Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-724/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja PO, državljanina Savezne Demokratske Republike Nepal, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, radi ograničenja slobode kretanja 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Klasa: UP/I-216-03/25- 06/1043, ur. broj 511-01-213-25-2, od 18. veljače 2025.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu te se nalaže Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878 da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisućudvijestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika je tužitelju, kao tražitelju međunarodne zaštite, određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na razdoblje od tri mjeseca.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da osporavano rješenje nije zakonito, jer tužitelj nije znao da ilegalno boravi u [adresa] (dalje RH) nakon isteka radne dozvole. Naime, tužitelj je tijekom razdoblja za koje tuženik navodi da je tužitelj ilegalno boravio u [adresa], radio, te je dobio uvjerenja da postoji potreba za njegovim radom u više hrvatskih trgovačkih društava, te da će ga ili da su ga prijavili, te sredili sve potrebne dozvole kako bi tužitelj nastavio raditi za pojedino trgovačko društvo. Naime, cjelokupan postupak te prijave je u rukama poslodavaca, te tužitelj nema nikakav uvid u tijek ili rezultat postupka, a tužitelj niti u jednom slučaju nije imao razloga sumnjati da se nešto drugo događa. Tužitelj je nastavio raditi za razna trgovačka društva nakon isteka prvotne dozvole za boravak i rad, i to na raznim poslovima, te je dobio uvjerenje da su za njega dozvole pribavljene, kao i svi drugi papiri sređeni. Tužitelj nije imao nikakvog razloga sumnjati da to nije bilo tako, sve do uhićenja tužitelja i njegovog privođenja u policijsku postaju, a kada je bio upoznat s razlozima uhićenja. Dakle, tužitelj nije nimalo kriv što je bio u Republici Hrvatskoj u vrijeme koje se navodi bez ikakve dozvole boravka, jer on naprosto to nije niti znao, a nije niti mogao znati. Nadalje, ističe se da u smislu određivanja ovakve mjere tuženik istu ničime nije opravdao, s obzirom da je tužitelj osoba koja je u Republici Hrvatskoj već gotovo tri godine, te s njim nije nikada bilo nikakvih problema, tužitelj je uvijek poštivao zakone i propise Republike Hrvatske. Nadalje, nije jasno radi čega tuženik uporno kao jedinu mjeru primjenjuje mjeru iz članka 54. stavak 5. i 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pri tome zanemarujući sve ostale mjere za koje tvrdi da bi dale rezultata. U ovom predmetu evidentno je kako je mjera određena u granicama ovlasti iz članka 54. stavka 5. Zakona, ali se ne nalazi da je ona utemeljena u svrsi zakona, pa ni da je ista uopće zakonita. U obrazloženju osporene odluke ne nalazi se razlog zbog kojeg tužitelju nije izrečena neka blaža mjera. Naime, tužitelj je posve legalno ušao na teritorij Republike Hrvatske s dozvolom za zapošljavanje, u kretanju je koristio vlastite identifikacijske isprave, nije se skrivao, niti svojom krivnjom kršio zakone, a iz čega je vidljivo da on za sada ničim nije pokazao da bi imao namjeru ilegalno se kretati Europskim gospodarskim prostorom. Iz opisanih razloga ne nalazi se da je u konkretnom obrazložena svrha radi koje je tuženiku dana naprijed opisana ovlast, odnosno ocijenjeno da li se ograničenje slobode kretanja moglo ostvariti i primjenom neke blaže mjere. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva te je ostao kod obrazloženja osporavanih rješenja. Vezano za svrhovitost zadržavanja tužitelja u zatvorenom centru, dodatno je obrazložio da je tijekom prvog kontakta tužitelja s policijskim službenicima na teritoriju Republike Hrvatske postupak vođen sukladno odredbama Zakona o strancima, kad je potrebno utvrditi identitet ili okolnosti ulaska u Republiku Hrvatsku stranog državljanina te da je mjera ograničenja određena sukladno članku 54. stavku. 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Imajući u vidu nezakoniti boravak u Republici Hrvatskoj te izražavanje namjere za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj tek nakon donošenja rješenja o protjerivanju i smještaja u Prihvatni centar za strance, utvrđeno je da je rok od tri (3) mjeseca u konkretnom slučaju opravdan i prikladan. Nadalje člankom 54., stavak 2., točka 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: Zakon), kojim je propisano da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. Obrazložio je da će se tijekom postupaka međunarodne zaštite tužitelju omogućiti da u skladu s pravnom stečevinom EU, koja je dio pravnog poretka Republike Hrvatske, da iznese sve činjenice i okolnosti koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite kao i da priloži sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev. Međunarodna zaštita je dobrovoljni međunarodni institut, te je između ostaloga i Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisan način izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom. Također, u konkretnom slučaju opravdano je procijeniti postojanje rizika od bijega s obzirom na ranije ponašanje tužitelja. Naime, radi se o osobi koja je u Republiku Hrvatsku došla iz ekonomskih razloga. Predmetni nije niti pokušao zatražiti međunarodnu zaštitu sve dok nije zatečen od strane policijskih službenika u namjeri da dalje ilegalno boravi na Europskom gospodarskom prostoru (EPG). Stoga postoji opravdana sumnja da tužitelj izražavanjem namjere za međunarodnu zaštitu želi odgoditi odnosno otežati mjeru napuštanja Republike Hrvatske koja mu je izrečena 10.02.2025. Konačno, tuženik je obrazložio da bi samo ukidanje ograničenja kretanja dovelo do onemogućavanja provođenja daljnjeg postupka u kojem tek treba utvrditi odgovornu državu članicu sukladno Dublinskoj uredbi te ukoliko se utvrdi daje Republika Hrvatska odgovorna provesti postupak odobrenja međunarodne zaštite, tužitelju će biti omogućeno izjašnjavanje o svim bitnim činjenicama i okolnostima.

4.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Tijekom postupka sud je proveo raspravu te je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud nije saslušao tužitelja osobno, jer je meritornu odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza.

6. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj 18.02.2025. izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitom u Republici Hrvatskoj. Uvidom u rješenje Policijske uprave zagrebačke, VIII policijska postaja Zagreb, od 10.2.2025., utvrđeno je da su policijski službenici dana 08.02.2025. zatekli tužitelja na adresi [adresa], prilikom čega je utvrđeno da se tužitelj nalazi u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj iz razloga što mu je dozvola za boravak i rad prestala važiti dana 12.05.2023. Uvidom u dokumentaciju utvrđeno je da je imenovani potom uhićen, upoznat s razlozima uhićenja, pravom na branitelja, te pravom da izvijesti svoju obitelj i Veleposlanstvo, odnosno konzulat Savezne Demokratske Republike Nepal. Uvidom u zapisnik o provedenom ispitnom postupku utvrđeno je da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao legalno dana 13.03.2022. preko međunarodnog zračnog graničnog prijelaza Zagreb, na temelju izdane dozvole za boravak i rad. Nadalje, dana 11.09.2023. imenovanom su policijski službenici Policijske postaje Zadar zbog nezakonitog boravka izdali rješenje o protjerivanju iz Republike Hrvatske te mu je izrečena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (EGP-u) u trajanju od 3 (tri) mjeseca, kao i određen rok za napuštanje u kojem je bio dužan dragovoljno napustiti prostor Republike Hrvatske odnosno Europski gospodarski prostor u roku od sedam dana. Dana 23.09.2023. godine policijski službenici Policijske postaje Duga Resa zbog nezakonitog boravka izdali su mu Rješenje o protjerivanju iz Republike Hrvatske kojim mu je izrečena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te mu je određen rok za napuštanje kojim je bio dužan dragovoljno napustiti prostor Republike Hrvatske, odnosno Europskog gospodarskog prostora (EGP-a) u roku od 30 (trideset dana). Dana 08.02.2025. tužitelja su policijski službenici zatekli na adresi [adresa]. Rješavajući u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, Policijska uprava zagrebačka, VIII policijska postaja Zagreb, donijela je rješenje, KLASA: UP/l-216-04/24-02/769, URBROJ: 511- 19-48-24-1 od 10.02.2025. godine, kojim je imenovanom određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (EGP-u) u trajanju od 2 (dvije) godine, te mjera prisilnog udaljenja.

S obzirom na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja Europskog gospodarskog prostora, odnosno Republike Hrvatske, tužitelju je rješenjem Policijske uprave zagrebačke, VIII policijska postaja Zagreb, KLASA: NK-UP/l-216-01/25- 03/104, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 10.02.2025. godine, određen smještaj u Prihvatni centar za strance, na vrijeme koje je neophodno za pripremu prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske odnosno na najkraće vrijeme koje je neophodno za pripremu prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske do najdulje dva (2) mjeseca. Dana 18.02.2025. godine, imenovani je u Prihvatnom centru za strance izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitom u Republici Hrvatskoj.

Odredbom članka 54. stavka 2. točke 7. Zakona određeno je da će se tražitelju međunarodne zaštite ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. Člankom 54. stavkom 6. navedenog Zakona određeno je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

S obzirom na to da je tužitelj u Republici Hrvatskoj boravio kao stranac u nezakonitom boravku od 12.05.2024., da nije postupio po prethodno izdanim rješenjima o protjerivanju, da ni tijekom nezakonitog boravka niti tijekom priprema za provedbu rješenja o povratku imenovani nije izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu već naknadno, utvrđeno je da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju donesene sukladno Zakonu o strancima. Slijedom svega navedenog utvrđeno je da je ograničenje slobode kretanja potrebno sukladno članku 54. stavku 2. točki 7. Zakona.

Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, individualnom procjenom utvrđeno je da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

7. Sud je čitanjem isprava koje prileže spisu tuženika utvrdio da iz isprava proizlazi činjenično stanje kako je opisano u osporavanom rješenju. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti pravilno zaključio da se s obzirom na prethodno navedene okolnosti svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, odobrena mu je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15). Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik, naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 23. t. 1. i 2. Tarife priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja na raspravi u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV (25%) sukladno odredbi članka 11. stavka 3. Pravilnika, odnosno ukupno 1.250,00 eura.

Zagreb, 17. ožujka 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis