Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž Ovr-4/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Smerdelu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenice HKČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Mirjani Helebrant, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenice izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-3218/2024-3 od 31. listopada 2024., 17. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-3218/2024-3 od 31. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenice od 12. rujna 2024. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave – presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-336/2019 od 2. lipnja 2023.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela ovršenica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje, odnosno podredno isto vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovršenice nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome na apsolutno bitne procesne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona. Pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, slijedom čega nije ostvarena niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem, u bitnome, utvrdio:
- da je ovršenica 12. rujna 2024. podnijela prijedlog radi odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, obzirom da se na FINI provodi izravna naplata temeljem ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-336/2019-72 od 2. lipnja 2023.,
- da se ovrhovoditelj podneskom od 13. rujna 2024. očitovao na prijedlog ovršenice te se istom protivio,
- da se o navedenom prijedlogu, sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a, odlučuje primjenom čl. 65. OZ-a koji propisuje da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točki 1. do 11. st. 1. čl. 65. OZ-a,
- da je postojanje navedenih kumulativnih pretpostavki dužna je dokazati ovršenica,
- da je ovršenica dokazala postojanje prve kumulativne pretpostavke budući da je dokazala da je podnijela ustavnu tužbu, čime je ispunjen razlog iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a, u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a,
- da vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih iznosa koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa,
- da ovršenica nastanak teško nadoknadive štete obrazlaže time da je umirovljenica s niskom mirovinom te da postoji opasnost da naknadno neće moći ishoditi povrat novčanih sredstava od ovrhovoditelja jer se radi o fizičkoj osobi bez vrjednije imovine.
7. Prvostupanjski sud zaključuje da ovršenica nije dokazala postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete budući da svojim navodima sadržajno ukazuje da joj je provedbom izravne naplate ugrožena egzistencija, dok u pogledu navoda o imovinskom stanju ovrhovoditelja nije navela ni jedan razlog zbog kojeg smatra da takva opasnost postoji niti je podnijela bilo koji dokaz u svrhu utvrđenja navedene tvrdnje. Slijedom navedenog, na temelju čl. 65. st. 1. OZ-a, a u vezi čl. 210. st. 1. i 2. OZ - a, donosi pobijano rješenje.
8. Pogrešno žaliteljica u žalbi navodi da se pobijano rješenje temelji na stavu prvostupanjskog suda da je ovršenica bila dužna dokazati opasnost nastanka nenadoknadive ili teško naknadive štete pa da bi prijedlog bio odbijen iz isključivog razloga što ovršenica nije dokazala da bi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava mogla nastati nenadoknadiva ili teško naknadiva šteta.
8.1. Naime, a kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud, ovršenica nije dokazala postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete koja bi joj bila prouzročena pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava. Ovršenik je dužan u podnesenom prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate navesti činjenice i pružiti dokaze iz kojih proizlazi vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete, a koja šteta primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih sredstava koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa. Ovršenica je u svom prijedlogu samo paušalno navela da postoji opasnost da naknadno neće moći ishoditi povrat novčanih sredstava od ovrhovoditelja jer se radi o fizičkoj osobi bez vrjednije imovine, ne potkrjepljujući pritom predmetne navode ikakvim dokazima.
9. Prvostupanjski je sud pravilno obrazložio da ovršenik u predmetnom slučaju mora dokazati ovrhovoditeljevu vjerojatnu insolventnost te pritom nije ograničio dokaze kojima bi se navedena okolnost mogla isključivo dokazati, već je naveo da je istu moguće dokazati odgovarajućim ispravama ili na drugi način.
10. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da navodi ovršenice kojima ističe da je umirovljenica s niskom mirovinom, slijedom čega bi joj provedbom izravne naplate bila ugrožena egzistencija, ne predstavljaju štetu u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a budući da postupak prisilnog namirenja uvijek ima otegotne posljedice za egzistenciju ovršenika fizičke osobe te bi uzimanje predmetne okolnosti u obzir imalo za posljedicu odgodu svakog postupka prisilnog namirenja čime bi se primjena instituta odgode učinilo pravilom, a ne iznimkom.
11. U odnosu na žalbene navode kojima se opisuje narav i sadržaj parničnog postupka koje se vodio između ovrhovoditelja i ovršenice, kao i odnos ovrhovoditelja prema ovršenici u istom, valja istaknuti da isti nisu od utjecaja na odluku u ovome predmetu.
12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 17. ožujka 2025.
Sudac:
Larisa Gačanin
