Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-393/2020-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupana po punomoćniku Nedi Brčić odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Privredna banka d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društvo Leko i Partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 18. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni Kornelije Krizmanić odvjetnice iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvojka Čolaković odvjetnice iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 17. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe izvršena podneskom tužitelja od 11. travnja 2022. isticanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti uz postojeći kondemnatorni zahtjev na isplatu.

i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 9015456057 sklopljenog 26.10.2010.g. između tužiteljice NŽ, N, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb – dioničko društvo, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kao kreditora, sadržana u čl. 4. ugovora u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 9015456057 sklopljenog 26.10.2010.g. između tužiteljice NŽ, N, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb – dioničko društvo, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kao kreditora, sadržana u čl. 7. ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz EUR, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 isplatiti tužiteljici NŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 150,99 eur sa zakonskim zateznim kamatama do 31.7.2015.g. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 1.8.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to tekućom:

-na iznos od 1,63 eur od 1.12.2011. g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.1.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.2.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.3.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.4.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.5.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.6.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.7.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.8.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.9.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.10.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.11.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.12.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.1.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.2.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.3.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.4.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.5.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.6.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.7.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.8.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.9.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.10.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.11.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.12.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.1.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.2.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.3.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.4.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.5.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.6.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.7.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,63 eur od 1.8.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,59 eur od 1.8.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,59 eur od 1.10.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,59 eur od 1.11.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,59 eur od 1.12.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,59 eur od 1.1.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,59 eur od 1.2.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,39 eur od 1.3.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,39 eur od 1.4.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,39 eur od 1.5.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,39 eur od 1.6.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,39 eur od 1.7.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,39 eur od 1.8.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,23 eur od 1.9.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,23 eur od 1.10.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,23 eur od 1.11.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,23 eur od 1.12.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,23 eur od 1.1.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,12 eur od 1.2.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,12 eur od 1.3.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,12 eur od 1.4.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,12 eur od 1.5.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,12 eur od 1.6.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,12 eur od 1.7.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,12 eur od 1.8.2016.g. do isplate,

-na iznos od 0,97 eur od 1.9.2016.g. do isplate,

-na iznos od 0,97 eur od 1.10.2016.g. do isplate,

-na iznos od 0,97 eur od 1.11.2016.g. do isplate,

-na iznos od 0,97 eur od 1.12.2016.g. do isplate,

-na iznos od 0,97 eur od 1.1.2017.g. do isplate,

-na iznos od 0,97 eur od 1.2.2017.g. do isplate,

-na iznos od 1,90 eur od 1.2.2017.g. do isplate,

-na iznos od 1,90 eur od 1.4.2017.g. do isplate,

-na iznos od 1,90 eur od 1.5.2017.g. do isplate,

-na iznos od 1,90 eur od 1.6.2017.g. do isplate,

-na iznos od 1,90 eur od 1.7.2017.g. do isplate,

-na iznos od 1,90 eur od 1.8.2017.g. do isplate,

-na iznos od 1,85 eur od 1.9.2017.g. do isplate,

-na iznos od 1,85 eur od 1.10.2017.g. do isplate,

-na iznos od 1,85 eur od 1.11.2017.g. do isplate,

-na iznos od 1,85 eur od 1.12.2017.g. do isplate,

-na iznos od 1,85 eur od 1.1.2018.g. do isplate,

-na iznos od 1,85 eur od 1.2.2018.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.3.2018.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.4.2018.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.5.2018.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.6.2018.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.7.2018.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.8.2018.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.9.2018.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.10.2018.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.11.2018.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.12.2018.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.1.2019.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.2.2019.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.3.2019.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.4.2019.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.5.2019.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.6.2019.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.7.2019.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.8.2019.g. do isplate,

-na iznos od 1,11 eur od 1.9.2019.g. do isplate,

-na iznos od 1,11 eur od 1.10.2019.g. do isplate,

-na iznos od 1,11 eur od 1.11.2019.g. do isplate,

-na iznos od 1,11 eur od 1.12.2019.g. do isplate,

-na iznos od 1,11 eur od 1.1.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,11 eur od 1.2.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,10 eur od 1.3.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,10 eur od 1.4.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,10 eur od 1.5.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,10 eur od 1.6.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,10 eur od 1.7.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,10 eur od 1.8.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,10 eur od 1.9.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,10 eur od 1.10.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,10 eur od 1.11.2020.g. do isplate,

- u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 isplatiti tužiteljici NŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 208,48 eur sa zakonskim zateznim kamatama do 31.7.2015.g. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 1.8.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to tekućom:

-na iznos od 0,56 eur od 1.12.2010. g. do isplate,

-na iznos od 0,35 eur od 1.1.2011.g. do isplate,

-na iznos od 0,49 eur od 1.2.2011.g. do isplate,

-na iznos od 0,56 eur od 1.3.2011.g. do isplate,

-na iznos od 0,35 eur od 1.4.2011.g. do isplate,

-na iznos od 0,18 eur od 1.5.2011.g. do isplate,

-na iznos od 0,70 eur od 1.6.2011.g. do isplate,

-na iznos od 0,35 eur od 1.7.2011.g. do isplate,

-na iznos od 0,84 eur od 1.8.2011.g. do isplate,

-na iznos od 0,98 eur od 1.9.2011.g. do isplate,

-na iznos od 1,12 eur od 1.10.2011.g. do isplate,

-na iznos od 1,08 eur od 1.11.2011.g. do isplate,

-na iznos od 16,41 eur od 1.3.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,21 eur od 1.4.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,32 eur od 1.5.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,50 eur od 1.6.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,19 eur od 1.7.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,00 eur od 1.9.2012.g. do isplate,

-na iznos od 1,00 eur od 1.10.2012.g. do isplate,

-na iznos od 3,41 eur od 1.11.2012.g. do isplate,

-na iznos od 3,41 eur od 1.12.2012.g. do isplate,

-na iznos od 4,90 eur od 1.1.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,79 eur od 1.2.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,79 eur od 1.3.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,90 eur od 1.4.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,87 eur od 1.5.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,55 eur od 1.6.2013.g. do isplate,

-na iznos od 0,55 eur od 1.7.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,54 eur od 1.10.2013.g. do isplate,

-na iznos od 1,53 eur od 1.12.2013.g. do isplate,

-na iznos od 11,09 eur od 1.1.2014.g. do isplate,

-na iznos od 6,91 eur od 1.4.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,82 eur od 1.5.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,82 eur od 1.6.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,80 eur od 1.7.2014.g. do isplate,

-na iznos od 2,08 eur od 1.8.2014.g. do isplate,

-na iznos od 6,96 eur od 1.8.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,99 eur od 1.10.2014.g. do isplate,

-na iznos od 1,99 eur od 1.11.2014.g. do isplate,

-na iznos od 2,42 eur od 1.2.2015.g. do isplate,

-na iznos od 2,74 eur od 1.3.2015.g. do isplate,

-na iznos od 2,75 eur od 1.4.2015.g. do isplate,

-na iznos od 3,06 eur od 1.5.2015.g. do isplate,

-na iznos od 0,31 eur od 1.6.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,68 eur od 1.7.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,61 eur od 1.8.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,66 eur od 1.9.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,60 eur od 1.10.2015.g. do isplate,

-na iznos od 2,06 eur od 1.11.2015.g. do isplate,

-na iznos od 1,64 eur od 1.12.2015.g. do isplate,

-na iznos od 2,14 eur od 1.1.2016.g. do isplate,

-na iznos od 2,36 eur od 1.2.2016.g. do isplate,

-na iznos od 2,35 eur od 1.3.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,73 eur od 1.4.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.5.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,18 eur od 1.6.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,48 eur od 1.7.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,08 eur od 1.8.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,21 eur od 1.9.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,12 eur od 1.10.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,26 eur od 1.11.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,27 eur od 1.12.2016.g. do isplate,

-na iznos od 1,39 eur od 1.1.2017.g. do isplate,

-na iznos od 1,37 eur od 1.2.2017.g. do isplate,

-na iznos od 0,46 eur od 1.2.2017.g. do isplate,

-na iznos od 5,35 eur od 1.4.2017.g. do isplate,

-na iznos od 0,17 eur od 1.5.2017.g. do isplate,

-na iznos od 10,80 eur od 1.6.2017.g. do isplate,

-na iznos od 22,11 eur od 1.7.2017.g. do isplate,

-na iznos od 0,57 eur od 1.8.2017.g. do isplate,

-na iznos od 0,56 eur od 1.9.2017.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.10.2017.g. do isplate,

-na iznos od 1,24 eur od 1.11.2017.g. do isplate,

-na iznos od 1,47 eur od 1.12.2017.g. do isplate,

-na iznos od 1,27 eur od 1.1.2018.g. do isplate,

-na iznos od 0,41 eur od 1.2.2018.g. do isplate,

-na iznos od 1,12 eur od 1.3.2018.g. do isplate,

-na iznos od 0,50 eur od 1.4.2018.g. do isplate,

-na iznos od 0,52 eur od 1.5.2018.g. do isplate,

-na iznos od 0,52 eur od 1.6.2018.g. do isplate,

-na iznos od 0,41 eur od 1.7.2018.g. do isplate,

-na iznos od 0,56 eur od 1.8.2018.g. do isplate,

-na iznos od 0,55 eur od 1.9.2018.g. do isplate,

-na iznos od 0,70 eur od 1.10.2018.g. do isplate,

-na iznos od 0,72 eur od 1.11.2018.g. do isplate,

-na iznos od 0,72 eur od 1.12.2018.g. do isplate,

-na iznos od 0,55 eur od 1.1.2019.g. do isplate,

-na iznos od 0,63 eur od 1.2.2019.g. do isplate,

-na iznos od 0,63 eur od 1.3.2019.g. do isplate,

-na iznos od 0,68 eur od 1.4.2019.g. do isplate,

-na iznos od 0,53 eur od 1.5.2019.g. do isplate,

-na iznos od 0,63 eur od 1.6.2019.g. do isplate,

-na iznos od 0,44 eur od 1.7.2019.g. do isplate,

-na iznos od 0,29 eur od 1.8.2019.g. do isplate,

-na iznos od 0,44 eur od 1.9.2019.g. do isplate,

-na iznos od 0,49 eur od 1.10.2019.g. do isplate,

-na iznos od 0,86 eur od 1.11.2019.g. do isplate,

-na iznos od 0,80 eur od 1.12.2019.g. do isplate,

-na iznos od 0,84 eur od 1.1.2020.g. do isplate,

-na iznos od 0,73 eur od 1.2.2020.g. do isplate,

-na iznos od 0,89 eur od 1.3.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,99 eur od 1.4.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,59 eur od 1.5.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,80 eur od 1.6.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,68 eur od 1.7.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,13 eur od 1.8.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,32 eur od 1.9.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,52 eur od 1.10.2020.g. do isplate,

-na iznos od 1,67 eur od 1.11.2020.g. do isplate,

- u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 naknaditi tužiteljici NŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.956,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po punomoćniku dana 4. prosinca 2020. podnijela tužbu u kojoj navodi da s tuženikom dana 26. listopada 2010. zaključila Ugovor o kreditu, broj 9015456057 temeljem kojega je koristila kredit u iznosu od 4.200,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, s rokom otplate kredita od 120 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke važeće na dan plaćanja. Prema Ugovoru o kreditu anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta koji je dospijevao na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu.

2. Tužiteljica u tužbi dalje navodi da je tuženik u spomenutom Ugovoru ugradio odredbe kojima je ugovorena kamata koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, a kamatne stope su mijenjane na osnovi jednostrane Odluke banke. O navedenom i odredbi ugovora o promjenjivosti kamatne stope se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga su navedeni uglavci o promjenjivim ugovornim kamatama (kamatnim stopama) protivni kogentnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07 i 125/07) koji je bio na snazi za vrijeme izvršavanja ugovora, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača). Nadalje, samo jedna ugovorna strana

– tuženik je bila ovlaštena mijenjati ugovornu kamatu što je prouzročilo neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana pa je takva odredba ugovora protivna načelu savjesnosti i poštenja i posljedično ništetna. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2013.g. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13.6.2014.g., a Vrhovni sud RH je u tom dijelu odbio reviziju banaka protiv navedene drugostupanjske presude.

3. Polazeći od toga da je meritum odluke suda donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, a kojim se utvrđuje nepoštenost odnosno ništetnost ugovornih odredaba o načinu promjene kamatne stope primjenjiv na svaki kredit bez obzira na valutu u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, tužiteljica ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje (restituciju) onog što je primio odnosno više naplatio od tužiteljice na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama. Pored gore navedenih ništetnih odredbi koje se odnose na jednostranu i samovoljnu promjenu ugovornih kamata (kamatne stope) učinjenih od strane tuženika, predmetni Ugovor o kreditu je ugovoren u valuti (EUR) sa isplatom u kunskoj protuvrijednosti (valutna klauzula), a što je također imalo za posljedicu povećanje anuiteta kredita temeljem tečaja EUR u odnosu na nacionalnu valutu – kunu stavljajući tužiteljicu kao potrošača korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na ovdje tuženika. U navedenom pravcu govori i presuda Visokog trgovačkog suda RH, posl.br. Pž- 6632/2017 od 14.06.2018.g. kojom je nesporno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica, ovdje u slučaju tužiteljice EUR, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljen na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007.g. do 31. prosinca 2008.g. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj. 79/07, 125707, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Naime, priroda i specifičnost valute EUR poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Očita je neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe koja nedvojbeno ide na štetu potrošača. Naime, takvom ugovornom odredbom neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u eurima. Stoga tužiteljica smatra da je nesporno kako su odredbe citiranog ugovora koji je tužiteljica zaključila s tuženikom, a koje se odnose na način promjene kamatne stope i valutne klauzule nepoštene, a time i ništetne.

4. Kako tužiteljica kao korisnik kredita ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatama odnosno njihovim stopama (jednostrane odluke banke; pregled promjena kamatnih stopa), kao niti svim drugim dokumentima i podacima (specifikacija-pregled svih uplata po kreditu) bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji tuženik mora vratiti, dok tuženik raspolaže svom potrebnom dokumentacijom za izračun visine više preplaćenog iznosa po predmetnom Ugovoru o kreditu, to je pozivom na odredbu članka 186.b Zakona o parničnom postupku podnijela tzv. stupnjevitu tužbu, te predlaže da sud naloži rješenjem tuženiku dostavu sve relevantne dokumentacije, kako bi tužiteljica nakon provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja mogla postaviti svoj tužbeni zahtjev na isplatu preplaćenoga iznosa proizašlih iz sklopljenog Ugovora o kreditu.

5. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe kako postavljeni tužbeni zahtjev glasi na isplatu bez prethodno postavljenog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti, čime je tako postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. U konkretnoj situaciji nije moguće postaviti tužbeni zahtjev za isplatu bez prethodnog deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, te stoga tužba sadrži nedostatke uslijed kojih je istu potrebno odbaciti, obzirom da je tužbeni zahtjev nejasan i nepotpun.

6. Tuženik dalje navodi da, iako se izrijekom na istu ne poziva u tužbi, iz načina na koji je koncipirana tužba, kao i iz postavljenog tužbenog zahtjeva razvidno je da je tužitelj inspiriran presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 donesenom u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača koja je donesena povodom tužbe Udruge „Franak“ u odnosu na ugovore o stambenim kreditima građana vezane za valutu švicarski franak, a ne i u odnosu na ugovore o kreditima s valutnom klauzulom u valuti EUR, kao što je to ovdje slučaj.

7. Nadalje, tuženik ističe kako je tužiteljica cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirala na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Nastavno na navedeno, tuženik ističe kako sukladno odredbama ZZP, interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZZP 09 postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, odnosno potrebno je utvrditi da u trenutku donošenja odluke suda postoji povreda kolektivnih interesa potrošača koju je potrebno otkloniti. Naime, izrekom točke IV. presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13, tuženiku se: „..nalaže prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i kojima im se zabranjuje takvo ili slično postupanje ubuduće“. Dakle, pozivanje tužiteljice na utvrđenja iz presude VTS, Pž-7129/13 promašeno je budući da se predmetna presuda ne odnosi niti se može odnositi na predmetni ugovor koji je istekao. Kako povrede, u trenutku podizanja tužbe (više) nema, odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje nema te se tužba ukazuje u cijelosti promašenom, budući da postupanje tuženika (koje tužiteljica neosnovano i nepravilno smatra protupravnim) više niti ne postoji, odnosno istoga nikada nije niti bilo.

8. Tuženik smatra da je pozivanje na utvrđenja iz presude VTS, Pž-7129/13 promašeno i obzirom da je predmet spora u navedenom predmetu bila zaštita kolektivnih interesa potrošača koju je tužitelj, Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, zahtijevao u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača smatrajući da su odredbe iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu sa jednostranim odlukama tuženika, sadržajno bile nepoštene ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, čime da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. Dakle, sudska zaštita je tražena isključivo u pogledu ugovora o kreditu kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica. Obzirom da je tužiteljica s tuženikom zaključila ugovor o kreditu u eurima, utvrđenja iz gore navedenih presuda ne mogu se koristiti u odnosu na ugovore o kreditu u eurima, jer zaštita kolektivnih interesa nije tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu u eurima.

9. Prvenstveno tuženik ističe kako se presuda u tužbi Potrošač odnosi na kredite u švicarskim francima, pa nije i ne može biti primjenjiva u konkretnom slučaju obzirom da je ovdje riječ o kreditu u eurima. Nadalje, tuženik ističe kako iz odredbi čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača te 502. Zakona o parničnom postupku kao temelju po kojem bi navedena presuda obvezivala sudove povodom zahtjeva potrošača, proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete. Budući da se konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi stjecanja bez osnove, pozivanje tužiteljice na utvrđenja suda iz presude VTS-a broj PŽ-7129/13 pravno je irelevantna u smislu odredbi čl. 138.a. i 502.c. ZPP- a, čime se postavljeni tužbeni zahtjev i tužba u cjelini ukazuju u potpunosti neosnovanima i neurednima.

10. Tuženik nadalje ističe kako tužiteljica svakako pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Naime, sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Dakle, spornom presudom je utvrđeno da bi jednostranom promjenom kamatne stope bili povrijeđeni kolektivni interesi, međutim, nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača, budući da to očito ovisi o svakom pojedinom slučaju. Nadalje, u pogledu promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu koji su bili predmetom konkretnog sudskog postupka, i sami su sudovi utvrdili da je riječ o zakonom dopuštenom načinu ugovaranja visine kamate, koji je uobičajen i prihvaćen od strane potrošača. Sama Hrvatska narodna banka (HNB) kao regulatorno i nadzorno tijelo poslovanja kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj, u svojim redovnim očitovanjima i izvještajima o radu banaka, navodi kako banke koje posluju u Republici Hrvatskoj u svojim ponudama građanstvu (potrošačima) „uobičajeno svoje kreditne i depozitne proizvode nude uz administrativno promjenjivu kamatnu stopu – kamatnu stopu čija se visina mijenja po odluci uprave banke“. Hrvatska narodna banka također je iznijela stav da „građani koji su se odlučili na kreditno zaduživanje kod jedne od poslovnih banka svjesno su i svojevoljno ušli u rizik promjene kamatne stope.“

11. Dakle, budući da je postupanje tuženika u pogledu promjene kamatnih stopa sukladno odgovarajućim regulatornim propisima HNB-a, te da je usklađeno i sa zahtjevima ZPK, a kako je već navedeno, očito je da u tom smislu nema protupravnosti u postupanju tuženika kao i da promjenama kamatne stope tuženik nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužiteljice. Stoga tužiteljica neosnovano navodi kako bi se bilo kakva nejasnoća trebala tumačiti u korist tužiteljice iz razloga što je ugovor pripremio i predložio tuženik. Naime, pri sklapanju predmetnog ugovora pregovaralo se o pojedinim odredbama te ugovor sadrži odredbe koje su uvrštene upravo s obzirom na specifičnu situaciju tužiteljice. Završno, tuženik ističe i prigovor zastare, obzirom da se radi o potraživanju s osnova „preplaćene“ kamate, kako to navodi tužiteljica, a na koje se potraživanje primjenjuje zastarni rok od tri godine, stoga su u zastari sva pojedinačna potraživanja s dospijećem unazad tri godine od dana podnošenja tužbe. U okviru odgovora na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, te predlaže da sud tužiteljicu odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, kao s neosnovanim.

12. U očitovanju na navode iz odgovora na tužbu u podnesku od 11. travnja 2022. tužiteljica ističe kako je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate više plaćenih iznosa po osnovu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli temeljem zaključenog Ugovora o kreditu s tuženikom. Prije podnošenja tužbe tužiteljica je zatražila dostavu dokumentacije od strane tuženika pisanim zahtjevom od 26. studenoga 2020., međutim kako tuženik nije udovoljio traženju tužiteljice, to je ista temeljem odredbe članka 186.b Zakona o parničnom postupku podnijela stupnjevitu tužbu. Kako tužiteljica pored kondemnatorno istaknutog tužbenog zahtjeva nesumnjivo ima pravni interes da sud utvrdi ništetnim i odredbe zaključenog ugovora o kreditu između parničnih stranaka u dijelu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, tužiteljica je pored postojećeg kondemnatornog zahtjeva na isplatu, postavila i deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, a sukladno odluci Banke, sadržan u članku 4. Ugovora, kao i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz EUR. Također se protivi istaknutom prigovoru zastare kao neosnovanom.

13. Tuženik se protivio izvršenoj preinaci tužbe na način kako je to tužiteljica učinila svojim podneskom od 11. travnja 2022. Prema odredbi članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u nastavku teksta ZPP) tužba je preinačena, ako je promijenjena istovjetnost zahtjeva, ako je povećan postojeći zahtjev ili je istaknut drugi zahtjev uz postojeći.

14. Iz podneska tužiteljice od 11. travnja 2022. vidljivo je kako je tužiteljica pored kondemnatornog zahtjeva postavila i deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu koji je zaključila s tuženikom. Tužiteljica svakako ima pravni interes da pored kondemnatornog tužbenog zahtjeva, u individualnoj parnici, istakne i deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi kredita koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga je sud dopustio navedenu preinaku tužbe temeljem odredbe članka 190. stavak 1. ZPP-a, obzirom da je ista izvršena i do zaključenja prethodnog postupka.

15. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i dopune vještačenja, tužiteljica je konačno uredila svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 17. siječnja 2025., na način da uz deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti, potražuje preplaćeni iznos na ime razlike kamata u visini od 150,99 eura, te na ime tečajne razlike iznos od 208,48 eura, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od svakomjesečnog preplaćenog iznosa do isplate.

16. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u priloženi ugovor o kreditu broj 9015456057 od 26. listopada 2010., uvid u plan otplate i otplatnu tablicu, uvid u potvrdu tuženika o prijevremenoj otplati kredita, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Dajani Vuković dipl. oec. Iz Osijeka, kao i dopuna nalaza vještaka, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke.

17. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP.), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

18. U provedenom postupku kao nesporno je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 9015456057 od 26. listopada 2010., kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 4.200,00 eura, u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate od 120 mjeseci. Također, nije sporno da je ugovorena fiksna kamatna stopa u visini od 8,70 % godišnje, EKS 9,93 % godišnje.

18.1. Nije sporno da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-1401/12 od 4. srpnja 2013, te da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također nije sporno da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/12 od 4. srpnja u dijelu u kojem je utvrđeno da je prednik tuženika banka u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

19. U postupku je bilo sporno jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a također je bilo sporno da li je kod zaključenja ugovora o kreditu postojala ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Sporno je bilo da li se utvrđenja u postupku povodom kolektivne tužbe mogu primijeniti u ovom postupku, a također je bio sporan i prigovor tuženika u pogledu zastare potraživanja tužiteljice.

20. Iz iskaza tužiteljice saslušane kao stranke proizlazi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila u svrhu zatvaranja obveza po ranijem kreditu, koji je također imala upravo kod tužene banke. Kako je kod ove banke imala tekući račun i bila njezin klijent, iz tog razloga se i odlučila na sklapanje ugovora o kreditu upravo kod PBZ banke. Kredit joj je odobren u iznosu od 4.200,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, međutim prilikom sklapanja tog ugovora o kreditu djelatnik banke joj uopće nije objasnio što znači ugovaranje kredita vezano za valutu eura, a također joj ništa nije bilo objašnjeno niti vezano za promjene kamatne stope. Tužiteljica ima završena samo 4 razreda osnovne škole, tako da joj uopće nisu bile jasne odredbe Ugovora, međutim nitko od djelatnika banke joj nije pomogao u razjašnjenju odredbi koje nije razumjela. Ona kao korisnik kredita nije bila u situaciji da utječe na neke promjene ugovornih odredbi, a niti kasnije na promjene kamatne stope u smislu povećanja iste. Od banke bi samo dobila putem pošte novi otplatni plan kredita. Uredno je plaćala sve anuitete kredita dok kredit nije otplatila, a kredit je otplaćen uredno i na vrijeme.

21. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe članka 4. Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da je tužiteljica dužna platiti tužitelju kamatu po stopi koja je promjenjiva sukladno odlukama banke o kamatnim stopama, te ništetnosti odredbe članka 7. kojima je ugovoreno da se kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećim za EUR, dok se obveze obračunavaju i iskazuju u stranoj valuti, a plaćanja novčanih obveza vrše u kunskoj protuvrijednosti valute Ugovora, korištenjem prodajnog tečaja kreditora, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09. i 133/09., dalje u tekstu: ZZP/07) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, tj. na dan 26. listopada 2010.

22. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

22.1. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 98. ZZP/07.

22.2. Odredbom članka 102. stavka 1. i 2. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

22.3. Nadalje Direktivom 93/B EEZ propisano je da se smatra nepoštenom odredba iz Ugovora koja daje mogućnost prodavatelju robe ili usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez da je za to u ugovoru dan valjani razlog, a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, ako je postupanjem suprotno dobroj vjeri stvorena znatnija neravnoteža u pravima i obvezama proizašlih iz ugovora na štetu potrošača, s time da ugovorne odredbe koje se potrošaču nude u pisanom obliku moraju biti jasne i razumljive.

22.4. Analizirajući sporne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, te vezivanje glavnice za tečaj EUR u odnosu na hrvatsku kunu, gdje izmjena kamatne stope vrši temeljem Izmjena i dopuna odluke o kamatama banke, a visinu glavnice prepustiti promjeni tečaja eura, dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita, sud izvodi zaključak da se radi o ugovornim odredbama koje predstavljaju povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Također o navedenoj ugovornoj odredbi stranke nisu pregovarale obzirom tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na navedene odredbe već je iste sadržane u ugovoru mogao samo kao takve prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, tužitelju nije bila ostavljena mogućnost pregovaranja niti izbora glede povećanja kamatne stope ili vezivanja glavnice za tečaj eura u odnosu na hrvatsku kunu. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio ugovora o kreditu nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Nadalje, kriteriji o ugovaranju eura kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05. i 41/08., dalje u tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da su navedene odredbe razumljive i da nisu dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru te napose imajući u vidu iskaz tužiteljice NŽB. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu i ugovaranje ugovora sa valutnom klauzulom nije sama po sebi nepoštena, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim odredbama. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno iste sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj prema tuženiku. Sud posebno napominje kako nije upitno da su stranke mogle ugovarati promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, ali način na koji je to učinjeno predstavlja povredu prava tužitelja kao potrošača i korisnika kredita. Također nesporno je da je ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule dopušteno, no u konkretnom slučaju nije dopušteno omogućiti samo jednoj strani da utječe na visinu kamatne stope bez ikakve mogućnosti druge strane, ovdje tužitelja kao potrošača da utječe na visinu i promjenu kamatne stope, kao i prepuštanje obveze snositi cjelokupni rizik tečajne razlike na korisnika kredita.

22.5. Stoga proizlazi da je navedena odredba nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe članka 96. stavka 1. ZZP/07 slijedom čega je ista i ništavna sukladno članka 102. stavka 1. ZZP/07. Osim toga po zaključku suda navedene odredbe ne prolaze test poštenja obzirom je cjelokupan rizik prebačen samo na jednu stranu tj. na tužitelja koji u cijelosti ovisi o volji tuženika tj. banke hoće li povećati kamatnu stopu ili ne. Na odluku banke tužitelj apsolutno nije imao mogućnosti utjecaja.

23. Sud se u ovom predmetu nije pozivao na primjenu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012-104 od 04. srpnja 2013. obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđivao smisao i sadržaj ugovornih odredbi te mogućnost tužiteljice da utječe na isto.

24. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope i tečaja eura provedeno je vještačenje po vještaku Dajani Vuković dipl. oec. iz Osijeka, a potom na prijedlog tužiteljice i dopuna vještačenja. Rješenjem o provođenju vještačenja bilo je naloženo vještaku utvrditi razliku stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju, a sve kao posljedica ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, uz utvrđenje tzv. pozitivne razlike na ime više plaćenih anuiteta. Pema izračunu vještaka razlika anuiteta u utuženom vremenskom razdoblju iznosi ukupno 303,40 eura ili 2.285,60 kuna, a nakon što se umanji tzv. negativna razlika. Sve preplaćene iznose vještak je prikazao pojedinačno na svakomjesečnoj razini. Međutim, sud je smatrao potrebnim utvrditi tzv. pozitivnu razliku na ime više plaćenih anuiteta, bez umanjenja tzv. negativne razlike, tako da je naložena dopuna vještačenja. Iz izvršene dopune nalaza vještaka proizlazi da tzv. pozitivna razlika na ime više plaćenih anuiteta, tj. razlika anuiteta bez umanjenja tzv. negativne razlike iznosi ukupno 359,47 eura/ 2.705,18 kuna. U skladu s izvršenom dopunom tužiteljica je konačno i uredila svoj tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka, tj. dopuni nalaza.

25. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, ali se protivio metodologiji izračuna vještaka, uz osporavanje osnova takvog izračuna.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, odnosno dopunu nalaza vještaka u kojoj je izvršen izračun tzv. pozitivne razlike, obzirom da je isti stručan, siguran i uvjerljiv, te zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji koja je dostavljena od strane tuženika.

27. Dakle, iznos koji je tužiteljica platila na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli čini razliku iznosa kojeg je platila u odnosu na početni tečaj euro u odnosu na tečaj u vrijeme plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da je tužiteljica zbog kamatne stope preplatila iznos od 150,99 eura, dok je zbog tečajne razlike preplatila iznos od 208,48 eura, tako da je sveukupno preplatila iznos u visini od 359,47 eura.

28. Obzirom se radi o ništetnosti dijela Ugovora o kreditu, posljedica tako ništetnog ugovora u smislu odredbe članka 323. ZOO, jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora. Kako je tuženik primio upravo iznos od 359,47 eura, zbog razlike u kamati i tečajne razlike, dakle zbog ništetnih odredbi, to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice sukladno odredbi članka 1111. ZOO u vezi s člankom 323. ZOO za navedene iznose.

29. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 1115. ZOO i članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.)

30. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, kako se u ovom predmetu ne primjenjuje presuda u slučaju "Potrošač" to zastara počinje teći od prvog dana od dana utvrđenja ništetnosti. Kako je ništetnost utvrđena tek ovom presudom to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom, a sukladno odredbi članka 323. stavka 1. i članka 225. ZOO (tako i u pravnim shvaćanjima Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.

31. Nadalje, u svezi navoda tuženika da je kod odlučivanja o visini iznosa koji pripada tužitelju po osnovi preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja eura treba uzeti u obzir tzv. negativne anuitete, odnosno anuitete kada je tečaj eura bio manji od početno ugovorenog i za taj iznos umanjiti iznos koji pripada tužiteljici, valja navesti da tuženik u ovom postupku nije istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja, niti je podnio protutužbu u vezi manje plaćenih iznosa zbog promjene tečaja eura, te sud nije ovlašten odlučivati o manje plaćenim iznosima zbog promjene tečaja eura, odnosno sud nije ovlašten umanjiti iznos koji pripada tužitelja za iznos manje plaćenih anuiteta zbog promjene eura (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

32. U ovom predmetu potrebno je posebno istaknuti u pogledu utvrđenja postojanja pravnog osnova tužbenog zahtjeva tužiteljice, kako je sukladno Zakonu o zaštiti potrošača bilo relevantno utvrditi je li banka transparentno informirala klijenta o rizicima valutne klauzule u euru, pogotovo kraj činjenice da je korisnik kredita u to vrijeme primao plaću u novčanoj valuti kuna. U odnosu na valutu CHF, istina je da je euro ipak predstavljao stabilnu valutu i od 2023. je postao i službena valuta u Republici Hrvatskoj. No, to ne znači da se kod kredita u EUR takva ništetnost odredbe ugovora o valutnoj klauzuli u EUR ne može priznati. Ovo pogotovo kraj činjenice ako je banka pogrešno ili obmanjujuće informirala klijenta o valutnim rizicima. U ovom postupku tužena banka je odustala od izvođenja dokaza saslušanjem djelatnika banke – osobnog bankara, koji je pregovarao s tužiteljem, iako je upravo na tuženoj banci bio teret dokazivanja da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužiteljici kao korisniku kredita dala potpune informacije o uvjetima kredita, vezano za promjenu kamatne stope kao i tečajni rizik zbog ugovorene valute u eurima.

33. Također treba navesti da je tužiteljica u ovom postupku podnijela stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članka 186.b stavka 1. i 2. ZPP, te je tužbeni zahtjev postavila na način da traži od suda da tuženiku naloži isplatu novčanog iznosa, a koji iznos će odrediti nakon dostave dokumentacije od strane tuženika i provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je određeno navela iznos koji potražuje od tuženika, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Slijedom toga, kod stupnjevite tužbe, postavljanje tužbenog zahtjeva u određenom novčanom iznosu koji je manji od vrijednosti predmeta spora koja je navedena u tužbi ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev-589/2021-2 od 11. listopada 2022. i broj: Rev-412/2021 od 28. ožujka 2023.). Obzirom na navedeno, a kako je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev koji je tužiteljica postavila nakon provedenog vještačenja, to je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom te joj sukladno označenoj VPS u visini od 359,47 eura i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku pripada trošak u ukupnom iznosu od 1.437,50 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva radi dostave dokumentacije = 50 bodova (Tbr. 7. toč. 1. i toč. 8. OT), sastav tužbe = 50 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), sastav obrazloženog podneska od 27. siječnja 2021., 11. travnja 2022., 10. lipnja 2022., 17. studenoga 2023., 14. prosinca 2023. i 17. siječnja 2025. = svaki po 50 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), zastupanje na tri ročišta kod suda = svako ročište po 50 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 25 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT) koje radnje zastupanja ukupno nose 575 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura i uz 25% PDV-a iznosi 1.437,50 eura. Tužiteljici je također odobren trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, kao i trošak dopune vještačenja u iznosu od 200,00 eura, te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, tako da je sveukupno tužiteljici priznat i dosuđen trošak u iznosu od 1.956,04 eura. Tužiteljici sud nije priznao zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu, obzirom da se u ovom postupku primjenjuje odredba članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama, po kojoj je tužiteljica kao potrošač oslobođena plaćanja sudske pristojbe u ovakvim sporovima.

35. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužiteljici priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Vinkovcima 17. ožujka 2025.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Neda Brčić, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetničko društvo Leko i Partneri, Zagreb, Domagojeva 18 – punomoćnik tuženika