Poslovni broj: Povrv-153/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Maje Skokandić Nobilo, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica iz Samobora, Ferka Ivanščaka 3, protiv tuženika GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Mark Baničević, odvjetnik iz Splita, Vukovarska 28/I, radi naplate novčane tražbine, nakon glavne rasprave zaključene 12. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika od 18. rujna 2024., poslovni broj Ovrv-4291/2024 kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 312,15 EUR, zajedno sa zakonskim zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 27,93 EUR počevši od 17. listopada 2023. godine,

- iznos od 10,11 EUR počevši od 16. studenog 2023. godine,

- iznos od 274,08 EUR počevši od 16. travnja 2024. godine,

pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. 12. 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i iznos od 0,03 EUR, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika od 18. rujna 2024., poslovni broj Ovrv-4291/2024 u dijelu koji se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR s pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u visini od 213,27 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 8 (osam) dana, dok se u preostalom dijelu u visini od 12,50 EUR zahtjev tužitelja za naknadnom troška odbija kao neosnovan

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj EOS MATRIX d.o.o. (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženika GČ (dalje: tuženik), prije ovršenik, podnio je dana 24. srpnja 2024. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Anti Lozančiću iz Dubrovnika, a koji je 18. rujna 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4291/2024, UPP/OS-Ovrv- 721/2024 kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja u ukupnom iznosu od 312,15 EUR iz prijedloga za ovrhu, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 EUR.

2. Protiv označenog rješenja o ovrsi tuženik, ranije ovršenik, podnosi pravodobni prigovor povodom kojeg je prigovora Općinski sud u Dubrovniku, rješenjem poslovni broj Povrv-153/2024 od 15. listopada 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4291/2024 od 18. rujna 2024. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U navedenom rješenju poslovni broj Povrv-153/2024 od 15. listopada 2024. sud je sukladno čl. 461.a st. 2., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) upozorio tužitelja da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave ovog rješenja i prigovora tuženika, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te je upozorio tuženika da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka označenog podneska tužitelja sudu dostaviti podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

3. Tužitelj u svom prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sada tužbi, navodi da mu tuženik duguje iznos od ukupno 312,15 EUR s osnove nepodmirenih mjesečnih računa za 9. i 10. mjesec 2023. za fiksne usluge telefona te za Internet usluge po ugovorenoj tarifi i to iznose od 27,93 EUR te 10,11 EUR te iznos od 274,08 EUR na ime naknade zbog prijevremenog raskida, a uz ovo i zakonske zatezne kamate tekuće na dugovani iznos, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

4. U prigovoru koji je u spis premeta zaprimljen 25. rujna 2024. ovršenik, sada tuženik, navodi kako rješenje o ovrsi smatra neosnovanim, kako su podatci u poslovnim knjigama ovrhovoditelja netočni, kako mu ovršenik ništa ne duguje niti je s njim u obveznopravnom odnosu. Također, ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, a kao opreza radi ističe i prigovor nastupa zastare potraživanja cjelokupnog iznosa. Konačno, predlaže da sud usvoji prigovor ovršenika te rješenje o ovrsi stavi izvan snage i ukine provedene radnje.

5. U podnesku dostavljenom sudu 5. studenog 2024. i time u roku od 15 dana od dana zaprimanja (24. listopada 2024.) rješenja poslovni broj Povrv-153/2024 od 15. listopada 2024., tužitelj se po punomoćniku očitovao na navode prigovora tuženika. Tužitelj je uvodno naveo kako je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-08/2015 sa društvom Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, OIB: 81793146560 od dana 20. listopada 2015. postao vlasnik predmetnog potraživanja te kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl. 80 Zakona o obveznim odnosima i obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe), međutim, kako sukladno zakonskim odredbama obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji. Navodi kako je ugovor o cesiji dvostranoobvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog te kako su samo dvije strane takvog ugovora, stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim, ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje. Nadalje, tužitelj navodi kako se radi o nepodmirenim računima za rujan i listopad 2023. godine za fiksne usluge telefona broj [broj telefona] te za Internet usluge po ugovorenoj tarifi koju je tuženik ugovorio sa Hrvatskim Telekomom d.d. temeljem Zahtjeva za mobilnim uslugama dana 17. svibnja 2023., telefonskim putem za adresu [adresa], uz obvezno trajanje ugovora na 24 mjeseca sa mjesečnom pretplatom od 21,95 EUR. Također, ističe kako je sukladno računu br. 6301120387- 295-8 od 31. ožujka 2024. zbog neplaćanja došlo do prijevremenog raskida po kojem tužitelj potražuje naknadu zbog prijevremenog raskida u iznosu od 274,08 EUR, a na koju ima pravo temeljem odredbe čl. 18. Općih uvjeta poslovanja te odredbe čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama, a obzirom da je do raskida ugovornog odnosa došlo u 12. mjesecu 2023., a istek ugovorne obveze je trebao nastupiti 05/2025, tuženom je osnovano naplaćena naknada zbog prijevremenog raskida u iznosu od 274,08 EUR koji se odnosi na popuste koje je tuženik ostvario za razdoblje trajanja pretplate u iznosu od 191,12 EUR te na popust na priključenje usluge u iznosu od 82,95 EUR. Tužitelj pojašnjava kako je tuženik za svaki mjesec korištenja usluge ostvario popust od 22,24 EUR jer je puna cijena mjesečne pretplate iznosila 44,19 EUR, a tuženik je plaćao 21,95 EUR pa je tako za 8,6 mjeseci korištenja usluge ostvario popust od 191,12 EUR, dok je tuženom aktivacija usluge naplaćena 0,13 EUR, a puna cijena aktivacije iznosi 83,08 EUR, stoga je tuženom naplaćena označena naknada u vidu popusta jer je ista za tuženog povoljnija od plaćanja mjesečne pretplate za ostatak razdoblja trajanja ugovora koja bi za 15,4 mjeseca iznosila 338,03 EUR. U odnosu na prigovor tuženog kojim spori ugovorni odnos, tužitelj prilaže Analitičku karticu Hrvatskog Telekoma o evidenciji uplata tuženog iz koje je razvidno da je tuženik vršio uplate po ovoj osnovi pa je stoga prigovor tuženog u cijelosti neosnovan, a Hrvatski Telekom je dana 24. svibnja 2024. prodao svoje potraživanje ovdje tužitelju. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Lozančića pod posl.br. Ovrv-4291/2024 te obvezati tuženika na naknadu troška s pripadajućim kamatama.

6. Podnesak tužitelja od 5. studenog 2024. dostavljen je tuženiku 20. studenog 2024., a isti se u daljnjem roku od 15 dana od dana zaprimanja na njega nije očitovao. U svom podnesku, zaprimljenom kod Općinskog suda u Dubrovniku tek 7. siječnja 2025., a po odgodi pripremnog ročišta zakazanog kod tog suda za dan 5. prosinca 2024. na koje je pristupila zamjenica punomoćnika tužitelja, dok dostava poziva za tuženika nije bila uredno iskazana, tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Dubrovniku te ostao kod dosadašnjih navoda, ističući kako ništa ne duguje tužitelju, niti je s njim u obveznopravnom odnosu, ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, prigovor zastare cjelokupnog iznosa, te kako su sve isprave tužitelja prekludirane pošto su dostavljene od strane tužitelja izvan roka propisanog odredbom čl. 461.a ZPP-a pa se na istima ne može temeljiti sudska odluka.

7. U prethodnom postupku tužitelj je ustrajao u svom tužbenom zahtjevu i svim navodima istaknutim u dosadašnjem tijeku postupka, istaknuo kako je na vrijeme priložio sve isprave te predložio da sud zaključi raspravljanje i prihvati tužbeni zahtjev. U svom podnesku, zaprimljenom netom prije održavanja ročišta, tuženik je po svom punomoćniku naveo kako ostaje kod svih dosadašnjih navoda, ističe već sve spomenute prigovore, poziva se na prekluziju u odnosu na isprave dostavljene od strane tužitelja te predlaže ukidanje predmetnog rješenja o ovrsi i potražuje troškove postupka.

8. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja glasi na iznos od 312,15 EUR, pa se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a, obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

9. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: prijedlog i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Lozančića od 18. rujna 2024., posl.br. Ovrv-4291/2024, Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 zaključen između Hrvatski Telekom d.d. kao cedenta i EOS MATRIX d.o.o. kao cesionara od 20. listopada 2015., Aneks broj: 6 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 3. ožujka 2024., 98. Dodatak Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-08/2015 od 20. 10. 2015. i Aneksu Ugovora br. 6 od 03. 03. 2024. sa specifikacijom prodanih i ustupljenih potraživanja na dan 20. svibnja 2024., Potvrdu zahtjeva za aktivaciju usluge, broj zahtjeva: 253379515/23 od 17. svibnja 2023., račun za mjesec rujan 2023., broj računa 6301120387-289-3, račun za mjesec listopad 2023., broj računa: 6301120387-290-7, račun za mjesec ožujak 2024., izvod stavaka za period do 5. studenog 2024., cjenik MAX2 i MAX3 paketa i Opće uvjete poslovanja Hrvatskog Telekoma d.d. za pružanje usluga u javnoj nepokretnoj komunikacijskoj mreži (fiksne usluge Hrvatskog Telekoma).

10. Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet spora je potraživanje tužitelja po osnovi nepodmirenih mjesečnih računa za rujan i listopad 2023. za fiksne usluge telefona te za Internet usluge po ugovorenoj tarifi i to za iznose od 27,93 EUR te 10,11 EUR te za iznos od 274,08 EUR na ime naknade zbog prijevremenog raskida ugovornog odnosa.

12. Među strankama je sporan osnov i visina predmetnog potraživanja.

13. Provedenim dokazima utvrđeno je da je između tužitelja i tuženika postojao ugovorni odnos, slijedom čega prigovori tuženika o nepostojanju obveznopravnog odnosa nisu osnovani. Uvidom u Potvrdu zahtjeva za aktivaciju usluge, broj zahtjev: 253379515/23 s osnovnim troškovima ugovorenih usluga (list 45-47 spisa) utvrđeno je da je tuženik s Hrvatskim Telekomom d.d. zasnovao pretplatnički odnos radi korištenja usluga Halo non stop plus (FGSM) uz ugovornu obvezu 24 mj., Internet pristup brzine 7 Mb/1 Mb, MAXnet mini Flat uz Halo uslugu uz instalaciju na adresi [adresa], dok je kao adresa za dostavu obavijesti navedena adresa tuženika: [adresa], udaljenim putem temeljem podnesenog zahtjeva Hrvatskom Telekomu d.d. i to dana 17. svibnja 2023. Mjesečna naknada u promotivnom razdoblju trajanja 24 mjeseca, ugovorena je u iznosu od 21,95 EUR mjesečno, a kao stavka koja se jednokratno naplaćuje navedena je: usluga FGSM aktivacija u iznosu od 0,10 EUR. Uz navedene troškove ugovorenih usluga, naveden je i iznos mjesečne naknade bez ugovorene obveze, koji bi se naplaćivao da nije postojala ugovorena obveza i to iznos od 44,19 EUR mjesečno.

14. Uvidom u izvod otvorenih stavaka dužnika (list 7 spisa), odnosno izvod stavaka za period do 5. studenog 2024. (list 59 spisa), utvrđeno je kako je tuženik uredno podmirivao svoje mjesečne obveze prema tužitelju, a nije podmirio dospjele mjesečne iznose za račune fiksne mreže i račun koji se odnosi na naknadu zbog prijevremenog raskida, a koji iznosi su detaljno specificirani u visini koja se potražuje tužbenim zahtjevom.

15. Uvidom u Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 (list 26-34 spisa) zaključen 20. listopada 2015. između ovdje tužitelja kao otkupitelja/cesionara i Hrvatskog Telekoma d.d. kao prodavatelja/cedenta, te u Aneks broj: 6 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 te 98. Dodatak Okvirnom Ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-0872015 od 20. 10. 2015. i Aneksu Ugovora br. 6 od 03. 03. 2024., utvrđeno je da je Hrvatski Telekom d.d. prenio na tužitelja nenaplaćene tražbine koje ima prema svojim krajnjim kupcima, a koje su specificirane u Dodatku ugovora.

16. Nastavno na navedeno, odredbom čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, dalje: ZOO), propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstva naplate, hipoteka, založna prava, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Time je u smislu odredbe čl. 80. i 81. ZOO-a na tužitelja kao novog vjerovnika prešla predmetna tražbina iz pretplatničkog odnosa koji je postojao između tuženika i Hrvatskog Telekoma d.d., a tužitelj je temeljem odredbe čl. 84. ZOO-a prema dužniku stekao ista prava koja je imao Hrvatski Telekom d.d. do ustupanja. Glede obveze obavještavanja tuženika razvidno je da je tuženik saznao za postojanje ugovora o cesiji, odnosno svoje obveze prema ovdje tužitelju najkasnije trenutkom primitka rješenja o ovrsi, pa ovaj sud drži da je tuženik valjano obaviješten o ugovornom ustupu. Isto tako, a kako je to razvidno iz Potvrde zahtjeva za aktivaciju usluge, broj zahtjeva: 253379515/23 te izvoda stavaka za period do 5. studenoga 2024. za tuženika, tuženik je vršio uplate po osnovi računa za fiksne usluge i ispunjavao svoju ugovornu obvezu, a ostao je tužitelju dužan ovdje utuženi iznos, te je slijedom navedenog ovaj sud prigovor nedostatka aktivne, odnosno pasivne legitimacije te osporavanja osnovanosti utuženog potraživanja ocijenio neosnovanim.

17. Također, u odnosu prigovor zastare koji se odnosi na cjelokupno potraživanje tužitelja, valja istaknuti kako je tražbina tužitelja po najstarijem računu dospjela 16. listopada 2023., a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave je tužitelj podnio 24. srpnja 2024., to nije nastupila zastara potraživanja tužitelja jer je zastara utužene tražbine prekinuta prije isteka jednogodišnjeg zastarnog roka (odredba čl. 232. st. 1. t. 3. ZOO-a), stoga je prigovor tuženika u potpunosti neosnovan.

18. U odnosu na navode tuženika kako su sve isprave na koje se poziva tužitelj prekludirane, pošto su dostavljene od strane tužitelja sudu podneskom izvan roka propisanog odredbom čl. 461.a ZPP-a, iz spisa predmeta je razvidno kako je rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, posl.br. Povrv-153/2024 od dana 15. listopada 2024. otpremljeno tužitelju 18. listopada 2024., a isti ga je zaprimio 24. listopada 2024. i u ostavljenom roku od 15 dana, točnije podneskom zaprimljenim 5. studenog 2024. tužitelj je iznio sve činjenice i predložio dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitosti njegovih tvrdnji, dok su navodi i svi izneseni prigovori tuženika paušalni.

19. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

20. Dakle, imajući u vidu isprave koje je tužitelj dostavio na okolnost osnova i visine potraživanja i ocjenom svih izvedenih dokaza utvrđeno je postojanje nepodmirene tražbine tuženika prema tužitelju s osnova zaključenog ugovora za fiksne usluge telefona i Internet usluge po ugovorenoj tarifi koju je tuženik ugovorio s Hrvatskim Telekomom d.d. temeljem Zahtjeva za mobilnim uslugama od 17. svibnja 2023. uz obvezno trajanje ugovora na 24 mjeseca sa mjesečnom pretplatom od 21,95 EUR. Iz priloženih računa razvidno je da je tražbina tužitelja prema tuženiku za mjesec rujan 2023. u iznosu od 27,96 EUR dospjela na naplatu 16. listopada 2023., a tražbina tužitelja za mjesec listopad 2023. u iznosu od 10,11 EUR dospjela na naplatu 15. studenog 2023. Osim navedenih iznosa, sukladno čl. 18. Općih uvjeta poslovanja koji se primjenjuju na pretplatnički ugovor sklopljen s posebnom odredbom trajanja, a krivnjom pretplatnika dođe do raskida pretplatničkog ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik će biti dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije, a što će biti detaljno utvrđeno posebnim uvjetima pojedinog tarifnog modela i/ili paketa ili u cjeniku usluga. Istek ugovorne obveze (24 mjeseca) trebao je nastupiti u svibnju 2025., a nastupio je u prosincu 2023. zbog neplaćanja računa od strane tuženika, te je tuženom naplaćena i naknada zbog prijevremenog raskida u iznosu od 278,08 EUR, a koji iznos se odnosi na popuste koje je tuženik ostvario za razdoblje trajanja pretplate u iznosu od 191,12 EUR te na popust na priključenje usluge u iznosu od 82,95 EUR. Tuženik je za svaki mjesec korištenja usluge ostvario popust od 22,24 EUR jer je umjesto 44,19 EUR plaćao 21,95 EUR pa je tako za 8 mjeseci korištenja usluge ostvario popust od 191,12 EUR, dok mu je aktivacija usluge naplaćena 0,10 EUR, a puna cijena aktivacije iznosi 83,08 EUR, a što je sve jasno specificirano već na samom Zahtjevu za aktivaciju usluge i tuženik je sa istim bio upoznat, u odnosu na tuženika primijenjena je povoljnija opcija temeljem čl. 18. st. 5. Općih uvjeta poslovanja pa je slijedom navedenog valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje navedenog iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate te je odlučeno kao u točki I. izreke.

21. U točki II izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika od 18. rujna 2024., poslovni broj Ovrv-4291/2024 u dijelu koji se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR s pripadajućim kamatama. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Sukladno Zaključku br. 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

22. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška kao i troškova nastalih tijekom ovrhe, utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, temeljem koje odredbe, obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, sud je naložio tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka. Tužitelju je tako priznat zatraženi trošak u iznosu od 12,50 EUR nastao po osnovi predujma naknade javnog bilježnika, trošak pristupa na ročišta koja su održana 6. prosinca 2024. i 20. veljače 2025. (25 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa), a što ukupno iznosi 125,00 EUR uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25%, trošak sastava podneska od 5. studenog 2024. (1 x 25 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), a što ukupno iznosi 62,50 EUR uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25%, a uz navedeno je tužitelju valjalo priznati kao osnovan i trošak u iznosu od 13,27 EUR na ime sudske pristojbe na sudsku odluku za ovu presudu. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak u sveukupnom iznosu od 213,27 EUR. Tužitelju, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu na priznati mu iznos troška. U preostalom iznosu u visini od 12,50 EUR tužitelju nije priznat trošak ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu 12,50 EUR čiji nastanak tužitelj nije dokazao jer predmetni trošak nije niti dokumentiran.

23. Slijedom navedenog, naloženo je tuženom nadoknaditi tužitelju parnične troškove u ukupnom iznosu od 213,27 EUR uvećanom za zakonske zatezne kamate, dok je u preostalom dijelu, u visini od 12,50 EUR zahtjev za naknadom troškova tužitelja odbijen kao neosnovan, stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude, dok je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti tuženog sa zahtjevom za naknadom troškova, stoga je odlučeno kao u točki IV. presude.

U Korčuli, 17. ožujka 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Rj/

I. DNA:

1. punom. tužitelja uz rješenje za pristojbu na presudu, putem e-oglasne ploče

2. tuženom, putem e-oglasne ploče

II. Kal. 10. travnja 2025.

U Korčuli, 17. ožujka 2025.

S u d a c:

Marija Skokandić