Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-40/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, protiv ovršenika ZKT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr-1703/2024-8 od 10. prosinca 2024., 17. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Ovr-1703/2024-8 od 10. prosinca 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak, pred drugim sucem pojedincem.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe (točka I. izreke) te je obustavljena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika određena rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1265/2019 od
13. prosinca 2019. (točka II. izreke).
2. Protiv tog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj pobijajući isto zbog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), koji se supsidijarno primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., dalje OZ, koji se u ovom postupku primjenjuje), predlažući da se pobijano rješenje ukine.
3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
4. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1158/2014 od 17. travnja 2014. određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika, na temelju presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj XI-KO- 3471/06 od 14. svibnja 2010., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja,
- da je, zbog nemogućnosti provedbe, ovrha nastavljena pljenidbom plaće ovršenika, rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1083/2015 od 2. lipnja 2015., koja je obustavljena rješenjem od 25. srpnja 2019.,
- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1265/19-2 od 13. prosinca 2019. određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika,
- da je ovrhovoditelj u podnesku upućenom sudu od 9. kolovoza 2024. naveo da ga je Financijska agencija izvijestila o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje- rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1265/2019, zbog čega je predložio nastavak ovrhe, novim rješenjem o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika,
- prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj Ovr-1100/2024-8 od 13. kolovoza 2024. odbio prijedlog ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe navodeći kako je ovrhovoditelj propustio u roku od 2 mjeseca (koji rok je propisan odredbom članka 5. stavka 4. OZ-a) predložiti promjenu predmeta i sredstva ovrhe, a što je utvrdio uvidom u dopis Financijske agencije od 23. siječnja 2024., koji je ovrhovoditelj primio 29. siječnja 2024. Nadalje je obustavio ovršni postupak pozivom na odredbu članka 5. stavka 4. OZ-a,
- odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, ovaj drugostupanjski sud je rješenjem poslovni broj Gž Ovr-882/2024-2 od 3. prosinca 2024. ukinuo citirano rješenje kojim se odbija prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe te obustavlja ovršni postupak, te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem ponovno odbio prijedlog ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe navodeći kako je ovrhovoditelj propustio u roku od 2 mjeseca (koji rok je propisan odredbom članka 5. stavka 4. OZ-a) predložiti promjenu predmeta i sredstva ovrhe, a što je utvrdio uvidom u dopis Financijske agencije od 23. siječnja 2024., koji je ovrhovoditelj primio 29. siječnja 2024. Nadalje je obustavio ovršni postupak pozivom na odredbu članka 5. stavka 4. OZ-a.
6. U obrazloženju pobijanog rješenja, prvostupanjski sud navodi kako stav po kojem isključivo sud mora ovrhovoditelju dostaviti obavijest o nemogućnosti provedbe ovrhe predstavlja pretjerani formalizam. Nadalje navodi da Financijska agencija u ovrsi na novčanim sredstvima ima ulogu koja je analogna generalnoj ulozi suda u ovrsi, te da odredbu članka 5. stavka 4. OZ-a treba tumačiti uvažavajući pritom specifičnu ulogu Financijske agencije u predmetnoj vrsti ovršnog postupka.
7. Prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, zaključak prvostupanjskog suda, po kojem je jedino relevantno je li ovrhovoditelj obaviješten o nemogućnosti provedbe ovrhe, neovisno o tome je li o tome obaviješten od strane suda ili Financijske agencije, ne može se prihvatiti kao zakonit i pravilan.
8. Naime, odredbom članka 5. stavak 3. OZ-a propisano je da, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi. Prema stavku 4. istog članka, ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog za promjenu predmeta ili sredstva ovrhe, ovrha će se obustaviti.
9. Dakle, iz odredbe članka 5. stavka 4. OZ-a jasno i nedvosmisleno proizlazi da pravne posljedice nepodnošenja prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe nastupaju protekom roka od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe.
10. Da je upravo sud dužan obavijestiti ovrhovoditelja o nemogućnosti provedbe ovrhe, proizlazi upravo iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju se sam prvostupanjski sud poziva u pobijanom rješenju, broj Rev-236/2024-2 od 2. listopada 2024., prema kojoj se "kod dostave potvrde Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem članka 12. ZPONS-a, a u svrhu obavještavanja ovrhovoditelja u smislu čl. 5. st. 4. OZ-a, uopće ne radi o odluci suda, jer sud u vezi toga nije dužan donijeti nikakvu odluku, pa ni u obliku zaključka. Ono što je sud dužan u smislu čl. 5. st. 4. OZ-a svodi se na obavijest o nemogućnosti provedbe ovrhe, a za dostavu takve obavijesti OZ ne propisuje oblik radnje suda. Dakle, kada je sud proslijedio potvrdu Financijske agencije ovrhovoditelju ispunio je svoju obvezu obavješćivanja ovrhovoditelja iz čl. 5. st. 4. OZ-a i time ga jasno upoznao, a što je i svrha obavještavanja, o nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima".
11. Kako je ovaj drugostupanjski sud naveo u ranijoj ukidnoj odluci, u strogo formalnom postupku, kakav je ovršni, u situaciji kada ovrhovoditelj nikada nije zaprimio obavijest suda o nemogućnosti provedbe ovrhe, već je upravo on dostavio sudu obavijest Financijske agencije o nemogućnosti provedbe predmetne ovrhe, nije niti mogao započeti prekluzivni rok propisan odredbom članka 5. stavka 4. Ovršnoga zakona.
12. Tumačenjem citirane odredbe članka 5. stavka 4. OZ-a pogotovo u svjetlu navedenih okolnosti konkretnog slučaja, kontekstualizirajući primjenu iste, ne može se reći da se radi o mehaničkoj, slijepoj primjeni iste, odnosno o pretjeranom (ekscesivnom) formalizmu, kako to smatra prvostupanjski sud.
13. Stoga pravilno ističe ovrhovoditelj da, u situaciji u kojoj je istoga o nemogućnosti provedbe ovrhe izvijestila Agencija, a ne sud, nije pravilno primijenjena odredba članka 5. stavka 4. OZ-a.
14. Zbog svega navedenog trebalo je, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP- a, u svezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, žalbu ovrhovoditelja uvažiti i prvostupanjsko rješenje ukinuti, a predmet vratiti na ponovan postupak.
15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će odlučiti o prijedlogu ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe uvažavajući uputu iz ovog rješenja.
Split, 17. ožujka 2025.
SUDAC
Boris Mimica
