Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Split, Domovinskog rata 4
Pp-2992/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje Sande Peroš kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika UV, zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine, br. 117/03, 71/06, 43/09, 34/11, 114/22), u povodu optužnoga prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Prve policijske postaje Split, klasa: 211-07/25-5/5358, ur. broj: 511-12-23-25-1 od 28. veljače 2025., nakon provedenog žurnog postupka u prisutnosti okrivljenika, 17. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
okrivljenik UV, rođ. **.**.1983. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s adresom u [adresa], SSS, bez stalnog zaposlenja, lošeg imovnog stanja, državljanin RH, osuđivan,
na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnoga zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e
da 15. veljače 2025. u 13,01 sati u Splitu ne bi pristupio niti se javio u nadležnu Prvu policijsku postaju Split, Mike Tripala 6, najkasnije dva sata prije početka športskog natjecanja kako bi izvijestio o adresi na kojoj će se nalaziti za vrijeme nogometne utakmice 1. HNL između NK Istra 1961 i HNK Hajduk koja se odigravala toga dana u 15,00 sati na nogometnom stadionu Aldo Drosina u Puli, iako mu je presudom Općinskoga prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-15183/2022-5, pravomoćnom 30. prosinca 2022., izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama na kojima sudjeluje HNK Hajduk i nogometna reprezentacija Republike Hrvatske na području RH s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine, koja se provodi od 13. prosinca 2024. do 13. prosinca 2025.,
pa da bi time počinio prekršaj iz članka 39.a stavka 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.
Na temelju članka 140. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. Prekršajnoga zakona, troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. toga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Optužnim aktom okrivljenika se tereti za prekršaj opisan u izreci presude.
2. On se pred sudom izjasnio kako nije kriv za prekršaj, navodeći u bitnom kako je mislio da mu je obveza javljanja istekla, no policajac U rekao mu je da se mora javljati od 13. prosinca 2024. do 13. prosinca 2025. Nije išao za tim da se toga dana u Puli odigrava nogometna utakmica na kojoj sudjeluje Hajduk jer nije pretjerano zainteresiran za nogomet. Prilikom uhićenja hodao je sa sinom, nije imao ulaznicu za utakmicu niti bilo kakvo navijačko obilježje, a policajci ga poznaju otprije.
3. U dokazne svrhe pročitane su dvije službene zabilješke I. PP Split od 13. prosinca 2024. i 15. veljače 2025., presuda Pp-15183/2022-5 od 6. prosinca 2022., obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, izvješće o uhićenju te potvrda o prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika.
4. Uvodno se napominje kako prema članku 24. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14), bez sudbenoga naloga redarstvo može uz obvezu da je odmah preda sudu uhititi osobu protiv koje postoji osnovana sumnja da je počinila teško kazneno djelo određeno zakonom. Uhićena osoba mora odmah na način njoj razumljiv biti obaviještena o razlozima uhićenja te o svojim pravima utvrđenima zakonom. Prekršajni zakon u članku 134. stavku 1. u vezi s člankom 135. stavkom 1. propisuje tri razloga za uhićenje (opasnost bijega, koluzijska i iteracijska opasnost). Svako lišenje slobode mora biti nužno i potanko potkrijepljeno dostatnim i relevantnim razlozima, pa lakonsko zaokruživanje sva tri razloga u izvješću o uhićenju, kao što je ovdje učinjeno, zapravo onemogućuje provjeru jesu li razlozi za uhićenje doista potojali te ukazuje da tužitelj ne razumije koja je razlika između njih, a u svakom slučaju predstavlja neprihvatljivo i grubo kršenje ustavnih odredaba o nepovredivosti osobne slobode (članak 22. stavak 2. Ustava u postupovnom aspektu).
5. Suština ovoga predmeta svodi se na odgovor na pitanje je li okrivljenik postupio protivno izrečenoj zaštitnoj mjeri. Zbog niže izloženih razloga, prema mišljenju ovoga suda, odgovor je na to pitanje niječan, jer zaštitna mjera tada više nije bila na snazi.
6. Presuda kojom je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera postala je pravomoćna 30. prosinca 2022. Istim je danom odluka o zaštitnoj mjeri postala i izvršna u smislu članka 151. stavka 4. Prekršajnog zakona (odluka postala pravomoćna, uručena osuđeniku, nema paricijskog roka niti smetnji za izvršenje). Prema članku 151. stavku 4. točki 3. Prekršajnog zakona, jedna od pretpostavki za izvršnost jest i da je protekao rok za dragovoljno izvršenje, ako je to određeno presudom, međutim presudom rok za dragovoljno izvršenje zaštitne mjere nije određen niti po naravi stvari može biti određen, zbog čega nema smisla paricijski rok iz odluke o kazni protezati na odluku o zaštitnoj mjeri, jer se on na zaštitnu mjeru ne odnosi, a nema zapreke da pojedine odluke iz presude postanu izvršne u različitim trenutcima (parcijalna izvršnost). Prema tome, 30. prosinca 2022. stekle su se pretpostavke da se izrečena zaštitna mjera počne izvršavati.
7. Sud je upoznat sa shvaćanjem izraženim u presudi Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: Jž-2425/2019 od 29. studenoga 2022. (točka 6. obrazloženja), ali smatra da je to shvaćanje zbog više razloga problematično.
8. Prvo, tu se navodi kako tijelo nadležno za izvršavanje zaštitne mjere prema svojim pravilima započinje postupak izvršavanja i određuje kada je započelo njezino izvršavanje. Međutim, činjenica je da takva pravila ne postoje jer izvršavanje zaštitnih mjera iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, pa tako ni vrijeme njihova izvršavanja, nije razrađeno nijednim provedbenim propisom.
9. Za sud nije prihvatljivo da tijelo nadležno za izvršavanje zaštitne mjere odlučuje po svojem nahođenju kada nekome teče izrečena zaštitna mjera. Ovo stoga što je jedna od sastavnica načela zakonitosti kao stožernog načela prekršajnog postupka i lex certa. Osobi kojoj je izrečena zaštitna mjera mora biti jasno, već u trenutku kada joj je izrečena, o nastupu koje objektivne okolnosti ovisi početak izvršavanja zaštitne mjere koja joj je izrečena i koje obveze za nju iz toga proizlaze. Vrijeme u kojem za osuđenu osobu postoje obveze koje čine sadržaj zaštitne mjere ne smije ovisiti ni o čijoj volji niti o tome kada će sud presudu dostaviti policiji na izvršenje i kada će policija upisati početak izvršavanja zaštitne mjere. Na ovaj zaključak upućuje i svrha zaštitnih mjera kako je definirana u članku 51. Prekršajnog zakona: „Svrha je zaštitnih mjera da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.“ Stoga je neprihvatljivo zaključiti da je okrivljenik u ovom predmetu od 30. prosinca 2022. do 12. prosinca 2024. mogao prisustvovati utakmicama, a onda odjednom od 13. prosinca 2024. potrebno mu je to zabraniti radi otklanjanja uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Na pravilnost ovoga razmatranja upućuje i poredbena analiza kaznenog zakonodavstva, koje jasno propisuje kako sigurnosne mjere teku od izvršnosti presude (članak 67.a Kaznenog zakona, Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24).
10. U konkretnom slučaju o tome postoji pravna praznina, jer nigdje nije propisano otkad teče zaštitna mjera koja je okrivljeniku izrečena, a ta se pravna praznina ne smije popunjavati na okrivljenikovu štetu. Naime, prema shvaćanju izraženom u presudi Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava Achour protiv Francuske (zahtjev br. 67335/01) od 29. ožujka 2006. (točke 41. i 42.), članak 7. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni dio, br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06, 13/17) obuhvaća načelo prema kojem se kazneno zakonodavstvo ne smije ekstenzivno konstruirati na okrivljenikovu štetu. Stoga se zahtjev za jasnoćom i određenošću (lex certa) odnosi kako na kažnjiva djela tako i na sankcije koje su za njih propisane. Pritom koncept „zakona“ u konvencijskom smislu obuhvaća pisane zakone i sudsku praksu i u sebi implicite sadrži određene kvalitativne značajke, uključujući pristupačnost i predvidljivost.
11. Drugo, za shvaćanje izraženo u predmetu Jž-2425/2019 ovaj sud ne nalazi potkrjepe u pozitivnopravnim propisima te je mišljenja da bi njegovo prihvaćanje značilo pretvaranje izrečene zaštitne mjere u kaznu, protivno članku 51. Prekršajnog zakona. Ako je svrha zaštitne mjere otkloniti uvjete koji poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, onda osuđena osoba ne smije prisustvovati utakmicama čim je odluka o zaštitnoj mjeri postala izvršna, umjesto da joj se ta zabrana odgađa za dvije godine kasnije, u kojem međurazdoblju biva slobodna odlaziti na utakmice i činiti nove prekršaje.
12. Slijedom prethodno izloženih razloga, i u nedostatku propisa koji bi određivao drugačije, jedinim se pravilnim nameće zaključak kako je okrivljeniku zaštitna mjera tekla od 30. prosinca 2022. do 30. prosinca 2023. te je od 31. prosinca 2023. okrivljenik slobodan prisustvovati utakmicama i ne postoji njegova obveza javljati se u policijsku postaju, zbog čega nije počinio prekršaj za koji ga se tereti.
13. Omogućavanje provedbe zaštitne mjere na način izložen u ovoj presudi tehničko je pitanje koje se ni na koji način ne tiče okrivljenika, a činjenica da je sud presudu kojom je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera dostavio na izvršenje u listopadu 2024. (kada je već istekla) isto se tako ne tiče okrivljenika, jer pogreške i propusti državnih tijela ne mogu za posljedicu imati nikakvo otežavanje položaja okrivljenika u ovom postupku. Zato je presuđeno kao u izreci te je okrivljenik oslobođen od optužbe.
14. Troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
U Splitu 17. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Sutkinja:
Sanda Peroš, v. r.
Ljiljana Vuko, v. r.
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
- okrivljeniku
- ovlaštenom tužitelju
- u spis
