Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: K-223/2020-32.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mili Kragić, uz sudjelovanje Marine Lukić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: K-DO-743/2019. od 24. listopada 2019., protiv okrivljenog EK, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11. nakon javno održane rasprave 12. ožujka 2023., u nazočnosti Ivana Šustića – savjetnika Općinskog državnog odvjetnika u Splitu i branitelja okrivljenog odvjetnika Matea Perana, a presude javno objavljene 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni: EK OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i I, rođ. K, rođen **.**.1995. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, brodo-mehaničar, sa završenom srednjom školom, zaposlen u Brodomehanika d.o.o., s plaćom oko 1.000,00 eura, razveden, otac jednog malodobnog djeteta, lošeg imovnog stanja, bez imovine, bez čina, neodlikovan, neosuđivan, drugi kazneni postupak se ne vodi,

k r i v  j e

I. što je dana 27. travnja 2019. oko 10:15 sati u [adresa], ispred obiteljske kuće bivše supruge IK nezadovoljan što mu ista ne da dijete na druženje, u nakani da je ustraši, rekao: "Otet ću malu kad ne bude nikog doma, čekat ću priliku, a tebe ću ubiti" što je kod iste izazvalo osjećaj straha na vlastiti život,

II. dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11., 144/12., 56/15., 101/17. i 118/18., dalje u tekstu; KZ/11.), a kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11.

III. Okrivljeni EK na temelju odredbe čl. 139. st. 2. KZ/11. se

osuđuje

na kaznu zatvora 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju odredbe čl. 56. KZ/11. okrivljenom EK se izriče

uvjetna osuda

te kazna zatvora 6 (šest) mjeseci se neće izvršiti, ako okrivljeni u vremenu provjeravanja 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11. okrivljenom EK u slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora će se uračunati vrijeme uhićenja od 27. travnja 2019. do 28. travnja 2019.

VI. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11., – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje u tekstu: ZKP/08.) dužan je okrivljeni EK platiti trošak kaznenog postupka paušalne svote u iznosu 250,00 e (dvjesto pedeset eura), u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj: K-DO-743/2019. od 24. listopada 2019. protiv okrivljenog EK, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11.

2. Rasprava od 12. ožujka 2025., zbog proteka roka od 3 mjeseca je započela iznova, u skladu s odredbom čl. 407. st. 3. ZKP/08. Rasprava je održana u izočnosti uredno pozvanog okrivljenog, na temelju odredbe čl. 404. st. 5. ZKP/08., vodeći računa da se okrivljeni očitovao se o osnovanosti optužnice, da je upoznat sa dokaznim prijedlozima optužbe, da je ispitan na raspravi, da je njegov branitelj bio na ovoj raspravi i usuglasio se da se rasprava održi u izočnosti okrivljenog, a prethodno sud ga je upoznao s odredbom čl. 404. st. 5. ZKP/08. i mogućnosti održavanja rasprave u njegovoj izočnosti.

3. Okrivljeni EK se nije smatrao krivim za kazneno djelo za koje se optužuje, pa imajući u vidu ovakav stav o optužbi, izvodili su se dokazi.

4. U dokaznom postupku, na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08. pročitan je zapisnik o ispitivanja svjedokinje – oštećene/žrtve IK koja je ispitana na raspravi 14. svibnja 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka KK sa rasprave od 30. studenog 2023., zapisnik o ispitivanju svjedoka EKB sa rasprave od 30. studenog 2023. Pročitana je i pregledana izjava oštećene žrtve ovjerene po javnom bilježniku Ivani Bartica Antulov, broj: OV-4243/2024 od 25. lipnja 2024. (u spisu list 148), izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenog i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog. (list 151-152). Na kraju dokaznog postupka pročitani su i pregledani: iskaz okrivljenog sa rasprave od 22. listopada 2024. (list 157- 158 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenog EK sukladno odredbi čl. 208.a ZKP/08. (listovi spisa 16-19) te je reproducirana snimka ispitivanja na DVD-u (list spisa 21) i zapisnik o ispitivanju osumnjičenog EK (listovi spisa 31-34) te je reproducirana snimka ispitivanja na DVD-u (list spisa 35).

5. Na temelju odredbe čl. 431. st. 3. ZKP/08. iz spisa predmeta je izdvojena službena zabilješka PU SD, Policijske postaje Trogir od 27. travnja 2019. o obavijesnom razgovoru sa IKB. Službena bilješka je obavijest policije prikupljena od građana na okolnost terećenog kaznenog djela, koja se ne može koristiti u postupku i na njoj se ne može temeljiti sudska odluka.

6. U iskazu pred sudom na raspravi 22. listopada 2024. okrivljeni EK je naveo da se događaj za kojeg se tereti dogodio u vrijeme i u mjestu iz činjeničnog opisa kaznenog djela za kojeg se tereti ovom optužnicom. On je to jutro došao ispred ove kuće gdje stanuje njegova bivša supruga IK koja je iz kuće izišla s H u naručju. Prilikom stavljanja djeteta u auto sjedalicu kazala mu je da ta sjedalica nije primjerena kilaži njihove kćeri i da neće dozvoliti da se H u njoj vozi, jer da je riječ o sjedalici za starije i teže dijete te se s H vratila u kuću. On je vozilom došao sa svojim bratom koji nije ni izlazio iz vozila i kako je ona otišla, zaputio se vozilom prema kući. U jednom trenutku osvrnuo se i promotrio sjedalicu i zaključio da ima mogućnost prilagođavanja dobi, odnosno težini djeteta i da je u konačnosti ona pogodna za vožnju djeteta Majine kilaže. Ponovno se vratio ispred Andrejine kuće. Sada je on izišao iz vozila, popeo se stubištem i lupao na ulazna vrata kuće obraćajući se IK riječima da je sjedalica ispravna i da se H u njoj može voziti, tada pojašnjavajući i da se samo treba prilagoditi sigurnosni pojas i da se H može sigurno voziti. Nitko mu nije otvarao vrata, a pri ponovnom dolasku vidio je IK na balkonu kuće, zbog čega je znao da je ona unutra. Stajao je ispred vrata nadajući se da će mu IK predati dijete, no tada, kroz prozor neposredno uz ulazna vrata nadvirio se njen brat KK koji je u ruci držao "kacavidu" i njome je mahao i kazao mu da biži ća i da će ga izbosti kacavidom. On je otišao s tog mjesta, sjeo u auto gdje ga je brat HK čekao i zajedno su otišli kući. Riječi za koje se tereti nije kazao ove prigode i nije počinio ovo kazneno djelo.

6. 1. Na upit branitelja, okrivljeni je odgovorio kako zadnjih godinu i 6 mjeseci do dvije godine odnos njega i njegove bivše supruge u pogledu vršenja roditeljskih prava su u redu i međusobno nemaju prigovor na ponašanje prema djetetu, ali i međusobno.

6. 2. Na upit suca zašto je prilikom dokazne radnje ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu kazao da mu je KK kazao da će ga izbosti kacavidom i isickat sjekirom, a na raspravi prilikom iskazivanja kazuje drugačije?, okrivljeni se branio kako ne zna zašto je to tako kazao, sada je već prošlo i puno vremena od ovog događaja pa se ne može ni sjetiti. Na daljnji upit, okrivljeni se branio kako nije policiji prijavio ovo Dujino postupanje prema njemu. Nije to učinio, jer jednostavno ne želi nikomu zvati policiju. U inkriminirano vrijeme odnosi između njega i njegove bivše supruge su bili loši, zato su se i razveli. Sve njene prijave protiv njega su lažne i to su bili njeni pokušaji da ga diskreditira kao roditelja i da mu onemogući i spriječi viđanje kćeri. Njihovi odnosi su bili toliko narušeni da je Centar za socijalnu skrb u Trogiru posredovao u održavanju njegovih susreta s njegovom kćeri.

6. 3. Okrivljeni je naveo da živi u zajedničkom domaćinstvu sa svojim roditeljima, zaposlen je u trgovačkom društvu Brodomehanika d.o.o. s plaćom oko 1.000,00 eura, vlasnik je osobnog vozila marke Citroen C3, godina proizvodnje 2002., u obavezi je uzdržavanja svoje kćeri P, za što mjesečno plaća iznos 160,00 eura. Što se tiče kontakata s djetetom, nju viđa sukladno odluci suca dva puta tjedno te dijete kod njega boravi svaki drugi vikend, subotom i nedjeljom, s time da on odvozi i dovozi dijete o svom trošku. Nije u emocionalnoj vezi.

7. Iz iskaza oštećene/žrtve IK ispitane pred Županijskim sudom u Splitu 16. svibnja 2019. navela je da je supruga EK, kojeg je upoznala 2015. Bračnu zajednicu zaključili su 29. travnja 2017., nakon nešto više od mjesec dana braka i to u vrijeme dok je bila trudna. Bračnu zajednicu napustila je zbog fizičkog maltretiranja odnosno jer ju je EK tukao, a takvim svojim ponašanjem počeo je 8. lipnja 2017. Uzroci svađe su to što se Markovoj majci nije zahvalila na jastucima koje im je darovala povodom braka i što je njega jako povrijedilo. Tada su počele svađe, ali i fizičko maltretiranje. Okrivljeni ju je 8. lipnja 2017. udario u lice odnosno dao joj je "trisku" te je bacio pepeljaru u nju, pogodio ju je u trbuh, a tada je bila u drugom stanju. Sutradan ga je napustila i vratila se roditeljima. Nakon što je kćerka H napunila godinu dana, EK je podnio sudu tužbu za razvod braka i postupak je pri kraju. Sud je donio i privremenu odluku o kontaktiranju oca s H tako da po toj odluci okrivljeni može odlaziti po H svako drugi tjedan te utorkom i četvrtkom i to na dva sata od 17- 19 sati. No, to uopće nije funkcioniralo jer bi ju zvao okrivljeni s obrazloženjem da H plače i da dođe po nju. Što se tiče događaja od 27. travnja 2019. to je bila subota kad EK dolazi po H i on je tog dana u [adresa] došao autom zajedno sa svojim bratom. Inače EK je trebao po H dolaziti petkom, ali je zamolio da je uzme u subotu u jutarnjim satima i poslijepodne da bi je vratio čemu se nije protivila. Kad je došao primijetila da u vozilu ima auto sjedalicu za dijete, no riječ je bila o sjedalici za veće dijete od 15-36 kg dok je H imala 11 kg, što je značilo da sjedalica nije adekvatna za sitno dijete. Znajući da EK brzo vozi ona se i prepala i nije mu dozvolila da ide s H u [adresa] i rekla mu je da se može s njom družiti u [adresa]. Tada okrivljeni nije uzeo dijete i otišao je, a njoj je kazao da će ju prijaviti Centru za socijalnu skrb. Ona sama se ranije žalila Centru da EK nema adekvatnu dječju auto stolicu i rekla im je zbog čega se boji da H sjedi u takvoj stolici u autu. Nakon 15-ak minuta EK se vratio s autom i tada je na mjestu suvozača sjedio i njegov brat. Vozilo je zaustavio ispred njene kuće u [adresa], izišao vani i počeo se penjati "skalama" na prvi kat i kad je to vidjela odmah je zaključala ulazna vrata kuće u strahu da će je napasti, jer je osjećala njegove namjere, a usput je probudila i svog brata u slučaju da joj treba pomoć. Međutim, EK je odmah počeo vikati i prijetiti, govorio je da će oteti malu kad ne bude nikog doma, da će čekati priliku, a nju da će ubiti. Prozor sobe u kojoj je njezin brat spavao bio je otvoren i brat je izišao na prozor i EK se i njemu obratio navodeći "da će i on vidit". Njezin brat KK ga je potjerao, a to je sve skupa trajalo dok EK to sve nije izgovorio, a to je bilo oko 2 minute. Ovo nije prvi put da joj okrivljeni prijetio. Prijetio joj je preko "Facebooka" 2017., napisao je da će joj doći ispred kuće i da će ponijet pištolj i da će nju i malu ubiti. Taj slučaj je prijavila policiji u Trogiru. Ostalih prijetnji nije bilo, osim jedne prigode kada je nju i kćerku izbacio iz auta. Ona EK zna veoma dobro i uslijed toga ona se se silno uplašila i uznemirila i zbog toga je i otišla na policiju i prijavila ovaj slučaj. Ni dan danas nije spokojna i ne izlazi sama vani, i s kćerkom izađe, ali uvijek uz pratnju da ne bi EK naišao i stvarno im nanio neko zlo. Prijetnje je shvatila veoma ozbiljno.

7. 1. Na raspravi održanoj pred sudom 14. svibnja 2024. oštećena/žrtva IK je iskazivala kao prilikom ispitivanja pred Županijskim sudom u Splitu od 16. svibnja 2019. sa dopunom kako su ona i okrivljeni EK već dugo vremena u urednim odnosima i između njih ne dolazi do nikakvih neprimjerenih ili ekscesnih ponašanja. Razveli su se, sudskom odlukom njihovo dijete- kći H je povjerena njoj na skrb, dok njen otac – okrivljeni ima pravo redovitog viđanja. Okrivljeni je u obavezi uzdržavati dijete i to čini u skladu sa sudskom odlukom. Iako su se ona i okrivljeni razveli i uspostavili uredne roditeljske odnose.

7. 2. Na upit branitelja svjedokinja je navela kako je prijetnju doživjela ozbiljno i prepala se posebno jer se i prije prema njoj ponašao nasilno i neprimjereno. Na daljnji upit, svjedokinja je odgovorila kako je s djetetom u rukama tog dana najprije izišla iz kuće želeći okrivljenom predati dijete. Došla je do vozila i vidjela da se u vozilu nalazi neadekvatna dječja sjedalica jer je bila riječ o sjedalici za veće dijete, zbog čega nije dozvolila da se H vozi u takvoj sjedalici. Da je riječ o sjedalici za veće dijete zaključila je po izgledu te sjedalice jer je imala onaj posebni dodatak – svojevrsni naslon za glavu te je na sjedalici pisala oznaka o težini 15-26 kg. U vrijeme prije inkriminiranog događaja između nje i okrivljenog bilo je problema u komunikaciji i teško su se dogovarali oko vremena u kojem će okrivljeni viđati njihovo dijete. Niti se ona prema njemu uvijek uredno i s poštovanjem ponašala, a to nije ni on činio prema njoj. Problemi su bili do mjere da se u nadzor uključio Centar za socijalnu skrb, a u počecima okrivljeni je dijete viđao uz nadzor stručne osobe iz Centra za socijalnu skrb. Ona nikad nije zloupotrebljavala svoju ulogu majke u smislu da je okrivljenog onemogućavala u kontaktu s djetetom, no točno je da mu ne bi dozvolila viđanje s djetetom u vrijeme kada je bila bolesna. Kada je H bila bolesna, ona bi mu poslala poruku da je bolesna i da je taj dan neće moći s njim provesti.

7. 3. Na upit suca svjedokinja navodi da je inkriminirane prigode okrivljenog dovezao njegov brat KKB, no on nije izlazio iz vozila.

8. U iskazu pred ODO Split svjedok KK je naveo kako se inkriminirane prigode nalazio u kući na adresi [adresa]. Spavao je u svojoj sobi koja se nalazi jedan metar udaljenosti od ulaznih vrata kuće. Probudila ga je nekakva buka, te je čuo svoju sestru IK i njezinog bivšeg supruga EK koji su se nalazili pred ulaznim vratima kuće koja se nalazi na drugom katu kuće. Dok je bio u sobi nije mogao razaznati govor, pa je došao do prozora sobe koji gleda na ulazne stepenice kuće, za što mu je trebalo nekoliko minuta jer je bio na štakama. Otvorio je prozor te je vidio EK kako lupa po ulaznim vratima kuće i viče. EK je rekao njegovoj sestri da će je ubiti i da će oteti H. H je njihova zajednička kćer. Ulazna vrata od kuće bila su zatvorena i zaključana, a EK nije ušao u kuću već se nalazio pred vratima i udarao po njima i nakon toga se udaljio. Kroz prozor je vidio da ga je netko dovezao automobilom, ali nije vidio tko jer se automobil nalazio kojih 80 metara od njihove kuće. Nije mogao ni pročitati tablicu, niti vidjeti tko je bio u automobilu. Nakon ovog događaja EK više nije dolazio pred njihovu kuću i nije ga vidio.

8. 1. Svjedok KK na raspravi pred sudom je iskazivao kao prilikom ispitivanja pred ODO Split 28. kolovoza 2019.

8. 2. Na upit branitelja svjedok je odgovorio da se na nikakav neprimjeren način nije obraćao EK, a tražio je od njega da se udalji od njihove kuće, jer nije imao razloga tu dolaziti na takav način.

9. Iz iskaza svjedoka EKB ispitanog pred Županijskim sudom u Splitu 2. listopada 2019. proizlazi da je kada se sve ovo događalo bio travanj 2019. te su on i njegov brat EK njegovim vozilom išli po njegovu djevojčicu H koja živi sa majkom IK u [adresa]. Došli su do Andrejine kuće i kad je ona trebala predati djevojčicu vidjela je auto-sjedalicu u njihovom vozilu i rekla je da djevojčica ne može sjediti u toj sjedalici, jer da sjedalica ne valja pa je otišla s djevojčicom u kuću. U tom trenutku EK ništa nije govorio, pa tako ni prijetio IK. Krenuli su iz [adresa] i ubrzo su stali na jednoj širini na cesti i odlučili su se ponovno vratiti u [adresa] jer je sjedalica odgovarala dobi i težini djeteta. EK mu je rekao da je sjedalica ispravna i da dijete može sjediti u sjedalici. Za jedno 10-ak minuta ponovno su se vratili ispred Andrejine kuće, a to je Markova bivša supruga, a on je ostao sjediti u vozilu, a EK je otišao do ulaznih vrata. Prije toga vidjeli su IK na balkonu, a kad su došli ispred kuće ona je ušla u kuću. Ne zna tko je EK otvorio vrata, ali čuo je muški i ženski glas i nije vidio nikoga, a to nije mogao vidjeti zbog zidova iako je bio udaljen oko 3 metra od ulaznih vrata. Čuo je da je EK pitao nekoga tko mu je otvorio vrata da mu da malu i to riječima "dajte mi malu" na što mu je netko rekao da odjebe i to misli da je bio ženski glas, ali nije siguran tko je to bio moguće Andrejina sestra, ali nije siguran. Čuo je jedan muški glas da govori EK da bježi od kuće, ne zna tko je to bio moguće Andrejin brat ili otac. EK je nakon toga došao u auto. On nije čuo da je EK bilo kome prijetio. Kad je EK ušao u vozilo rekao mu je da je Andrejin brat mahao "kacavidom" ispred njega i tjerao ga i da mu je kazao da će ga ubosti. Po njemu EK se nije prestrašio nego je normalno reagirao i otišao. Na pitanje branitelja okrivljenog da opiše auto-sjedalica koja se nalazila u vozilu po njemu sjedalica je bila pogodna za djevojčicu H jer ima jedan umetak za manju djecu, a kad se on makne onda može i veće dijete sjediti tu. Nije čuo da bi njegov brat bilo kome govorio da će oteti dijete i nije čuo da bi bilo kome govorio da će ga ubiti. Inače EK je prije ovog događaja najnormalnije vozio djevojčicu u svom automobilu u toj istoj sjedalici sve do ovog puta dok se IK nije pobunila. Ne zna je li njegov brat EK nakon ovog događaja vozio djevojčicu u toj sjedalici, ali koliko zna njegov brat sada viđa djevojčicu sa socijalnom radnicom i odlazi kod P kući. Na sjedalici piše za koju dobi i kilažu je ista, ali ne zna što točno piše. To nije ni vidio, nego mu je to rekao njegov brat EK. Inače EK je stajao ispred vrata kuće gdje IK živi i on mu je kasnije ispričao da nije ulazio unutra, a taj ulaz se nalazi uz stepenice, a misli da se to nalazi na prvom katu.

9. 1. U svojem iskazu koji je dao na raspravi pred sudom 30. studenog 2023. svjedok KKB je iskazivao kao prilikom ispitivanja pred ODO Split 2. listopada 2019. (u spisu list 61).

9. 2. Na upit branitelja svjedok je odgovorio da je jako dobro čuo ono što se govorilo inkriminirane prigode, no kako je kazao, nije siguran što je tko od ostalih kazao, izuzev njegovog brata. Naveo je što je on kazao.

9. 3. Na upit suda svjedok je odgovorio kako se on nalazio ispred ove kuće i zbog stepeništa i postojećeg zida, ali i zbog toga što je sjedio u vozilu na suvozačevom mjestu nije mogao vidjeti ni svojeg brata ni ovaj ulaz.

10. Na temelju odredbe članka 431. stavak 3. ZKP/08, iz spisa je izdvojena službena zabilješka PU SD, Policijske postaje Trogir od 27. travnja 2019. o obavijesnom razgovoru sa IKB. Prema čl. 208. st. 1. ZKP/08. policija može prikupljati obavijesti od građana. U prikupljanju obavijesti, građani se ne mogu ispitivati u svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka, zbog čega se službene zabilješke ne mogu koristiti u postupku i na njima se ne može temeljiti sudska odluka.

11. S obzirom na obranu okrivljenog EK, u tijeku postupka nije bilo sporno mjesto i vrijeme događaja, odnosno da je dana 27. travnja 2019. oko 10,15 sati u [adresa], ispred obiteljske kuće bivše supruge IK došlo do susreta i razgovora okrivljenog i IK. Nije sporno ni da okrivljeni nije bio zadovoljan što mu IK nije dala dijete na druženje.

11. 1. Ova utvrđenja okrivljeni EK ne osporava, a proizlaze i iz iskaza oštećenog/žrtve IK, svjedoka KK i EKB.

11. 2. U odnosu na činjenična utvrđenja i obranu okrivljenog EK, sporno je je li okrivljeni oštećenoj IK kazao: "Otet ću malu kad ne bude nikog doma, čekat ću priliku, a tebe ću ubiti" i je li ta izjava kod IK izazvala osjećaj straha za vlastiti život.

12. Nakon izvedenih dokaza i okončane rasprave, sud je brižljivom prosudbom pristupio ocijeni svakog dokaza pojedinačno, a potom i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni EK, svojim postupanjem inkriminirane prigode ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret u predmetnom kaznenom postupku, zbog čega je proglašen krivim. Dakle, proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – djela opisanog i kažnjivog po članku 139. stavku 2. u svezi st. 4. KZ/11. upravo na način kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

13. Takav zaključak proizlazi iz iskaza ispitanog svjedoka oštećene/žrtve IK, a dijelom i iz iskaza svjedoka KK. Iz iskaza svjedokinje IK proizlazi da joj okrivljeni inkriminirane prigode kazao da će oteti malu kad ne bude nikog doma, da će čekati priliku, a nju da će ubiti. Svjedok KK je čuo okrivljenog koji je kazao njegovoj sestri IK da će je ubiti i oteti H. Razlike u sadržaju riječi prijetnje iz iskaza KK u odnosu na inkriminirane su očito posljedica percepcije događaja uslijed naglog buđenja i mjesta gdje se svjedok nalazio kada je čuo obraćanje okrivljenog žrtvi. Riječi za koje se tereti okrivljeni i one koje navodi svjedok KK su suštinski u bitnom podudarne. Imajući u vidu da se okrivljeni obratio žrtvi IK, koja ga je neposredno prije i vidjela i koja je u strahu od njegovog postupka zaključala ulazna vrata kako ne bi mogao ući u kuću, onda je u takvim okolnostima, a strepeći od ponašanja okrivljenog, oštećena zasigurno i najbolje zapamtila ponašanje okrivljenog i ono što je kazao, jer se njoj i obraćao.

14. Iskaz svjedoka EKB se prihvaća, osim u dijelu u kojem ovaj svjedok prenosi obraćanje okrivljenog i ženske osobe nakon što se s okrivljenim ponovno vratio u mjesto događaja. Naime, ovaj svjedok navodi da je jasno i dobro čuo komunikaciju okrivljenog i ženske osobe, za koju sumnja da je žrtva ili njena sestra. Tako navodi da je ženska osoba otvorila vrata, a okrivljeni da je kazao "dajte mi malu", na što je ženska osoba rekla "da odjebe", a još jedan muški glas je rekao "bježi od kuće". Ovaj svjedok iz mjesta na kojem se nalazio nije mogao vidjeti mjesto događaja (što sam navodi i prethodno je navedeno) pa shodno tome nije mogao vizualno pratiti zbivanja pred vratima. Do otvaranja ulaznih vrata nije ni došlo (proizlazi iskaza žrtve i KK), pa njegov navod da je ženska osoba otvorila vrata nije točan, pri čemu takvo nešto nije mogao ni vidjeti, sve i da je došlo do otvaranja vrata. U kontekstu okrivljenikove obrane i onoga što tvrdi da je kazao žrtvi, takvo obraćanje ne potvrđuje svjedok KKB. Nema sumnje da je okrivljeni tražio da mu se preda dijete i moguće je kazao ono što tvrdi svjedok "dajte mi malu", jer je u opisanim okolnostima to životno i logično. Svjedok KKB je okrivljenikov brat i očito želeći pomoći bratu svjedoči da je čuo ono što u iskazu navodi. No, kako njegov iskaz ne podržava obranu okrivljenog u dijelu koji se odnosi na obraćanje oštećenoj kada se ponovno vratio u mjesto događaja, a i u suprotnosti je s iskazom oštećene i svjedoka KK, to se njegov iskaz u tom dijelu ne prihvaća.

15. Uvažavajući i prihvaćajući iskaze oštećene IK i KK i stavljajući ih u kontekst sa obranom okrivljenog, sud je utvrdio da je okrivljeni kazao inkriminirane riječi iz činjeničnog opisa. To ujedno znači da je njegova obrana kojom negira izvršenje ovog djela neosnovana i sud je ne prihvaća. Kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11. čini onaj tko drugome, između ostalog ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti. Kazneno djelo prijetnje je djelo apstraktnog ugrožavanja. Ono je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da žrtva bude ustrašena ili uznemirena. Odlučna je namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanja, ali nije bitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice. Zato subjektivni doživljaj žrtve nije odlučan, jer bi tada ostvarenje obilježja djela ovisilo o osobnom stanovištu ili interesu neke osobe. Zato su, za procjenu ozbiljnosti prijetnje važne i okolnosti u kojima je prijetnja izrečena. S obzirom da iz iskaza oštećene, ali i okrivljenog proizlazi da njihovi odnosi u inkriminirano vrijeme bili narušeni do mjere da susreta oca i djeteta nadzirao Centar za socijalnu skrb i da je u tijeku bio i razvod braka, što su zasigurno stresne i teške životne okolnosti, da iz iskaza oštećene proizlazi da je okrivljenog napustila zbog njegovog nasilnog ponašanja prema njoj jer je udario dok je bila u drugom stanju, za sud nema dvojbe da su riječi koje je okrivljeni izrekao inkriminirane prigode u opisanim okolnostima bile ozbiljne i objektivno podesne da kod žrtve, ali i svake druge osobe izazovu osjećaj straha, što je i bila posljedica, jer se oštećena ustrašila te je događaj prijavila policiji. Iako subjektivni doživljaj žrtve nije odlučan za ostvarenje obilježja ovog kaznenog djela, sud je u činjeničnom opisu ostavio navod „što je kod iste izazvalo osjećaj straha na vlastiti život“, s obzirom da se inkriminirane prigode oštećena ustrašila za svoj život, a to proizlazi iz njezinog iskaza.

16. Dakle, u postupku je utvrđeno da je okrivljeni EK u opisanim okolnostima izrekao riječi koje mu se stavljaju na teret i da to predstavlja ozbiljnu prijetnju usmrćenjem upućenu žrtvi IK. Stoga je okrivljeni opisanim ponašanjem iz izreke ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. u svezi st. 4. KZ/11..

17. U konkretnom slučaju, a u skladu sa člankom 3. KZ/11., sud je prema okrivljenom primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Zakonom o izmjenama i dopunama kaznenog zakona, objavljenom u "Narodnim novinama", broj: 126/19., koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020., izmijenjena je odredba članka 139. stavak 4. KZ/11., kojim je propisan način pokretanja kaznenih postupaka za kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 2. KZ/11, na način da se, nakon te izmjene, kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 progoni isključivo po prijedlogu, dok se po službenoj dužnosti progoni kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11. Naime, kazneni progon za kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. KZ/11, pokretao se po službenoj dužnosti u situacijama kada je to djelo počinjeno na štetu, između ostalog i bliske osobe, a među bliske osobe, sukladno članku 87. stavak 9. KZ/11, spada i bivši bračni drug, što je ovdje slučaj, a ovlašteni tužitelj je državni odvjetnik. Ovom izmjenom kazneno djelo prijetnje prema bliskoj osobi sada je opisano u članku 139. stavak 3. KZ/11, za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti, a s obzirom na činjenicu da je za to kazneno djelo propisana teža kazna (6 mjeseci do 5 godina zatvora), od kazne propisane za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11. (kazna zatvora do 3 godine), tako da, sukladno članku 3. KZ/11, kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret optužnicom ima kontinuitet u odredbi čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje u tekstu; Kaznenog zakona), no, sada ga nije moguće pravno označiti kao kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona, jer je za to djelo propisana teža kazna.

18. Što se tiče subjektivnog odnosa kažnjivosti, okrivljeni EK je kod počinjenja kaznenog djela prijetnje bio svjestan svih okolnosti djela, on je takvo ponašanje htio kao takvo i kao svoje. Izgovarajući inkriminirane riječi prijetnje, okrivljenik ozbiljno prijeti oštećenoj što mu je i cilj i koja je riječi prijetnje doživjela ozbiljno i stoga je okrivljeni inkriminirane prigode postupao s oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv izravna namjera. Okrivljeni je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja, jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje prema drugome protupravno.

19. Kako je okrivljeni EK predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, a okrivljenik nije osporavao ubrojivost tijekom vođenja postupka, niti su izvedeni dokazi koji bi njegovu ubrojivost doveli u pitanje, tako je okrivljenik kriv za počinjenje kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u svezi st. 4. KZ/11..

20. Nakon što je na ovaj način utvrđena krivnja i protupravno ponašanje okrivljenika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije, uzimajući u obzir sve okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljenog, a koje su od značenja za donošenje ove odluke. Odlučujući o sankciji koja bi bila odgovarajuća kaznenopravnoj odgovornosti i ličnosti okrivljenog EK, sud je vodio računa o sljedećim okolnostima. Okrivljeni je kazneno djelo počinio s najvišim stupnjem krivnje. Za procjenu stupnja krivnje odlučan je opseg i doseg namjere (izravna namjera I. ili II. stupnja ili neizravna namjera), stupanj ubrojivosti (puna ubrojivost ili smanjena ubrojivost u određenom opsegu) te svijest o protupravnosti. Okrivljeni je ovdje postupao s izravnom namjerom, ubrojiv je i svjestan protupravnosti. Svjestan je da je njegovo djelo zabranjeno, da se svojom radnjom sukobljava sa pravom i čini nešto pravno zabranjeno. Motiv ili pobuda iz kojih je djelo počinjeno bio je prouzročiti znatnu neugodu kod žrtve kako bi djelovao na njenu volju. No, tu motiviranost treba promatrati kroz njihov loš partnerski odnos okrivljenog i žrtve koji se odrazio i "prelio" na odlučivanje o roditeljskim pravima zbog čega je bila potrebna i institucionalna pomoć Centra za socijalnu skrb. Zasigurno je postupak razvoda braka i briga za dijete koje s njim ne živi na okrivljenog loše djelovalo i koji je svoju frustraciju zbog toga rješavao i protupravnim ponašanjem.

21. Okrivljeni EK je prekršajno kažnjavana osoba, što proizlazi iz potvrde o prekršajnoj evidenciji (list 152 spisa) i to odlukom Policijske postaje Sinj broj:

211—07/22-2/19174 od 3. srpnja 2022. (pravomoćna 12. srpnja 2022.) zbog prekršaja iz čl. 199. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-6236/2021 od 12. travnja 2022. (pravomoćna 26. travnja 2022.) zbog prekršaja iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 47/23) i odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-144116/2022 od 1. ožujka 2023. (pravomoćna 1. ožujka 2023.) zbog prekršaja iz čl. 199. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. To je otegotna okolnost.

22. Okrivljeni EK je kazneno neosuđivana osoba, što je olakotna okolnost. Nakon izvršenja ovog djela okrivljeni i žrtva su uspostavili uredne roditeljske odnose, okrivljeni uredno skrbi i doprinosi za uzdržavanje djeteta, samostalno s djetetom održava kontakte i druženja (prolazi iz obrane okrivljenog što sud vjeruje i iz iskaza žrtve), a oštećena više nije zainteresirana za njegov kazneni progon (izjava list 148 spisa).

23. Razmatrajući navedene okolnosti, sud smatra da stupanj krivnje, te pobude i okolnosti počinjenja djela s jedne strane, a s druge strane osobne okolnosti okrivljenog, ukazuju da se svrha kažnjavanja može ostvari i bez izvršenja zatvorske kazne. Stoga, uvažavajući zakonom propisanu kaznu za predmetno kazneno djelo, sud je okrivljenog osudio na kaznu zatvora 6 mjeseci, a potom mu izrekao uvjetnu osudu, te kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljeni u vremenu provjeravanja 1 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Ovom sankcijom će se, po ocjeni suda, ostvariti svrha specijalne, i generalne prevencije, izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela tako da svi uočavaju njegovu nedopuštenost, te utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela i na sve druge da ne čine kaznena djela te na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njegovih počinitelja.

24. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11. okrivljenom EK u slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora će se uračunati vrijeme uhićenja od 27. travnja 2019. do 28. travnja 2019., jer je okrivljeni bio uhićen 27. travnja 2019., a 28. travnja 2019. je pušten na slobodu.

25. S obzirom da je proglašen krivim okrivljeni je u obavezi plaćanja troška postupka. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08. dužan je platiti trošak paušalne svote u iznosu 250,00 eura u roku 15 dana od pravomoćnosti presude. Ocjena je suda da je navedeni trošak odmjeren sukladno obiteljskim i materijalnim prilikama okrivljenika, duljini, trajanju i složenosti postupka i da će ga okrivljeni koji je zaposlen moći podmiriti, a da time ne ugrozi svoje uzdržavanje i uzdržavanje osobe (djeteta) kojeg je po Zakonu dužan uzdržavati.

U Splitu 17. ožujka 2025.

S U D A C:

Mila Kragić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pisano, u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- Općinskom državnom odvjetništvu Split

- okrivljeniku

- branitelju okrivljenika

- u spis.