REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

ZAGREB, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2148/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Josipu Biliću, na prijedlog sudskog savjetnika Marija Jeraka, u pravnoj stvari tužitelja EA, vlasnik obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćeni Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, 18. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju EA, vlasnik obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.078,56 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. prosinca 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12%, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5% godišnje, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 12,25% godišnje, a od 1. siječnja 2025. do isplate po stopi stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju EA, vlasnik obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.347,04 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 347,04 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je u prometnoj nesreći od 14. listopada 2021. koju je skrivio osiguranik tuženika, oštećeno motorno vozilo marke i tipa VW Golf Sportsvan, registarskih oznaka [registarska oznaka], a vlasništvo EAŽ iz [adresa]. Navodi kako je oštećena EAŽ temeljem izvida štete tuženika broj 62-AO- 14803/21 od 20. listopada 2021. izvođenje radova navedenog vozila povjerila tužitelju. Smatrajući da popravak vozila prema tuženikovom izvidima neće biti obavljen stručno i kvalitetno, zatražio je izradu nalaza i mišljenja prometnog vještaka Nikole Šubića koji je u nalazu i mišljenju od 29. studenoga 2021. zaključio kako izvid štete tuženika nije napravljen prema pravilima struke te da stražnja desna vrata i aluminijski naplatak trebaju biti promijenjeni. Navodi kako je uputio tuženiku zahtjev za naknadnim izvidom štete navodeći da se stražnja desna vrata i stražnji desni naplatak ne mogu popraviti već ih je potrebno zamijeniti pa je shodno tome tražio i povećanje radnih sati limara lakirera kao i potrošnog materijala. Ističe da je tuženik 23. studenoga 2021. naknadno izradio novi izvid štete kojim je otklonio zahtjev tužitelja za zamjenom desnih vrata i desnog naplatka te samo povećao radne sate limara lakirera s 13,00 sati na 20,00 sati. Navodi kako je za izvršene radove popravka vozila oštećenoj EAŽ izdao račun broj 467/P1/1 od 16. prosinca 2021. na iznos od 35.889,70 HRK s uključenim PDV-om, a koji predstavlja stvarnu štetu na oštećenom vozilu. Navodi kako je oštećena EAŽ Izjavom i Punomoći od 24. studenoga 2021. dala suglasnost da se troškovi popravka predmetnog vozila isplate izravno na račun tužitelja, jer je umjesto ispunjena svoje obveze tužitelju ustupila svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku s osnove predmetnog štetnog događaja. U odnosu na visinu, ističe kako prema mišljenju Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od 20. veljače 2020. društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj cijeni radnog sata će treće osobe obavljati posao u radionici kao i da oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju tog računa za popravak zahtijevati naknadu štete. Predlaže sudu naložiti tuženiku platiti tužitelju iznos zahtijevan u izreci ove presude kao i naknaditi trošak parničnog postupka uz zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost, a osporava osnovanost i visinu. Ističe kako su stručne službe tuženika izradile izvid štete te je utvrđena visina oštećenja iznosila 20.228,80 HRK bez uključenog PDV-a, a koji iznos je uplatio tužitelju. Ističe kako je sporna zamjena desnih vrata na vozilu kao i zamjena stražnjeg desnog naplatka. U potpunosti odbacuje nalaz i mišljenje vještaka Nikole Šubića od 29. studenoga 2021 koje je tužitelj priložio uz tužbu. Navodi da je oštećeno manje od 40% površine vrata i to srednjeg intenziteta prodora stoga nema potrebe za njihovom zamjenom. Zbog površine oštećenja, ono je okvalificirano kao teže, ali sam prodor okarakteriziran je kao srednje oštećenje pa se prema pravilima struke u kombinaciji ova dva tipa oštećenja koristi pojam teže oštećenih vrata za koja nije neophodna zamjena. Navodi kako stražnji desni naplatak nije sastavni dio štete odnosno da nije oštećen u predmetnom štetnom događaju. Navodi kako je stražnji desni blatobran samo zagreban i nije toliko duboko oštećen u obliku trajne deformacije da bi moglo doći do kontakta dijela drugog vozila s predmetnim naplatkom. Uz to, ističe kako je obračun štete izrađen s PDV-om a što tužitelj, budući je vlasnik vozila pravna osoba koja ima mogućnost odbitka PDV-a nije bio dužan platiti. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva preko iznosa od 20.228,80 HRK i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. U nastavku postupka tužitelj povlači tužbeni zahtjev za 20.228,80 HRK zbog isplate tuženika u navedenom iznosu. U odnosu na visinu popravka predmetnog vozila ističe kako su neosnovani navodi tuženika da stražnja desna vrata nisu bila oštećena u toj mjeri da bi zahtijevala zamjenu jer su oštećena kompletna vrata pri čemu su oblik i deformacije na prednjem ojačanju vrata većeg opsega pa je zbog toga i smanjena pristupačnost za rad odnosno potpuno je nemoguća u dijelu u kojem bi se trebalo izvršiti ojačanje vrata. Protivi se navodima tuženika da desni naplatak nije sastavni dio štete, jer je isti nastao na visini od 30 cm od tla što ukazuje da je navedeno oštećenje proizašlo iz štetnog događaja i da je isto u uzročno-posljedičnoj vezi s ostalim oštećenjima. U odnosu na navode tuženika glede obračuna štete s PDV-om, ističe kako je tužitelj obveznik poreza na dodanu vrijednost, dok je vlasnik vozila fizička osoba pa je obračun štete prema računu broj 467/P1/1 izdan zajedno s PDV-om. Ističe kako na tržištu Republike Hrvatske ne postoje nikakve odredbe ili precizne smjernice izdane od Hrvatske obrtničke komore ili Hrvatske udruge autostruke prema kojima bi cijena radnog sata bila definirana unutar određenih granica, već je svaka radionica slobodna samostalno određivati cijenu radnog sata. Navodi kako cijene radnog sata od 110,00 HRK + PDV i 120,00 HRK + PDV nisu održive u redovnom poslovanju, a da ih servisne radionice obračunavaju u navedenom iznosu samo iz razloga da bez odgode naplate trošak od osiguratelja. Ističe kako je cijena radnog sata od 200,00 HRK + PDV u granici prihvatljive cijene, čije odstupanje je tek minimalno u odnosu na tržišne uvjete. U odnosu na popravak stražnjih desnih vrata, ističe da nije moguće garantirati da se ona popravkom mogu dovesti u prvobitno stanje. To zato što je preklop s limova s unutrašnje strane nedostupan za ravnanje zbog čega je upitno bi li pokušaj ravnanja unutarnje strane obloge doveo vanjske linije u prvobitni položaj. U odnosu na stražnji desni naplatak navodi kako se oštećenja po visini podudaraju s visinom oštećenja na prednjem desnom naplatku pa zaključuje kako je isto oštećenje moglo nastati u predmetnom štetnom događaju. Zaključuje kako su zamjena vrata i naplatka tehnički opravdana i nužna.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Oznaku štete: 62-AO- 14803/2021 od 20. listopada 2021. (list 6-8 spisa), Ekspertizu procjene visine štete na osobnom automobilu s nalazom i mišljenjem vještaka Nikole Šubića od 29. studenoga 2021. (list 9-21 spisa), Račun A 467/P1/1 od 16. prosinca 2021. (list 22 spisa), Izjavu od 24. studenoga 2021. (list 23 spisa), Punomoć od 24. studenoga 2021. (list 24 spisa), Ugovor o ustupu potraživanja od 24. studenoga 2021. (list 25-26 spisa), Cjenik obrta [obrt] (list 27 spisa), Stručno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 28-31 spisa), Fotografije oštećenog vozila (list 66-75 spisa), Obavijest o izvršenoj procjeni štete od 29. studenoga 2021. (list 76 spisa), Prijavu štete od 20. listopada 2021. (list 80-86 spisa), Izjavu osiguranika o štetnom događaju od 20. listopada 2021. (list 87-92 spisa), Oznaku štete: 99-MS-1586/2021 od 10. veljače 2022. uz fotografije oštećenja (list 97-103 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića u predmetu P-1257/2021 od 9. ožujka 2023. (list 127-129 spisa), Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Berislava Šimunovića od 6. kolovoza 2024. (list 268-272 spisa).

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP), ovaj sud utvrdio je da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 15.660,90 HRK / 2.078,56 EUR za popravak oštećenog vozila, a na temelju računa A 467/P1/1.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost, ali je sporna osnovanost i visina štete. Također, sporna je i potreba zamjene stražnjih desnih vrata i stražnjeg desnog naplatka na vozilu.

8. Iz računa tužitelja broj A 467/P1/1 od 16. prosinca 2021. proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila Volkswagen Golf Sportsvan, registarske oznake [registarska oznaka] vlasnice EAŽ. Ukupna vrijednost izvršenih radova iznosila je 35.889,70 HRK s uključenim PDV-om što uključuje zamjenu stražnjih desnih vrata po cijeni od 5.230,76 HRK kao i promjenu naplataka od 3.682,73 HRK. Također, vidljivo je kako se račun odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Na popravak utrošeno je ukupno 27,1 sati rada koji su obračunati po cijeni od 200,00 HRK po satu. S druge strane, u izvidu štete tuženika od 20. listopada 2021. navedeno je da potrebno radno vrijeme popravka iznosi 13,20 sati, a naknadnim izvidom štete od 23. studenoga 2021. konačno je navedeno da je za popravak potrebno 20,00 sati. Nadalje, iz navedenog izvida štete tuženik je procijenio cijenu radnog sata na iznos od 110,00 HRK što uz PDV iznosi 137,50 HRK.

9. Iz ekspertize procjene visine štete na osobnom automobilu s nalazom i mišljenjem vještaka Nikole Šubića od 29. studenoga 2021. kojeg je dostavio tužitelj, a koji sud cijeni kao dokaz ispravom, proizlazi da servis ne može na kvalitetan način izvršiti popravak stražnjih desnih vrata, a da se pri tome uvažavaju pravila struke kao i estetski izgled koji nakon popravka ne smije biti narušen ili umanjen. Zaključuje kako je vrata potrebno u cijelosti zamijeniti. U odnosu na stražnji desni naplatak, iz nalaza i mišljenja proizlazi da su oštećenja na stražnjem desnom naplatku proizašla iz navedenog štetnog događaja te su u uzročno-posljedičnoj vezi s ostalim oštećenjima pa je navedeni naplatak također potrebno promijeniti. Navodi kako serviser ne može na adekvatan i kvalitetan način obaviti popravak naplatka prema pravilima struke, a da pri tome može jamčiti i dati garanciju na sigurnost putnika i ostalih sudionika u prometu.

10. Iz cjenika tužitelja proizlazi kako rad na vozilu u kategoriji M1 usluge iznosi 200,00 HRK po satu što uz PDV iznosi ukupno 250,00 HRK. Dakle, tužitelj je oštećenoj EAŽ obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila ostalim klijentima.

11. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Berislava Šimunovića od 6. kolovoza 2024. proizlazi da je oštećenje stražnjih desnih vrata nastalo u području preklopa vanjske i unutarnje limene oplate pa bi popravak podrazumijevao ravnanje vanjske oplate vrata i unutarnje limene oplate kao i dovođenje linije razmaka sa susjednim vratima u prvobitni položaj. Ističe da je preklop limova s unutarnje strane nedostupan za ravnanje pa se kod ovakve vrste oštećenja, s oštećenjem površine većim od 30%, ne može garantirati povrat u prvobitno stanje stoga je tehnički opravdano zamijeniti vrata. U odnosu na stražnji desni naplatak, sudski vještak navodi da je oštećenje naplatka moglo nastati u predmetnom štetnom događaju, jer se isto oštećenje po visini podudara s visinom oštećenja na prednjem desnom naplatku kao i na prednjim i stražnjim vratima vozila. Ističe kako je oštećen veći dio vanjske površine naplatka pa je zbog sigurnosti vozača i putnika tehnički opravdano zamijeniti stražnji desni naplatak.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Berislava Šimunovića ocjenjujući ga objektivnim, uvjerljivim i u skladu s pravilima struke te u izrađenim u granicama zadataka. Iako nema stručnog znanja za razjašnjenje pojedinih okolnosti u konkretnom predmetu, sud je prihvatio nalaz i mišljenje jer ne nalazi proturječnosti ili nedostatke, a također nije se pojavila niti osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja. Dodatno, stranke nisu imale primjedbe na izrađen nalaz i mišljenje vještaka. Nadalje, sud je cijenio nalaz i mišljenje vještaka Nikole Šubića od 29. studenoga 2021. kao dokaz ispravom te se navedeno vještačenje u sadržaju u cijelosti podudara s nalazom i mišljenjem imenovanog vještaka Berislava Šimunovića.

13. Člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje! Nadalje, člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Konačno, člankom 1085. stavkom 1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

14. S obzirom da je za štetu odgovoran osiguranik tuženika, tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju.

15. U odnosu na visinu štete, sud ističe kako tuženik kao osiguravajuće društvo nema pravo određivati cijene sata rada autoservisima u Republici Hrvatskoj niti može određivati kod kojeg će servisera osiguranik popraviti svoje vozilo. U tom smislu, tužitelj je ovlašten svoje usluge pružati prema vlastitom cjeniku i temeljem istoga naplaćivati cijene koje su transparentno i jasno objavljene. Navedeno proizlazi i iz mišljenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, KLASA; 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. Iz stanja spisa i provedenog postupka proizlazi kako je tužitelj kao autoservis obavio popravak i zamjenu oštećenih dijelova vozila u predmetnom štetnom događaju sukladno važećem cjeniku, a na temelju kojeg je i izdao račun broj A 467/P1/1 od 16. prosinca 2021. U tom smislu, sud smatra kako za utvrđenje visine štete nije odlučno što je tuženik kao osiguravajuće društvo u svom izvidu štete obračunao manje radnih sati i po manjoj cijeni, već je odlučno jedino je li tužitelj izvršio radove sukladno važećem i transparentno objavljenom cjeniku. Zaključno, takav stav zauzima i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u brojim svojim odlukama, a ističu se presude poslovni broj: 34 Pž- 4772/2022-2 od 2. lipnja 2023. i poslovni broj 75 Pž-3883/2023-2 od 19. ožujka 2024.

16. Nadalje, u odnosu na potrebu zamjene stražnjih desnih vrata i stražnjeg desnog naplatka, u ovom je postupku utvrđeno da je u predmetnoj prometnoj nesreći nastalo oštećenje vanjske oplate stražnjih vrata na površini većoj od 30% pa je zbog promjene strukture materijala ista u cijelosti potrebno zamijeniti, jer se popravkom ne može postići prvobitno stanje. Također, utvrđeno je da je stražnji desni naplatak oštećen u predmetnoj prometnoj nesreći i to na način da je oštećen veći dio njegove vanjske površine pa je isti bilo potrebno zamijeniti novim, a s obzirom da popravkom nije bilo moguće postići prvobitno stanje. Navedena utvrđenja nedvojbeno proizlaze i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Berislava Šimunovića od 6. kolovoza 2024. koje je sud u cijelosti prihvatio kao stručno i nepristrano, a koje je u suglasju s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Nikole Šubića od 29. studenoga 2021. U tom smislu, sud zaključuje kako su u cijelosti neosnovani navodi tuženika o tome da se oštećenje na vratima može popraviti bez njihove zamjene kao i da naplatak nije oštećen u predmetnom štetnom događaju ili nije oštećen u mjeri koja iziskuje zamjenu. Dakle, s obzirom da je sud utvrdio kako popravkom nije moguće uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je nastala šteta u smislu članka 1085. stavka 1. ZOO-a, bilo je potrebno obaviti kompletnu zamjenu oštećenih dijelova vozila radi postizanja njegove pune funkcionalnosti i sigurnosti za sve sudionike prometa. Upravo iz navedenih razloga sud cijeni osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

17. U odnosu na prigovore tuženika kako tužitelj kao pravna osoba nije dužan platiti porez na dodanu vrijednost, jer je račun izdao sam sebi, a ne oštećenici kao vlasnici vozila, sud navedene prigovore smatra neosnovanima u cijelosti. Naime, tužitelj koji je stavku poreza na dodanu vrijednost iskazao na svom cjeniku i na računu, je porezni obveznik sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13., 148/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24. i 152/24. dalje Zakon o PDV-u). Navedenom odredbom propisano je da je porezni obveznik svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. Dakle, tužitelj kao obrtnik obavlja gospodarsku djelatnost stoga je porezni obveznik u smislu Zakona o PDV-u. Uzimajući u obzir navedeno kao i cjenik tužitelja u kojem su sve cijene jasno iskazane s PDV-om te konačno izdani račun, sud je utvrdio da je tužitelj u sustavu PDV-a. U tom smislu, oštećenica je u obvezi platiti PDV tužitelju pa navedeni iznos također predstavlja štetu koja mu je nastala.

18. Pravo na zatezne kamate od dospijeća glavnice do isplate propisano je člankom 29. ZOO-a i člankom 183. stavkom 1. ZOO-a. Datum zahtjeva utvrđen je temeljem računa broj A 467/P1/1 od 16. prosinca 2021. Stopa zateznih kamata na glavnicu određena je na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a.

19. Odluka o trošku donesena je na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te budući da je tužitelj u parnici uspio, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 8/11., 114/12. dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, trošak podneska od 4. ožujka 2022. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak pristupa na ročište od 24. siječnja 2023. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak pristupa na ročište od 4. travnja 2023. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak podneska od 29. siječnja 2024. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8.4. Tarife, trošak podneska od 23. rujna 2024. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8.4. Tarife i trošak pristupa na ročište od 4. veljače 2025. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife. Dakle, tužitelju je priznat trošak u visini od 550 bodova. Kada se navedeni broj bodova pomnoži s vrijednosti boda od 2,00 EUR sukladno Tbr 54. Tarife ukupno priznati trošak iznosi 1.100,00 EUR. Uz to, tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 200,00 EUR i trošak pristojbe za tužbu u iznosu od 47,04 EUR. Tužitelju nije priznat trošak pristojbe na presudu jer isti trošak nije nastao. Zaključno, priznati trošak tužitelja iznosi 1.347,04 EUR pa je odlučeno kao u točkama II/ i III/ izreke.

20. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. ožujka 2025.

Sudac

Josip Bilić

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik Mario Jerak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.