REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-1962/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja RČČ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Batinić, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 75/1, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak, 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-14/23-01/54, URBROJ: 513-04-23-2 od 13. travnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac, Ispostave Karlovac, KLASA:

UP/I-410-23/2023-013/00001, URBROJ: 513-007-04-01-2023-0002 od 17. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac, Ispostave Karlovac, KLASA: UP/I-410-23/2023-013/00001, URBROJ: 513- 007-04-01-2023-0002 od 17. siječnja 2023., tužitelju je utvrđena porezna osnovica po osnovi otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2021. u iznosu od 123.158,14 eura, te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak od otuđenja nekretnina u ukupnom iznosu od 27.587,43 eura (207.857,49 kn).

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-410-14/23-01/54, URBROJ: 513-04-23- 2 od 13. travnja 2023., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te se poziva na odredbu članka 4. Općeg poreznog zakona, da je porezno tijelo u provedenom postupku postupalo potpuno arbitrarno bez utvrđivanja potpunog činjeničnog stanja i pravog stanja stvari prvenstveno u odnosno na utvrđivanje izdataka za nekretnine na adresi [adresa] i [adresa]. U odnosu na nekretninu u [adresa], da porezno tijelo u pobijanim odlukama navodi da je porezni obveznik prodao ½ stana od ukupne površine od 79,80 m2 što da je 39,90 m2 te da da je nabavna vrijednost prema kupoprodajnom ugovoru uvećana za plaćeni porez 5.586,52 EUR. Međutim, porezno tijelo da je propustilo pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje s obzirom da je tužitelj kupio ½ poslovnog prostora u prizemlju površine 88,15 m2 i stana u potkrovlju površine 55,26 m2 te da je izvršio potpunu rekonstrukciju i prenamjenu poslovnog prostora u stambeni. Po drugom obračunu u novom zapisniku nakon prigovora tužitelja da je porezno tijelo obračunalo veću osnovicu nego u svom zapisniku od 11. listopada 2022., ali tužitelju pobijanim odlukama da nisu priznati troškovi rekonstrukcije iako je ista nesporna. Rekonstrukcijom i gradnjom da je došlo do smanjenja prvotne kvadrature, da je površina renovirane nekretnine manja za 8,25 m2 što samo po sebi ukazuje na to da su obavljeni sveobuhvatni radovi i samim time ulaganje koje se mora priznati u troškove. Neosnovano da se tuženik u pobijanim odlukama služi isključivo načelom dokumentiranosti jer da se tužitelj navodno ponašao kao poduzetnik prodajom više od tri nekretnine unutar pet godina, takva pretpostavka na strani tužitelja da se može uzeti kao relevantna samo u smislu porezne obveze, ali ne i drugih obveza koje imaju poduzetnici, primjerice podnošenja financijskih izvješća ili čuvanja računa itd. S obzirom da tužitelj ne posjeduje račune za materijal i radove, da je porezno tijelo dužno troškove utvrditi procjenom temeljem etalonske cijene građenja od 6.000,00 kn m2 ili u određenom postotku od iste, a potpuno neosnovano tuženik smatra da bi se etalonska vrijednost mogla koristiti isključivo za izgradnju potpuno novih objekta. U objavljenom podatku o etalonskoj cijeni građenja ministarstva nadležnog za graditeljstvo navodi se da vrijednost etalonske cijene građenja sadrži sve troškove izvedbe građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstrukcijski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, oprema ili postrojenja) u vezi s građenjem stanova, odnosno stambenih zgrada, uključivo porez na dodanu vrijednost, izuzev troškova koji se odnose na zemljište, uređenje komunalne infrastrukture i priključke građevine na infrastrukturu. Poziva se i na odredbu članka 68. stavka 3. Pravilnika o porezu na dohodak, te da porezni propis govori o izgradnji u vlastitoj režiji, međutim porezni propis da ne navodi što se podrazumijeva pod pojmom izgradnje u vlastitoj režiji, stoga da se primjenjuje posebni propis Zakon o građenju (Narodne novine, br. 153/13, 20/17) koji definira pojam građenja, te se poziva na odredbu članka 3. stavka 1. točke 4. Zakona o građenju. Građenje u vlastitoj režiji da nikako ne znači samo gradnju potpuno novih objekata nego i izvršene radove adaptacije i nadogradnje, a što da je jedino i moguće tumačenje s obzirom da bi se u svakom drugom slučaju stavili u neravnopravan položaj upravo oni poduzetnici na koje bi se etalonska vrijednost građenja i trebala najčešće primjenjivati, a to su porezni obveznici koji nemaju novac za novogradnju i plaćanje izvođača radova nego vrše u vlastitoj režiji adaptacije i nadogradnje starijih već postojećih objekata. Navodi kako je angažirao i stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene koji da je, kao stručna osoba iz područja graditeljstva, izradio Nalaz. Iz Elaborata proizlazi da je vrijednost nekretnine na dan kupnje iznosila 47.800,00 EUR te da su izvršena ulaganja za rekonstrukciju u iznosu od 29.639,57 EUR. Nalaz ovlaštene stručne osobe je vjerodostojna isprava koju je porezno tijelo dužno razmotriti i prihvatiti kao dokaz. Tuženik potpuno nezakonito da uopće nije uzeo u obzir dostavljeni elaborat i nalaz stalnog sudskog vještaka kao ni dostavljenu fotodokumentaciju iz koje su jasno razvidni izvršeni opsežni radovi rekonstrukcije i obnove predmetne nekretnine kao i ishođenje sve potrebe dokumentacije za takvu prenamjenu i njenu provedbu u zemljišnim knjigama, a što zasigurno tužitelj nije mogao izvršiti besplatno kako to de facto utvrđuje tuženik. U odnosu na tri stana u [adresa], tužitelj ističe da mu je utvrđen dohodak i samim time porezna obvezna na potpuno nezakonit način koji se protivi bilo kakvoj pravnoj logici, da je kupio ruševnu kuću, predmetna kuća da je bila upisana tlocrtne površine 110 m2, nakon toga tužitelj da je ishodio sve potrebne dozvole i u cijelosti adaptirao i izgradio 2 objekta koje je etažirao te nakon toga prodao tri etažirana stana. Sasvim neosnovano i nelogično tuženik kod priznavanja troškova da radi podjelu na dvije vrste kvadrature i paušalno određuje koji stan i u kojoj površini je navodno stečen ranijim ugovorom pa je bez priznavanja troška kasnije prodan, a koji stan, odnosno još apsurdnije dio kojeg stana je nadograđen pa se tu tužitelju priznaje etalonska vrijednost gradnje. Tuženik da bez ikakvog uporišta u stvarnom i realnom stanju računa, zbraja i oduzima isključivo metre kvadratne iako je sasvim razvidno da se tu radi u adaptaciji i gradnje kojom su od ulaznog stanja jednog objekta sagrađena dva objekta koji su etažirani i prodana su tri etažirana stana. Tužitelj da je u staroj kući napravio dvije stambene jedinice, a u dvorištu da je izgrađena potpuno nova zgrada sa garažama i parkirnim mjestima, da su u postojećoj kući izgrađena dva stana; jednom pripada tavan, a drugom spremište te svakom garaža u novoj zgradi i parkirno mjesto u dvorištu, a u novoj zgradi da je jedan stan kojem također pripada garaža i parkirno mjesto. Također, sve što je tužitelj u prethodnoj točki ove tužbe iznio u odnosu na etalonsku vrijednost i elaborat procjene da se na jednak način odnosi i na nekretnine iz ove točke, da je i prije pokretanja poreznog postupka pribavio Procjembeni elaborat od prosinca 2021., kojeg da je izradila RČ, stalni sudski vještak iz područja graditeljstva i procjene nekretnina i navedenim Elaboratom da je utvrđena vrijednost ulaganja u iznosu od 1.400.100,00 kn, odnosno 186.400,00 Eura. Po prigovoru poreznog obveznika da se porezno tijelo se u Zapisniku od 29. studenog 2022. očitovalo da se iz Procjembenog elaborata ne može sa sigurnošću utvrditi da je poslovni događaj zaista i izveden a tuženik je samo potvrdio takvo stajalište, što da je potpuno nezakonita, nejasna i nelogična takva konstatacija poreznog tijela kad je iz opisa i fotografija koje su sastavni dio Elaborata (str. 10. -14.) te upisa u zemljišne knjige, sasvim razvidno da je postojeća stambena kuća potpuno rekonstruirana te da je u dvorištu izgrađena još jedna stambena zgrada. Iz fotografija "google mapsa" iz različitog vremenskog perioda nepobitno da se može i samim vizualnim pregledom utvrditi opseg i razina izvršene rekonstrukcije, te ističe da je tuženik bio dužan jednako kao i prethodnoj točki ove tužbe tužitelju ili priznati ulaganja po dostavljenim elaboratima ili priznati ulaganja po etalonskoj cijeni ili njenom dijelu, ali potpuno da je nezakonito ignoriranje tuženika i nepriznavanje ulaganja koja su sasvim sigurno i nepobitno izvršena. Tužitelj ovim putem posebno ističe da je iz svega navedenog razvidno da tužitelj adaptaciju, gradnju, rekonstrukciju, ishođenje dokumentacije nije mogao izvršiti bez uloženih sredstva, a da mu se ne može na teret staviti činjenica da je navedeno radio u vlastitoj režiji te zbog toga uopće ne priznati nastali troškovi, takvo što je izravno protivno argumentu zdravog razuma kojeg uvodi Ustavni sud Republike Hrvatske te u odluci U-III-555/2015 od 9. srpnja 2015., te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 23. listopada 2023. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje predmetnog upravnog spora.

6. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i ističe kako je pogrešno, odnosno na krivi način izvršena procjena vrijednosti za te dvije nekretnine, da je tužitelj sam angažirao vještaka koji je izradio elaborat za obje nekretnine, a koji elaborat da nije prihvaćen od strane poreznog tijela, pa stoga predlaže da se provede novo vještačenja i da se sasluša osoba koja je kupila stan u [adresa].

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

8. Iz spisa predmeta ovog spora proizlazi da je ovosudnom presudom poslovni broj: 10 Us I-1246/2023-6 od 30. listopada 2023. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/23-01/54, URBROJ: 513-04-23-2 od 13. travnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac, Ispostave Karlovac, KLASA: UP/I-410-23/2023-013/00001, URBROJ: 513- 007-04-01-2023-0002 od 17. siječnja 2023.

9. Drugostupanjskom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: VUS) poslovni broj: Usž-70/2024-2 od 26. rujna 2024. poništena je naprijed navedena presuda Suda i predmet je vraćen na ponovni postupak, te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.021,93 eura u roku od 15 dana od dostave presude.

10. Slijedom navedenog, održana je rasprava na ročištu održanom 10. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje predmetnog upravnog spora.

11. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i dokaznog prijedloga da se izvrši vještačenje, odnosno predlaže da se usvoji nalaz vještaka koji je već učinjen.

12. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

13. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se provede novo vještačenje, ocijenivši navedeni dokaz suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora. Pri tome je Sud u prvom redu imao u vidu osnovno načelo poreznog postupka – načelo dokumentarnosti, prema kojem se sve činjenice bitne za oporezivanje dokazuju poslovnom dokumentacijom odnosno vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama koje porezni obveznik u postupku treba predati poreznom tijelu ili treba predložiti da se izvrši uvid u iste već tijekom poreznog nadzora, a najkasnije prilikom podnošenja prigovora protiv zapisnika o poreznom nadzoru.

14. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Ovdje valja istaknuti i da je porezni postupak specifični upravni pravni postupak koji se provodi na temelju pravila propisanih OPZ-om uz supsidijarnu primjenu Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Kao dokazno sredstvo u upravno-poreznom postupku može se koristiti svako sredstvo koje se smatra odgovarajućim za utvrđivanje određene činjenice (članak 66. Opći porezni zakon, "Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje: OPZ-a, članak 58. ZUP-a). Tako se u poreznom nadzoru kao dokazno sredstvo u pravilu koriste poslovne knjige i evidencije, a podaci koji se unose u poslovne knjige moraju se temeljiti na vjerodostojnim ispravama. Sukladno praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, činjenice se u poreznom nadzoru utvrđuju na temelju poslovnih knjiga, koje se moraju uredno voditi, te knjigovodstvenih isprava, koje moraju biti vjerodostojne. Slijedom iznijetog, nedostatak uredne i vjerodostojne dokumentacije se u konkretnom slučaju nije mogao otkloniti drugim dokazima poput saslušanjem stranaka ili svjedoka, odnosno vještačenjem, pa je stoga neosnovan prigovor tužitelja da je činjenično stanje nepravilno utvrđeno, kao i prigovor tužitelja da nisu s jednakom pažnjom utvrđivane činjenice koje mu idu u prilog, pri čemu valja imati u vidu i da je sukladno odredbi članku 88. točka 2. OPZ-a teret dokaza onih činjenica koje smanjuju ili ukidaju poreznu obvezu na samom poreznom obvezniku.

16. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

17. Odredbom članka 56. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, dalje: ZPD), propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

18. Odredbom članka 58. ZPD-a, propisano je da se dohotkom iz članka 56. ovoga Zakona smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci (stavak 1.). Dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave (stavak 2.). Iznimno od stavka 2. ovoga članka, dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava oporezuje se ako je otuđeno više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina od dana stjecanja nekretnine ili imovinskog prava, osim ako se nekretnine izvlašćuju na temelju posebnog zakona te ako se otuđuju zemljišta čija je pojedinačna površina do 250 m[2] , a ukupno do 1000 m . Ako se otuđuje zgrada s više stanova ili poslovnih prostora ili građevinsko zemljište ili više zemljišnih čestica, jednom nekretninom smatra se svaki stan, poslovni prostor, gradilište ili zemljišna čestica. Dohodak čini razlika između ukupnog iznosa primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnina ili imovinskih prava koji se otuđuju u razdoblju od pet godina i njihove nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda te za troškove ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave (stavak 3.).

19. Odredbom članka 60. stavak 1. ZPD-a, propisano je da ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 56. ovoga Zakona zakupnina, najamnina, primitak od imovinskih prava te primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi, mjestu u kojemu se imovinsko pravo daje na korištenje, odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje.

20. Odredbom članka 87. ZPD-a, propisano je da radi osiguranja podataka potrebnih za utvrđivanje poreza, porezni obveznici, odnosno opunomoćenici dužni su ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema njihovu prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnijeti prijavu radi upisa u registar obveznika poreza na dohodak (stavak 1.). Prijava radi upisa u registar poreznih obveznika podnosi se za dohodak od imovine prema člancima 56. - 58. ovoga Zakona (stavak 2. točka 2.). Prijavu u registar poreznih obveznika podnose i porezni obveznicu koji ostvaruju dohodak te primitke na koje se ne plaća porez na dohodak i druge primitke koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom iz inozemstva te primitke koji bi bili oporezivi porezom na dohodak da međunarodnim ugovorima nije drukčije uređeno (stavak 3.). Prijava se podnosi u roku od osam dana od dana početka obavljanja djelatnosti, od dana dostavljanja pisanog zahtjeva za prelazak na utvrđivanje paušalnog dohotka ili prelaska na oporezivanje po odbitku, odnosno početka ostvarivanja primitaka (stavak 4.).

21. Odredbom članka 68. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20 i 1/21; dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da se pri utvrđivanju dohotka od otuđenja nekretnina iz članka 58. stavka 1. Zakona danom nabave nekretnine smatra nadnevak kupoprodajnog ugovora, odnosno u slučaju izgradnje u vlastitoj režiji dan kada je izgrađena nekretnina osposobljena za upotrebu. U slučaju otuđenja nekretnine izgrađene u vlastitoj režiji, nabavnu vrijednost čini stvarni izdatak, odnosno cijena izgradnje prema vjerodostojnoj dokumentaciji, a ako ne postoji isprave o nabavi, nabavna vrijednost utvrđuje se procjenom te se usklađuje s rastom proizvođačkih cijena od trenutka kad je nastao izdatak do trenutka kada je ostvaren primitak po osnovi otuđenja te nekretnine. U slučaju otuđenja dijela nekretnine, odnosno otuđenja samo jednog stana, jednog poslovnog prostora ili drugog dijela zgrade (garaže ili spremišta i sl.), tada se u izdatke priznaje samo razmjerni dio ukupnih troškova izgradnje nekretnine.

22. Iz spis predmeta proizlazi da je porezno tijelo temeljem uvida u službene podatke Ministarstva financija, utvrdilo da je tužitelj otuđio više od tri istovrsne nekretnine u razdoblju od pet godina. Radi se o slijedećim nekretninama: stan ukupne površine 58,92 m[2] upisan u k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], Zadar, Ulica Miroslava Krleže 10; ½ stana ukupne površine 55,26 m[2] upisan u k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], [adresa]; stan ukupne površine 54,40 m[2] , upisan u k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], [adresa]; stan ukupne površine 70,55 m[2] , upisan u k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], [adresa]; stan ukupne površine 69,55 m[2] , upisan u k. o. [katastarska općina], k. čl. br. 2053/1, zk. ul. [broj ZK uloška], [adresa], za koje nekretnine su utvrđeni izdaci u ukupnom iznosu od 191.174,45 kn, a nabavna vrijednost je utvrđena na temelju kupoprodajnih ugovora, uvećano za plaćeni porez na promet nekretnina, nakon čega je utvrđen i dohodak od otuđenja imovine u 2021. kako je to opisano u izreci prvostupanjskog rješenja. Navedene nekretnine su stečene temeljem Ugovora o kupoprodaji od 1. veljače 2019., 4. srpnja 2017. i 25. studenog 2016., a prodane su do 25. studenog 2021., što znači da je otuđeno više od tri nekretnine iste vrste u razdoblju od pet godina od dana stjecanja nekretnine.

23. Zapisnikom o obračunu osnovice i predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina od 29. studenog 2022., utvrđena je ukupna nabavna vrijednost nekretnina, te su za svaku nekretninu utvrđeni svi relevantni podaci što je sve detaljno opisano i obrazloženo. Tužitelj je već dostavio prigovor na Zapisnik od 2. studenog 2022., te je porezno tijelo, uvažavajući prigovore tužitelja, donijelo novi Zapisnik od 29. studenog 2022. kojim je izvršen novi obračun osnovice i predujma poreza na dohodak.

24. Što se tiče polovine stana ukupne površine 79,80 m[2] (39,90 m ) u [adresa], utvrđeno je da je nabavna vrijednost prema kupoprodajnom ugovoru, uvećana za plaćeni porez na promet nekretnina, iznosi 5.586,52 eura, te je uz priznati indeks rasta cijena od 457,02 eura, ukupno priznati izdatak od 5.819,41 eura. Tužitelj nije otuđio stečeni stan, već izvršio prenamjenu poslovnog prostora u stambeni te je otuđena 1/2 stana ukupne površne 79,80 m[2] . Od stečenog poslovnog prostora, iz navedenog proizlazi da je otuđena istovjetna nekretnina odnosno stan. Tužitelj tom prilikom nije dostavio nikakvu vjerodostojnu dokumentaciju iz koje bi se utvrdio stvarni izdatak vezano za troškove ulaganja, pa je stoga nabavna vrijednost utvrđena prema kupoprodajnom ugovoru za 1/2 stečenog poslovnog prostora, čemu je dodan porez na promet nekretnina, kao i indeks rasta proizvođačkih cijena.

25. Što se tiče stana ukupne površine 54,40 m[2] u [adresa], utvrđena je nabavna vrijednost prema kupoprodajnom ugovoru, uvećana za plaćeni porez na promet nekretnina, kao i za indeks rasta proizvođačkih cijena. Tužitelj tom prilikom nije dostavio nikakvu vjerodostojnu dokumentaciju iz koje bi se utvrdio stvarni izdatak vezano za troškove ulaganja. Ista utvrđenja se odnose i za nekretnine u istoj ulici u [adresa], ukupnih površina od 70,60 m[2] i 69,55 m . Stoga je porezno tijelo nabavnu vrijednost utvrdila prema cijeni iz kupoprodajnih ugovora, a zbog neposjedovanja vjerodostojne dokumentacije, za novoizgrađenu površinu, nabavna vrijednost se utvrdila prema etalonskoj cijeni izgradnje uvećane za komunalnih doprinos za povećani obujam građevine.

26. Što se tiče nekretnine u Zadru, tužitelj jedino prigovara visini utvrđenih izdataka za istu, radi se o zanemarivoj razlici (umjesto 85.416,78 eura, po tužitelju treba biti 85.406,79 eura), koja je upravo išla u korist tužitelja.

27. Iako se tužitelj poziva na Procjembeni elaborat iz prosinca 2021., Sud nije uvažio prigovor obzirom da iz elaborata nije razvidno i ne može se utvrditi da je poslovni događaj zaista i izveden, odnosno tužitelj nije dostavio račune o izvršenim radovima, ugovore o izvođenju radova i ostalu vjerodostojnu dokumentaciju. Stoga je pravilno postupilo porezno tijelo kada je nabavnu vrijednost nekretnina utvrdila prema cijeni iz kupoprodajnih ugovora, dok je za novoizgrađeni dio nekretnine nabavna cijena utvrđena temeljem etalonske cijene građenja, uvećane za komunalne doprinose i indeksa rasta proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Način utvrđivanja porezne osnovice detaljno je opisan i tablično prikazan u Zapisniku od 29. studenog 2022.

28. Kako iz ranije izloženog činjeničnog stanja slijedi da tužitelj ne raspolaže dokumentacijom kojom bi dokazao visinu izdataka utrošenih u izgradnju predmetnih objekata (stanova) to su u konkretnom slučaju bile ostvarene zakonske pretpostavke za utvrđivanje porezne osnovice procjenom. Stoga sud nalazi da je pravilno porezno tijelo postupilo kada je pri utvrđivanju visine troškova utrošenih u gradnju nekretnina polazilo od podatka o etalonskoj cijeni građenja budući da se radi o službenom podatku (objavljenom u Narodnim Novinama) koji se formira na temelju prosječnih cijena građenja i obuhvaća sve troškove izvedbe građevinskih i drugi radova (pripremni, zemljani, konstrukcijski, instalaterski, završni te ugradnja građevinskih proizvoda, opreme ili postrojenja) u vezi s građenjem stanova, uključujući vodni doprinos te porez na dodanu vrijednost.

29. Navod tužitelja da je trošak građenja trebalo provesti vještačenje, Sud cijeni neosnovanim budući da se izdaci dokazuju vjerodostojnim ispravama sačinjenim u vrijeme njihova nastanka kao dokazima o stvarno nastalim izdacima u to vrijeme, a ne vještačenjem.

30. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja, obzirom da su isti takvi da ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

31. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

32. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

33. Odluka o troškovima spora je zasnovana na članku 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj tužitelj nema pravo na naknadu troškova spora, budući da je spor u cijelosti izgubio.

U Rijeci 17. ožujka 2025.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Ivanu Batiniću, odvjetniku u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 75/1

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5