odredba Ugovora o kreditu koje se odnosi na promjenjivost kamatne stope nije bila ni određena, a niti odrediva u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je prednik tužiteljice kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga, po ocjeni ovog suda, sporna odredba o promjenjivosti kamatne stope predstavlja nepošteneu odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Odredba predmetnog Ugovora o kreditu koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da se istom istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema jasno definiranih uvjeta i razloga zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati, odnosno kriteriji promjene kamatne stope nisu jasno određeni. Predniku tužiteljice je trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, omogućiti mu pojedinačno pregovaranje o tome i na taj način omogućiti istom kao potrošaču da pristane na takve odredbe. Trebalo mu je omogućiti da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži raskid ugovora. Stoga prednik tužiteljice kao potrošač nedvojbeno nije imao utjecaja na sadržaj predmetne odredbe (cijenu) pa je postupanje tuženika suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg prednik tužiteljice mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da je predmetna ugovorna odredba kojom je propisana promjenjivost kamatne stope ništetna. Stoga je sporna ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.

14. Isto tako je utvrđeno da je prednik tužiteljice predmetni Ugovor o kreditu zaključio bez prethodnog pregovaranja s tuženikom o odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te bez da se predniku tužiteljice prethodno objasnilo, informiralo ga i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan. Predmetni Ugovor o kreditu je unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, a odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne. Tuženik je bio dužan informirati prednik tužiteljice o valutnoj klauzuli i skrenuti mu pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na takve odredbe, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednik tužiteljice. Osim toga, iz navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg prednik tužiteljice mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da je predmetna ugovorna odredba ništetna u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Stoga je sporna ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF.

15. Odredbom čl. 3. st. 1. ZZP propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da je isti namijenjen adaptaciji stana u [adresa], na kojoj adresi je prednik tužiteljice imao prijavljeno i prebivalište od 1971. Pa sve do smrti, a kako to proizlazi iz podataka jedinstvenog registra osoba MUP-a dostupnog putem aplikacije e spis. Prednik tužiteljice je isti zaključio kao fizička osoba, izvan svog zanimanja, svoje poslovne aktivnosti i poduzetničke djelatnosti.

16. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, odredbom čl. 323 st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno plaćanja veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Ujedno je tuženik ostvario korist glede plaćanja razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

17. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao preplaćeni iznos kredita s osnove valutne klauzule, ukoliko se tečaj CHF valute u trenutku realizacije kredita uzme kao važeći tečaj. Vještak je izračunao da ukupno potraživanje tužiteljice glede tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta, iznosi ukupno 95.102,96 kn. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao preplaćeni iznos kredita s osnove promjenjive kamatne stope, ukoliko se početno ugovorena kamatna stopa od 4,90 % uzme kao važeća kamatna stopa. Vještak je izračunao da ukupno potraživanje tužitelja temeljem promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika na ime razlike obračunatih kamata primjenom ugovorene kamatne stope za utuženo razdoblje iznosi 12.540,92 kn. Na nalaz i mišljenje vještaka prednik tužiteljice je imao primjedbe navodeći da je vještakinja izradila otplatni plan kredita fiksna kamatna stopa CHF, prema fiksnoj kamatnoj stopi koja je bila u trenutku sklapanja ugovora o kreditu 4,90 % te je stavila da za cijelo vrijeme otplate kreidita iznos anuiteta iznosi 388,18 CHF, iako je od 1.2.2014. do kraja otplate kredita 15.7.2020. kamatna stopa iznosila 3,23 % temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreiditiranju te je predložio da vještakinja ispravi svoj nalaz i mišljenje i da smanji iznos anutitea na razinu anuiteta uz kamatnu stopu od 3,23 % za navedeno razdoblje (382,04 CHF). Naglašava da i sama vještakinja navodi na stranici 2. i 3. nalaza da je temeljem predmetnog Zakona smanjena kamatna stopa pa je onda shodno tome trebalo i smanjiti iznos anuiteta u navedenom razdoblju. Predlaže da vještakinja izračuna anuitet kredita uz kamatnu stopu od 3,23% te onda ponovo izračuna iznos preplate po osnovi valutne klauzule za razdoblje od 1.2.2014. do 15.7.2020. U razdoblju od 15.8.2019. do kraja otplate kredita vještakinja je rubrici 17. tabele 1, a koja se odnosi na srednji tečaj HNB na dan plaćanja upotrijebila pogrešan tečaj, vjerojatno omaškom. Na dan 15.8.2019. srednji tečaj Hrvatske narodne banke za CHF je iznosio 6,781464, a ne kako je navedeno u tabeli 1- 6,659046 pa je zbog toga i iznos pretplate po osnovi tečaja krivo izračunan u rubrici 19 iste tabele 1. I drugi iznosi srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke za CHF u rubrici 17 od 15.8.2019. pa do kraja otplate kredita su pogrešni pa su stoga pogrešni i svi izračuni pretplate na navedene datume. Stoga predlaže da vještakinja od 15.8.2019. pa do kraja otplate kredita provjeri i po potrebi zamijeni u rubrici 17 tabele 1. iznose srednjeg tečaja HNB-a koji su pogrešni te da za isto razdoblje poonovo izračuna iznose preplate po osnovi valute CHF u rubrici 19 tablele 1. Predlaže da vještakinja, nakon izvršenih korekcija ponovo izračuna sve pozitivne iznose preplate po osnovi kamatne stope i po osnovi valutne klauzule CHF, kao i zbrojeni iznos preplate po obje osnove.

17.1. Navedene omaške vještak je otklonila ispravkom nalaza i mišljenja od 25.1.2022. u kojem je navela da da je provjerom utvrdila da je omaškom koristila pogrešan tečaj za otplatu za posljednje anuitete te je izračunala da pod pretpostavkom da se tijekom utuženog razdoblja otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa na štetu tužitelja, pozitivna razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 4,90 % iznosi 12.540,92 kn. Pod pretpostavkom da se tijekom utuženog razdoblja otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj na štetu tužitelja, visina potraživanja koja proizlazi iz pozitivne razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 96.524,37 kn. Temeljem prethodno navedenog, pod pretpostavkom da se tužitelju u razdoblju otplate kredita nisu mogle mijenjati na štetu tužitelja kamatna stopa (u odnosu na početnu koja je iznosila 4,90 %) ni tečaj (koji je prilikom isplate kredita iznosio 4,416595 kn/CHF) ukupno potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu iznosi 109.065,29 kn. Navodi da je tužitelj svojim podneskom zatražio dodatni izračun vještaka na način da početni otplatni plan s kamatnom stopom od 4,90 % vještak prilagodi na način da i na početni otplatni plan primijeni kamatnu stopu od 3,23 % u razdoblju nakon 1.1.2014. te izvrši usporedbu tako utvrđenog početnog otplatnog plana sa stvarno primijenjenim otplatnim planom te izračuna više plaćene iznosa zbog promjene kamatne stope i rasta tečaja. U Tabeli 2. daje se izračun prilagođenog početnog otplatnog plana te više plaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope u odnosu na početnu od 4,90 % u razdoblju od dana isplate kredita do 1.1.2014. te primjenom kamatne stope od 3,23 % i na prilagođeni početni otplatni plan od dana 1.1.2014. kao i izračun više plaćenih iznosa zbog većeg tečaja koji je vrijedio za otplatu kredita u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Pod pretpostavkom da sud zauzme stav da se tužitelju nije mogla mijenjati kamatna stopa tijekom otplate kredita te da se na prilagođeni početni otplatni plan s kojim se uspoređuje stvarno primijenjeni otplatni plan primjenjuje kamatna stopa u visini 4,90 % do 1.1.2014. te 3,23 % nakon toga, kao i da se tečaj CHF za otplatu kredita nije mogao mijenjati na štetu tužitelja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita: pod pretpostavkom da se tijekom utuženog razdoblja otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa na štetu tužitelja (pozitivna razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 4,90 % do 1.1.2014.g. te 3,23% nakon 1.1.2014.g.) iznosi 18.972,27 kn; pod pretpostavkom da se tijekom utuženog razdoblja otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj na štetu tužitelja, visina potraživanja koja proizlazi iz pozitivne razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 94.392,89 kn. Temeljem prethodno navedenog, pod pretpostavkom da se tužitelju u razdoblju otplate kredita nisu mogle mijenjati na štetu tužitelja kamatna stopa (u odnosu na početnu koja je iznosila 4,90 % do dana 1.1.2014. te 3,23 % nakon toga) ni tečaj (koji je prilikom isplate kredita iznosio 4,416595 kn/CHF) ukupno potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu iznosi 113.365,16 kn.

17.2. Nakon toga prednik tužiteljice nije imao više primjedbi te je podneskom od 24.6.2022. postavio tužbeni zahtjev i naveo kako je prvom tužbom tražen iznos od 95.375,97 kn a drugom tužbom iznos od 17.000,00 kn, a što ukupno iznosi 112.395,97 kn, a podneskom od 10. svibnja 2022. prednik tužiteljice je tražio cjelokupni iznos potraživanja od 113.365,16 kn, odnosno zbirni iznos kako je to utvrdila vještakinja Petra Blašković u dopuni nalaza i mišljenja od 25. siječnja 2022. na stranici 2 nalaza i mišljenja i stupcu 20 tabele 2. Predmetni uređeni tužbeni zahtjev mora ispraviti, jer je omaškom u uređenom tužbenom zahtjevu obuhvatio i potraživanje po osnovi kamatne stope u razdoblju koje obuhvaća druga tužba tj. od 16.1.2019. do 15.7.2020., a drugom tužbom za navedeno razdoblje tražio je samo preplatu po osnovi valutne klauzule CHF. Stoga mora ukupno potraživanje umanjiti za iznos stavki u predmetnom razdoblju, a koje se odnose na kamatnu stopu kako su utvrđene u stupcu 18. tabele 2. dopune nalaza i mišljenja vještaka od 25. siječnja 2022. te u tom razdoblju ispravno potražuje samo iznos koji je utvrđen u stupcu 19. tabele 2 dopune nalaza i mišljenja vještaka, a ne kao za sve ostale stavke zbirni iznos stupac 20. tabele 2. Ukupan iznos umanjenja potraživanja u odnosu na ukupan zbirni iznos iz uređenog tužbenog zahtjeva, iznosi 1.534,32 kn, tako da prednik tužiteljice ukupno potražuje iznos od 111.830,84 kn. Taj iznos, sada iskazan u valuti EUR potražuje konačnim tužbenim zahtjevom od 11.9.2023.

17.3. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kako je utvrđeno dodatnim vještačenjem (list 282 spisa) u ispravku nalaza i mišljenja od 25.1.2022., s tim da je taj iznos umanjen za iznos od 1.534,32 kn koji tužitelj nije niti potraživao tužbenim zahtjevom od 24.2.2021. Naime, odredbom čl. 11. b. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 143/13:dalje- ZPK/13) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., a koja se retroaktivno primjenjuje na sve ugovore o potrošačkom kreditu, neovisno o datumu sklapanja, temeljem odredbe članka 13. stavak 1. ZPK/13 je propisano je da za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu tog Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar, i to jednu od sljedećih varijabli: - referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili -NRS ili -prinos na Trezorske zapise ministarstva ili -prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. Pri tome, promjenjiva kamatna stopa kod ugovora o stambenom kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu, kod kojih je tečaj ugovorene strane valute u odnosu na ugovoreni tečaj na dan prvog korištenja kredita aprecirao za više od 20%, za sve vrijeme dok takva aprecijacija postoji, ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope hrvatskih kreditnih institucija uz koju su stambeni krediti u odnosnoj valuti odobravani, umanjene za 30 %, zaokruženo na dva decimalna mjesta. To zakonsko ograničenje visine kamatne stope se primjenjuje isključivo jednokratno i tijekom ograničenja kamatna stopa je nepromjenjiva, a ovo ograničenje konačno se prestaje primjenjivati s prvim dospijećem kreditne obveze nakon što ugovoreni tečaj odnosne valute deprecira na razinu ispod navedene aprecijacije, kontinuirano u razdoblju od 30 kalendarskih dana. Hrvatska narodna banka će do 15. prosinca 2013. objaviti podatak o prosječnoj kamatnoj stopi iz ovoga stavka. Tom je zakonskom odredbom izmijenjena kamatna stopa i na postojeće stambene kredite vezane uz švicarski franak sa 1. travnja 2014. na 3,23 posto jer prosječno ponderiranu kamatnu stopu uz koju su hrvatske kreditne institucije odobravale stambene kredite u chf i kunama uz valutnu klauzulu u chf prema objavi Hrvatske narodne banke ("Narodnim novinama", broj: 149/13) iznosi 4,62 % pa kako na tu kamatu čl. 11.b. st. 5. ZPK-a predviđa 30% diskont, dakle kamata se umanjuje na 3,23 % (odluka Vrhovnog suda Rev 1172/18). Sukladno tome, ovaj sud je na temelju dopune nalaza i mišljenja vještaka utvrdio razliku iznosa između uplaćenih anuiteta i anuiteta koje je tužitelj trebao uplatiti primjenom kamatne stope od 4,90 % za razdoblje do 31. prosinca 2013., odnosno kamatne stope od 3,23 % za razdoblje nakon 1. siječnja 2014. u iznosu od 18.972,27 kn, kao i preplaćene razlike pod utjecajem promjene tečaja CHF u iznosu od 94.392,89 kn, a taj iznos tužitelj je umanjio za iznos od 1.534,32 kn za koji navodi da se odnosi na kamatnu stopu, a nije ga ni potraživao drugom tužbom pa je utvrđeno da mu pripada iznos od 111.830,84 kn, dok sam matematički izračun nije ni odveden u pitanje (tako i u odluci Žs u Zagrebu poslovni broj Poslovni broj 22 Gž- 1406/2023-2 od 4. travnja 2024.).

17.4. Dakle, upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj zbog razlike u tečaju CHF na temelju ništetne ugovorne odredbe i zbog povišenja kamatne stope na temelju ništave ugovorne odredbe preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 111.830,84 kn (iznos od 113.365,16 umanjen za iznos od 1.534,32 kn, prema podnesku tužitelja od 24.6.2022.), kako je zatraženo specificiranim tužbenim zahtjevom prema podnesku tužitelja od 11.9.2023. Na te iznose dosuđene su zatezne kamate i to na pojedinačne iznose navedene u t. I. izreke ove presude tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, sukladno tabeliranom prikazu koji je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

17.5. Pritom valja ukazati da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika tj. za razdoblja otplate kredita kada je tuženik obračunavao predniku tužiteljice i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita. Glede toga valja napomenuti kako premet ovog postupka nije isplata preplaćenog iznosa kredita s osnove valutne klauzule, već s osnova promjenjive kamatne stope pa su slijedom toga takvi navodi tuženika posve promašeni jer nisu predmet tužbe i tužbenog zahtjeva. Podredno se ukazuje i na shvaćanje VSRH navedeno u odluci poslovni broj Rev-549/23 od 18.12.2023. u kojoj je VSRH zauzeo jasan stav u vezi negativnih razlika i naveo da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Isto to vrijedi i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288. a st. 6. ZPP. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Dakle, U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.

18. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare za potraživanje tužiteljice na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te za potraživanje tužiteljice na temelju ništetnih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika počinje teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, i to donošenjem presude posl. br. Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u predmetu gornji poslovni broj (a koja se odnosi na potraživanje tužiteljice po osnovi ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i po osnovi ništetnih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF) podnesena 9.5.2019., a u predmetu poslovni broj P-1289/2021 dana 24.1.2021. (a koja se odnosi na potraživanje tužitelja po osnovi ništetnih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF), to je razvidno da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem čl. 225. ZOO.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP. Tužiteljici je za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 12.658,57 EUR (95.375,97 kn) priznat trošak sastavljanja tužbe od 9.5.2019. u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podneska od 6.2.2020., trošak zastupanja na ročištima održanim 7.4.2021. i 10.6.2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Tužiteljici je za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 14.842,50 EUR priznat trošak sastavljanja podnesaka od 21.7.2021., 16.11.2021, 10.5.2022., u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 14.2.2024., 19.3.2024., 4.2.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za sastavljanje podneska od 30.1.2023. priznat joj je trošak u iznosu od 200,00 EUR na temelju (Tbr. 8. točka 1. Tarife), odnosno u visini kako je zatraženo. Tužiteljici je za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 2.256,29 EUR (17.000,00 kn) priznat trošak sastavljanja tužbe od 9.5.2019. u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu od 9.5.2019. u iznosu od 173,07 EUR te na tužbu od 24.2.2021. u iznosu 34,51 EUR te trošak uplate predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

19.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 13.1.2021., 24.6.2021., 20.4.2023. koji s obzirom na svoj sadržaj nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, a osim toga tužiteljici prema odredbama Tarife pripada trošak za 4 obrazložena podneska, za koja joj je trošak već priznat. Nije joj priznat trošak sastavljanja podneska od 24.6.2022. kojim ispravlja tužbeni zahtjev jer omaške ili propuštanja tužiteljice ne mogu ići na trošak tuženika, a za sastavljanje uređenog tužbenog zahtjeva je tužiteljici već priznat trošak. Nije joj priznat trošak sastavljanja podneska od 8.9.2023. kojim tužbeni zahtjev iskazuje u valuti EUR jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a za sastavljanje uređenog tužbenog zahtjeva je tužiteljici već priznat trošak. Tužiteljici nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu bez obzira što je ista radnja predviđena u Tbr. 9.3 Tarife jer takav trošak ne može biti potreban radi vođenja parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP što je prvi kriterij za dosudu takvog troška. Naime, ročište za objavu ispunjava u prvom redu načelo javnosti odnosno interes javnosti biti upoznata sa rezultatom suđenja te predstavlja pravo stranaka i javnosti, a nikako obvezu. Isto ročište ne zahtjeva nikakve pripreme, traje minimalno te nema obveznog sadržaja za stranke zbog propuštanja kojega bi mogle nastupiti bilo kakve negativne posljedice. Naime, stranka koja ne pristupi, a uredno je obaviještena, odluku sa obrazloženjem može preuzeti sa internetske stranice e-oglasna ploča suda. Stranci koja nije bila obaviještena, sud će odluku dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena. U takvoj situaciji, dosuda troškova bi predstavljala neopravdano poskupljenje postupka što je protivno i čl. 10. st. 1. ZPP. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu, 11. ožujka 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćnici

2. tuženiku po punomoćniku