REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-975/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja MONOLIT d.o.o. u stečaju, Rajići 14, Kloštar Vojakovački, OIB: 66285478165, zastupanog po punomoćniku Zlatku Greguriću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženice ĐI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Katarini Šentija, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-1/2024-26 od 13. siječnja 2025., 17. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženičina žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-1/2024-26 od 13. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženičin prigovor izjavljen protiv rješenja za plaćanje sudske pristojbe, poslovni broj P-1/2024-20 od 6. prosinca 2024. kojim joj je naloženo plaćanje sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 1.327,23 eura.

2. Prvostupanjski sud je tako odlučio na temelju odredbe čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23), prema kojoj obveza plaćanja pristojbe, ako tim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za sudske odluke u trenutku kada se stranci ili njezinu zastupniku dostavi prijepis odluke, navodeći ujedno da tuženica nije oslobođena plaćanja sudske pristojbe u smislu odredbe čl. 11. st. 1. t. 6. navedenog Zakona, jer tuženica nije dijete smrtno stradalog branitelja ili branitelja nestalog i zatočenog u Domovinskom ratu.

3. Tuženica je podnijela žalbu protiv rješenja pobijajući ga zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je uz prigovor protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe dostavila dokaz da je njen otac sudjelovao u Domovinskom ratu i da je zbog posebnih pothvata u ratnim akcijama odlikovan medaljom Oluja. Smatra da se osnova oslobađanja od plaćanja sudske pristojbe temelji na odredbama čl. 11. st. 21. Zakona o sudskim pristojbama i čl. 15. i čl. 18. Zakona o hrvatskim braniteljima. Osim navedenog, smatra da ispunjava uvjete iz čl. 10. Zakona o sudskim pristojbama s obzirom na to da tako visoki iznos sudske pristojbe ugrožava njene osnovne životne potrebe i potrebe članova obitelji koje uzdržava. Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbi čl. 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Iz podataka u spisu proizlazi da je nakon provedenog postupka donesena prvostupanjska presuda protiv koje je tuženica podnijela žalbu. Iz toga slijedi da je nastala obveza plaćanja pristojbe na žalbu u skladu s odredbom čl. 4. i čl. 28. t. 9. Zakona o sudskim pristojbama, slijedom čega je prvostupanjski sud izdao rješenje o plaćanju pristojbe.

7. Tuženica je u prigovoru te sada i u žalbi navela da je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi kao dijete branitelja. Prvostupanjski sud je pravilno taj prigovor ocijenio neosnovanim.

8. Naime, odredbom čl. 135. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23; dalje: Zakon o hrvatskim braniteljima) regulirano je oslobođenje od plaćanja sudskih, upravnih i javnobilježničkih pristojbi te je određeno da su u postupku ostvarivanja prava iz tog Zakona stranke oslobođene od plaćanja sudskih, upravnih i javnobilježničkih pristojbi na temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status. U konkretnom slučaju tužena u ovoj pravnoj stvari ne ostvaruje prava iz Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji već je tužena u parničnom postupku radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine prijavljene u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem Monolit, a u skladu s odredbama Stečajnog zakona.

9. Tuženica u žalbi navodi da Zakon o hrvatskim braniteljima nije propisao koje su to podobne isprave te da smatra da je ona status djeteta hrvatskog branitelja dokazala. Međutim, prvostupanjski sud i ne kaže da je njen prigovor odbijen jer nije dokazala status djeteta hrvatskog branitelja, nego je pravilno odbijen jer se oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi po toj osnovi ne odnosi na ovu vrstu spora (parnica proizašla iz stečajnog postupka) nego samo po osnovi ostvarivanja prava iz Zakona o hrvatskim braniteljima.

10. U odnosu na žalbeni navod da je tuženica oslobođena plaćanja sudskih pristojbi jer je lošeg imovnog stanja (čl. 10. st. 2. Zakon o sudskim pristojbama), ovaj sud taj prigovor također ocjenjuje neosnovanim. Osim što se radi o novim činjenicama koje je tuženica iznijela u žalbi, a koje nije mogla iznijeti sukladno odredbi čl. 352. ZPP-a (u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti), da bi tuženica bila oslobođena plaćanja sudskih pristojbi po toj osnovi, ona je bila dužna podnijeti zahtjev za oslobođenje od plaćanja pristojbe sukladno posebnim propisima. Naime, zahtjev za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe predstavlja sekundarnu pravnu pomoć i o njemu odlučuju Uredi državne uprave u županijama, odnosno Ured Grada Zagreba, a ne sud (čl. 12. t. 2.b vezano uz čl. 4. t. 6., te čl. 16. i 17. Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, „Narodne novine“ broj 143/13 i 98/19).

11. Odredbom čl. 21. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći propisano je da je podnositelj zahtjeva dužan u podnesku, odnosno prilikom poduzimanja druge radnje u postupku pred sudom obavijestiti sud o podnesenom zahtjevu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, a rješenje kojim je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi dostavit će najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja podneska, odnosno poduzimanja druge radnje u postupku pred sudom (st. 1.). Ako podnositelj zahtjeva ne postupi u skladu s odredbom iz stavka 1. ovoga članka, sud će provesti postupak radi naplate neplaćene sudske pristojbe prema odredbama zakona koji uređuje plaćanje sudskih pristojbi (st. 2.).

12. Tuženica uz svoj prijedlog za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi nije od nadležnog Ureda dostavila rješenje o oslobođenju od plaćanja sudske pristojbe, niti dokaz da je takav zahtjev postavila.

13. Zato je tuženičina žalba ocijenjena neosnovanom te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje sukladno odredbi čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 17. ožujka 2025.

Sudac

Davor Pustijanac