Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-428/2022-4

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, te Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Vanesi Zandel Lončarić, odvjetnici iz Pule, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Pn-67/2020-20 od 27. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Pn 67/2020-20 od 27. travnja 2022.,

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Pn 67/2020-20 od 27. travnja 2022. presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio od tuženika da mu isplati 103.847,11 kuna (stotritisućeosamstočetrdesetsedam kuna i jedanaest lipa) sa zateznim kamatama koje na iznos 12.236,18 kuna teku od 17. lipnja 2019. do isplate, a na iznos 91.610,93 kuna od 24. siječnja 2020. do isplate po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena.

II. Odbacuje se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka. "

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže sudu pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu predložio da drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi iznose koje je isplatio osiguraniku tužitelja TK po osnovi invalidske imovine u razdoblju od 01. prosinca 2011. do 29. siječnja 2020. i to u visini od 60% isplaćenih iznosa.

8. U prvostupanjskom postupku, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da je osiguranik tužitelja TK **.**.2007. ozlijeđen prilikom izvođenja minerskih radova u kamenolomu Vilanija

- da je tuženik kao odgovorna osoba za izvođenje bušačko minerskih radova od strane izvođača trgovačkog društva Geocop d.o.o. davao zvučne signale za izvođenje miniranja

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bujama-Buie broj K-237/2007 od 18. svibnja 2010. tuženik proglašen krivim što je što je 5. travnja 2007. oko 13,30 sati u kamenolomu Vilanija, kao odgovorna osoba za izvođenje bušačko minerskih radova od strane izvođača trgovačkog društva Geocop d. o. o., olako držeći da štetne posljedice neće nastupiti, istom prilikom, protivno Planu bušenja i masovnog miniranja na kamenolomu Vilanija i sredstvima i protivno čl. 18. Pravilnika o mjerama zaštite pri rukovanju eksplozivnim sredstvima i miniranju u rudarstvu, izveo zvučne signale za miniranje s mjesta čija je udaljenost od mjesta miniranja i nasuprot minskog polja manja od 300 metara odnosno samo 202,55 metara, dopuštajući TK da napusti mjesto osiguranja broj 2 i da s njim bude na navedenoj poziciji, kojom prilikom je jedan kamen udario TK u predjelu ramena zbog čega je zadobio ozljede teške naravi. Dakle, iz nehaja kao odgovorna osoba u rudniku nije postupao po propisima o mjerama zaštite na radu i time izazvao opasnost za život i tijela ljudi te je prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 3. u vezi s čl. 265. st. 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 113/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.) zbog čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, a na temelju čl. 67. Kaznenog zakona prema njemu se primjenjivala uvjetna osuda. Presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Kž 836/2010-2 od 18. svibnja 2011.

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie odbijen tužbeni zahtjev osiguranika tužitelja TK kojim je od Atenal d. o. o., kao poslodavca u vrijeme štetnog događaja, potraživao naknadu štete nastale mu u predmetnom štetnom događaju.

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli–Pola, Stalne službe u Bujama–Buie posl. br. Pn 24/2015-82 od 16. siječnja 2017. odbijen tužbeni zahtjev osiguranika tužitelja TK kojim je zahtijevao od tuženika Geocop d. o. o. da mu isplati 270.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe do isplate, isplatu rente za tuđu pomoć u iznosu 1.000,00 kuna mjesečno počevši od 1. siječnja 2009. do kraja života te isplatu rente zbog gubitka zarade u iznosu 4.000,00 kuna mjesečno počevši od 1. travnja 2009. do kraja radnog vijeka.

- da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P-414/2020-71 od 13. kolovoza 2021. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja protiv tuženika Geocop d. o. o. da bi on bio odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju zbog povrede na radu osiguranika TK u štetnom događaju od 5. travnja 2007., radi koje je rješenjem tužitelja broj 126827 od 23. veljače 2009. navedenom osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu te da bi bio dužan isplatiti tužitelju 14.753,13 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. svibnja 2013. do isplate.

- da su Antenal d. d. kao naručitelj i Geocop d. o. o. kao izvođač radova sklopili 2. siječnja 2002. ugovor o izvođenju radova za izvođenje bušačko minerskih radova, seizmička mjerenja i izrade elaborata o bušenju i miniranju u kamenolomima Antenal Vilanija za kalendarsku godinu 2002. Uz taj ugovor sklopljeno je više aneksa, između ostalim, aneks od 1. siječnja 2003. kojim je određeno da se ugovor zaključuje na neodređeno vrijeme, te aneks od 28. prosinca 2006. kojim je u čl. 3. ugovoreno da je odgovorna osoba od strane naručitelja PK, a odgovorna osoba od strane izvođača ŽK.

- da je zapisnikom državnog inspektorata, Područne jedinice Rijeka, Odjela za nadzor u području radnih odnosa zaštite na radu elektroenergetike, rudarstva i posuda pod tlakom, Odsjek za nadzor u području elektroenergetike, rudarstva i posuda pod tlakom, Klasa: 310-09/07-02-2, Urbroj: 556-12-02-03/02-07-3 od 25. travnja 2007. i 26. travnja 2007. utvrđeno da je kod tvrtke Antenal d. o. o. Novigrad proveden inspekcijski nadzor povodom teške ozljede na radu radnika TK **.**.2007. u kamenolomu Vilanija. U skladu sa zapisnikom državnog inspektorata, Područne jedinice Rijeka, Odjela za nadzor u području radnih odnosa zaštite na radu elektroenergetike, rudarstva i posuda pod tlakom, Odsjek za nadzor u području elektroenergetike, rudarstva i posuda pod tlakom, Klasa: 310-09/07-2-02, Urbroj: 556-12-02-03/02-07-5 utvrđeno je da je kod trgovačkog društva Geocop d. o. o. 26. travnja 2007. proveden nadzor povodom teške ozljede na radu radnika TK. Prilikom sastavljanja zapisnika o inspekcijskom nadzoru, uzeta je i izjava osiguranika tužitelja. On je tada, između ostalog, naveo da je bio zadužen za osiguranje poljskog puta, kojeg je zatvorio automobilom. Nakon toga da je otišao do mjesta gdje je bio tuženik te da ga je pitao da li može gledati miniranje što mu je ovaj dopustio, ali ga je upozorio da se pazi kamenja. Ubrzo da je došlo do eksplozije i dolijetanja kamena iz pravca minskog polja koji ga je pogodio u predio desnog ramena.

- da su se stranke suglasile da se u postupku pred Općinskim sudom u Pazinu izvedu dokazi čitanjem isprava s iskazima svjedoka saslušanih u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Pazinu broj P-414/2020

- da je r ješenjem tužitelja klasa: UP/IOB03309032386, Urbroj: 341-13-05/3-08-008952 od 23. veljače 2009. priznato osiguraniku TK pravo na invalidsku mirovinu u svoti 1.205,78 kuna počevši od 26. lipnja 2008. zbog ozljede na radu slijedom koje mu je nastala profesionalna nesposobnost za rad

- da je uvidom u mirovinski spis tužitelja broj 126827 utvrđeno da je TK priznata invalidska mirovina po osnovi ozljeda pretrpljenih prilikom eksplozije u kamenolomu Vilanija

- da je vještačenjem u mirovinskom spisu tužitelja broj 126827 utvrđeno da zbog zadobivene ozljede više ne može raditi u uvjetima koji od njega zahtijevaju veća psihofizička naprezanja i manipulacije teretima težim od sedam kilograma te upravljanje strojevima

- da je do štetnog događaja došlo dok je tuženik obavljao poslove koji su predstavljali izvršavanje obveza iz njegovog radnog odnosa pa se nastala šteta ima smatrati štetom na radu.

9. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje kako postupanje tuženika prilikom izvođenja minerskih radova koji su dovele do štetnog događaja nije obuhvaćeno njegovom namjerom jer tuženik nije želio da osiguraniku tužitelja nastane navedena šteta niti je na to pristao. Nadalje, prvostupanjski sud je naveo kako je u parničnom postupku u pogledu kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojim se optuženik oglašava krivim, a kako je u tom postupku tuženik osuđen za počinjenje kaznenog dijela iz nehaja, a ne iz krivnje, ne postoji odgovornost za štetu u skladu s čl. 1061. st. 2. Zakona o obveznim odnosima pa tužitelj nema pravo potraživati od tuženika naknadu štete.

10. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju ( čl. 8. ZPP) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu ni žalbom tužitelja, a za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne i na zakonu osnovane razloge.

11. Neosnovano tužitelj u žalbi prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

12. Odredbama čl. 160. i 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 102/98), odnosno odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, u daljnjem tekstu ZOMO), propisano je kako Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje, odredbom čl. 162. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju je propisano kako Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, dok je stavkom 2. istog članka propisano ako je štetu iz st. 1. ovoga članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno. Također, odredbom čl. 170. ZOMO je propisano kako se na naknadu štete i nepripadne isplate, odnosno stjecanje bez osnove primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama ovoga zakona.

13. Nadalje, čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, u daljnjem tekstu ZOO) je propisano za štetu koju zaposlenik u radu ili u vezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika, dok je stavkom 2. istog članka propisano kako oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno.

14. Povezujući citirane zakonske odredbe pravno shvaćanje ovoga drugostupanjskog suda je kako u slučaju nastanka štete na radu, tužitelj ima pravo na naknadu štete od tuženika kao radnika samo u slučaju ako je štetu prouzročio namjerno sve prema čl. 1061. st. 2. ZOO.

15. Dakle, kako je čl. 170. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da se na naknadu štete primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 1061. st. ZOO-a jer je navedenom odredbom regulirana odgovornost za štetu u radu ili u svezi s radom, kao i razlozi isključenja od odgovornosti radnika za naknadu štete.

16. Prema čl. 12. st. 3. ZPP sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik štetu počinio iz nehaja kao odgovorna osoba u rudniku (radnik), a kako to i proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Bujama-Buie broj K-237/2007 od 18. svibnja 2010.

17. Dakle, kako tuženik kao zaposlenik nije štetu prouzročio namjerno, pravilnom primjenom materijalnog prava je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 1061. st. 2. ZOO odbio zahtjev tužitelja.

18. S obzirom da tuženik nije pobijao točku II. izreke presude, prvostupanjska odluka u tom dijelu ostaje ne izmijenjena.

19. Slijedom navedenog, a kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 17. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan