Poslovni broj: Us I-946/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice: ČŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Mati Manoli, odvjetniku u Zagrebu, Ivana Cankara 21, protiv tuženika: Zadarska županija, Upravni odjel za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku, Božidara Petranovića 8, Zadar, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi dodjele jednokratne novčane potpore za novorođeno dijete, nakon javne rasprave zaključene dana 14. veljače 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice, dana 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku KLASA: UP/II-551-05/23- 01/21, URBROJ: 2198-21-021-23-3 od dana 19. veljače 2024. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

i

r i j e š i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zadarskoj županiji, Upravnom odjelu za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku, Božidara Petranovića 8, Zadar, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ČŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

II U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, iznad dosuđenog, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku KLASA: UP/II- 551-05/23-01/21, URBROJ: 2198-21-021-23-3 od dana 19. veljače 2024., tužitelj je, u bitnom, naveo da tuženik ničim nije dodatno obrazložio zbog čega ne prihvaća stajalište tužiteljice da njezin suprug ĆŽI ima trajno boravište koje je izjednačeno sa prebivalištem, već samo navodi žalbene razloge, ali pri tome ni na koji način ne daje drugo obrazloženje. Na taj način se ne krše samo odredbe Zakona o upravnom sporu, već i Ustavna prava tužiteljice. U utuženom rješenju da je citiran članak 2. Zakona o prebivalištu („Narodne Novine“, br. 144/12, 158/13 i 114/22, dalje: ZP), dok se u stavku 2. istog članka navodi da je boravište. Iako je tužiteljica dostavila Elektronički zapis o boravištu za supruga ĆŽI iz kojeg je vidljivo da isti ima prijavljeno trajno boravište/stalni boravak i to 10 godina u razdoblju od 12. svibnja 2021. pa sve do 12. svibnja 2031. Iz navedenog da je jasno da se na istog ne primjenjuje Zakon o prebivalištu, već isključivo Zakon o strancima i to prije svega odredbe koje se odnose na dugotrajni boravak odnosno stalni boravak. Iz navedenog dokaza da je jasno da interes ĆŽI da se trajno nastani radi ostvarivanja prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi na adresi na kojoj ima prijavljen stalni boravak, a to je Općina Pašman, [adresa], a što je izjednačeno sa prebivalištem. Nadalje, s obzirom da se radi o strancu da isti nema zakonske mogućnosti imati prijavljeno prebivalište koje je definirano člankom 2. ZP, ali da je razvidno da je dugotrajni boravak, odnosno stalni boravak izjednačen sa prebivalištem kako je definiran člankom 2. Utuženo rješenje da ne daje odgovor niti obrazloženje iz kojeg razloga se dugotrajni boravak ne smatra prebivalištem posebice jer je način dobivanja dugotrajnog boravka puno teži i treba zadovoljiti više uvjeta kako bi se isto dobilo. Sukladno gore navedenom da je utuženo rješenje u tom dijelu nejasno i kontradiktorno jer je istim utvrđeno da otac djeteta ima prijavljeno boravište u neprekinutom trajanju od najmanje 1 godina, odnosno da će biti prijavljen na toj adresi do 12. svibnja 2031. te da je time stekao uvjet da se zahtjev odbori. Pogrešno da se tumači odredba čl. 12. Odluke jer da ista u sebi ne sadrži situaciju kada je podnositelj zahtjeva, odnosno u ovom slučaju supružnik podnositelj zahtjeva, stranac. U dosadašnjem postupku da ničim i nigdje nije osporeno da stranac ne može biti roditelj koji ima neprekidno prebivalište na području [adresa] najmanje 1 (jednu) godinu prije rođenja djeteta sukladno čl. 12. Odluke o ostvarivanju prava na pomoć za podmirivanje troškova stanovanja i jednokratne novčane potpore. Naime, predmetnom Odlukom da nije izričito određeno da jedan od roditelja ne može biti stranac, odnosno da oba roditelja moraju biti državljani Republike Hrvatske te da je u tom djelu nastala pravna praznina koja da se ne može popunjavati na način da se radi evidentna diskriminacija prava stranog državljanina koji je otac djeteta. Stoga, da bi se u ovom slučaju trebao primijeniti pozitivno pravni propis koji regulira pravo stranaca, jer stranac ne može imati prijavljeno prebivalište u [adresa], a kako bi se popunila pravna praznina koja je nastala neosnovanom primjenom Zakona o prebivalištu, radi čega da je potrebno primijeniti odredbe Zakona o strancima i to one koje se odnose na dugotrajni boravak, odnosno stalni boravak. Nastavno na gore izneseno da je razvidno da je drugostupanjsko tijelo, kao i prvostupanjsko tijelo, pogrešno primijenilo materijalno pravo kada se pozvalo na čl. 12. Odluke, odnosno članak 2. Zakon o prebivalištu, jer da je u ovom konkretnom slučaju trebalo primijeniti Zakon o strancima. Zbog svega iznijetog da predlaže Upravnom sudu u Splitu da donese presudu kojom će uvažiti tužbu i poništiti osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjskog upravnog tijela te sam riješiti stvar na način da usvoji zahtjev za jednokratnu novčanu potporu ili podredno da predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2. Opunomoćenik tužiteljice je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 14. veljače 2025. naveo da izlaže i predlaže kao u tužbi te kao u podnesku od dana 13. veljače 2025. Ujedno da predlaže da sud od nadležne Porezne uprave pribavi podatke vezano za plaćanje poreza za ĆŽI iz kojeg da je vidljivo da isti plaća porez lokalnoj upravni i samoupravi s osnova svojih primanja kojih ostvaruje.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporenim rješenjem općine [adresa] odbijen zahtjev podnositeljice za jednokratnu novčanu potporu obitelji za novorođeno ili posvojeno dijete iz razloga jer otac djeteta ĆŽI ima prijavljeno boravište, a ne prebivalište na području općine [adresa], dok je uvjet za dobivanje potpore prebivalište na području Općine. Osnova za stjecanje potpore da je Odluka o ostvarivanju prava na pomoć za podmirivanje troškova stanovanja i jednokratne novčane potpore („Službeni glasnik Općine Pašman“, br. 3/19 i 1/20). Člankom 12. navedene Odluke da je propisano da se pravo na novčanu potporu iz članka 11. Odluke ostvaruje ako barem jedan roditelj ima neprekidno prebivalište na području [adresa] najmanje jednu godinu prije rođenja djeteta, a drugi roditelj u trenutku podnošenja zahtjeva za novčanu pomoć i ako dijete za koje se ostvaruje novčana potpora ima prijavljeno prebivalište na području [adresa]. Sukladno Zakonu o prebivalištu (Narodne novinel44/12,158/13 i 114/22) u članku 2. Zakona navodi se da je prebivalište mjesto i adresa u [adresa] na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi. U stavku 2. tog članka da se navodi da je boravak mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila u smislu odredbe stavka 1. tog članka. Drugostupanjsko tijelo da je uvidom u priloženu dokumentaciju utvrdilo da je navedenu Odluku donijelo Općinsko vijeće Općine Pašman, navodeći odredbe te Odluke, koje da je prvostupanjsko tijelo primijenilo zakonito na zahtjev podnositeljice. Dijete ĐŽI da je rođen **.**.2023., a da je majka djeteta, prema priloženoj osobnoj iskaznici, prijavila prebivalište dana 28. prosinca 2022. na adresi [adresa] i da nema jednu godinu neprekidno prebivalište na području [adresa] prije rođenja djeteta, sukladno Odluci. U trenutku podnošenja zahtjeva da je bračni drug podnositeljice imao prijavljen privremeni boravak, a ne prebivalište. Dugotrajni boravak, odnosno trajni boravak da nije izjednačen sa prebivalištem, jer da je onda da ne bi bilo razlike u nazivima te da tuženik ne može dati odgovor i obrazloženje iz kojeg se razloga dugotrajni boravak ne smatra prebivalištem, jer da je to određeno Zakonom. Također, da tuženik navodi da nema pravne osnove za primjenu Zakona o strancima u konkretnom slučaju, jer da je meritorna Odluka Općinskog vijeća Općine [adresa]. U prvostupanjskom postupku da su činjenice potpuno i pravilno utvrđene. Tuženik da je kao nadležno tijelo drugog stupnja ocijenilo da je prvostupanjsko rješenje zakonito i na zakonu osnovano kao i drugostupanjsko. Tuženik smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan, jer da je osporavano rješenje doneseno uz poštivanje pravila upravnog postupka, da je činjenično stanje pravilno utvrđeno i da je na njega pravilno primijenjeno materijalno pravo. Slijedom navedenog da je tuženik stajališta da je osporavano rješenje zakonito, a tužbeni zahtjev neosnovan pa da predlaže Upravnom sudu u Splitu da donese presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

4. Osporenim rješenjem tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku KLASA: UP/II-551-05/23- 01/21, URBROJ: 2198-21-021-23-3 od dana 19. veljače 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za gospodarstvo, društvene djelatnost i EU fondove Općine Pašman KLASA: UP/I-551-02/23-04/03, URBROJ: 2198-17-03/1-23-2 od dana 23. kolovoza 2023., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev za novčanu potporu obitelji za novorođeno dijete sina EŽI, rođenog dana **.**.2023.

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice da se pribave podatci od nadležne Porezne uprave vezano za plaćanje poreza za SŽI, cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.

6. U sporu je zakazana rasprava da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

8. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9. Odredbom čl. 12. Odluke o ostvarivanju prava na pomoć za podmirivanje troškova stanovanja i jednokratne novčane potpore („Službeni glasnik Općine Pašman“, br. 3/19 i 1/20, dalje: Odluka) propisano je da se pravo na novčanu potporu iz članka 11. te Odluke ostvaruje ako barem jedan roditelj ima neprekidno prebivalište na području [adresa] najmanje 1 (jednu) godinu prije rođenja djeteta, a drugi roditelj u trenutku podnošenja zahtjeva za novčanu pomoć i ako dijete za koje se ostvaruje novčana potpora ima prijavljeno prebivalište na području [adresa].

10. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II-551-05/23-01/21 utvrđeno je: da je tužiteljica dana 26. svibnja 2023. podnijela zahtjev za jednokratnu novčanu potporu obitelji za novorođeno ili posvojeno dijete kojem je priložila presliku svoje osobne iskaznice, presliku osobne iskaznice oca djeteta, presliku rodnog lista za novorođeno dijete, potvrde o prijavi prebivališta za sebe i novorođeno dijete na području Općine Pašman, preslik kartice banke, elektronički zapis iz matične knjige rođenih za podnositeljicu zahtjeva kao i elektronički zapis iz matične knjige vjenčanih; da tužiteljica u trenutku podnošenja zahtjeva ima prebivalište na području [adresa] manje od jedne godine prije rođenja djeteta; da drugi roditelj, otac ĆŽI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ima boravište, ali ne i prebivalište na području [adresa].

11. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je Drugostupanjsko tijelo uvidom u priloženu dokumentaciju utvrdilo da je navedenu Odluku donijelo Općinsko vijeće Općine Pašman, navodeći odredbe te Odluke, koje da je prvostupanjsko tijelo primijenilo zakonito na zahtjev podnositeljice. Dijete ĐŽI da je rođen je dana 19. travnja 2023., a majka djeteta, prema priloženoj osobnoj iskaznici, da je prijavila prebivalište dana 28. prosinca 2022. na adresi [adresa] i da nema jednu godinu neprekidno prebivalište na području [adresa] prije rođenja djeteta, sukladno Odluci. U trenutku podnošenja zahtjeva da je bračni drug podnositeljice imao prijavljen privremeni boravak, a ne prebivalište.

12. Naime, u konkretnom slučaju se radi o pravu na novčanu naknadu za novorođeno dijete koju tužiteljica (kao roditelj) može ostvariti temeljem gore citirane odredbe čl. 12. Odluke ukoliko za to ispunjava propisane uvjete: novorođeno dijete mora imati prijavljeno prebivalište na području [adresa] kao i jedan od roditelja i to najmanje godinu dana prije podnošenja zahtjeva.

13. Iz spisu priložene dokumentacije je jasno vidljivo da je ĐŽI rođen dana **.**.2023., da majka djeteta ČŽI, ovdje tužiteljica, nema prije podnošenja zahtjeva prijavljeno prebivalište na području [adresa] duže od godinu dana, dok drugi roditelj, djetetov otac ĆŽI ima prijavljeno trajno boravište/stalni boravak i to 10 godina u razdoblju od dana 12. svibnja 2021. pa sve do 12. svibnja 2031. (dakle i u vrijeme podnošenja zahtjeva dana 26. svibnja 2023.).

14. Uvidom u sadržaj tužiteljičine žalbe, uložene na prvostupanjsko upravno rješenje, i obrazloženje osporavanog rješenja tuženika jasno proizlazi da je tuženik povrijedio odredbu čl. 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110, dalje: ZUP-a) jer nije ocijenio sve navode tužiteljičine žalbe, a što se posebno odnosi na navode koji se tiču toga da je suprug tužiteljice stranac pa ko takav niti ne može imati prijavljeno prebivalište, već samo dugotrajan boravak koji da je po svojim karakteristikama u cijelosti izjednačen sa prebivalištem, a na što se drugostupanjsko tijelo niti ne osvrće, dok se navodi tuženika sadržani u odgovoru na tužbu ne mogu uzeti u obzir jer prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi odgovor na tužbu ne može nadomjestiti nedostatke obrazloženja osporenog rješenja tuženika.

15. Dakle, tužiteljica ispravno upire na to da tuženik nije uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljičin suprug stranac pa da se pored odredbi čl. 12. Odluke te čl. 2. Zakona o prebivalištu na njega, kao roditelja, u konkretnom slučaju imaju primijeniti i odredbe Zakona o strancima cijeneći da se radi o državljaninu treće zemlje kojem je odobren dugotrajan boravak u Republici Hrvatskoj, radi čega je, primjenom svih relevantnih materijalnih propisa, a ne samo gore citirane odredbe čl. 12. Odluke, valjalo donijeti odluku o tužiteljičinoj žalbi.

16. U izloženom, odluka tuženika je nezakonita, radi čega je valjalo, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci presude.

17. U ponovnom postupku tuženik je dužan ponovno odlučiti o žalbi tužiteljice, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

18. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužiteljici priznat trošak na ime sastava tužbe i zastupanja na ročištu održanom kod ovog Suda dana 14. veljače 2025. od po 500 bodova za svaku radnju, ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00€, uvećano za 25% PDV-a (500,00€) što sveukupno iznosi 2.500,00€, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

19. U odnosu na dio zahtjeva za nadoknadu troška koji se odnosi na podnesak od dana 13. veljače 2025. ovaj Sud ne nalazi tužiteljičin zahtjev u tom dijelu osnovanim iz razloga jer je tužiteljici priznat trošak zastupanja na ročištu dana 14. veljače 2025., dakle narednog dana od dana zaprimanja podneska, a na kojem ročištu je opunomoćenik tužitelja ostao kod navoda iznesenih u tom podnesku pa se tužiteljici ne može priznati trošak za obje navedene radnje jer se radi o identičnim navodima koji su u istima sadržani, stoga je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Splitu, 17. ožujka 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 148. st. 5. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužiteljice Mati Manoli, odvjetniku u Zagrebu, Ivana Cankara 21

- tuženiku Zadarskoj županiji, Upravnom odjelu za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku, Božidara Petranovića 8, Zadar uz spis tuženog tijela KLASA: UP/II-551-05/23-01/21

- u spis