Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kzd-7/2021-170

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje za mladež Maje Sikora kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika za mladež Ljiljane Blum i Zdravka Jorgića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Matee Cebović, u kaznenom predmetu protiv optuženog CR, zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 5. u vezi čl. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., dalje: Kazneni zakon), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KOz-DO-6/2021-1 od 31. svibnja 2021., nakon održane i zaključene usmene rasprave 26. veljače 2025., na kojoj je javnost isključena, u nazočnosti optuženog CR, branitelja optuženog odvjetnice Ružice Piličić Šinko i odvjetnika Eugena Duka, opunomoćenika oštećenika odvjetnice Vere Kovač-Manjkas i zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru CRR, istog dana donio je, a dana 28. veljače 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin IR i JR, rođen **.**.1996. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, živi u izvanbračnoj zajednici sa ŠR, otac četvero maloljetne djece, pismen, sa završenom osnovnom školom, ostvaruje prihod od oko 2.000,00 eura mjesečno povremenim radom u nadnici, vlasnik kuće u [adresa], vojsku nije služio, osuđivan prema podacima Kaznene evidencije presudom Općinskog suda u Bjelovaru K-511/2018 od 6. rujna 2019., pravomoćnom 3. rujna 2020., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u vezi st. 3. Kaznenog zakona-prijetnja, kaznom zatvora u trajanju osam mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od dvije godine i presudom Općinskog suda u Bjelovaru K-87/2022. od 27. listopada 2022., pravomoćnom 16. prosinca 2022., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 2. Kaznenog zakona-izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, kaznom zatvora u trajanju osam mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od tri godine, prekršajno kažnjavan prema podacima Prekršajne evidencije, vodi se drugi kazneni postupak kod Općinskog suda u Bjelovaru u kaznenom predmetu K- 64/2024, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona, brani se sa slobode, k r i v  j e

I. što je:

točno neutvrđenog dana u mjesecu veljači 2021. iza 19,00 sati, za vrijeme dok je dijete AR, rođenu **.**.2006. osobnim automobilom vozio kući iz [adresa] u [adresa], zaustavio osobni automobil na osami i u cilju da sa djetetom AR ima spolni odnos, znajući da je dijete AR u dobi od četrnaest godina, htio ju poljubiti, a zatim ju je uhvatio za ruke, držeći ih kako se ne bi mogla braniti, nakon čega je legao na nju i drugom rukom skinuo njoj i sebi hlače i gaće te unatoč tome što mu je dijete AR govorila da ne želi imati spolni odnos, ugurao je svoj spolni organ u vaginalni otvor djeteta AR, nakon čega je ejakulirao izvan spolnog organa djeteta AR,

II. dakle, uz primjenu sile izvršio spolni odnošaj s djetetom mlađim od petnaest godina,

čime je počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano u čl. 158. st. 5. u vezi st. 1. Kaznenog zakona.

III. Na temelju čl. 158. st. 5. Kaznenog zakona optuženi CR se za prethodno opisano kazneno djelo

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

IV. Na temelju čl. 54. Kaznenog zakona optuženom CR se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom uračunava u izrečenu kaznu zatvora počev od 20. ožujka 2021. do 29. travnja 2021.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.,130/20., 80/22. i 36/24. dalje: Zakon o kaznenom postupku) optuženi CR dužan je ovome sudu podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku te paušalnu svotu iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku u iznosu od 200,00 eura (slovima: dvjestoeura) kao i troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je kod ovog suda optužnicu broj KOz-DO-6/2021-1 od 31. svibnja 2021. protiv optuženog CR, zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina, opisanog u čl. 158. st. 5. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, a kažnjivog po čl. 158. st. 5. Kaznenog zakona.

2. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Bjelovaru Kovm-10/2020-11 od 28. rujna 2021. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru izmijenilo je činjenični opis kaznenog djela na raspravi održanoj 29. siječnja 2025. (str.822), na način da se umjesto teksta: “i u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona“, navodi tekst: „i u cilju da sa djetetom AR ima spolni odnos“ te je kod tako izmijenjene optužnice ostalo do zaključenja rasprave 26. veljače 2025., a sud je po službenoj dužnosti izmijenio činjenični i zakonski opis kaznenog djela iz optužnice, na način kako je to sada činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

3. Optuženi CR pozvan u smislu čl. 416. Zakona o kaznenom postupku da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti.

4. Tijekom dokaznog postupka proveden je dokaz reproduciranjem iskaza žrtve AR u svojstvu svjedoka na dokaznom ročištu kod suca istrage za mladež ovog suda 15. travnja 2021. (strana 209) te su uz suglasnost stranaka pročitani zapisnik o ispitivanju žrtve i prijepis snimke ispitivanja žrtve na dokaznom ročištu, zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (strana 17-19), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, medicinska dokumentacija (strana 32-33), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (strana 60-61), dokumentacija Turističko-ugostiteljske i prehrambene škole Bjelovar (strana 116), potvrda (strana 124), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećene DR (strana 126-130), zapisnik o ispitivanju svjedoka TR (strana 131-134), zapisnik o ispitivanju svjedoka GR (strana 150-154), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnik (strana 170-172), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐR na dokaznom ročištu kod suca istrage ovog suda 23. travnja 2021. (strana 198- 200, 220-222), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZR na dokaznom ročištu kod suca istrage ovog suda 23. travnja 2021. (strana 201-203, 223-225), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa (strana 232-243), razgledan je CD medij pretrage, dokumentacija o izvršenoj pretrazi mobitela žrtve (strana 245-254), CD medij pretrage (strana 255), pročitani su podaci o audio zapisu dojave (strana 256), zapisnik o ispitivanju svjedoka KR (strana 260-263), zapisnik o ispitivanju svjedoka IRR (strana 264-267), zapisnik o ispitivanju svjedoka MR (strana 273-276), podaci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (strana 333,339), ispis osobnog zdravstvenog kartona pacijenta žrtve AR (strana 344-345), socijalna anamneza za žrtvu (strana 357-361), potvrda o visini dohotka (strana 368-369), podaci o prebivalištu i boravištu žrtve od 7. ožujka 2022., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke specijalista sudske medicine Petra Škavića, dr. med. (strana 376-378), dokumentacija za žrtvu Centra za socijalnu skrb Bjelovar od 15. ožujka 2022. (strana 383-390), iskaz svjedoka DR, iskaz svjedoka VR (strana 392-398), dokumentacija za žrtvu Centra za socijalnu skrb Garešnica (strana 409-412), iskaz svjedoka TR, iskaz svjedoka ŽR (strana 423-428), nalaz i mišljenje vještaka stalnog sudskog vještaka specijalista psihijatra prof. prim. dr. JRR i psihologa prof. dr. Daniele Šincek te dopune istog nalaza i mišljenja, iskaz svjedoka IRR (strana 514-517), potvrda o visini dohotka, podaci o adresi prebivališta i boravišta za optuženog, podaci Turističko-ugostiteljske i prehrambene škole (strana 637), izvješće o osobnim i obiteljskim prilikama za optuženog (strana 649-651), medicinska dokumentacija u spisu dostavljena od strane optuženika, dokumentacija obrane (strana 658-690), podaci liječnika opće medicine LR (strana 702), podaci HZZO-a (strana 705), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista psihijatra prim. dr. Marije Kudumija Slijepčević uz sudjelovanje psihologa ER (strana 708-718, 764-765), osobni zdravstveni karton pacijenta optuženog – ispis (strana 723- 725), podaci HZMO-a (strana 764-765).

5. Odbijeni su dokazni prijedlog obrane za provođenje novog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja žrtve AR, kao i dokazni prijedlog obrane za ispitivanje u svojstvu svjedoka FR, brata optuženika i ŠR, supruge optuženika, na okolnosti saznanja o počinjenju kaznenog djela, o međusobnim odnosima unutar obitelji optuženog te o odnosu optuženika prema obitelji oštećene žrtve, sve kao nevažni prijedlozi, jer se istim dokazima ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice, s obzirom na provedene dokaze.

6. Nije bilo sporno da je žrtva AR, rođena **.**.2006., tijekom mjeseca veljače 2021. bila dijete u dobi od 14 (četrnaest) godina života, a time ujedno i osoba koja nije navršila osamnaest godina života, u smislu čl. 87. st. 7. Kaznenog zakona.

7. Sporno je bilo je li optuženi CR postupao prema žrtvi AR na način kako se tereti optužbom i time počinio kazneno djelo, za koje bi bio kazneno odgovoran.

8. Tijekom ispitivanja pred policijskim službenicima, sukladno čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku, kao i pri ispitivanju kod državnog odvjetnika, optuženi CR, nije iznosio svoju obranu.

8.1. Na raspravi kod ovog suda dana 26. veljače 2025. optuženi CR iznosio je obranu (str.833-834), tako što je odgovarao samo na pitanja branitelja. U obrani je optuženik naveo da nikada pa tako ni u veljači 2021. nije imao spolni odnošaj sa žrtvom AR. Sa žrtvom je imao normalan, dobar odnos, kao i sa svim ostalim ukućanima u njenom kućanstvu te su se svi zajedno družili i u društvu su bili DR i TR, dok sa žrtvom nikada nije bio nasamo i nije se s njom dopisivao putem mobitela. Obitelj žrtve AR živjela je u kući koja je vlasništvo njega i brata i dali su kaparu za kupnju kuće u iznosu 500,00 eura, uz obvezu isplate kuće do kraja godine, no oni to nisu učinili. TR i braća žrtve radili kod njega. U šoku je počev od prijave i uhićenja, a tako i danas i otkad živi u izvanbračnoj zajednici sa suprugom i četvero djece, nije bio ni u kakvoj emotivnoj ili bilo kakvoj drugoj vezi sa bilo kojom drugom osobom. Optuženi dodaje da ima nećakinju, koja je dijete u dobi od četrnaest godina i ne može ni zamisliti da bi netko sa njom učinio takvo nešto kao ovo za što se njega tereti, a isto tako, žrtva AR je imala četrnaest godina, a on 25 godina i ne može ni pomisliti da bi tako nešto napravio za što ga se tereti.

9. Oštećena žrtva dijete AR, ispitana je kao svjedok na dokaznom ročištu po sucu istrage ovog suda 15. travnja 2021. (str.206-217). U svom iskazu oštećena žrtva dijete AR, tada učenica prvog razreda Turističko-ugostiteljske i prehrambene škole u Bjelovaru, smjer pomoćni konobar, s boravištem u [adresa], u kućanstvu s majkom DR, očuhom TR i dva brata, ZR i VR, iskazala je da poznaje optuženog CR, jer je dobar s njenim očuhom. Nakon što su se upoznali, nastavili su se dopisivati putem aplikacije Messenger, a i viđali su se. Njezin očuh vidio je da se dopisuje sa optuženim CR te joj je rekao da prestane jer je on za nju prestar. Prvi susret između nje i optuženog CR bio je u [adresa], na kolodvoru, na parkiralištu, poslije Nove godine i tada su bili sami i prijateljski su pričali, a susret je završio tako da je ona otišla na autobus. Nakon toga, vidjeli su se još jednom, tjedan dana poslije, isto na kolodvoru i tada su isto pričali, a tom susretu bila je prisutna ĐR, koja s njom ide u razred i koju je upoznala s optuženim i kojoj je rekla da se dopisuje s optuženim te nikome više nije ništa pričala o optuženiku niti je išta izmislila vezano za njega. Poznato joj je da optuženi ima osobni automobil BMW, crne boje i u njemu je bila jednom, pri prvom susretu, kada ju je vozio kući i bili su sami. Optuženi je tom prigodom slušao pjesme preko mobitela te su razgovarali o školi, njenim godinama i u koji razred ide, a pitao ju je za njenog očuha. Tada je imala četrnaest godina i rekla mu je da ide u prvi razred srednje škole. Putem se optuženik nije zaustavljao te ju je ostavio iza mosta u [adresa]. Oba susreta su bila prije nego li je napunila petnaest godina, odnosno, prije 8. ožujka 2021., kada joj je rođendan. Žrtva je navela i da je sa optuženim CR bila u vezi, no ne može se izjasniti o razdoblju, a poznato joj je da on ima 25 godina, da ima ženu i troje djece. Nadalje, žrtva dijete AR iskazala je i da je bila na razgovoru kod socijalne pedagoginje GR zbog optuženog CR i sa njom je razgovarala da ju je optuženik vozio kući i da su tijekom vožnje pričali, a zbog njega je bila i na policiji, jer je ĐR rekla njezinoj majci da je silovana, što nije istina te nikome nije pričala da bi bila silovana, a do sada nije imala spolne odnose.

9.1. Oštećena žrtva dijete AR nije ponovno pozivana na raspravu radi neposrednog ispitivanja u svojstvu svjedoka, već je iskaz oštećene žrtve kao svjedoka, dan na dokaznom ročištu kod suca istrage, reproduciran na raspravi, a pročitani su zapisnik o ispitivanju oštećene žrtve kao svjedoka te prijepis audio-video zapisa navedenog ispitivanja. Žrtva nije ponovno pozivana radi ispitivanja u svojstvu svjedoka neposredno na raspravi, jer bi se ponovnim ispitivanjem žrtvu dodatno i nepotrebno traumatiziralo. Nakon ispitivanja žrtve na dokaznom ročištu nisu se pojavile nove okolnosti koje bi opravdavale njezino ponovno ispitivanje niti bi se ponovnim ispitivanjem utvrdile neke nove odlučne činjenice, a ponovnim ispitivanjem žrtvu bi se dodatno i nepotrebno traumatiziralo. Ispitivanje žrtve provedeno je sukladno odredbama čl. 292. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, koje reguliraju ispitivanje žrtve djeteta koje nije navršilo četrnaest godina života, kao i sukladno čl. 235. st. 1. i st. 2. i čl. 236. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku, koje reguliraju ispitivanje svjedoka djeteta žrtve, ujedno i oštećenog kaznenim djelom, kod suca istrage na dokaznom ročištu, pri kojem ispitivanju je bio nazočan branitelj optuženog i koristio je mogućnost postavljanja pitanja žrtvi kao svjedoku.

9.2. Iz iskaza žrtve ispitane u svojstvu svjedoka AR proizlazi da je žrtva AR imala određene kontakte sa optuženim CR, tako što je upoznala optuženog CR, da su se nakon upoznavanja žrtva i optuženik nastavili dopisivati putem mobitela u aplikaciji Messenger, da su se viđali i da su bili u vezi, da mu je pri susretu rekla da ima četrnaest godina te da se vozila u osobnom automobilu optuženog CR i tada su njih dvoje bili sami.

10. Kaznenu prijavu na zapisnik kod Policijske postaje Bjelovar podnijela je 19. ožujka 2021. (str.17-19) ŽR, djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Bjelovar, tada Centra za socijalnu skrb Bjelovar, protiv optuženog CR, zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 5. Kaznenog zakona, počinjenog na štetu žrtve djeteta maloljetne AR. O podnošenju kaznene prijave iskazivala je u svojstvu svjedoka ŽR (str.427), koja nema neposrednih saznanja o događaju, već je u policiju pozvana samo kako bi sudjelovala pri ispitivanju djeteta žrtve, u situaciji kada dijete ne želi razgovarati u nazočnosti majke.

10.1. Iz iskaza svjedoka ŽR proizlazi da je kao stručna osoba socijalne službe bila pratnja maloljetnom djetetu žrtvi AR, pri podnošenju kaznene prijave kod policije, u svezi predmetnog događaja, zbog kojeg se tereti optuženik.

11. Svjedokinja DR, majka žrtve djeteta AR, iskazala je (str.126-130), da optuženog CR poznaje jer su u prosincu 2020. od njega kupili kuću u [adresa], nakon čega je optuženi CR ponekad znao doći kod njih na kavu, no nije primijetila da bi se što događalo između optuženog CR i njene kćeri žrtve AR. Dana 19. ožujka 2021. na mobilni telefon nazvala ju je ĐR, Antonelina prijateljica i rekla joj kako je optuženi CR silovao AR, koja se povjerila prijateljici ĐR, jer se bojala reći njoj i da odmah dođu u policiju. Kada su došli na policiju, žrtva dijete AR je već bila tamo i sa njom je bila djelatnica Centra za socijalnu skrb Bjelovar, a nakon toga vodila je AR na ginekološki pregled, no nije joj poznato što je pregledom utvrđeno. Kada su došli kući žrtva dijete AR je bila potištena, no nije htjela o svemu tome pričati, već joj je tek za tjedan dana, negdje 25. ili 26. ožujka 2021., rekla da to što je ispričala nije istina i da je sve izmislila zbog ljubomore. Nadalje, DR je iskazala kako je shvatila da su AR i ĐR imale dogovor da lažno prijave optuženog CR, jer su jedna na drugu bile ljubomorne, budući je optuženik vozio BMW te su se obje htjele sa njim voziti, kako bi bile viđene. Oštećena DR, majka žrtve, ne zna je li se žrtva dijete AR viđala sa optuženim i sa njim se dopisivala, kao ni je li do sada imala spolne odnose.

11.1. Svjedokinja DR, na raspravi je iskazala (str.396) da je tjedan dana nakon ispitivanja žrtve u policiji, u prvom razgovoru nasamo, njoj žrtva dijete AR rekla da ju je silovao CR, dok joj je u drugom razgovoru nasamo, tjedan dana poslije, žrtva dijete AR rekla da je sve izmislila i da su ĐR i ona imale dogovor da optuže CR da je silovana, jer su bile ljubomorne jedna na drugu i obje su htjele biti u vezi sa CR.

11.2. Iz iskaza svjedoka DR bi proizlazilo da je žrtva dijete AR tjedan dana nakon kaznenog prijavljivanja optuženika, njoj najprije povjerila da ju je optuženik silovao, a potom joj je rekla da je sve izmislila te da se silovanje nije dogodilo.

12. Svjedok TR, očuh žrtve djeteta AR, iskazao je (str.131-134), kako optuženog CR poznaje jer je od njega kupio kuću u [adresa]. Nakon kupnje kuće optuženi CR znao je doći kod njega te bi uglavnom stajali na dvorištu, a ponekad je znao ući u kuću popiti kavu. Nadalje, u ožujku 2021. javio se na mobilni telefon njegove izvanbračne supruge DR i osoba koja je nazvala tražila je majku žrtve djeteta AR te se predstavila kao Antonelina prijateljica. Za vrijeme dok je DR razgovarala sa tom osobom, pitao je o čemu se radi te mu je DR rekla kako ima problema sa AR jer je došlo do silovanja. Tada je on uzeo telefon i nastavio razgovor te pitao da kakve su to gluposti, na što mu je Antonelina prijateljica rekla da nisu gluposti i da je najbolje da dođu na policiju. Kada su došli u policiju AR je već razgovarala sa policijskim službenicama. Za vrijeme dok je bio u policijskoj postaji, njega je optuženi CR nazvao na telefon i svašta mu govorio, zbog čega je podnio protiv njega kaznenu prijavu zbog prijetnji, no kako je shvatio da to nije ništa ozbiljno i da optuženi CR nije tako mislio, kroz par dana je povukao prijedlog za progon. Po završetku obrade od strane policije, otišli su kući i nije primijetio da bi AR bila potištena te se normalno ponašala. Otprilike nakon tjedan dana pitao je AR je li točno da ju je optuženi CR silovao, na što je ona rekla da to nije istina i da ju on nije ni taknuo te mu je rekla kako je bila ljubomorna na prijateljice, zbog čega im se pohvalila da joj je optuženi CR dečko, a kako se bojala da bi se njene prijateljice počele motati oko njega, izmislila je da ju je silovao, kako bi prijateljice odvratila od njega, no sa njim nije ništa imala, nije imala spolni odnos i nikada sa njim nije bila sama te nije vidio da bi se ona dopisivala sa optuženim CR.

12.1. Svjedok TR, ispitan na raspravi (str.425-426) ne osporava da je upravo on izvijestio policiju 19. ožujka 2021. o silovanju žrtve djeteta AR, no smatra da su ga DR i AR nasamarile lažima, jer je kasnije žrtva dijete AR rekla da se silovanje ustvari nije dogodilo, već da se prijateljica ĐR zaljubila u optuženog CR, a ona je zbog toga bila ljubomorna. U odnosu na raniji iskaz, svjedok TR iskazao je da za vrijeme dok je bio u policiji, sa sobom nije imao mobitel i vjerojatno ga u tom vremenu nije zvao optuženi. Kada mu je predočen raniji iskaz, jer je odstupio od prethodnog iskaza, svjedok je naveo kako je moguće da ga je nazvao optuženi dok je bio u policiji.

12.2. Prema podacima u spisu, 19. ožujka 2021., istog dana kada je optuženik kazneno prijavljen zbog silovanja žrtve, kod Policijske postaje Bjelovar kaznenu prijavu je podnio i TR, protiv optuženog CR i FR, zbog kaznenog djela prijetnje. Prema iskazu žrtve AR, suprotno iskazu svjedoka TR, očuh je vidio da se žrtva dopisuje sa optuženim te joj je upravo očuh TR rekao da se prestane dopisivati sa optuženim CR, jer je on prestar za nju.

13. Svjedok ZR, brat žrtve djeteta AR, ispitan na dokaznom ročištu, kod suca istrage ovog suda, iskazao je (str.201-203) kako poznaje optuženog CR, jer je njegova obitelj, negdje prije Božića 2020., od optuženog kupila kuću u [adresa] i nakon toga isti je znao doći kod njih i družiti se sa muškim članovima obitelji. Sestra žrtva dijete AR, rekla mu je da je u vezi sa optuženim CR, no svjedok nema nikakvih saznanja da bi optuženi CR imao sa njegovom sestrom spolni odnos.

13.1. Iz iskaza svjedoka ZR proizlazi da je o vezi žrtve i optuženika saznao od same žrtve AR.

14. Svjedokinja ĐR, učenica Turističko-ugostiteljske i prehrambene škole u [adresa], prijateljica žrtve djeteta AR, ispitana na dokaznom ročištu, kod suca istrage ovog suda, iskazala je (str.198-200) kako optuženog CR poznaje nekoliko mjeseci i da ga je upoznala u [adresa] na autobusnom kolodvoru, a sa njim ju je upoznala njena prijateljica žrtva dijete AR, koja je sa optuženim CR bila u vezi i često je dolazio po nju u [adresa], gdje ide u školu. U početku joj je žrtva dijete AR govorila kako joj je u vezi super i da se jako vole, a kasnije je rekla da želi prekinuti jer je optuženi htio da imaju odnose. AR joj je rekla kako su jednom imali spolni odnos u njegovom automobilu, BMW- u crne boje, tako što je bila u automobilu zajedno s optuženim i da ju je optuženi dirao i znala je da on želi spolni odnos, međutim, rekla je da ne želi, da ju je zatim primio za ruku, nakon čega se to desilo i AR joj je rekla da ju je optuženik silovao, a kada joj je to govorila, AR je bila tužna i uplašena. Svjedokinja ĐR iskazala je i da su zbog optuženog ona i žrtva dijete AR bile u školi na razgovoru kod pedagoginje. Kako se AR bojala reći roditeljima da je silovana, poslije razgovora u školi, ona je nazvala Antonelinog očuha i rekla mu da je optuženi CR silovao žrtvu dijete AR, a taj dan su išli na policiju. Žrtva dijete AR ju je dan nakon razgovora u školi, zamolila da CR ne prijave policiji jer da ona ne želi imati problema, no ĐR nije kontaktirala pedagoginju kako je to od nje tražila žrtva dijete AR.

14.1. Iz iskaza svjedoka ĐR proizlazi da je žrtva dijete AR bila u vezi sa optuženim CR, da je on često dolazio po žrtvu u [adresa], gdje je ona išla u školu, da je nakon nekog vremena žrtva željela prekinuti tu vezu sa optuženikom, jer je on htio da imaju odnose i da je do spolnog odnosa i došlo jednom u njegovom automobilu i pritom da je žrtvu optuženik primio za ruku.

15. Svjedok MR, otac ĐR i NR, učenica Turističko- ugostiteljske i prehrambene škole Bjelovar, smjer pomoćna zanimanja, iskazao je (str.273-276), da ĐR zbog intelektualnih poteškoća ima problema oko poimanja vremena te ne može točno ocijeniti kada se što dogodilo. Sa AR ga je upoznala ĐR jer idu u isti razred te su njih dvije prijateljice. Za CR saznao je 17. ožujka 2021. kada je dovezao u Čazmu Klarinu jaknu, a koju je ona prethodno dala AR. ĐR je po jaknu otišla na parkiralište ispred kafića Denis, a što je on pratio sa balkona. ĐR je na parkiralištu prišla do automobila marke BMW i kroz suvozačeva vrata uzela jaknu. Tada je taj automobil prošao kraj njihove kuće i primijetio je kako automobilom upravlja starija osoba u odnosu na ono što mu je ĐR pričala o Antonelinom dečku. ĐR mu je tada rekla da se ta osoba zove CR i kako mu je sve to bilo čudno i po njegovom mišljenju radilo se o prevelikoj razlici u godinama, odlučio je slijedećeg dana o svemu izvijestiti pedagoginju u školi, GR. Nakon nekoliko dana u razgovoru sa ĐR saznao je kako je AR imala spolni odnos sa CR, a na koji ju je on prisilio, na način da ju je primio za ruke. Od ĐR je saznao da je i ona bila sa CR u vezi i da se sa njim ljubila.

15.1. Prema iskazu svjedoka MR proizlazi da je od kćeri ĐR saznao kako je žrtva dijete AR imala spolni odnos sa optuženim CR, a na koji ju je on prisilio na način da ju je primio za ruke.

16. Svjedokinja GR, socijalni pedagog, zaposlena u Turističko- ugostiteljskoj i prehrambenoj školi Bjelovar kao stručni suradnik edukacijsko- rehabilitacijskog profila, koju školu je tada pohađala žrtva dijete AR, iskazala je (str.150-154), da je u kontaktu sa učenicima koji se školuju za pomoćna zanimanja, početkom ožujka 2021. saznala da se AR i ĐR viđaju sa starijim mladićem. Pitala je njih dvije o tome, na što su joj rekle kako su se sa tim dečkom družile i da sa njim nije bilo neprimjerenih kontakata. Nakon toga, kontaktirala je oca PR i pitala ga ima li on saznanja o tom mladiću, no on joj nije odmah mogao ništa reći, a naknadno joj je javio kako navedena osoba nema 18 godina, kako su to tvrdile AR i ĐR, kao i da se navedena osoba zove CR. Našla je na Facebooku profil CR i vidjela da se doista radi o starijoj osobi te je po objavljenim fotografijama zaključila kako ima ženu i djecu i zbog navedenog je 18. ožujka 2021. pozvala AR na razgovor, a kojem razgovoru je bila prisutna i psihologinja škole, IRR. Pokazale su AR Facebook profil CR i pitale ju poznaje li navedenu osobu. AR je odgovorila da ga poznaje, da je on jedan od vlasnika od kojih je njena majka kupila kuću u kojoj sada žive, da je prijatelj njenog očuha i da često dolazi kod njih u kuću. Kroz razgovor sa žrtvom djetetom AR saznala je kako ju je optuženi CR više puta osobnim automobilom vozio kući iz škole, a kada ju je pitala je li bilo problema sa njim, rekla je kako je dva ili tri tjedna prije svog rođendana imala jednom spolni odnos sa njim i prema njenoj priči, optuženi je, dok ju je vozio kući, stao na osami i htio ju je poljubiti, na što ona nije pristala. Također je htio i „nešto više“, što je ona odbila. Tada ju je optuženi CR primio za ruke, digao ih iznad njene glave, nakon čega je, držeći joj ruke, legao na nju i tada su imali spolni odnos. Potvrdila je da je optuženi koristio zaštitu, a ona i kolegica nisu htjele dalje ispitivati o detaljima jer se radi o vrlo zatvorenom djetetu. Tijekom cijelog razgovora žrtva AR je plakala. Svjedokinja je dalje iskazala kako je sljedećeg dana dobila poruku ĐR kako ona i AR žele sa njom razgovarati i ĐR je došla u školu sa ocem, no AR nije bilo i nakon nekog vremena saznala je kako se AR nalazi na policiji, jer je cijeli slučaj prijavio Antonelin očuh. Svjedokinja GR iskazala je i da je od ĐR saznala da majka žrtve AR zna sadržaj razgovora između AR i pedagoginje i da je zbog toga jako vikala na AR i rekla joj kako je ona svemu kriva te da će ih sada zbog nje izbaciti iz kuće. GR je o sumnji na silovanje mlljt. AR izvijestila Policijsku postaju Bjelovar (str.116).

16.1. Iz iskaza svjedokinje GR proizlazi da je optuženi CR više puta osobnim automobilom vozio žrtvu dijete AR kući iz škole i da je dva ili tri tjedna prije svog rođendana žrtva dijete AR imala jednom spolni odnos sa optuženim CR, tako što je optuženi, dok ju je vozio kući, stao na osami i htio je poljubiti, na što ona nije pristala, a optuženik je htio i „nešto više“, što se prema iskazu svjedokinje GR odnosi na spolni odnos, koji je žrtva odbila, a tako je iskazala i svjedokinja ĐR, no tada je optuženi CR, prema iskazu svjedokinje GR, žrtvu primio za njene ruke, digao ih iznad njene glave, nakon čega je, držeći joj ruke, legao na nju i tada su imali spolni odnos.

17. Svjedokinja KR, zaposlena u Turističko-ugostiteljskoj i prehrambenoj školi Bjelovar, nastavnica u posebnom razrednom odjelu za pomoćna zanimanja, iskazala je (str.260-262) kako poznaje učenice AR i ĐR jer im predaje matematiku, a da se nešto događa između tih učenica i optuženog CR saznala je od učenika iz razreda kojima je razrednica i to onog dana kada je AR završila na policiji. Od učenika je saznala da su njih dvije u ljubavnom odnosu sa starijim gospodinom, za kojeg su joj kasnije rekli da se radi o optuženom CR.

17.1. Iz iskaza svjedokinje KR proizlazi da je žrtva dijete AR bila u kontaktu sa optuženim CR, o čemu saznanja ima od drugih osoba.

18. Svjedokinja IRR, stručna suradnica psiholog, u Turističko- ugostiteljskoj i prehrambenoj školi Bjelovar, iskazala je (str.264-266, 514), da je njezin prvi susret sa žrtvom djetetom AR bio negdje u veljači 2021., kada je bila na satu u njenom razredu na zamjeni i dok su razgovarali o obitelji i odnosima u obitelji, žrtva dijete AR je rekla kako je u ljubavnoj vezi sa dečkom iz njenog sela, koji ima 18 godina. Slijedećih dana saznala je kako je taj dečko puno stariji od AR te su joj učenici skrenuli pažnju kako su jednom vidjeli da se auto ljuljao, dok je sa tim dečkom u njemu bila žrtva dijete AR. Ta priča došla je i do stručne suradnice GR, zbog čega su njih dvije sa žrtvom djetetom AR obavile razgovor 18. ožujka 2021., kada je GR pokazala žrtvi djetetu AR FB profil imena „ CR“ i pitala ju poznaje li tu osobu pa je AR navela kako osobu poznaje, da zna da ima ženu i djecu, nakon čega je priznala da je sa njim bila u vezi i to da je jednom sa njim imala spolni odnos i da taj spolni odnos nije željela. Rekla je da se to dogodilo u osobnom automobilu, da mu je rekla da ne želi spolni odnos, no da je optuženi CR unatoč tome legao na nju i držao ju za zglobove na rukama, nakon čega je sa njom obavio spolni odnos, protiv njene volje i pristanka. Dok je to pričala primijetila je u Antonelinim očima suze, a na kraju se jako uzrujala i počela plakati. Učenica ĐR im je rekla kako poznaje optuženog CR i da je on bio Antonelin dečko, a za sebe je navela kako sa optuženim CR nije imala spolni odnos, već da se samo sa njim ljubila te je i ona smatrala kako je u vezi sa njim.

18.1. Iz iskaza svjedokinje IRR proizlazi da je žrtva dijete AR bila u vezi sa optuženim CR, da ju je optuženik dočekivao ispred škole i vozio na autobusni kolodvor u [adresa], u sedam sati uvečer, nakon škole i da je s njim jednom imala spolni odnos u osobnom automobilu, a da taj spolni odnos nije željela i da mu je rekla da ne želi spolni odnos, no da je optuženi CR unatoč tome legao na nju i držao ju za zglobove na rukama, nakon čega je sa njom obavio spolni odnos.

18.2. Iz iskaza svjedokinje IRR proizlazi gotovo identičan opis predmetnog događaja, kao i iz iskaza svjedokinje GR, budući se njima dvjema kao djelatnicama škole, povjerila upravo sama žrtva AR. Razlika u iskazima tih dviju svjedokinja samo je u činjenici opisa na koji točno način je optuženi CR držao za ruke žrtvu, je li stavio žrtvi ruke iznad ili iza glave, no u bitnome proizlazi iz oba iskaza svjedoka da je optuženik žrtvu uhvatio za ruke i držeći joj ruke kako se ne bi mogla braniti, jer spolni odnos nije željela, legao na nju i tada su imali spolni odnos.

19. Svjedokinja VR (str.396), djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa], u iskazu potvrđuje da je tadašnji Centar za socijalnu skrb Garešnica postupao u povodu obavijesti policije o predmetnom događaju, tako što je u lipnju 2021. psiholog obavio razgovor sa žrtvom djetetom AR i zaključio da je istoj potrebna psihološka pomoć, jer ista nakon predmetnog događaja ima posljedice i smetnje, a te smetnje joj otežavaju svakodnevno funkcioniranje, pri čemu je od psihologa svjedokinja saznala da žrtva nakon događaja ima noćne more i strah da joj se opet takvo nešto ne dogodi, kao i da osjeća krivnju, iako zna da nije kriva za događaj. Žrtvi psihološka pomoć nije pružena jer je majka žrtve rekla da to nije potrebno. Tijekom 2017. i 2018. izrečene su mjere stručne pomoći i potpore za obitelj žrtve AR i inače je bila teška suradnja s tom obitelji, jer se nisu odazivali na pozive.

19.1. Iz iskaza svjedokinje VR proizlazi da je postupajući po obavijesti policije o kaznenom djelu, zbog kojeg se tereti optuženik, u lipnju 2021. psiholog obavio razgovor sa žrtvom djetetom AR i zaključio da je istoj potrebna psihološka pomoć, jer ista nakon predmetnog događaja ima posljedice i smetnje, koje joj otežavaju svakodnevno funkcioniranje, a te smetnje se očito mogu dovesti u vezu sa događajem koji je žrtva dijete stvarno proživjela.

20. Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od DR (str.29) privremeno je oduzet mobilni telefon marke Samsung, koji koristi žrtva dijete AR. Tijekom istrage po nalogu suca istrage Županijskog suda u Bjelovaru od 14. travnja 2021., provedena je pretraga mobilnog telefona kojim se koristila žrtva dijete AR, kao i korisničkih računa na internetu i pretinaca elektroničke pošte, o čemu je sačinjen zapisnik o pretrazi pokretne stvari uz izdvojeni sadržaj na DVD mediju (str.232-255). Pregledom sadržaja koji je dobiven pretragom mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona], pronađena je komunikacija između korisnika žrtve djeteta AR i korisnika naziva BR, u kojoj komunikaciji, između ostalog, BR **.**.2021. u 20:33:37 piše žrtvi djetetu AR tekst: „jel to istina“, na što žrtva dijete AR istog dana u 21:14:42 odgovara: “A da nije istina nebi isla na Policiju“. Provedenom pretragom pronađena je i komunikacija između žrtve djeteta AR i optuženog CR, koji je koristio mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona]. Tako je pretragom mobitela žrtve pronađena komunikacija, u kojoj 26. veljače 2021. žrtvi djetetu AR dolazi poruka sa broja [broj telefona] CR u 13:04:36, „Ajd se slikaj“, zatim, u 13:04:40 „Možeš i sise“, zatim, u 13:21:02 kojoj piše:“Ocemo se sexat kasnije“. Nakon toga, istog dana 26. veljače 2021., žrtva dijete AR šalje optuženom CR, u 20:39:04 poruku sadržaja: „Nadam se da nisi ono napravio“, na što optuženi CR u 20:39:50 pita: „Koje“, a žrtva dijete AR u 20:40:06 odgovara: „Svrsio u mene“. Nakon što joj je optuženi CR u 20:40:58 odgovorio: “Ti si luda pa nisam“, žrtva dijete AR u 20:41:05 pita: “Reci mi da nisi molimmm teeee“, potom u 20:41:55 ga pita: „Jesi 100% siguran“, a optuženik u 20:43:59 odgovara: „Nisam na tebe sam“. Nadalje, istog dana žrtva dijete AR u 22:20:11 šalje poruku sadržaja „Kakav je bio S**X“, na što optuženi CR u 22:23:19 odgovara: „Dobar tebi“. Isto tako, dana 18. ožujka 2021. u 19:43:04 žrtva dijete AR napisala je poruku prema broju [broj telefona] OR: “Sutra cemo otic kod bedekovicke i reci cemo da ne prijavi CR“, zatim, 19. ožujka 2021.u 7:00:33 napisala je prema istom broju [broj telefona] „ OR“ poruku: “E danas idemo kod bedekovicke i reci cemo joj da ne zelimo da prijavi CR jer ako ga prijavi saznat ce njegova zena i nece htjet prodat ovu kucu u kojoj sam sad jer je to njegova kuca“. Nadalje, u komunikaciji sudionika korisnika broja [broj telefona] OR i vlasnika, žrtve djeteta AR, dana 19. ožujka 2021. u 9:20:03, žrtva dijete AR napisala je: „ C ti ces otic kod I dns i reci ces joj da ne zelim da prijavi CR jer ce me moji ispisat iz skole a ja to ne zelim Hvala J sta se nije nista desilo I reci ces joj da mi sa njim nemamo vise posla i da neće vise dolazit u BJ ZELIM SAMO DA GA NE PRIJAVE JER CE SAZNAT NJEGOVA ZENA I IMAT CU PROBLEMA IZBACIT CE NAS IZ KUCE AKO NJEGOVA ZENA SAZNA KLARA MOLIMMMM TEEEEEE POMOGNI MI DA ME NE ISPISU IZ SKOLE RECI JOJJ DA SE TO VISE NECE PONOVIT DA SMO JA TI I ON ZAVRSILI PRICU NE ZELIM DA IMAM PROBLEMA DOMA“.

20.1. Iz prethodno opisane komunikacije žrtve djeteta AR putem mobitela koji je bio predmetom pretrage, proizlazi da je žrtva BR, svom bratu, potvrdila toga dana kada je kazneno prijavljen optuženi CR, zbog kaznenog djela na štetu žrtve, da je istina to zbog čega je išla na policiju.

20.2. Također iz podataka dobivenih pretragom mobitela žrtve i to komunikacije između žrtve AR i optuženog CR od 26. veljače 2021., proizlazi da je optuženi od žrtve tražio spolni odnos te je i došlo do spolnog odnosa između optuženog i žrtve jer se njihova međusobna komunikacija odnosi upravo na spolni odnos, koji je bio vremenski najkasnije 26. veljače 2021., dakle, svakako prije petnaestog rođendana žrtve te žrtva, očito zabrinuta zbog moguće trudnoće nakon ovog vaginalnog spolnog odnosa, pita optuženog je li „svršio u nju“, no iz njegovog odgovora “Nisam na tebe sam“, proizlazi da je navedeni spolni odnos završio tako što je optuženik ejakulirao izvan spolnog organa žrtve djeteta AR.

20.3. Isto tako, iz podataka dobivenih pretragom mobitela žrtve i to komunikacije između žrtve djeteta AR i njezine prijateljice ĐR, proizlazi da je žrtva molila ĐR da odu do pedagoginje GR i od nje zatraže da ne prijavi optuženog CR, jer u slučaju ako ga prijavi, saznala bi njegova žena, a optuženi neće htjeti prodati kuću u kojoj je žrtva tada živjela, izražavajući i bojazan da će ih optuženik izbaciti iz kuće, da će ju roditelji ispisati iz škole i da će imati problema doma. Prema iskazu svjedokinje ĐR proizlazi da nije kontaktirala pedagoginju GR, na način kako je to od nje tražila žrtva dijete AR.

21. Iz specijalističkog nalaza liječnika ginekologa za žrtvu dijete AR od 19. ožujka 2021., utvrđeno je da je toga dana obavljen ginekološki pregled žrtve, prema kojem proizlazi kako je postavljena dijagnoza virgo contacta, odnosno da je himenalna opna perforirana i da je dijete AR imala spolni odnos.

22. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (str.333), proizlazi da žrtva dijete AR nema izabranog liječnika za zdravstvenu zaštitu žena, stoga nije bilo moguće, po prijedlogu obrane, utvrditi ginekološko stanje žrtve djeteta prije 19. ožujka 2021., kada je izvršen njezin, prethodno navedeni ginekološki pregled.

23. Provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje žrtve djeteta AR po stalnom sudskom vještaku Petru Škaviću (str.376-378). Prema nalazu i mišljenju vještaka Petra Škavića, nalaz ginekologa nije dokaz da je žrtva dijete AR bila silovana niti da je uopće prije navedenog pregleda imala spolni odnos s penetracijom muškog spolnog uda u rodnicu, pri čemu do oštećenja ili širenja himenalne opne dolazi ne samo prigodom spolnog odnosa, već i prigodom umetanja bilo kakvog predmeta u rodnicu, kao i tijekom fizički zahtjevnijih aktivnosti.

23.1. Vještak Petar Škavić je svoj nalaz i mišljenje obrazložio usmeno na raspravi 28. ožujka 2022. (str.392-394), navodeći kako predmetni nalaz ginekologa ne dokazuje da je žrtva dijete AR imala spolni odnos s penetracijom muškog spolnog uda, no on isto tako to ne isključuje.

23.2. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Petra Škavića kao objektivan, nepristran i dat sukladno pravilima struke, znanosti i vještine, a kako na isti ni stranke nisu imale primjedbe, sud je isto pročitao uz suglasnost stranaka. Iz navedenog nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka proizlazi kako nije isključeno da je žrtva dijete AR imala spolni odnos s penetracijom muškog spolnog uda u rodnicu. Kada se ovakav zaključak sudsko-medicinskog vještaka dovede u vezu sa prethodno navedenom komunikacijom putem mobitela, osobito komunikacijom između žrtve i optuženika, prema kojoj žrtva izražava bojazan od moguće trudnoće nakon ovog spolnog odnosa, kao i u vezu sa iskazima svjedokinja ĐR, GR i IRR, kojima se žrtva povjerila, proizlazi da je žrtva dijete AR upravo sa optuženim CR imala spolni odnos i to vaginalni spolni odnos, s penetracijom muškog spolnog uda u rodnicu, odnosno, vaginalni otvor. Općepoznata je činjenica da uslijed vaginalnog spolnog odnosa između muške i ženske osobe može nastupiti trudnoća ženske osobe.

24. Po nalogu suda provedeno je psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje žrtve djeteta AR, po vještakinji Prof.prim.dr.sc. JRR, dr. med., specijalistu psihijatru, subspecijalistu dječje i adolescentske psihijatrije i forenzične psihijatrije, stalnom sudskom vještaku medicinske struke-psihijatrije te dječje i adolescentske psihijatrije i vještakinji izv.prof.dr.sc. Danieli Šincek, stalnom sudskom vještaku za psihologiju.

25. Prema pisanom nalazu i mišljenju prethodno navedenih vještakinja iz lipnja 2022. (str.441-496), utvrđeno je da je žrtva dijete AR adolescentica u srednjoj fazi adolescencije, odrasla u složenim obiteljskim odnosima unutar višečlane obitelji, u kojoj je radi primarno očevog nasilničkog fizičkog ponašanja prema njezinoj majci i njegovog alkoholizma u nekoliko navrata intervenirala policija i centar za socijalnu skrb te kako se nasilje često odvijalo i ispred maloljetne djece, u obitelji su poduzete mjere obveznog nadzora i savjetodavnog rada socijalne skrbi, a nakon suicida brata i pokušaja suicida drugog brata, isto je dodatno psihički, emotivno i obiteljski narušilo odnose između članova obitelji i u disfunkcionalnom i stresnom razdoblju narušeni su odnosi između pojedinih članova obitelji, starija braća pokazivala su sklonost prekomjernom konzumiranju alkohola, ali i nasilnom ponašanju prema sestrama i braći pa je sestra VR izmještena u udomiteljsku obitelj, pri čemu se majka DR teško nosila sa takvom disfunkcionalnom obiteljskom situacijom te je i žrtva dijete AR trpjela posljedice takvog rizičnog ranog odrastanja, što je primarno utjecalo na njezin bazični osjećaj nesigurnosti, manjka bliskosti i samopouzdanja, uz uočene kognitivne poteškoće, intelektualna ograničenja i slabiju motiviranost za učenjem, radi čega je procijenjeno da je potrebno da školovanje nastavi po prilagođenom modelu školovanja. Odrastanje u primarnoj obitelji uz stambenu nesigurnost, stalno mijenjanje škola, stvaranje stalno novih mreža socijalne i vršnjačke podrške, agresivnost jednog roditelja, izostanak kontinuiteta pozitivnih poticaja u odgoju djece, rizični je čimbenik uz žalovanje kao reakcija na tragičan gubitak člana obitelji i dovelo je do toga da se žrtva dijete i sama osjećala nesigurno u svojoj obitelji, tražila bliskost i podršku kod prijatelja, ali i u odnosu na starijeg kao što je optuženi CR, a time se može opisati njezina potreba za dopisivanjem i pažnjom koju nije imala u bazičnoj obiteljskoj okolini, pažnja koju je iskazao prema njoj na način da ju je čekao ispred škole, nudio prijevoz kući, imponiralo joj je na način da time postigne određenu pozitivniju sliku o sebi, pred prijateljicom i ostalom djecom, a upravo radi toga što je dolazio u kuću, družio se s članovima obitelji i bio im poznat, kod žrtve je stvorio osjećaj sigurnosti da može sa njim se uputiti kući umjesto autobusom. U odnosu na optuženog CR žrtva dijete AR je dobno, psihološki, razvojno u kognitivnom, socijalnom, psihološkom, psihičkom smislu u neravnopravnom položaju, posebno ukoliko se uzme u obzir i činjenica da se radi i o kognitivno nezreloj, dobno dosta mlađoj osobi, koja i po svojoj tjelesnoj građi nije u mogućnosti se adekvatno oduprijeti u situaciji koja u tom trenutku ide njoj na štetu. Ona je adolescentica koja je psihološki procijenjena kao dijete sa određenim intelektualnim ograničenjima, radi čega je i nastavu pohađala po posebnom programu, dakle, radi se o dodatno osjetljivoj, vulnerabilnijoj skupini djece, koja su često i predmetom neprimjerenih ponašanja odraslih osoba, jer češće i doživljavaju odrasle osobe kao dobronamjerne, u pozitivnom svjetlu, što znači da sporije procesuiraju i eventualno alarm na opasnost od nečijeg ponašanja, što upravo radi toga i djecu s određenim poteškoćama u intelektualnom planu čini osjetljivijom i rizičnijom za neprimjerena postupanja od strane odraslih osoba. Pri vještačenju žrtva ponovno detaljno iznosi svoj doživljaj predmetnog događaja, kako se već ranije povjerila i u školi i prijateljici ĐR, ona opisuje u potpunosti okolnosti u svezi predmetnog događaja, s tim da postoje određena periferna odstupanja, primarno u odnosu na vremensku komponentu, ali se isto može objasniti protokom vremena, kao i stalnim i novim ispitivanjem, što je kod žrtve već stvorilo i određeni otpor i traumatizaciju, pri čemu događaj pozicionira u veljaču 2021., ali se ne može sjetiti točnog datuma, a isto se može i pri provođenju predmetnog vještačenja objasniti stupnjem njezinog aktualno psihičkog stanja, kada je bila vrlo uznemirena, plačljiva, emocionalno inkontinentna kao reakcija na iznošenje okolnosti događaja. Žrtva je prema mišljenju vještaka psihijatra sposobna samostalno, jasno, bez sugestibilnosti drugih osoba i bez konfabuliranja valjano i istinito svjedočiti o predmetnom događaju. Vezano uz iskaz žrtve, kada je negirala događaj i iskazala da je sve neistinito, taj iskaz je dan primarno radi pritiska okoline, posebno članova njezine obitelji, s obzirom na situaciju boravka u kući optuženog i činjenice da su dali kaparu i da neće imati gdje stanovati, što je kod žrtve razvilo snažan emocionalni pritisak i osjećaj krivnje. Žrtva nema dovoljno povjerenja u obitelj, što je razvidno i kod novog iskaza u kojem optužuje drugu odraslu osobu, da joj je slao neprimjerene poruke i da ju je pokušao neprimjereno dirati, što ukazuje na njezin osjećaj da nema dostatnu podršku obitelji u svoj situaciji. Žrtva iznimno pati, nakon događaja dolazi do niza promjena u njezinom načinu funkcioniranja, na način da opisuje smetnje sa snom, ima prisjećanja na traumatski događaj, naglašen strah od biti sama i strah uopće biti sama na otvorenom prostoru, teško kontrolira svoje emocije, boji se da bi joj se događaj mogao ponovno dogoditi, treba biti blizu druge osobe, osobito majke, slabo iskazuje radost, primarno je socijalno i općenito anksiozna i stalno napeta, a isto ukazuje da se radi o posttraumatskom stresnom poremećaju na sami predmetni događaj, koji joj je bio prvi i jedini do tada seksualni odnos, što je u psihološkom i psihičkom smislu još dodatna traumatizacija, čiji se negativni utjecaj može negativno odraziti na spolno i općenito emocionalno funkcioniranje žrtve. Kako fizički i psihički rast i razvoj žrtve nije okončan, upravo sam događaj ovakvog karaktera je značajan rizik za njezin normalni psihički razvoj i bilo kakav traumatičan događaj ovakve prirode primarno predstavlja rizik za normalan razvoj seksualnosti kod mlade osobe, koja upravo u ovim godinama iskazuje svoja spolna obilježja, pripadnost drugom ili istom spolu, iskustva koja mogu biti dobra ili loša i koja na kraju razvoja mogu završiti kao zdrav odnos prema seksualnosti ili kao patološki prema seksualnosti. Predmetni događaj je za žrtvu ozbiljan čimbenik rizika, ukoliko joj se ne osigura kvalitetna psihološka podrška, za nemogućnost ostvarivanja zdravih nego patoloških ljubavnih odnosa kroz odraslu dob, gubitak interesa za seksualnost i pretjerano seksualno ponašanje, kao i nepovjerenje, manjak bliskosti i straha od novih emocionalnih veza i odnosa općenito, uz naglašen osjećaj vlastite krivnje, pojačavanja depresivnosti i u konačnici i rizik od suicidalnosti, odnosno, suicida. Traumatiziranost žrtve vidljiva je primarno kroz traumatizaciju od strane njezine primarne obitelji da povuče iskaz, no u iskazu žrtve se ne uočavaju znaci osvetoljubivosti niti njezini kognitivni kapaciteti omogućavaju joj da osmišljava plan osvete koja bi uključivala izmišljanje takvog događaja. Zaključno, žrtva dijete AR nema simptome koji ukazuju da pati od teže duševne bolesti, poremećaja osobnosti, mentalne retardacije ili ovisnosti, koji bi mogli utjecati na njezinu sposobnost da daje valjan i istinit iskaz pred sudom i sukladno svojim intelektualnim kapacitetima i razinom duševne zrelosti, sposobna je samostalno i vjerodostojno iskazivati pred sudom i interpretirati predmetni događaj, kod žrtve nema znakova konfabulacije ili sugestibilnosti koji bi mogli utjecati na njezin iskaz, jedino je uočljiva sugestibilnost od strane članova uže obitelji u kontekstu da povuče iskaz i tužbu, a taj utjecaj primarne obitelji je dodatna traumatizacija za žrtvu, ali ne u smislu da ju ograničava u sposobnosti da je sposobna vjerodostojno i istinito svjedočiti pred sudom. Žrtva je s obzirom na predmetni događaj razvila simptome koji ukazuju na posttraumatski stresni poremećaj u odnosu na sami događaj, uz naglašenu depresivnost, anksioznost i fobični obrazac u ponašanju, a navedene psihičke smetnje ne utječu na njezinu sposobnost davanja iskaza pred sudom. Žrtvu je potrebno s obzirom na njezinu razvojnu dob, specifičnost samog predmetnog događaja i psihičku patnju koju opisuje nakon događaja, što prije uključiti u tretman po psihologu i dječjem psihijatru, uz podršku i savjetodavni rad unutar obitelji od službe socijalne skrbi. Prema zaključku psihologa, žrtva dijete AR pokazuje znakove traumatiziranosti i to otežano spavanje, izbjegavajuća ponašanja, strahove pri zamjeni auta koji ju podsjeti na auto optuženog, zastoj u uobičajenom adolescentskom razvoju, početne teškoće u romantičnim odnosima, strah da će joj optuženi na neki drugi način moći nauditi ponovno, prepoznaje ju se kao žrtvu, što je vidljivo iz napada ČR na nju (ne zna se obraniti, nema ju tko zaštititi, majka i obitelj nisu dovoljno stali na njenu stranu u ovom događaju, spoznaja da treba radi većeg dobra šutjeti ili netočno iskazivati o traumatskom događaju koji je doživjela), ne može uopće govoriti o događaju, a da se ne uznemiri značajnije-tada odgovara uglavnom kad joj se postave pitanja s alternativama. Žrtva je na razini same gornje granice blage intelektualne onesposobljenosti prema graničnoj inteligenciji, što se tiče njezinog kognitivnog funkcioniranja. Dok njeno intelektualno funkcioniranje omogućuje da vjerodostojno svjedoči, žrtva vjerojatno nije dovoljne imaginacije i nema tu razvijenost sposobnosti planiranja da bi izmislila cijeli ovaj događaj (npr. kao oblik osvete ĐR ili optuženom), već je samo negirala pri posrednom svjedočenju događaj. U tom smislu žrtva može vjerodostojno iskazivati i interpretirati događaje pod uvjetom da se rječnik prilagodi njenim sposobnostima i da nije izložena pritiscima iz okoline da izmjeni iskaz, njene kompetencije su zadovoljavajuće za svjedočenje, važno je da joj se osigura podrška i da ne bude izložena postupcima koji će joj još dodatno otežavati proživljeno, ima kredibilitet za svjedočenje i nije uočena sklonost konfabuliranju događaja, žrtva nastoji logično i racionalno objasniti sve događaje u životu, realistična je, a izmjene su određene uobičajenim funkcioniranjem ljudskog pamćenja i motivirane jakim izravnim pritiscima kojima je žrtva bila izložena, no žrtva je svjesna da je tada iskazivala drugačije zbog straha, a ne da nije bila svjesna što se stvarno dogodilo. Traumatiziranost ne utječe na iskazivanje, osim dijela kada je žrtva bila izložena izravnim pritiscima, koji su bili dovoljno jaki da dovedu do izmjena iskaza i njezine majke i očuha pa tako i iskaza žrtve koja ovisi o majci i očuhu, a svi su ovisili o optuženom da imaju gdje živjeti i da brat žrtve ima posao.

26. Obrana je prigovorila provedenom vještačenju žrtve, smatrajući da su vještaci iznijeli mišljenje o krivnji optuženog i razlozima zašto žrtva iskazuje na neki način te da je povrijeđen čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“-Međunarodni ugovori 18/97,6/99-proč.tekst, 8/99,-ispr., 14/02, 1/06, 13/17), na način da su vještaci iskazali svoju pristranost, iznoseći svoja osobna uvjerenja i prekoračili ovlasti dane u nalogu suda te proveli intervju s majkom žrtve i inkorporirali intervju u nalaz i mišljenje, a da sud nisu obavijestili o namjeri intervjuiranja majke žrtve i namjeri inkorporiranja tog intervjua u nalaz i mišljenje, upustili se u ocjenu vjerodostojnosti svjedoka, u procjenu činjenica i dokaza i time proveli paralelni dokazni postupak pa za obranu optuženog cjelokupno vještačenje predstavlja nezakonit dokaz te je predloženo izuzeće vještaka, kao i izdvajanje nalaza i mišljenja vještaka kao nezakonitog dokaza.

27. Prijedlog obrane za izuzeće vještaka prof.prim.dr.sc. JRR i izv.prof.dr.sc. Daniele Šincek odbijen je na raspravi 14. veljače 2023., na temelju čl. 37. st. 2. Zakona o kaznenom postupku. Odredbama čl. 308. do čl. 328. Zakona o kaznenom postupku propisano je provođenje dokaza vještačenjem pa je tako u čl. 311. Zakona o kaznenom postupku određeno koji su razlozi za izuzeće vještaka, prema kojemu se za vještaka se ne može uzeti osoba koja ne može biti ispitana kao svjedok ili koja je oslobođena dužnosti svjedočenja ili osoba prema kojoj je kazneno djelo počinjeno ili osoba koja je s tužiteljem, optuženikom ili oštećenikom zaposlena u istom državnom tijelu ili kod istog poslodavca, a neće se uzeti za vještaka, u pravilu ni osoba koja je ispitana kao svjedok. Kako nije utvrđeno postojanje niti jednog od predviđenih razloga za izuzeće vještaka, navedeni prijedlog za izuzeće vještaka je odbijen.

28. Na istoj raspravi, 14. veljače 2023., ispitane su vještakinje prof.prim.dr.sc. JRR i izv.prof.dr.sc. Daniela Šincek (str.555-560) te ostajući kod pisanog nalaza i mišljenja, očitovale su se na pitanja suda i stranaka. Tako vještakinja psiholog navodi da nalog suda za vještačenje nije uključivao razgovor s majkom, no razgovor s majkom je dio psihologijskih pa i psihijatrijskih metoda i tehnika kojima se dolazi do odgovora na ostale zadatke koje je sud naložio. Vještaci nisu prikupljali podatke od odgojnih i obrazovnih institucija, budući je uvidom u spis i iz heteroanamnestičkih podataka dobivenih od majke žrtve, prikupljena dovoljna količina informacija, koje uključuju i podatke nekih od djelatnika odgojno-obrazovnih institucija. Vezano za zaključak iz točke 18. pisanog nalaza i mišljenja (str.473), da je majka žrtve radi straha od toga da će biti izbačeni iz kuće, odbila povjerovati u navedeni događaj, a kasnije je iskazala da vjeruje svom djetetu i da stoji iza nje, vještakinja psihijatar nadalje navodi da isti zaključak proizlazi iz provedenog psihijatrijskog kliničkog intervjua sa žrtvom, prema kojem su postojali pritisci na žrtvu od strane okoline, članova njezine obitelji, tako što je u obitelji bila napeta atmosfera, bili su u kući optuženog i bojali su se da će zbog istoga biti izbačeni iz kuće, a brat žrtve je bio zaposlen kod obitelji optuženog i cijela obitelj je bila ovisna o optuženom, a do socijalnog pritiska je došlo tako što je žrtva dijete iz interakcija članova obitelji s njom i međusobno, jasno doživjela da se od nje očekuje da promijeni izjavu. Nadalje, prema vještacima, došlo je do promjena u psihičkom funkcioniranju žrtve, upravo s obzirom na predmetni događaj, a iako ne postoje podaci da je žrtva ranije liječena ili obrađivana po psihologu odnosno psihijatru i ne postoje podaci o ranijim psihičkim bolestima, anamnestički podaci o dosadašnjem školovanju, socijalizaciji, funkcioniranju žrtve unutar obitelji i izvan obitelji ne ukazuju da je žrtva ranije imala neka značajna psihopatološka odstupanja za koje bi bilo potrebno liječenje ili psihološki suport žrtve.

29. Nakon toga, na nastavljenoj raspravi 6. ožujka 2023. (str.573-575), tijekom dokaznog postupka, nakon očitovanja stranaka, rješenjem ovog suda poslovni broj Kzd-7/2021-89 od 6. ožujka 2023., odbijen je prijedlog obrane za izdvajanje iz spisa kao nezakonitog dokaza pisanog nalaza i mišljenja vještaka prof.prim.dr.sc. JRR i izv.prof.dr.sc. Daniele Šincek te usmeno iznesenog na raspravi 14. veljače 2023., a navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske poslovni broj: I Kžzd-18/2023-4 od 3. svibnja 2023. (str.595). Stoga, nalaz i mišljenje vještaka psihijatra i psihologa koji su proveli psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje žrtve djeteta, po stavu suda, nije nezakonit dokaz.

30. U odnosu na konkretne prigovore koje iznosi obrana u smislu nezakonitosti dokaza, sud zaključuje da se ne radi o prigovorima kojima se osporava zakonitost provedenog dokaza, već se radi o prigovorima koji se odnose na vjerodostojnost dokaza, nalaza i mišljenja vještaka koji su vještačili žrtvu, kojim prigovorima obrana izražava svoje nezadovoljstvo činjenicama utvrđenima provedenim vještačenjem i osporava vjerodostojnost provedenog dokaza vještačenjem. Obrana je ustrajala kod prigovora na provedeno vještačenje (str.660, 689-690, 693), smatrajući da su vještaci ocjenjivali istinitost iskaza žrtve te su izašli izvan okvira naloga o vještačenju, s obzirom da su proveli intervju s majkom žrtve i to ne radi dobivanja heteroanamnestičkih podataka o žrtvi, već o okolnostima događaja za koji se tereti optuženik. Na raspravi održanoj 21. veljače 2024. branitelji optuženog predložili su provođenje novog vještačenja žrtve, pri čemu smatraju kako provedeno vještačenje nije provedeno po pravilima struke i nisu bili suglasni s čitanjem istog.

31. Na zadnjoj raspravi održanoj 26. veljače 2025. stranke su bile suglasne sa čitanjem svih provedenih dokaza pa tako i sa čitanjem nalaza i mišljenja vještaka psihijatra i psihologa koji su vještačili žrtvu. Sukladno odredbama čl. 431. st. 1. i st. 2. Zakona o kaznenom postupku suglasnost stranaka nije niti bila potrebna za čitanje nalaza i mišljenja vještaka po provedenom psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju žrtve, budući su vještakinje usmeno i neposredno obrazložile svoj pisani nalaz i mišljenje na održanoj raspravi te su stranke imale pravo postavljati pitanja i vještakinje su i odgovorile na sva pitanja suda i stranaka, a njihovi odgovori zabilježeni su u zapisniku o raspravi koju vodi sud, dakle, u zapisnik su u bitnome unesene izjave osoba koje se na raspravi ispituju.

32. S obzirom na sve prethodno navedeno, sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka psihijatra i psihologa, koji su proveli psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje žrtve djeteta AR, kao objektivan, nepristran i dat sukladno pravilima, struke, znanosti i vještine. Odbijen je kao nevažan, prijedlog obrane za provođenje novog vještačenja žrtve, jer za time nema potrebe, budući su vještakinje koje su provele vještačenje žrtve u dosadašnjem tijeku postupka, vještačenjem utvrdile sve okolnosti i sve činjenice odlučne u ovom postupku i novim vještačenjem ne bi se utvrdile neke nove odlučne činjenice, a osim toga, novim vještačenjem bi se dodatno traumatizirala žrtva, s obzirom da je žrtva do sada ispitivana u policiji prilikom podnošenja kaznene prijave, zatim, na dokaznom ročištu kod suca istrage, kao i prilikom provođenja vještačenja žrtve. Vještaci su detaljno opisali na čemu temelje vještačenje i kako su vještačenje proveli i to vještak psihijatar na temelju uvida u cjelokupni spis predmeta, uključujući i pribavljeni karton pacijenta za žrtvu (str.344- 345), zatim, na temelju psihijatrijskog razgovora i obrade žrtve djeteta AR te psihijatrijskog razgovora s majkom mlljt. AR, DR, radi dobivanja anamnestičkih podataka i uvida u okolnosti u svezi događaja, zatim, na temelju interpretacije samoocjenskih skala za procjenu anksioznosti, depresivnosti i suicidalnosti te sintezom i podataka dobivenih nalazom vještaka psihologa, dok vještak psiholog vještačenje temelji na uvidu u spis, zabilješke na početku psihijatrijskog vještačenja te na psihologijskom pregledu (intervju, opažanje i psihologijsko testiranje) provedenom 5. lipnja 2022. od 13,00 do 17,00 sati. Vještaci su sačinili pisani nalaz i mišljenje, koje su obrazložili detaljno, jasno i potpuno, usmeno i neposredno na raspravi te su odgovorili na sva pitanja suda i stranaka. Vještakinje su ocjenjivale sposobnost vjerodostojnog iskazivanja žrtve, a ne vjerodostojnost iskaza žrtve. Vještačenje je provedeno sukladno pravilima struke, o čemu su se očitovale i same vještakinje, tako da intervju s djetetom žrtvom AR i majkom žrtve DR, ujedno zakonskom zastupnicom djeteta koje je maloljetno, predstavlja metodu u provođenju ove vrste vještačenja i kroz razgovor s majkom dobiveni su heteroanamnestički podaci, potrebni za provođenje vještačenja žrtve djeteta, pri čemu je nalog vještacima bio da vještačenje provedu na temelju uvida u sudski spis i pregleda žrtve te su vještaci osim pregleda žrtve i razgledali spis predmeta, u kojem se, između ostalog, nalazi i zapisnik o ispitivanju majke žrtve kao svjedoka, a tako i iskaz majke žrtve kao svjedoka dan na raspravi. Stoga je neosnovan prigovor obrane da su vještaci ocjenjivali istinitost iskaza žrtve i da su izašli izvan okvira naloga o vještačenju te da su proveli intervju s majkom žrtve i to ne radi dobivanja heteroanamnestičkih podataka o žrtvi, već radi dobivanja podataka o okolnostima događaja za koji se tereti optuženik. Za obranu je isto tako sporno i upitno je li žrtva nakon događaja uključena u savjetovanje ili psihološku pomoć, no po ocjeni suda, za provedeno vještačenje nije odlučno znaju li vještaci provodi li se sada savjetovanje žrtve i pruža li se žrtvi psihološka pomoć, kada i gdje, jer su se vještaci očitovali o preporuci i potrebi pružanja psihološke pomoći žrtve, pri čemu u spisu postoji podatak da je i od strane socijalne službe u [adresa] još 2021. žrtvi i majci žrtve nuđeno savjetovanje i pružanje psihološke pomoći, što je majka žrtve tada odbila, smatrajući isto nepotrebnim, a hoće li u budućnosti žrtva i majka žrtve koristiti to pravo i preporuku, za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom kaznenom postupku, za ovaj sud, nije odlučno.

33. Uzimajući u obzir provedeno vještačenje i kada se isto dovede u vezu sa iskazom same žrtve AR, danom na dokaznom ročištu kod suca istrage ovog suda, sud zaključuje da žrtva dijete AR kao svjedok, svojim iskazom nije željela teretiti optuženog CR, iako ona pri psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju i vještakinjama ponovno detaljno iznosi svoj doživljaj predmetnog događaja, kako se već ranije povjerila u školi prijateljici ĐR i djelatnicima škole GR i IRR i opisuje u potpunosti okolnosti u svezi predmetnog događaja, koji vremenski pozicionira u veljaču 2021. Po stavu suda, žrtva dijete kao svjedok događaj u iskazu negira, navodeći da se spolni odnos nije dogodio, upravo zbog pritiska članova njezine obitelji i to majke i očuha, jer su boravili u kući optuženog i dali kaparu za kupnju njegove kuće, a prijavljujući optuženog postojala je bojazan žrtve i članova njezine obitelji da neće imati gdje stanovati, što je kod žrtve stvorilo snažan emocionalni pritisak i osjećaj krivnje. Sud prihvaća iskaz žrtve o okolnostima poznavanja optuženog, dopisivanja s optuženim i voženja žrtve u osobnom automobilu s optuženim i kada se isto dovede u vezu s činjenicama o kojima su iskazivale identično svjedokinje ĐR, GR i IRR, kojima se žrtva povjerila o činjenicama spolnog odnosa uz primjenu sile, a koje činjenice žrtva kao svjedok u iskazu prešućuje, može se zaključiti iz iskaza svjedokinja kojima se upravo sama žrtva povjerila i koje imaju posredna saznanja, da je između optuženog i žrtve doista izvršen spolni odnos uz primjenu sile. Provedeno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje žrtve također potvrđuje da je između optuženog i žrtve doista izvršen spolni odnos uz primjenu sile, jer se žrtva povjerila i vještacima, a vještaci su utvrdili postojanje traumatiziranosti žrtve uslijed samog događaja i uslijed pritisaka kojima je žrtva bila izložena od strane članova obitelji nakon kaznenog prijavljivanja optuženog zbog predmetnog događaja na štetu žrtve. Vještačenjem žrtve nije utvrđeno postojanje znakova osvetoljubivosti žrtve prema optuženiku niti joj njeni kognitivni kapaciteti omogućavaju da osmišljava plan osvete, koja bi uključivala izmišljanje takvog događaja. Iz navedenog proizlazi kako iskazivanjem žrtve kao svjedoka o postojanju ljubomore prijateljice ĐR, kao razlogu izmišljanja događaja spolnog odnosa sa optuženim, žrtva samo i isključivo ne želi teretiti optuženika za kazneno djelo, što ne znači da spolnog odnosa nije bilo. S takvim negiranjem kaznenog djela optuženog u iskazu žrtve kao svjedoka, može se povezati i iskaz majke žrtve, DR, koja također govori o međusobnoj ljubomori između žrtve i ĐR, navodeći da su njih dvije imale dogovor da lažno terete optuženog za silovanje, jer su obje htjele biti u vezi s njim, a također i iskaz očuha žrtve, TR, koji također iskazuje da je žrtva izmislila da ju je optuženi silovao, kako bi prijateljice odvratila od optuženog. Sudu je neprihvatljiv takav iskaz svjedokinje DR i iskaz svjedoka TR, kada tvrde da je žrtva izmislila počinjenje kaznenog djela optuženog na štetu žrtve i da im je rekla da je to izmislila. Sud ne prihvaća kao vjerodostojne i istinite iskaze svjedoka DR i TR, jer su suprotni iskazima svjedokinja kojima se žrtva povjerila, suprotni jasnoj komunikaciji žrtve putem mobitela, suprotni provedenom sudsko-medicinskom vještačenju o ginekološkom stanju žrtve na dan prijavljivanja kaznenog djela, ali i provedenom psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju žrtve, jer je upravo sama žrtva vještakinjama opisala predmetni događaj spolnog odnosa, na način kako je događaj opisala i osobama kojima se povjerila. Prema vještakinjama žrtva je sposobna vjerodostojno iskazivati. Stoga, sud iskaz žrtve prihvaća o okolnostima o kojima je iskazivala, a odnose se na poznavanje i kontakte žrtve sa optuženikom. Sud zaključuje da žrtva dijete kao svjedok, isključivo zbog pritisaka članova obitelji, majke DR i očuha TR, u svom iskazu na sudu nije teretila optuženika za kazneno djelo, već je negirala događaj u kojem je došlo do spolnog odnosa uporabom sile, iako se već ranije drugim osobama povjerila o tom događaju. Osim toga, u komunikaciji putem mobitela žrtva je sa optuženim izmjenjivala pisane poruke, čiji sadržaj upućuje upravo na zaključak o obavljenom spolnom odnosu žrtve i optuženog i da je predmetni događaj bio u veljači 2021., dakle prije petnaestog rođendana žrtve. Činjenica što svjedokinja ĐR govori o događaju u ožujku 2021., na nekom mjestu različitom od mjesta koje je žrtva opisala djelatnicama škole, ne znači da njezin iskaz nije vjerodostojan, u smislu da je bilo spolnog odnosa između optuženika i žrtve, kada se uzme u obzir iskaz oca ĐR, svjedoka MR, koji je iskazao da ĐR u školu ide po posebnom programu i ima poteškoća pri vremenskom određivanju događaja, u smislu, kada je što bilo. Što se tiče doba dana kada se dogodio predmetni spolni odnos, prema svjedokinji IRR proizlazi da se spolni odnos dogodio iza 19,00 sati, jer je žrtva u školi inače bila u tjednu na nastavi do 19,00 sati navečer, nakon čega je iz škole izlazila i odlazila na autobus pa kući, a nekada ju je optuženik vozio kući nakon škole u svom osobnom automobilu. Po vještakinjama psihijatru i psihologinji koje su vještačile žrtvu, da je došlo do spolnog odnosa između optuženog i žrtve, ukazuje i traumatiziranost žrtve uslijed događaja i uslijed pritisaka članova obitelji na žrtvu da ne tereti optuženika, pri čemu traumatiziranost žrtve ne utječe na iskazivanje žrtve, osim dijela kada je žrtva bila izložena izravnim pritiscima majke i očuha.

34. Sačinjena je socijalna anamneza za žrtvu dijete AR, pri tadašnjem Centru za socijalnu skrb Garešnica od 23. veljače 2022. i Centru za socijalnu skrb Bjelovar od 14. ožujka 2022. (str.357-361, 384-390).

35. Prema socijalnoj anamnezi Centra za socijalnu skrb Garešnica od 23. veljače 2022., majka žrtve DR, prvu bračnu zajednicu zasnovala je s pok. SR, u kojem braku je rođeno devetero djece, Š, UR, A, D, BR, VR, ZR, AR i ĆR. DR je zasnovala je izvanbračnu zajednicu sa TR tijekom 2020. i zajedno s djecom AR, ZR i VR doselila u njegovo kućanstvo, u [adresa]., u kuću vlasništvo CR. U svezi predmetnog događaja na štetu mlljt. žrtve djeteta AR, razgovor sa DR obavljen je 9. travnja 2021., kada se obvezala dovesti na razgovor mlljt. AR u Centar za socijalnu skrb Garešnica, no nakon toga je bilo izrazito teško ponovno stupiti u kontakt s DR, nije se odazivala na telefonske pozive ni pisane pozive radi dovođenja mlljt. AR na razgovor, pri čemu su djelatnici istog Centra odlazili u više navrata na terenske izvide, kako bi se dogovorili s DR ili razgovarali na terenu s mlljt. AR te je pri zadnjem posjetu dogovoreno da DR po završetku nastave dovede žrtvu dijete AR na razgovor, koji je i obavljen tek 16. lipnja 2021.

35.1. Iz navedene socijalne anamneze proizlazi kako je žrtva sa članovima obitelji u vrijeme događaja, tijekom veljače 2021., živjela u kući koja je vlasništvo optuženika, pri čemu je upravo zbog nesuradnje majke žrtve, DR, razgovor sa žrtvom od strane stručnih osoba socijalne skrbi obavljen tek četiri mjeseca nakon događaja, što govori u prilog zaključku da majka žrtve nije pružala adekvatnu podršku vlastitom djetetu, na čiju štetu je počinjeno kazneno djelo od strane poznate, odrasle, muške osobe, a razlog je bio upravo u činjenici boravka obitelji žrtve u kući optuženog.

36. Prema službenoj bilješki psihologa UR, stručnog suradnika u tadašnjem Centru za socijalnu skrb Garešnica od 8. srpnja 2021. (str.410-412), postupajući nakon obavijesti policije, u više navrata pokušalo se stupiti u kontakt sa žrtvom i njezinom majkom te su po završetku nastave **.**.2021., DR, majka žrtve djeteta AR i dijete AR pristupile na razgovor, u svezi predmetnog događaja, kada je DR savjetovana da za AR može zatražiti psihološku pomoć te da bi bilo dobro da se što prije presele iz kuće vlasništvo optuženog CR, u kojoj žive, a da je u razgovoru **.**.2021. DR navela kako još nisu preselili i da su povukli kaznenu prijavu protiv optuženog CR. Prema bilješci psihologa žrtva dijete AR doima se kao povučena djevojka, zatvorenog je stava tijela, djeluje anksiozno i na pitanja odgovara kratko te pokazuje dosta simptoma akutnog stresnog poremećaja, no nije željela pričati o događaju spolnog zlostavljanja jer joj je teško pričati o tome. Tako prema bilješci psihologa žrtva dijete AR nakon događaja ima noćne more, sanja da joj se ponovno događa da je netko spolno zlostavlja, često joj se vraćaju sjećanja na događaj te ju je strah da se to ne ponovi, boji se da bi netko drugi mogao to napraviti i misli o proživljenoj traumi više puta dnevno te ne zna kako se s time nositi, a kada mora proći pored polja gdje se desio traumatični događaj okrene glavu te joj tada srce jače kuca, a isto tako, pokušava izbjeći stvari koje ju podsjećaju na događaj i ponekad se osjeća krivom, iako zna da nije kriva, a od tužbe je odustala jer optuženi CR ima ženu i djecu te smatra da se trebaju preseliti iz njegove kuće.

36.1. I iz navedenih podataka psihologa stručnog suradnika socijalne skrbi proizlazi postojanje proživljene traume žrtve, a pri razgovoru obavljenom u vrijeme dok je obitelj žrtve još živjela u kući optuženika, žrtva nije željela pričati o navedenom događaju spolnog zlostavljanja jer joj je bilo teško pričati o tome, no prema onome što mu je žrtva dijete AR navela, psiholog je zaključio da žrtva pokazuje dosta simptoma akutnog stresnog poremećaja, povezanih s predmetnim događajem koji je prijavljen policiji.

37. Prema socijalnoj anamnezi Centra za socijalnu skrb Bjelovar od 14. ožujka 2022., za žrtvu dijete mlljt. AR utvrđeno je da je za obitelj SR i RR, sada DR, sačinjena socijalna anamneza 27. veljače 2017., u svezi službenog postupanja prema istima, počev od 2005., kada je zaprimljena pismena obavijest Osnovne škole Nova Rača, kojom se traži uvid u obiteljsku situaciju nakon izostanka suradnje roditelja te je najprije izrečena mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi šest mjeseci, zbog zanemarivanja brige o školovanju djece te potrebe pomoći u odgoju, potom je rješenjem istog Centra od 14. lipnja 2011. izrečena mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi u trajanju jedne godine, a nadzor je produžen još godinu dana jer je roditeljima bila i dalje potrebna pomoć i poticaj, kada je mlljt. AR krenula u prvi razred osnovne škole, mlljt. BR u sedmi razred osnovne škole, a D u srednju školu. Također je bilo intervencija zbog nasilja u obitelji i zanemarivanja brige o djeci te majčine neadekvatne reakcije, pri čemu nije uočena potpora mlljt. djetetu VR, već je majka DR jasno izražavala stav slaganja s postupcima mlljt. UR prema sestri i negirala nasilje, kada je brat prema sestri bio verbalno i fizički nasilan, tako da je rješenjem istog Centra od 31. ožujka 2017. roditelju RR određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi prema djeci VR, AR i HR u trajanju jedne godine, s ciljem pomoći majci u razumijevanju dječjih potreba, da realno sagleda svoje roditeljske kapacitete te prihvati podršku tog Centra. RR sada DR, sklopila je brak sa CH u prosincu 2017., a prema zaključku stručnog tima od 18. siječnja 2018. voditelj mjere nadzora preporučio je prekid mjere stručne pomoći i potpore majci DR, jer nije zabilježeno negativnih odgojnih postupaka u obitelji te je doneseno i rješenje o prekidu provođenja mjere, a o obitelji RR dalje nije bilo saznanja sve do ožujka 2022., kada je na zahtjev Županijskog suda u Bjelovaru u svezi ovog kaznenog postupka napravljen izvid u obitelji. Nakon smrti IH, DR preselila je u [adresa], u kuću vlasništvo CR, u kojoj je živjela s partnerom TR do početka 2022., kada se i vratila u [adresa].

37.1. Iz prethodno navedene socijalne anamneze proizlazi složena obiteljska situacija u obitelji u kojoj je žrtva odrastala, tako da je majci žrtve DR, zbog izostanka suradnje roditelja sa školom, izrečena mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi, a kasnije je bila određena i mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi prema djeci VR, AR i HR, između ostalog, s ciljem pomoći majci u razumijevanju dječjih potreba i da realno sagleda svoje roditeljske kapacitete. S podacima ove socijalne anamneze može se dovesti u vezu činjenica utvrđena vještačenjem žrtve po psihijatru i psihologu, o disfunkcionalnoj obiteljskoj situaciji u kojoj je žrtva odrastala i da majka žrtve DR nije pružila podršku žrtvi djetetu AR ni sada u vezi ovog konkretnog događaja, pokušavajući u svom iskazu prikazati da je žrtva događaj izmislila te je majka žrtve, zajedno sa očuhom žrtve, očito utjecala na žrtvu da i sama žrtva kao svjedok na sudu, u svom iskazu negira kazneno djelo optuženog.

38. Prema izvješću Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Garešnica, za optuženog CR (str.649-651), proizlazi da je završio osnovnu školu, nezaposlen je i bavi se nadničarskim poslovima u šumarstvu, živi u izvanbračnoj zajednici sa ŠR od 2013. te u kućanstvu živi sa izvanbračnom suprugom i četvero maloljetne djece, u kući u vlasništvu izvanbračne supruge. Obitelj ostvaruje prihod od doplatka za djecu i rodiljne naknade izvanbračne supruge te od povremenog nadničarskog posla, s tim što su od 2015. do 2019. ostvarivali pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Članovi obitelji su nenarušenog zdravlja, a odnosi u obitelji su skladni.

39. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (str.764-765), optuženi CR, rođen **.**.1996.,sada u dobi od 29 godina života, bio je do sada prijavljen na mirovinsko osiguranje samo u razdoblju od 26. listopada 2023. do 31. listopada 2023. i to u radnom odnosu kod privatnog poslodavca, na određeno nepuno radno vrijeme. Iz navedenog proizlazi da optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a tako i danas, nema prijavljen stalni radni odnos.

40. Provedeno je psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optuženog CR po stalnom sudskom vještaku Prim.dr.sc. Mariji Kudumija Slijepčević uz sudjelovanje psihologa profesora ER, kojim vještačenjem je prema nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno da je optuženik prosječno inteligentan i bez simptoma psihoorganiteta te ne iskazuje simptome duševne bolesti ili poremećaja ili ovisnosti i nema dokaza ni kriterija na osnovu kojih bi se mogla postaviti dijagnoza pedofilije, pri čemu ukoliko mu se dokaže počinjenje kaznenog djela, ne nalazi se psihopatologije koja bi utjecala na njegove sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom tempore criminis, odnosno, optuženik je bio ubrojiv i raspravno je sposoban. Prema mišljenju vještaka specijalista psihijatra kod optuženika se ne nalazi psihoorganskih oštećenja, u psihičkom statusu nisu uočena odstupanja, nema naznaka sumanutih ideja ni halucinatornih doživljavanja te nisu utvrđene aberantne crte ličnosti, a anamnestički, s obzirom na raniju osuđivanost i nezapošljavanost te ako se potvrdi počinjenje ovog kaznenog djela, tada se radi o disocijalnim crtama ličnosti, no za sada nema dovoljno kriterija na osnovu kojih bi se mogla postaviti bilo koja dijagnoza poremećaja ličnosti. Prema zaključku psihologa optuženi je osoba prosječnog nivoa općeg intelektualnog funkcioniranja, urednih je mnestičkih i izvršnih funkcija i reaktivno je tjeskoban te neupadne strukture ličnosti. Dijagnoza pedofilije se postavlja kada osoba ima ponavljajuće, intenzivne, seksualno uzbuđujuće fantazije, nagone ili ponašanja koja uključuju dijete ili djecu, osoba je jako uznemirena ili smanjene funkcionalnosti ili djeluje u skladu sa svojim nagonima, osoba je 16 godina ili starija i starija je pet ili više godina od djeteta koje je predmet fantazija ili djelovanja, pri čemu to stanje traje šest mjeseci ili više. Pedofilija je oblik parafilije, a kako uzrokuje štetu drugima, smatra se poremećajem. Vještakinja specijalist psihijatar je mišljenja da su djevojčice općenito češće žrtve seksualnog zlostavljanja, a odrasla osoba je najčešće poznata djetetu te pedofili mogu upotrijebiti i prisilu kako bi seksualno napastovali djecu, no nisu svi počinitelji spolnih delikata na štetu djece pedofili, a isto tako, sve osobe koje zadovoljavaju dijagnozu pedofilije ne zlostavljaju djecu i takve osobe nisu počinitelji sve dok ne počine zakonom propisano kazneno djelo, a kada se pedofilne sklonosti ostvare u ponašanju, to postaje zločin te treba razlikovati pedofilna maštanja od manifestnog ponašanja na štetu djeteta. U terapijskom i dijagnostičkom smislu gotovo nikada se ne dobije priznanje pacijenata da imaju pedofilske sklonosti i uključuju se u tretman tek po određivanju penalnih mjera, a dijagnoza se potvrđuje tek kada se u kaznenim postupcima dokaže poremećaj seksualnosti usmjeren prema djeci.

40.1. Vještaci Prim.dr.sc. Marija Kudumija Slijepčević i profesor ER, ispitani su kod ovog suda 21. svibnja 2024. (str.740-742) pa ostajući kod pisanog nalaza i mišljenja, vještaci su naveli da nisu pronašli kriterije na osnovu kojih bi mogli postaviti dijagnozu poremećaja ličnosti pa tako ni disocijalnog. Disocijalnost se očituje u nepoštovanju socijalnih normi i pravila, odsustvu empatije, opetovanim činjenjem kaznenih djela i prekršaja, ugrožavanjem tuđe sigurnosti. Optuženi je pri psihološkoj egzaminaciji verbalno izražavao i opisivao tjeskobu vezanu uz ishod aktualnog pravnog procesa, reaktivno na ovaj pravni proces.

40.2. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka koji su proveli psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optuženika kao objektivno, nepristrano, dato sukladno pravilima struke, znanosti i vještine, pri čemu su vještaci vještačenje proveli na temelju podataka u sudskom spisu, provedenom egzaminacijom optuženika od strane vještaka psihijatra 14. ožujka 2024. i psihologijskom obradom te na temelju medicinske dokumentacije, a prema naknadno pribavljenom kartonu pacijenta za optuženog (str.724-725), koji je predočen vještacima, nije utvrđeno da bi optuženik bio ranije psihijatrijski liječen. Vještaci su odgovorili na sva pitanja suda i stranaka te je stoga sud uz suglasnost stranaka pročitao njihov nalaz i mišljenje.

40.3. Iz provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja optuženika proizlazi da je optuženik u vrijeme događaja bio ubrojiv, odnosno, u potpunosti je bio sposoban shvatiti značenje vlastitog postupanja i upravljati svojom voljom.

41. Na temelju provedenih dokaza sud smatra dokazanim i utvrđenim da je optuženi CR postupao na način sada opisan u izreci ove presude. Neposrednih dokaza o počinjenju kaznenog djela nema, a sama žrtva dijete AR u svom iskazu na sudu osporava da bi imala spolni odnos sa optuženikom i da bi pritom optuženi prema njoj primijenio silu, no suprotno proizlazi iz ostalih posrednih dokaza, koji su analizirani svaki posebno i u međusobnoj povezanosti pa kada se svi do sada provedeni dokazi uzmu u obzir, sud smatra dokazanim postupanje optuženog, sada opisano u izreci ove presude i to polazeći od samog iskaza žrtve kao svjedoka, koja opisuje okolnosti poznavanja optuženika, dopisivanja putem mobitela sa optuženikom i prijevoza u njegovom osobnom automobilu, u povezanosti sa iskazom svjedoka, osoba kojima se žrtva povjerila, o onome što se u jednom navratu dogodilo u osobnom automobilu optuženog CR, kada ju je vozio iz škole kući, zatim, u povezanosti sa činjenicama utvrđenim čitanjem komunikacije žrtve putem mobitela između žrtve i optuženika te žrtve i drugih osoba, zatim, u povezanosti sa činjenicama utvrđenima čitanjem dokumentacije i podataka socijalne službe koja je prema žrtvi i članovima njene obitelji do sada službeno postupala i sa činjenicama utvrđenim medicinskom dokumentacijom žrtve te nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka, kao i nalazom i mišljenjem vještaka koji su proveli psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje žrtve, ali i sa činjenicama utvrđenima provedenim psihijatrijsko- psihologijskim vještačenjem optuženika, kod kojeg nije utvrđeno postojanje poremećaja ličnosti pa tako ni disocijalnog poremećaja ličnosti, no da se, prema zaključku vještaka, s obzirom na raniju osuđivanost i nezaposlenost te ako se potvrdi počinjenje ovog kaznenog djela, kod optuženog radi o disocijalnim crtama ličnosti, koje se očituju, između ostalog, kroz nepoštivanje socijalnih normi i pravila i odsustvo empatije.

42. Karakter i priroda ovog kaznenog djela je takvo da se isto čini bez prisutnosti trećih osoba, što znači da nema svjedoka kojima bi o samom djelu nešto bilo poznato iz neposrednog opažanja. Tako je i u konkretnom slučaju, pa taj podatak sam po sebi ne ukazuje na to da kazneno djelo nije počinjeno. Kada su u pitanju kaznena djela na štetu djece, relevantne činjenice se utvrđuju između ostalog, na temelju iskaze djece, žrtava, te drugih svjedoka koji su o djelu saznali od djece, uzimajući u obzir i sve detalje konkretnog slučaja, odnosno, težinu terećenog kaznenog djela, učestalost radnji izvršenja, osobu počinitelja, njegov odnos sa žrtvom, dob žrtve, te okolnosti u kojima se žrtva o stvarno proživljenom događaju povjerila drugim osobama. Prihvaćajući posredne dokaze i to iskaze djelatnica škole koju je pohađala žrtva, ispitanih u svojstvu svjedoka, GR, IRR i KR, zatim, iskaz djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Bjelovar, ispitane u svojstvu svjedoka, ŽR, zatim, iskaz djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda [adresa], ispitane u svojstvu svjedoka, VR, iskaz učenice i tadašnje prijateljice žrtve, ispitane u svojstvu svjedoka, ĐR i iskaz oca ĐR, ispitanog u svojstvu svjedoka, MR, kao i kada se posredni dokazi dovedu u vezu sa iskazom same žrtve kao svjedoka, sud zaključuje da je optuženik postupao na način sada opisan u izreci ove presude, jer svi ovi dokazi i činjenice utvrđene tim dokazima, u ukupnosti upućuju upravo i jedino na takav zaključak. Ovi svjedoci, koji imaju samo posredna saznanja, nisu osobno zainteresirani za ishod ovog kaznenog postupka i nemaju razloga lažno teretiti optuženika i stoga sud prihvaća iskaze ovih svjedoka. Isto tako, sud prihvaća iskaz svjedoka ZR, brata žrtve, koji nema ni neposrednih ni posrednih saznanja o samom kaznenom djelu, jer mu se žrtva nije povjerila o spolnom odnosu sa optuženim, ali je žrtva svom bratu ZR rekla da je bila u vezi sa optuženim, koja veza je očito uključivala osobni kontakt optuženog i žrtve. Iz iskaza svih ovih svjedoka, kada se činjenice proizašle iz tih iskaza dovedu u vezu sa činjenicama utvrđenima iskazom same žrtve i činjenicama utvrđenima provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem žrtve, sudsko-medicinskim vještačenjem žrtve i čitanjem komunikacije žrtve putem mobitela, o kojem stvarno proživljenom događaju se žrtva povjerila GR i IRR te ĐR i kako je to žrtva iskazala i vještacima prilikom psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja žrtve, proizlazi zaključak o spolnom odnosu optuženika prema žrtvi uz primjenu sile, a silu je primijenio optuženik jer žrtva nije htjela spolni odnos pa je optuženik držao ruke žrtvi, upravo kako se ona ne bi mogla braniti.

43. Sud prihvaća obranu optuženog samo u dijelu koji se odnosi na nesporno utvrđene činjenice i u dijelu u kojem priznaje da je poznavao žrtvu AR, dok se obrana ne prihvaća kada optuženik osporava da bi ikada bio nasamo sa žrtvom i da bi počinio kazneno djelo zbog kojeg se tereti. Neprihvatljiva je obrana optuženog i u dijelu kada navodi da se nikada nije ni dopisivao sa žrtvom putem mobitela, jer suprotno proizlazi iz komunikacije žrtve sa optuženim putem mobitela.

44. Optuženik je poduzeo objektivne radnje izvršenja kaznenog djela zbog kojeg se tereti, time što je svoj spolni organ ugurao u vaginalni otvor žrtve djeteta AR i to primjenjujući i silu prema žrtvi, tako što je prethodno žrtvu dijete AR uhvatio za ruke, držeći joj ruke upravo iz razloga kako se ona ne bi mogla braniti, a potom je svoj spolni organ ugurao u vaginalni otvor žrtve djeteta. Takve objektivne radnje koje je poduzeo optuženik predstavljaju spolnu radnju poduzetu uz primjenu sile. Spolna radnja u kojoj muški spolni organ prodire u ženski spolni organ predstavlja spolni odnošaj i već samim prodiranjem, odnosno, penetracijom dijela svog tijela, svojim spolnim organom, u tjelesni otvor žrtve i to spolni organ žrtve, djelo je dovršeno, u smislu izvršene spolne radnje koja predstavlja spolni odnošaj. Optuženik je sa žrtvom izvršio vaginalni spolni odnošaj, pri čemu je spolni odnošaj izvršio uz prethodno opisanu primjenu sile, jer je žrtvu uhvatio za ruke i držao joj ruke kako se žrtva ne bi mogla braniti, pri čemu se htjela braniti jer spolni odnos nije željela.

45. U odnosu na subjektivni odnos optuženika prema kaznenom djelu, sud je utvrdio da je optuženik postupao s izravnom namjerom za počinjenje predmetnog kaznenog djela, dakle, bio je svjestan obilježja kaznenog djela i htio je ostvarenje tih obilježja. Optuženi CR bio je svjestan svog postupanja i htio je tako postupati jer je znao da je dijete AR u dobi od četrnaest godina te je znao i bio svjestan da prema žrtvi djetetu primjenjuje silu, jer nakon što je osobni automobil zaustavio na osami, s ciljem da ima spolni odnos sa žrtvom djetetom AR, on je žrtvu dijete AR najprije htio poljubiti, a potom prema njoj primijenio silu na način da ju je uhvatio za ruke, držeći ih upravo kako se ona ne bi mogla braniti, nakon čega je legao na nju i drugom rukom skinuo njoj i sebi hlače i gaće te je bio svjestan da je ugurao svoj spolni organ u vaginalni otvor žrtve djeteta AR, koja je bila dijete mlađe od petnaest godina i koja mu je i govorila da ne želi imati spolni odnos, svjestan da time postupa protupravno, upravo i isključivo s ciljem da sa žrtvom djetetom AR ima spolni odnos, svjestan da takvo postupanje predstavlja spolnu zlouporabu djeteta mlađeg od petnaest godina, pri čemu je optuženik i htio tako postupati. Motiv optuženika za takvo postupanje je bio isključivo zadovoljenje vlastitog spolnog nagona.

46. Optuženik je bio sposoban shvatiti značenje vlastitog postupanja i upravljati svojom voljom, odnosno, bio je ubrojiv.

47. Sud je izmijenio činjenični opis kaznenog djela, s obzirom na činjenice utvrđene tijekom postupka i vodeći računa o zakonskim obilježjima i zakonskom opisu kaznenog djela za koje se optuženik tereti, tako da su iz činjeničnog opisa kaznenog djela ispušteni kao nepotrebni, određeni suvišni navodi, koji ne predstavljaju zakonska obilježja kaznenog djela, nakon čega je činjenični opis kaznenog djela naveden na način kako se to sada navodi u izreci ove presude. U tom smislu, neodlučno je bilo je li žrtva rekla da to ne želi kada ju je optuženik htio poljubiti, a neodlučno je bilo je li optuženik nakon što je žrtvu uhvatio za ruke, je li joj ruke stavio iza ili iznad glave, već je odlučno te logično i životno da je optuženi, prema žrtvi primijenio silu tako što je, nakon što je žrtvu uhvatio za njezine ruke, jednom rukom držao žrtvi ruke upravo kako se žrtva ne bi mogla braniti pa nakon što je legao na žrtvu, drugom rukom skinuo je njoj i sebi hlače i gaće, a potom ugurao spolni organ u vaginalni otvor žrtve.

48. Sud je izmijenio i zakonski opis kaznenog djela na način da se navodi točno određeni zakonski opis kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, na način kako je to i opisano u čl. 158. st. 5. u vezi st. 1. Kaznenog zakona.

49. Kako je utvrđeno i sada u izreci presude navedeno, optuženi je točno neutvrđenog dana u mjesecu veljači 2021. iza 19,00 sati, za vrijeme dok je dijete AR, rođenu **.**.2006. osobnim automobilom vozio kući iz [adresa] u [adresa], zaustavio osobni automobil na osami i u cilju da sa djetetom AR ima spolni odnos, znajući da je dijete AR u dobi od četrnaest godina, htio ju poljubiti, a zatim ju je uhvatio za ruke, držeći ih kako se ne bi mogla braniti, nakon čega je legao na nju i drugom rukom skinuo njoj i sebi hlače i gaće te unatoč tome što mu je dijete AR govorila da ne želi imati spolni odnos, ugurao je svoj spolni organ u vaginalni otvor djeteta AR, nakon čega je ejakulirao izvan spolnog organa djeteta AR.

50. Iz prethodno navedenog činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazi da je optuženi CR uz primjenu sile izvršio spolni odnošaj s djetetom mlađim od petnaest godina. S obzirom na sve prethodno navedeno, optuženi CR je počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano u čl. 158. st. 5. u vezi st. 1. Kaznenog zakona. Pored činjenice da je optuženik prethodno opisanim objektivnim radnjama, uz izravnu namjeru za počinjenje kaznenog djela, ostvario sva objektivna i subjektivna zakonska obilježja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, opisanog u čl. 158. st. 1. Kaznenog zakona, optuženik je ostvario i daljnja objektivna i subjektivna zakonska obilježja težeg kvalificiranog oblika istog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, opisanog u čl. 158. st. 5. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, jer je kazneno djelo iz čl. 158. st. 1. Kaznenog zakona izvršio s izravnom namjerom uz primjenu sile, koja sila je opisana u čl. 158. st. 5. Kaznenog zakona, tako da je optuženi CR počinio kazneno djelo iz čl. 158. st. 5. u vezi st. 1. Kaznenog zakona. Razlika u dobi između optuženika i žrtve, znatno je veća od tri godine, tako da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti čl. 158. st. 3. Kaznenog zakona, koji propisuje da nema kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina ako razlika u dobi između osoba koje vrše spolni odnošaj nije veća od tri godine. Isto tako, ne može se primijeniti ni čl. 158. st. 4. Kaznenog zakona, za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, prema kojem će se počinitelj koji je bio u otklonjivoj zabludi da dijete žrtva ima najmanje petnaest godina, kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina, jer je optuženik znao da je žrtva dijete AR mlađa od petnaest godina. Stoga je prethodno opisanim postupanjem optuženi CR ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano u čl. 158. st. 5. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, za koje kazneno djelo je proglašen krivim. Na temelju čl. 158. st. 5. Kaznenog zakona optuženi CR se za prethodno opisano kazneno djelo osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

51. U vrijeme počinjenja kaznenog djela, u mjesecu veljači 2021., na snazi je bio Kazneni zakon sa izmjenama i dopunama, koje su u uvodu presude i navedene. Nakon počinjenja kaznenog djela, Kazneni zakon je izmijenjen više puta, Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024.). Prema čl. 23. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ 36/2024. od 25. ožujka 2024.), za kazneno djelo iz čl. 158. st. 5. Kaznenog zakona sada je propisana kazna zatvora u trajanju od pet do petnaest godina, dok je u vrijeme počinjenja tog kaznenog djela, kazna zatvora bila propisana u trajanju od tri do petnaest godina. Vodeći računa o vremenskom važenju kaznenog zakonodavstva u smislu čl. 3. Kaznenog zakona , prema optuženom CR primjenjuje se Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, jer je blaži za optuženika, budući je tada kao najmanja mjera kazne zatvora bila propisana kazna zatvora u trajanju od tri godine, a prema kasnijoj izmjeni, najmanja mjera kazne zatvora je pet godina.

52. Sud je prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije cijenio olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženog.

53. Olakotne okolnosti su činjenica što je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio u dobi od 25 godina života, dakle, vrlo mlada odrasla osoba, zatim, činjenica što je optuženik samo u jednom navratu postupio na štetu žrtve i nakon predmetnog kaznenog djela više nije vršio takva ili slična nova kaznena djela ni prema žrtvi ni prema drugim osobama niti je ista ili istovrsna kaznena djela činio ikada ranije, prije predmetnog kaznenog djela, iako je to bio u realnoj mogućnosti jer je više puta bio nasamo, u kontaktu sa žrtvom AR, kada ju je prevozio nakon škole njezinoj kući u svom osobnom automobilu. Olakotna okolnost je činjenica što optuženik ima nećakinju u dobi od četrnaest godina i nezamislivo mu je da na njenu štetu netko počini kazneno djelo kakvo se njemu stavlja na teret pa se onda stvarno može očekivati da ni on osobno u budućnosti više neće vršiti kaznena djela na štetu djece. Optuženik nakon kaznenog prijavljivanja za predmetno kazneno djelo, nije niti pokušao stupiti u kontakt sa žrtvom te žrtvu ni na koji način nije uznemiravao i nije joj se obraćao. Olakotna okolnost je činjenica što je optuženik otac četvero maloljetne djece u odnosu na koje je dužan izvršavati roditeljsku skrb te koje je dužan po zakonu uzdržavati, tako da bi njegovim odlaskom na izdržavanje kazne zatvora u jednom dužem trajanju, bila umanjena novčana sredstva potrebna za uzdržavanje maloljetne djece.

54. Od otegotnih okolnosti na strani optuženika sud smatra činjenicu višestruke prekršajne kažnjavanosti zbog raznih prekršaja prema podacima Prekršajne evidencije, ali i kaznene osuđivanosti zbog kaznenih djela u dva navrata dvjema pravomoćnim presudama, u izreci navedenima, prema podacima Kaznene evidencije, s tim što je zbog jednog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. u vezi st. 3. Kaznenog zakona, optuženik pravomoćno proglašen krivim prije počinjenja predmetnog kaznenog djela, za vrijeme trajanja roka kušnje po toj ranijoj presudi, a zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2. Kaznenog zakona, pravomoćno je proglašen krivim nakon počinjenja ovog predmetnog kaznenog djela i rok kušnje mu po toj presudi, u trajanju od tri godine, teče do 16. prosinca 2025., no sud nije odlučivao o opozivu ove uvjetne osude, već je za ovo novo kazneno djelo sud optuženiku izrekao kaznu zatvora. Otegotna okolnost je prema stavu suda, dalje i činjenica utvrđena prema psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju optuženog, jer prema vještaku psihijatru, iako u strukturi ličnosti optuženika nisu utvrđene aberantne crte ličnosti, anamnestički, s obzirom na raniju osuđivanost i nezapošljavanost jer samo radi povremeno te uz činjenicu da je optuženik počinio ovo kazneno djelo za koje je proglašen krivim, isto govori o postojanju disocijalnih crta ličnosti optuženika, pri čemu se disocijalnost očituje u nepoštovanju socijalnih normi i pravila, odsustvu empatije, opetovanim činjenjem kaznenih djela i prekršaja, a upravo je prema žrtvi djetetu u dobi od svega četrnaest godina optuženik pokazao nepoštovanje socijalnih normi i pravila i odsustvo empatije. Otegotna okolnost je nadalje činjenica što je optuženik iskoristio cjelokupnu situaciju i pokazao upravo nepoštovanje socijalnih normi i pravila, ali i odsustvo empatije i time što je žrtvu upoznao kada su žrtva, njezina majka i očuh te dva brata doselili prije Božića 2020., u kuću koja je njegovo vlasništvo i koju im je namjeravao prodati te dolazeći kod njih pa pored toga što je u daljnjem srodstvu sa očuhom žrtve, prikazivao se svim članovima obitelji kao prijatelj s dobrim namjerama, tako da su u njega imali povjerenja, da bi se ubrzo potom sa žrtvom počeo i dopisivati putem mobitela na nedopustiv i neprimjeren način, zadirući u sferu spolnosti i intimu žrtve djeteta, izravno tražeći od žrtve spolni odnos, iako je žrtva bila dijete školskog uzrasta, u dobi od svega četrnaest godina te je dolazio osobnim automobilom u [adresa], gdje je žrtva išla u školu i nudio joj prijevoz i prevozio do kuće u [adresa], iako je žrtva imala osiguran prijevoz iz škole autobusom i žrtvi osobno se prezentirao kao prijatelj, sve kako bi pridobio povjerenje žrtve djeteta, tako da je žrtva čak smatrala kako je u vezi sa optuženim, a optuženik je pritom postupajući isključivo s motivom zadovoljenja svog spolnog nagona, uopće ne misleći na posljedice za zdravlje djeteta žrtve, učinio sve kako bi i ostvario spolni odnos sa žrtvom i zadovoljio svoj spolni nagon, iako je u to vrijeme imao svoju suprugu i živio u izvanbračnoj zajednici i pritom tada bio otac čak već troje maloljetne djece, o kojima je bio dužan skrbiti, prema podacima socijalne anamneze (str.650). Optuženi je, ostvarivši sva zakonska obilježja težeg kvalificiranog oblika kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, opisanog u čl. 158. st. 5. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, pokazao izuzetno veliku kriminalnu volju, bezobzirnost i upornost u svojoj nakani da izvrši spolni odnošaj sa žrtvom jer žrtva nije željela spolni odnos i jasno mu je to dala do znanja, a kako bi izvršio spolni odnos, on je prema žrtvi uporabio i silu, držeći žrtvi ruke kako se ne bi mogla braniti, a pritom je bio svjestan da mu žrtva neće uspjeti pružiti otpor jer je žrtva sitnije građe tijela, a optuženik očito krupniji i jači od nje, što je svima vidljivo i u snimci prvog ispitivanja optuženika i snimci ispitivanja žrtve u svojstvu svjedoka na dokaznom ročištu. Osim toga, pri psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju žrtve utvrđena je tjelesna težina žrtve od svega 47 kg i visina od 160 cm, dakle, žrtva je od optuženog očito bila tjelesno znatno slabija i znatno mlađa, a u odnosu na optuženika, žrtva je bila dobno, psihološki, razvojno, u kognitivnom, socijalnom, psihološkom, psihičkom smislu u neravnopravnom položaju, osobito uzimajući u obzir da se radi o kognitivno nezreloj, dobno dosta mlađoj osobi, koja i po svojoj tjelesnoj građi nije u mogućnosti adekvatno se oduprijeti u situaciji koja joj ide na štetu i k tome je dijete s određenim intelektualnim ograničenjima, radi čega je i nastavu pohađala po posebnom programu pa pripada u dodatno osjetljivu, vulnerabilnu, rizičnu skupinu djece, koja su često predmet neprimjerenih ponašanja odraslih osoba jer češće doživljavaju odrasle osobe kao dobronamjerne u pozitivnom svjetlu. Upravo se optuženik predstavljao kao dobronamjerni prijatelj cijele obitelji žrtve i dolazio im je u posjete, a paralelno uz takva druženja, kontaktirao je mobitelom neprimjereno sa žrtvom te dolazio do škole koju je žrtva pohađala i vozio ju kući iz škole iako nije bio član obitelji, pri čemu je u osobnim kontaktima sa žrtvom doznao njezinu dob, u koju školu i koji razred i za koje zanimanje se školuje te je bio svjestan da je žrtva u odnosu na njega u neravnopravnom položaju, što je on i iskoristio. Otegotna okolnost je i činjenica što je za žrtvu, kojoj je u tom trenutku ovo bio prvi i jedini spolni odnos, uslijed predmetnog događaja nastupila traumatiziranost, tako da je istoj potrebna i stručna psihološka pomoć, kako je utvrđeno provedenim vještačenjem žrtve.

55. Svrha kažnjavanja postići će se tako da se na odgovarajući način utječe na optuženika i sve druge počinitelje takvih ili sličnih kaznenih djela, počinjenih na štetu djece, da se takvom osudom izrazi društvena osuda zbog kaznenog djela počinjenog na štetu djeteta, da se jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da se utječe osim na optuženika i na sve druge osobe da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te da se utječe na optuženika na način da shvati neprihvatljivost vlastitog ponašanja i da se omogući optuženiku nakon izdržane kazne ponovno uključivanje u društvo, odnosno, pruži prilika da svoje ponašanje uskladi s propisima društva u kojem živi.

56. Sud smatra da će se jedino izrečenom kaznom zatvora na optuženog u dovoljnoj mjeri utjecati na način da ubuduće ne vrši takva ili slična kaznena djela, osobito ne kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece i to na štetu djece mlađe od petnaest godina, kao i da će se takvom kaznom utjecati i na druge eventualne počinitelje takvih ili sličnih kaznenih djela, s tim što je optuženiku kao dostatna i primjerena izrečena najmanja moguća mjera kazne zatvora propisana za navedeno kazneno djelo i sud smatra da je ista primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela i okolnostima na strani optuženog i da će se istom u potpunosti postići svrha kažnjavanja.

57. Optuženiku se na temelju čl. 54. Kaznenog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom, počev od 20. ožujka 2021. do 29. travnja 2021. Optuženik je proglašen krivim zbog kaznenog djela u vezi kojeg je uhićen i zbog kojeg je proveo vrijeme u istražnom zatvoru, pri čemu je uhićen 20. ožujka 2021., u 14,20 sati te je protiv istog određen istražni zatvor rješenjem suca istrage Županijskog suda u Bjelovaru od 22. ožujka 2021., prema kojem rješenju istražni zatvor počinje teći danom lišenja slobode, a pušten je na slobodu 29. travnja 2021., kada je istražni zatvor ukinut.

58. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku optuženi CR dužan je ovome sudu podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku te paušalnu svotu iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku u iznosu od 200,00 eura (slovima: dvjestoeura) kao i troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku, jer je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela pa je dužan podmiriti nastale troškove kaznenog postupka. Isti troškovi se odnose na nastale materijalne troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku i to trošak svjedoka i vještaka, o kojima će sud donijeti posebnu odluku kada se utvrdi visina svih nastalih troškova, dok je paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku odmjerena sukladno trajanju i složenosti postupka, u okviru svota određenih Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ 145/2011). Optuženik je sada u dobi 29 godina, radno je sposoban i dobrog zdravstvenog stanja, a ima zakonsku obvezu uzdržavanja četvero maloljetne djece, za koje roditelji imaju pravo i na dječji doplatak. Optuženik nema zvanje ni stručnu spremu ni redoviti stalan prihod, već trenutni prihod od oko 2.000,00 eura ostvaruje povremenim fizičkim radom, u nadnicama te sada trenutno radi na izradi paleta za izvoz, u firmi svog brata. Optuženik živi sa svojom obitelji u kući. Uz ovako utvrđene osobne i imovinske prilike, optuženik će biti u mogućnosti svojim radom ostvariti sredstva dostatna za vlastito uzdržavanje i uzdržavanje članova svoje obitelji, kao i za podmirenje troškova kaznenog postupka. U slučaju nemogućnosti podmirenja troškova kaznenog postupka, s obzirom na imovinsko stanje, sud naknadno može odlučiti o oslobođenju od plaćanja ovih troškova kaznenog postupka, u smislu čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku.

59. Troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku odnose se na nužne izdatke i nagradu opunomoćenika oštećene žrtve, koji se isplaćuju iz sredstava proračuna, a kasnije naplaćuju od osoba koje su dužne te troškove podmiriti, sukladno čl. 145. st. 4. Zakona o kaznenom postupku.

60. U ovom slučaju optuženik koji je proglašen krivim zbog kaznenog djela počinjenog na štetu oštećene žrtve, dužan je podmiriti nastale troškove zastupanja oštećenika, s tim što će sud naknadno posebnim rješenjem utvrditi koji su troškovi nastali i visinu istih, pri čemu je opunomoćenik oštećenoj žrtvi bio u više navrata postavljen po službenoj dužnosti i to odvjetnica Nera Panjkret, rješenjem predsjednika ovog suda od 24. ožujka 2021., a razriješena dužnosti rješenjem od 30. ožujka 2021., zatim, odvjetnica Tatjana Figač-Gregurić, postavljena rješenjem predsjednika ovog suda od 30. ožujka 2021., a razriješena dužnosti rješenjem suca istrage od 7. travnja 2021. i konačno odvjetnica Vera Kovač-Manjkas, postavljena kao opunomoćenik oštećene žrtve na teret proračunskih sredstava, rješenjem predsjednika ovog suda od 28. listopada 2021., pri čemu će sud donijeti posebnu odluku o ovim troškovima kada se utvrdi visina tih troškova.

Bjelovar, 28. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

za mladež

Maja Sikora

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana po primitku pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u 5 (pet) primjerka za sud i protivnu stranku putem ovoga suda, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.