Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-199/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćniku Martinu Garašiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika IN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-557/2024-2 od 14. siječnja 2025., dana 17. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-557/2024-2 od 14. siječnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenje broj Povrv-557/2024-2 od 14. siječnja 2025. Općinski sud u Splitu oglasio se mjesno nenadležnim i odlučio da će se nakon pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja predmet ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedeno prvostupanjsko rješenje pobija tuženik navodeći da isto nije na zakonu osnovano. Navodi da mu je odredba o mjesnoj nadležnosti iz Općih uvjeta poslovanja kao potrošaču nametnuta i to samo s ciljem da mu oteža i onemogući ostvarivanje njegovih zakonskih prava. Navodi da je tužitelju svejedno na kojem će sudu voditi postupak a da je njemu nemoguće iz Splita ići u Zagreb na sud. Ističe da se o ovoj odredbi Općih uvjeta nije pregovaralo što znači da na sadržaj istih nije imao nikakav utjecaj. Navodi da se predmetni ugovor u cijelosti izvršavao u Splitu. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje o mjesnoj nadležnosti.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naplatu potraživanja telekomunikacijskih usluga. Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj opisno ukazuje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP).
6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja kao i iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi da prvostupanjski sud nije uvidom u obavijest o sklopljenom ugovoru i u drugu dokumentaciju u spisu analizirao je li tuženik potrošač u predmetnom ugovornom odnosu, niti da li primjena članka 17. Općih uvjeta poslovanja tužitelja temeljem predmetnog Ugovora sklopljenog sredstvima daljinske komunikacije, predstavlja nepoštenu odredbu ugovora, sve u smislu Direktive 93/13 EEZ Vijeća od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, koja je u cijelosti implementirana u hrvatski pravni sustav.
7. Obzirom da bi iz obavijesti o sklopljenom ugovoru proizlazilo da je razgovor na daljinu obavljen 26. srpnja 2021., proizlazi da bi trebalo ocijeniti sporne odredbe o ugovorenoj nadležnosti u smislu članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 41/14, 110/15, 114/19 – dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Naime, odredbom članka 49. stavak 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u stavku 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U članku 50. točka 19. ZZP-a propisano je da je ugovorna odredba koja bi se, uz ispunjenje pretpostavke iz članka 49. ovog Zakona mogla smatrati nepoštenom i odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.
8. Na sastanku građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima Građanskih odjela Županijskih sudova održanog 5. studenog 2020. zaključeno je da prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenosti između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti (zaključci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su IV-308/2020 od 5. studenog 2020., zaključak broj 11.). Obzirom da se iz stanja spisa može zaključiti da se i u ovoj pravnoj stvari radi o potrošačkom ugovoru, kao i kod sklapanja ugovora o kreditu to je relevantno navedeno pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske i u ovom postupku.
9. Prema tome, osnovano tvrdi tuženik da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano, odnosno da je doneseno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava i da prvostupanjski sud nije utvrdio činjenično stanje u odnosu na postojanje znatne neravnoteže na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u odnosu na ugovaranje mjesne nadležnosti suda u Zagrebu za potrošača koji ima prebivalište u [adresa].
10. Slijedom navedenog valjalo je uvažiti žalbu i temeljem članka 380. točka 3. ZPP- a ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će na brz i jednostavan način, prvenstveno saslušanjem tuženika i po potrebi izvođenjem daljnjih dokaza, kao i uvidom u dokumentaciju koja već prileži u spisu, utvrditi je li se o prorogacijskoj klauzuli o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta tužitelja pregovaralo te je li ista ništetna, odnosno da li suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tuženika i sjedišta tužitelja, mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe, opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti). Uslijed toga, prvostupanjski sud će utvrditi i obrazložiti da li u konkretnoj pravnoj situaciji ima mjesta primjeni odredbe članka 59. ZPP-a koja propisuje nadležnost po mjestu u kojem se nalazi poslovna jedinica. Nakon što utvrdi relevantne činjenice, prvostupanjski sud će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, koju će obrazložiti imajući u vidu pravna shvaćanja na koja se ukazuje u ovoj odluci.
U Karlovcu, 17. ožujka 2025.
Sudac
Josip Štrucelj
