P-3807/2023-23
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice RĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], R [adresa], zastupane po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno uz zamjenicu punomoćnice tužiteljice Valentinu Draksler, odvjetnicu i zamjenika punomoćnika tuženika IĐ, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i Partneri u Zagrebu, a po objavi presude dana 17. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 3208639764, kreditna partija: 7103556680, sklopljenog između tužiteljice RĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kao davatelja kredita koja kamatnu stopu određuje kao promjenjivu.
II. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužiteljici RĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 11.511,18 EUR sa zateznim kamatama tekućim
- na iznos od 35,93 EUR od 15.11.2007. pa do isplate
- na iznos od 35,93 EUR od 14.12.2007. pa do isplate
- na iznos od 35,93 EUR od 18.01.2008. pa do isplate
- na iznos od 35,93 EUR od 19.02.2008. pa do isplate
- na iznos od 35,93 EUR od 19.03.2008. pa do isplate
- na iznos od 79,58 EUR od 14.04.2008. pa do isplate
- na iznos od 79,58 EUR od 19.05.2008. pa do isplate
- na iznos od 79,58 EUR od 19.06.2008. pa do isplate
- na iznos od 79,58 EUR od 14.07.2008. pa do isplate
- na iznos od 79,58 EUR od 14.08.2008. pa do isplate
- na iznos od 79,58 EUR od 14.09.2008. pa do isplate
- na iznos od 79,58 EUR od 31.10.2008. pa do isplate
- na iznos od 79,58 EUR od 14.11.2008. pa do isplate
- na iznos od 79,58 EUR od 14.12.2008. pa do isplate
- na iznos od 79,58 EUR od 16.01.2009. pa do isplate
- na iznos od 79,58 EUR od 14.02.2009. pa do isplate
- na iznos od 79,58 EUR od 14.03.2009. pa do isplate
- na iznos od 79,58 EUR od 14.04.2009. pa do isplate
- na iznos od 79,58 EUR od 14.05.2009. pa do isplate
- na iznos od 79,58 EUR od 14.06.2009. pa do isplate
- na iznos od 79,58 EUR od 14.07.2009. pa do isplate
- na iznos od 176,80 EUR od 14.08.2009. pa do isplate
- na iznos od 176,80 EUR od 14.09.2009. pa do isplate
- na iznos od 176,80 EUR od 14.10.2009. pa do isplate
- na iznos od 176,80 EUR od 14.11.2009. pa do isplate
- na iznos od 176,80 EUR od 14.12.2009. pa do isplate
- na iznos od 176,80 EUR od 14.01.2010. pa do isplate
- na iznos od 176,80 EUR od 14.02.2010. pa do isplate
- na iznos od 176,80 EUR od 14.03.2010. pa do isplate
- na iznos od 176,80 EUR od 14.04.2010. pa do isplate
- na iznos od 176,80 EUR od 14.05.2010. pa do isplate
- na iznos od 152,56 EUR od 14.06.2010. pa do isplate
- na iznos od 133,39 EUR od 14.07.2010. pa do isplate
- na iznos od 152,52 EUR od 14.08.2010. pa do isplate
- na iznos od 152,52 EUR od 14.09.2010. pa do isplate
- na iznos od 133,46 EUR od 14.10.2010. pa do isplate
- na iznos od 133,46 EUR od 14.11.2010. pa do isplate
- na iznos od 152,44 EUR od 14.12.2010. pa do isplate
- na iznos od 152,44 EUR od 14.01.2011. pa do isplate
- na iznos od 152,44 EUR od 14.02.2011. pa do isplate
- na iznos od 152,44 EUR od 14.03.2011. pa do isplate
- na iznos od 152,44 EUR od 14.04.2011. pa do isplate
- na iznos od 152,44 EUR od 14.05.2011. pa do isplate
- na iznos od 152,44 EUR od 14.06.2011. pa do isplate
- na iznos od 152,44 EUR od 14.07.2011. pa do isplate
- na iznos od 129,13 EUR od 14.08.2011. pa do isplate
- na iznos od 129,13 EUR od 14.09.2011. pa do isplate
- na iznos od 129,13 EUR od 15.10.2011. pa do isplate
- na iznos od 129,13 EUR od 14.11.2011. pa do isplate
- na iznos od 129,13 EUR od 14.12.2011. pa do isplate
- na iznos od 152,19 EUR od 14.01.2012. pa do isplate
- na iznos od 152,19 EUR od 15.02.2012. pa do isplate
- na iznos od 152,19 EUR od 14.03.2012. pa do isplate
- na iznos od 152,19 EUR od 14.04.2012. pa do isplate
- na iznos od 152,19 EUR od 14.05.2012. pa do isplate
- na iznos od 152,19 EUR od 14.06.2012. pa do isplate
- na iznos od 129,43 EUR od 14.07.2012. pa do isplate
- na iznos od 129,43 EUR od 14.08.2012. pa do isplate
- na iznos od 129,43 EUR od 14.09.2012. pa do isplate
- na iznos od 129,43 EUR od 14.10.2012. pa do isplate
- na iznos od 129,43 EUR od 14.11.2012. pa do isplate
- na iznos od 129,43 EUR od 17.12.2012. pa do isplate
- na iznos od 129,43 EUR od 14.01.2013. pa do isplate
- na iznos od 129,43 EUR od 14.02.2013. pa do isplate
- na iznos od 129,43 EUR od 14.03.2013. pa do isplate
- na iznos od 129,43 EUR od 14.04.2013. pa do isplate
- na iznos od 129,43 EUR od 14.05.2013. pa do isplate
- na iznos od 129,43 EUR od 14.06.2013. pa do isplate
- na iznos od 129,43 EUR od 14.07.2013. pa do isplate
- na iznos od 125,92 EUR od 14.08.2013. pa do isplate
- na iznos od 125,92 EUR od 14.09.2013. pa do isplate
- na iznos od 125,92 EUR od 14.10.2013. pa do isplate
- na iznos od 125,92 EUR od 14.11.2013. pa do isplate
- na iznos od 125,92 EUR od 14.12.2013. pa do isplate
- na iznos od 125,92 EUR od 14.01.2014. pa do isplate
- na iznos od 108,70 EUR od 14.02.2014. pa do isplate
- na iznos od 108,70 EUR od 14.03.2014. pa do isplate
- na iznos od 108,70 EUR od 14.04.2014. pa do isplate
- na iznos od 108,70 EUR od 14.05.2014. pa do isplate
- na iznos od 108,70 EUR od 14.06.2014. pa do isplate
- na iznos od 108,70 EUR od 14.07.2014. pa do isplate
- na iznos od 86,89 EUR od 14.08.2014. pa do isplate
- na iznos od 86,89 EUR od 14.09.2014. pa do isplate
- na iznos od 86,89 EUR od 14.10.2014. pa do isplate
- na iznos od 86,89 EUR od 14.11.2014. pa do isplate
- na iznos od 86,89 EUR od 14.12.2014. pa do isplate
- na iznos od 86,89 EUR od 14.01.2015. pa do isplate
- na iznos od 69,73 EUR od 14.02.2015. pa do isplate
- na iznos od 69,73 EUR od 14.03.2015. pa do isplate
- na iznos od 69,73 EUR od 14.04.2015. pa do isplate
- na iznos od 69,73 EUR od 14.05.2015. pa do isplate
- na iznos od 69,73 EUR od 14.06.2015. pa do isplate
- na iznos od 69,73 EUR od 14.07.2015. pa do isplate
- na iznos od 53,80 EUR od 14.08.2015. pa do isplate
- na iznos od 53,80 EUR od 21.09.2015. pa do isplate
- na iznos od 53,80 EUR od 14.10.2015. pa do isplate
- na iznos od 53,80 EUR od 14.11.2015. pa do isplate
- na iznos od 53,80 EUR od 14.12.2015. pa do isplate
- na iznos od 53,80 EUR od 14.01.2016. pa do isplate
- na iznos od 36,75 EUR od 14.02.2016. pa do isplate
- na iznos od 36,75 EUR od 14.03.2016. pa do isplate
- na iznos od 36,75 EUR od 14.04.2016. pa do isplate
- na iznos od 36,75 EUR od 16.05.2016. pa do isplate
- na iznos od 36,75 EUR od 14.06.2016. pa do isplate
- na iznos od 36,75 EUR od 14.07.2016. pa do isplate
- na iznos od 13,45 EUR od 16.08.2016. pa do isplate
- na iznos od 13,45 EUR od 14.09.2016. pa do isplate
- na iznos od 13,45 EUR od 14.10.2016. pa do isplate
- na iznos od 13,45 EUR od 14.11.2016. pa do isplate
- na iznos od 13,45 EUR od 14.12.2016. pa do isplate
- na iznos od 13,45 EUR od 14.01.2017. pa do isplate
po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 3.306,01 EUR, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužiteljici RĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.233,87 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 17. ožujka 2025. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.400,56 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 17. ožujka 2025. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom dana 16. ožujka 2007. godine sklopila Ugovor o kreditu broj 3208639764, kreditna partija 7103556680. Poziva se na pravna utvrđenja u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. Tužiteljica stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi ništetnom odredbu Ugovora o kreditu koja kamatnu stopu određuje kao promjenjivu te naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 14.817,19 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.
1.1. Podneskom od 20. rujna 2024. tužiteljica je povukla zahtjev za isplatu razlike preplaćenih iznosa za iznos od 3.306,01 EUR. Tuženik se protivio povlačenju. S tim u vezi valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-16/2021-8 da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Kako je u ovom slučaju tužbeni zahtjev smanjen, odnosno tužba u navedenom dijelu povučena nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe, već će o tom dijelu sud odlučiti ovom presudom.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navodi da tužitelj nema osnove pozivati se na citiranu presudu donesenu u sporu koji se povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovni broj P-1401/2012. U izreci presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, a koju citira i sam tužitelj, jasno je navedeno kako se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute. U ovoj stvari nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu odobren u eurima te da su parnične stranke u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Stoga je, uzimajući u obzir naprijed iznesene navode, u potpunosti razvidno da se tužitelj ne može prilikom pokretanja ovog parničnog postupka opredijeliti za režim zaštite kolektivnih prava potrošača pozivajući se u skladu s načelom dispozitivnosti na presudu VTSRH posl. br. Pž-7129/2013. Tuženik ističe da tužitelj ničime nije dokazao niti obrazložio da bi tuženik, sukladno odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu, vršio promjene stope ugovorenih kamata protivno pozitivnim propisima, već svoje navode samo potkrjepljuje pogrešno se pozivajući na citiranu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu. Stoga je razvidno da niti ne postoji osnova temeljem koje tužitelj traži isplatu navedenog iznosa. Ističe kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Ističe prigovor zastare iz razloga što je cijelo potraživanje tužitelja u zastari. Naglašava da je iz pregleda kamatnih stopa za predmetni kredit u razdoblju od odobravanja kredita do zatvaranja kredita razvidno da je kamatna stopa tijekom otplate kredita bila i niža od početno ugovorene. Početno ugovorena kamatna stopa iznosila je 5,30 % te je 1.7.2016. snižena ispod početno ugovorene na 5,06 % te je ostala niža od početno ugovorene sve do zatvaranja kredita. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu troškova vještačenja u iznosu od 55,00 EUR/ 414,40 kn čije je provođenje samostalno ugovorio neovisno od tijeka ovog postupka, tuženik ističe da isto nije bilo nužno za vođenje predmetnog postupka, a osobito jer tužitelj dodatno predlaže u postupku provesti financijsko vještačenje. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (stranica 9- 17 spisa), izračun otplate (stranica 18-20 spisa), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu br. 7103556680 (stranica 21-22 spisa), otplatni plan (stranica 23-34 spisa), promet po kreditu-specifikacija uplata (stranica 35-50 spisa), kartica prometa po kreditu (stranica 51-62 spisa), promet po kreditu-specifikacija uplata (stranica 123- 129 spisa), proveo financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke.
4. Među strankama nije sporno da su tužiteljica, kao korisnica kredita, i tuženik, kao kreditor, zaključili navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit od 155.555,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s rokom otplate od 30 godina te uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,30 % (čl. 2. Ugovora o kreditu). Isto tako nije sporno niti da se Ugovorom o kreditu tužiteljica pristala za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta koji je određen u Ugovoru te obvezala platiti tako izmijenjene anuitete, odnosno rate, kao i da su stranke ugovorile da će tužiteljica otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti. Također nije sporno da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, zbog čega je došlo do razlike u kamatama sadržanima u mjesečnim anuitetima. Sporno jesu li ništetne odredbe čl. 2. st. 1. i čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te pravo tuženika mijenjati kamatnu stopu i time povećavati mjesečne anuitete pa su stoga sporni kako osnova, tako i visina tužbenog zahtjeva. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara. Sporan je i status potrošača tužiteljice koji joj tuženik osporava.
5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.
6. Nadalje, a vezano za odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., na koju se tužiteljica poziva, ističe se da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Međutim, takva odluka ne isključuje primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima pa time ni pravo osobe da pred nadležnim sudom pokrene postupak radi utvrđivanja ništetnosti odredbe sklopljenog ugovora i za vraćanje primljenog po osnovi te odredbe ugovora. Osnivana je tvrdnja tuženika da se presuda iz potrošačkog spora ne može primijeniti u konkretnoj situaciji jer se radi o kreditu u EUR, no međutim, ništetnost ugovorne odredbe potrebno je cijeniti prema okolnostima svakog pojedinog slučaja pa je tako učinjeno i u ovom konkretnom slučaju.
7. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužiteljice i pregovaranja oko sadržaja sporne odredbe kredita sud je saslušao tužiteljicu. Tužiteljica je iskazala kako je te 2007. odlučila kupiti stan u [adresa], u [adresa] na adresi [adresa], radi se o stanu u kojem i danas živi sa obitelji, suprugom i djecom pa je stoga namjena kupnje stana bila za stanovanje nje i njezine obitelji. Ona je došla u poslovnicu tužene banke u Paromlinskoj ulici sa papirima od stana, tražila je stambeni kredit te joj je djelatnik banke kredit u kunama sa promjenjivom kamatnom stopom predstavio kao tada najstabilniji kredit sa najmanjim, odnosno niskim ratama, s tim da ju nije upozorio na nikakve rizike glede rasta anuiteta. Kredit je otplaćen. Na posebno pitanje kolika je iznosila početna, a kolika najviša rata kredita tužiteljica odgovara kako je početna rata iznosila 850,00 EUR a najviša rata 1.028,00 EUR. Nadodaje kako ne bi potpisala taj ugovor da je znala da će rata toliko rasti, a ona nije bankar te nije to sve mogla znati. Na pitanje da li je u ugovoru stajalo nešto drugo od onog što je sa bankom prethodno dogovorila tužiteljica odgovara kako je njoj bankar vrlo kratko i šturo objasnio odredbe ugovora te ona nije mogla znati rizik povećanja kamatne stope, a nije bankar.
7.1. Sud prihvaća iskaz tužiteljice u cijelosti, ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim, budući da ista ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza tužiteljice nije ničim doveden u sumnju.
8. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, dalje: ZZP), koji odredbom čl. 59. propisuje kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Odredba čl. 81. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
9. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22;-u daljnjem tekstu: ZOO) jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 16. ožujka 2007. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
10. Iz provedenih dokaza, a imajući u vidu navedene zakonske odredbe, proizlazi da su predmetne ugovorne odredbe kojima je propisana promjenjivost kamatne stope temeljem odredbe članka 87. stavka 1. ZZP ništetne iz slijedećih razloga. Naime, sklopljeni ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Povrh toga, u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP), a tuženik nije dokazao suprotno. Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena, odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. ZOO. U odredbama čl. 2. st. 1. i čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i Ugovora o suradnji u odobravanju stambenih kredita, gotovinskih nenamjenskih kredita i kredita za kupnju motornih vozila zaposlenicima Pliva istraživački institut d.o.o. sklopljenog 4.11.2005., ali time nisu jasno određeni parametri, odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Slijedom toga, utvrđeno je kako predmetne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužiteljica kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga, po ocjeni ovog suda, sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da se istima istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema jasno definiranih uvjeta i razloga zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati, odnosno kriteriji promjene kamatne stope nisu jasno određeni. Tužiteljici je trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, omogućiti pojedinačno pregovaranje o tome i na taj način omogućiti istom kao potrošaču da pristane na takve odredbe. Trebalo joj je omogućiti da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži raskid ugovora. Stoga tužiteljica kao potrošač nedvojbeno nije imala utjecaja na sadržaj predmetnih odredbi (cijenu) pa je postupanje tuženika suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužiteljica mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe kojom je propisana promjenjivost kamatne stope ništetne. Stoga su sporne ugovorne odredbe zaista i prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa iste predstavljaju nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.
11. Neosnovano tuženik osporava tužiteljici status potrošača. Odredbom čl. 3. st. 1. ZZP propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da je isti namijenjen kupnji stana u [adresa], na kojoj adresi tužiteljica ima prijavljeno i prebivalište od 4.5.2007., a kako to proizlazi iz podataka jedinstvenog registra osoba MUP-a dostupnog putem aplikacije e spis. Tužiteljica je isti zaključila kao fizička osoba, izvan svog zanimanja, svoje poslovne aktivnosti i poduzetničke djelatnosti. Teret dokaza da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila u svrhu koja je namijenjena njezinom zanimanju, odnosno njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti je na tuženiku pa kako tuženik na tu okolnost nije preložio provođenje bilo kakvih dokaza, niti takva činjenica proizlazi iz provedenih dokaza, to sud istaknuti prigovor ocjenjuje neosnovanim.
12. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnost ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa s osnova kamate preko početno ugovorene kamatne stope prilikom korištenja kredita zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.
13. Radi utvrđenja razlike između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i iznosa redovnih kamata koje su tužitelju naplaćene izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunala preplaćeni iznos kredita s osnove promjenjive kamatne stope, ukoliko se početno ugovorena kamatna stopa od 5,30 % uzme kao važeća kamatna stopa. Navedeno, s obzirom na činjenicu da su tužiteljica i tuženik na dan sklapanja Ugovora o kreditu decidirano naveli da kamatna stopa iznosi upravo toliko pa se ovako utvrđena kamatna stopa ima smatrati transparentnom i jasnom, od stranaka utvrđenom (tako i u odluci VSRH Revt 249/14). Vještak je izračunala da ukupno potraživanje tužiteljice temeljem promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika na ime razlike obračunatih kamata primjenom ugovorene kamatne stope za utuženo razdoblje iznosi 11.511,18 EUR. Na nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imala primjedbe, dok je tuženik istaknuo da nema primjedbi na matematički izračun, ali da i dalje osporava osnovu potraživanja navodeći pritom da je sud dužan uzeti u obzir iznose kada je tužiteljica plaćala manje iznose jer je kamatna stopa bila niža od početne. Pritom se napominje kako istaknute primjedbe tuženika sud smatra irelevantnima, obzirom da tuženik nije imao matematičkih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka već su njegove primjedbe pravne naravi. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti stručan i objektivan, izrađen u skladu sa pravilima znanosti i vještine.
13.1. Dakle, upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica zbog povišenja kamatne stope na temelju ništetne ugovorne odredbe preplatila tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 11.511,18 EUR. Tužiteljici su na taj iznos dosuđene zatezne kamate i to na pojedinačne iznose navedene u t. II. izreke ove presude tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, sukladno tabeliranom prikazu koji je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.
13.2. Pritom valja ukazati da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika tj. za razdoblja otplate kredita kada je tuženik obračunavao tužiteljici i naplaćivao anuitete kredita po kamatnoj stopi nižoj od one važeće na dan korištenja kredita. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio pravo tužiteljice kao potrošača i korisnika kredita zaključujući ugovor o kreditu i koristeći u istom ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, to tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nema pravo od tužiteljice kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a to je tužiteljica, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora. Uostalom, tužiteljica nije ništa primila niti stekla bez osnove, budući da je uplate primio tuženik pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primila. Stoga je valjalo prihvatiti zahtjev za isplatu ukupne razlike s osnove promjenjive kamatne stope za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos. Pritom se ukazuje i na shvaćanje VSRH navedeno u odluci poslovni broj Rev-549/23 od 18.12.2023. u kojoj VSRH zauzeo jasan stav u vezi negativnih razlika i naveo da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Isto to vrijedi i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288. a st. 6. ZPP. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim razlikama glede kamatne stope temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
14. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare. Prigovor zastare nije osnovan, budući da je člankom 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 glede zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, a isti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, imajući u vidu navedeni pravni stav Vrhovnog suda RH, proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.
15. Kako je u ovom slučaju tužbeni zahtjev smanjen, odnosno tužba povučena nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari za iznos od 3.306,01 EUR u odnosu na potraživanje tužitelja na temelju ništavih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu pravno shvaćanje navedeno u toč. 1.1. obrazloženja ove presude nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe, već je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za navedeni iznos i odlučio kao u toč. III. izreke ove presude.
16. Glede odluke o troškovima parničnog postupka valja napomenuti kako je u presudi Europskog suda za ljudska prava od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 odlučeno da članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13. Dakle, u ovoj vrsti spora tuženik ne bi imao pravo na naknadu troška u pogledu povučenog dijela tužbenog zahtjeva u odnosu na koji je zbog protivljenja tuženika dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbijen jer bi takav način snašanja troškova od strane potrošača predstavljao znatnu prepreku koja bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na sudsku zaštitu (tako i Žs u Zagrebu u Gž-3917/2022-4 od 28. ožujka 2023.). Uostalom, sukladno Direktivi EU br. 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sud u ovakvoj parnici može odlučiti o troškovima postupka i na drugi način ako ocijeni da bi odmjeravanje troškova postupka prema pravilima sadržanim u čl. 154. st. 2. ZPP narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka bila prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu, ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Osim toga, drugačija odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljičinog prava na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba (Odluka suda EU C-224/19 i C- 259/19, te predmet Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, br. 72152/13, presuda Europskog suda za ljudska prava od 6. rujna 2016., odluka Ustavnog suda RH, br. U-III- 4029/2013 od 19. prosinca 2017., odluka VSRH Rev 1014/2018-2 od 20. listopada 2021.). Stoga je u konkretnom slučaju temeljem iznijetog donijeta drugačija odluka o troškovima postupka, suprotno odredbi čl. 154. stavka 2. ZPP te je tužiteljici u cijelosti dosuđen trošak koji je bio potreban za vođenje ove parnice. Tužiteljici je za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 14.817,19 EUR priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podneska od 26.2.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 6.3.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svaku navedenu radnju. Tužiteljici je za radnje obavljene dok vrijednost predmeta spora iznosi 11.511,18 EUR priznat trošak sastavljanja podnesaka od 20.9.2024. i 26.11.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 5.2.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svaku navedenu radnju, dok je s preostalim dijelom zahtjeva s tih osnova tužiteljica odbijena. Za svaku navedenu radnju tužiteljici je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 97,31 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 161,56 EUR (dok je s preostalim dijelom zahtjeva s tog osnova tužiteljica odbijena) te trošak uplate predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.
16.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 22.5.2023. kojim ista izvještava sud kako je uplatila sudsku pristojbu na tužbu budući da uplatu sud provjerava putem e spisa. Nije joj priznat niti trošak sastavljanja podneska od 7.3.2024. kojim izvještava sud kako je uplatila predujam za financijsko vještačenje, budući da uplatu sud sam provjerava putem računovodstva ili Ipis financijske kartice predmeta. Iz istih razloga nije joj priznat niti trošak sastavljanja podneska od 19.9.2024. kojim izvještava sud kako je uplatila ostatak predujma za financijsko vještačenje.
16.2. Glede nalaza i mišljenja dipl. oec. RĐČ od 10.6.2019. koji je tužiteljica dostavila uz tužbu valja napomenuti da će prema odredbi čl. 250. ZPP sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručne znanje kojim sud ne raspolaže, dok je čl. 251.st. 1. ZPP propisano da vještačenje obavljaju vještaci koje određuje parnični sud. Dakle, značaj nalaza i mišljenja vještaka u parnici ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojega je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici, a ne nalaz i mišljenje vještaka kojeg je angažirala neka od stranaka. Drugim riječima, dokazno sredstvo kojim se dokazuje osnovanost činjeničnih tvrdnji stranaka predstavlja samo onaj nalaz i mišljenje vještaka kojega je u tom svojstvu odredio sud u konkretnoj parnici, iz kojeg razloga sud nije dužan nalaz i mišljenje vještaka kojeg je tužiteljica dostavila uz tužbu i koji je sastavljen po nalogu tužiteljice, prihvatiti samo stoga što ga je dala osoba koja je stalni sudski vještak. Iz tog razloga, iako je sud izvršio uvid u nalaz i mišljenje koji je tužiteljica dostavila uz tužbu, osnovanost tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju dopunskog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Prpića iz DARFIN d.o.o. kojeg je sud odredio vještakom u ovom predmetu. Glede zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 55,00 EUR za trošak vještačenja koji je tužiteljica dostavila uz tužbu i koji je zatražila u tužbi, valja napomenuti kako je u ovom predmetu provedeno financijsko vještačenje po vještaku kojeg je odredio sud pa trošak vještačenja koje je obavljeno prije pokretanja parnice nije bio potreban za vođenje ove parnice pa nije niti priznat. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.
U Zagrebu, 17. ožujka 2025.
Sutkinja
Vedrana Kufrin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. tužiteljica po punomoćnici, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 161,56 EUR
2. tuženiku po punomoćniku