K-1082/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Ivani Peronja, uz sudjelovanje zapisničarke Lane Šušnjar, u kaznenom postupku protiv okrivljenika AFU, zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. KO-DO-481/24 od 24. svibnja 2024., nakon javno održane rasprave 27. studenoga 2024., 19. veljače 2025. i 14. ožujka 2025., a zaključene 14. ožujka 2025. u nazočnosti okrivljenika, zamjenice ODO-a u Splitu AF i opunomoćenice oštećenika, Ivanke Šamije, odvjetnice u Splitu, 17. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o

OKRIVLJENIK: AFU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i D, rođene M, rođen **.**.1976. u [adresa], s boravištem u [adresa], državljanin RH, tehničar,  razveden,  otac  dvoje  malodobne  djece,  pismen,  sa završenom SSS, trenutno nezaposlen i bez mjesečnih primanja, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan,

k r i v j e :

I. što je dana 27. ožujka 2024. oko 12,00 sati, u Osnovnoj školi "Majstora Radovana" u Trogiru, u ulici dr. F. Tuđmana 12, u školskoj učionici br.40., u cilju onemogućavanja nastavnika DF da zadrži mobitel koji je prethodno oduzeo od učenice, a njegove kćerke MF i da ga preda stručnoj službi škole sukladno čl. 36. Pravilnika o kućnom redu Osnovne škole " ZF", ušao u učionicu za vrijeme održavanja nastave, prekinuo nastavu, te zatražio od nastavnika DF da mu preda mobitel njegove kćerke MF, a kada mu je ŽF odbio predati mobitel pretražio torbu nastavnika DF kako bi pronašao kćerkin mobitel, a kada isti nije pronašao sa stola uzeo mobitel nastavnika DF, te mu rekao da će uzeti njegov mobitel ukoliko mu ne vrati kćerkin mobitel, te potom krenuo prema izlazu iz učionice, pritom govoreći DF da može svašta učiniti ako ne vrati mobitel, da može pronaći njegov automobil i probiti gume na njegovom vozilu i oštetiti ga, te na koncu na izlazu iz učionice kada je ŽF pokušao iz njegove ruke uzeti svoj mobitel, udario nastavnika DF šakom i dva puta dlanom po licu i vratu, te ga uhvatio jednom rukom za vrat i tako držao 4-5 sekundi dok se nastavnik nije uspio odmaknuti prema natrag, nakon čega je izišao iz učionice, dakle, s namjerom da silom spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela prisile prema službenoj osobi,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – pokušaj prisile prema službenoj osobi

– opisano i kažnjivo po čl. 314. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 34. KZ/11.

II. Stoga se okrivljenik AFU, temeljem članka 314. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Nakon toga se okrivljenom DFU, na temelju čl. 56. KZ/11, izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako on u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećenik ŽF se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08), okrivljenik AFU je dužan, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 405,00 EUR-a (četristopeteura), od čega iznos od 105,00 EUR-a predstavlja trošak sudsko-medicinskog vještačenja, dok iznos od 300,00 EUR-a predstavlja sudski paušal.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je 24. svibnja 2024. optužnicu br. K-DO-481/24 protiv okrivljenika AFU zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11.

2. Na raspravi održanoj 27. studenoga 2024., prilikom očitovanja o optužnom aktu, okrivljenik AFU je izjavio kako se smatra djelomično krivim za kazneno djelo koje mu se optužnim aktom stavlja na teret.

3. U nastavku postupka ispitan je oštećenik – žrtva ŽF te svjedoci TF i IF.

3.1. Potom je u dokazne svrhe, na temelju odredbe članka 329. stavak 3. ZKP/08 pregledan i pročitan: zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od HF od dana 29. ožujka 2024. (list 24 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od HF broj: [broj telefona] od 27. ožujka 2024. (list 25 spisa), pravilnik o kućnom redu OŠ Majstora Radovana-Trogir (list 26-39 spisa), obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu DF Zavoda za hitnu medicinu SDŽ od 27. ožujka 2024. (list 40 spisa), potvrda o narudžbi pacijenta DF u KBC Split, Odjel psihijatrije (list 41 spisa), službena zabilješka o pregledu snimki video nadzora u OŠ Majstora Radovana-Trogir od 27. ožujka 2024. (list 49-51 spisa), CD sa snimkom video nadzora u OŠ Majstora Radovana-Trogir od 27. ožujka 2024. (list 55 spisa).

3.2. U dokaznom postupku, na temelju odredbe članka 431. st. 1. t. 6. ZKP/08, uz suglasnost stranaka, pročitan je nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka prof. dr. sc. prim. Šimuna Anđelinovića sačinjen u pogledu DF (list 86-87 spisa).

3.3. Na kraju dokaznog postupka, a prije iznošenja obrane okrivljenika, pregledan je pročitan izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije za okrivljenika AFU od 18. veljače 2025. (list 274 spisa).

3.2. Stranke nisu imale primjedbi na do sada izvedene dokaze kao ni daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Nakon tako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljenik AFU počinio kazneno djelo protiv javnog reda – pokušaj prisile prema službenoj osobi

- opisano i kažnjivo po članku 314. stavku 1. u svezi stavka čl. 34. KZ/11.

5. Naime, navedeno kazneno djelo prisile prema službenoj osobi čini onaj tko silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti ili je prisili na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezinih ovlasti. Cilj ovog kaznenog djela je zaštitom službene osobe osigurati neometano obavljanje službene radnje koju počinitelj sprječava uporabom sile ili prijetnje.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da je okrivljenik kritične prigode ušao u učionicu za vrijeme održavanja nastave, prekinuo nastavu, te zatražio od nastavnika DF da mu preda mobitel njegove kćerke MF, potom pretražio torbu nastavnika DF kako bi pronašao kćerkin mobitel. Ujedno, nije bilo prijeporno da je okrivljenik inkriminiranog dana sa stola u učionici uzeo mobitel nastavnika DF, a zatim krenuo prema izlazu iz učionice, pritom govoreći DF da može pronaći njegov automobil i probiti gume na njegovom vozilu i oštetiti ga.

6.1. Međutim, spornim se s obzirom na negiranje okrivljenika, postavilo pitanje da li je okrivljenik kritične prigode u cilju onemogućavanja nastavnika DF da zadrži mobitel koji je prethodno oduzeo od učenice, a njegove kćerke MF i da ga preda stručnoj službi škole sukladno čl. 36. Pravilnika o kućnom redu Osnovne škole " ZF", udario nastavnika DF šakom i dva puta dlanom po licu i vratu, te ga uhvatio jednom rukom za vrat i tako držao 4-5 sekundi dok se nastavnik nije uspio odmaknuti prema natrag.

7. Iznoseći svoju obranu u prethodnom postupku (listovi 10-14, 64-68 spisa) okrivljenik AFU je izjavio da je kritične prigode došao u školu jer ga je nazvala kćerka AFU, te mu rekla da joj je nastavnik ŽF otrgnuo mobitel iz ruke iako je namjeravala mobitel staviti na bešumni način rada. Kada je došao u školu da je pokucao na vrata učionice i potom ušao, te se predstavio kao otac MF, te zamolio nastavnika DF da vrati mobitel njegove kćerke, ali da je ovaj odbio to učiniti, pri tom zauzimajući "gard" kao da će se obračunati. Tada da je na stolu vidio mobitel pa da je mislio da se radi o mobitelu njegove kćerke. Kada je mobitel uzeo da je shvatio da to nije mobitel njegove kćerke već nastavnika DF. Nastavnik da je reagirao agresivno, te da ga je "čupao i potezao". Tada da se on branio i krenuo prema vratima učionice pritom odgurnuvši nastavnika, ali da ga nije udario, te da nije bilo druge vrste kontakta. Nastavniku da je rekao da će mu vratiti mobitel kada on vrati mobitel njegove kćerke. Potom da je nastavnik ŽF sjeo na klupu i počeo "glumiti žrtvu". Kako je potom zazvonio mobitel nastavnika DF da je on istome vratio njegov mobitel, a nešto iza toga da se nastavnik vratio u učionicu i donio mobitel njegove kćerke, te mu predao taj mobitel. Inače, dok su on i nastavnik ŽF stajali na hodniku da su do njih došli knjižničar i psihologinja, te više učenika. Na koncu je naveo da mu je žao zbog svega što se dogodilo, da on po prirodi nije agresivna osoba, da je bio pogođen činjenicom da je nastavnik bio agresivan prema njegovoj kćerki i da je spreman ispričati se nastavniku DF.

7.1. Pri ovakvoj obrani okrivljenik je ostao i na raspravi (listovi 272-273 spisa) dodatno navodeći je inkriminiranog dana dobio poziv od svoje kćeri s mobitela njene kolegice, a u kojem pozivu ga je kći obavijestila da joj je učitelj DF iščupao iz ruke njen mobitel, te da joj ga ne želi vratiti. Ujedno, kći ga je tražila da dođe po nju na sat, budući da ne može više biti na nastavi zbog doživljenog šoka. Rekao je kćeri da od učitelja DF zatraži povrat svoga mobitela. Kći ga je po drugi put kontaktirala kazavši mu da joj učitelj DF ne želi vratiti mobitel, ovaj drugi put je čuo kako je njegova kći upitala učitelja "može li moj otac doći u školu", a učitelj je na to kazao: "neka dođe". Sjeo je na motor i krenuo. Pokucao je na vrata, nastavnik je kazao "Da". On je potom kazao "Dobar dan, ja sam od Z otac, molio bi vas da vratite Ž mobitel. DFU ne može više prisustvovati nastavi, te će ići kući zbog doživljenog šoka. Iščupali ste njen mobitel". Učitelj nije htio vratiti mobitel, u bitnome navodeći kako Antonijina majka, a njegova bivša supruga, ima dijabetes tipa A, te kako je više puta upadala u hipoglikemiju, te zbog majčinog zdravstvenog stanja da njegova kći mora koristiti mobitel kako bi provjeravala da li joj je s majkom sve u redu. DFU je možda i zloupotrebljava ovu situaciju, to ne zna.

7.2. Dalje je izjavio kako nastavnik nije htio vratiti Ž mobitel, a kako mu je kći ranije kazala da joj je učitelj mobitel stavio u školsku torbu, on je krenuo put katedre. Nastavnik ga je ignorirao i nastavio je predavati nastavu. Pogledao je u tu školsku torbu koja se nalazila na katedri i vidio da nema mobitela. Na stolu je ugledao mobitel kojeg je uzeo, te je krenuo put van, a potom je kazao Ž "Idemo kući". U tom trenutku je shvatio da mobitel u njegovoj ruci nije Antonijin, a već tada je nastavnik krenuo put njega kada je shvatio da se radi o njegovom mobitelu, nastavnik mu je prepriječio put, i krenuo je trgati mobitel iz njegove ruke.

7.3. Zbog ovog postupka ne osjeća se dobro, te se ispričao oštećeniku zbog svega što se dogodilo. Kada je izašao iz učionice, kazao je oštećeniku "Sada glumite žrtvu", međutim, istome nije prijetio. Možda je on to sve krivo shvatio, pojašnjavajući da je on oštećeniku kazao u smislu "kao da ću mu pronaći auto i izbušiti gume", ali to da je mislio kao usporedbu na sam čin oduzimanja mobitela njegovoj kćeri. Ponovio je da mu je žao zbog svega što se dogodilo. Njegova kći nakon ovog događaja, a i prije samog događaja je imala samo riječi hvale za profesora DF, tim više mu je žao zbog svega što se dogodilo.

8. Na raspravi ispitani svjedok-oštećenik-žrtva ŽF (listovi 267-268 spisa) izjavio je da je zainteresiran za kazneni progon protiv okrivljenika, te je postavio imovinskopravni zahtjev zbog pretrpljene neimovinske štete uslijed stresa kojeg je pretrpio inkriminiranim događajem. Pojasnio je da je inkriminiranog dana učenicima predavao tri sata, točnije jedan sat biologije i dva sata kemije i upravo da je na satu biologije okrivljenikovoj kćerki dao opasku u e-dnevnik zbog neprimjerenog ponašanja i korištenja mobitela, kada se na više njegovih upozorenja oglušila i nastavila koristiti mobitel na satu. Inkriminiranog dana je postupio sukladno Pravilniku o školskom kućnom redu te etičkom kodeksu škole kada je oduzeo mobitel okrivljenikovoj kćerki. Događaj se odvio na satu u Osnovnoj školi „Majstora Radovana“ u [adresa] kada je učenicima predavao sat kemije. Za vrijeme nastave u učionicu je ušao okrivljenik, te mu je kazao kako nitko ne može uzeti mobitel njegove kćerke, a potom je krenuo put njegove torbe. Pretpostavlja da je okrivljenikova kći, čiji je on mobitel ranije oduzeo sukladno Pravilniku o kućnom redu škole javila okrivljeniku da je on njezin mobitel oduzeo i stavio ga u torbu. Pojasnio je kako je okrivljenik kada je ušao u učionicu krenuo put njegove torbe tražeći mobitel svoje kćerke, međutim, uzeo je svjesno njegov mobitel koji je bio na stolu u učionici, rekavši mu: "Kada ti nećeš vratiti njen, uzet ću ja tvoj". On se tada nalazio po sredini učionice ispred same ploče, a okrivljenik da je krenuo prema izlazu kada je uzeo njegov mobitel. U međuvremenu je zaprijetio u smislu da će mu naći auto i izbušiti mu gume. Bio je iznimno agresivan navodeći kada je on stao ispred okrivljenika kada je isti krenuo put izlaza te mu je rekao da to nije mobitel od njegove kćerke, a potom je dohvatio svoj mobitel, a okrivljenik ga je udario i počeo gušiti. Uspio se otrgnuti, te je primijetio kako su učenici u učinioci bili vidno zaprepašteni ovim događajem. Potom je zajedno s okrivljenikom izašao na hodnik ispred učionice, a okrivljenik je cijelo vrijeme galamio, ponavljajući kako nitko nema pravo uzeti mobitel njegove kćeri. Na hodniku je bila čistačica, došao je i školski knjižničar TF koji je pokušao smiriti okrivljenika i s njim pričati. Okrivljenik je nastavio vikati, međutim, Virgil ga je uspio smiriti, a okrivljenik je predao njegov mobitel TF, a on ga je zatim vratio njemu. Svo ovo vrijeme na hodniku ispred učionice sjedio je na klupi šokiran samim događajem. Zvao je pedagošku službu, a kada je došla školska pedagodica, provirivao je u razred jer se ne može djecu ostaviti dugo bez nadzora.

8.1. Nakon što je svjedoku-oštećeniku-žrtvi sukladno čl. 426. ZKP/08 pročitan dio njegovog iskaza kojeg je ranije dao u prethodnom postupku i to dio sa lista 95. spisa, koji počinje riječima: "Potom je AFU", a završava riječima: "to je privatno vlasništvo", oštećenik – žrtva ŽF je izjavio da u cijelosti ostaje pri navodima svog iskaza kojeg je dao u prethodnom postupku kada su njegova sjećanja bila svježija pojašnjavajući da su manja odstupanja u njegovom iskazu na raspravi posljedica proteka vremena od inkriminiranog događaja.

8.2. Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu oštećenika-žrtve DF, koji je detaljno i okolnosno opisao inkriminirani događaj, te koji prema stavu ovog suda, nema razloga lažno teretiti okrivljenika. Štoviše, imenovani svjedok je ispitan na raspravi izjavio kako se nada da se općenito ovakvi događaji više neće ponavljati u školama gdje je sve teže raditi s djecom.

9. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Prim. Šimuna Anđelinovića (listovi 86-87 spisa) proizlazi da je ŽF nakon inkriminiranog događaja pregledan na Zavodu za hitnu medicinu SDŽ, Ispostave Trogir i da je utvrđeno kako imenovani nema vidljivih tragova traume u području vrata ili lica, gdje je navodio bolnost, zbog čega je vještak zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o ozljedi u sudsko-medicinskom smislu.

10. Pregledom Pravilnika o kućnom redu Osnovne škole "Majstora Radovana" od 6. listopada 2023., utvrđeno je da je čl. 36. propisano kako učiteljima i učenicima nije dopušteno korištenje mobilnih telefona i ostalih tehničkih naprava koje mogu ometati odvijanje nastave i drugih oblika odgojno-obrazovnog rada. Učiteljima je tijekom nastavnog procesa dopuštena uporaba mobilnih telefona samo u svrhu odgojno- obrazovnog rada i u hitnim situacijama. Učenik u školi i školskom dvorištu ne smije rabiti mobitel i sline tehničke naprave bez odobrenja učitelja ili dežurnih učitelja. U hitnim situacijama, roditelji mogu zvati službeni telefon Škole, a ne učenika na mobitel. U slučaju nedopuštenog korištenja mobitela i drugih tehničkih naprava, isti će učenicima biti oduzeti i predani stručnoj službi. Učitelj će o nedopuštenoj uporabi mobitela i ostalih tehničkih naprava odmah izvijestiti razrednika ili stručnog suradnika, a razrednik ili stručni suradnik roditelja učenika.

11. Nadalje, čl. 87. st. 3. KZ/11, propisano je da je službena osoba državni dužnosnik ili službenik, dužnosnik ili službenik u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, nositelj pravosudne dužnosti, sudac porotnik, član Državnog sudbenog vijeća ili Državnoodvjetničkog vijeća, arbitar, javni bilježnik i stručni suradnik koji obavlja poslove iz djelatnosti socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja. Službenom osobom smatra se i osoba koja u Europskoj uniji, stranoj državi, međunarodnoj organizaciji koje je Republika Hrvatska član, međunarodnom sudu ili arbitraži čiju sudbenost Republika Hrvatska prihvaća, obavlja dužnosti povjerene naprijed navedenim osobama.

12. Ispitan u svojstvu svjedoka TF (list 269 spisa) je izjavio da je inkriminiranog dana negdje oko 12,00 sati, krenuo u učionicu glazbenog odgoja jer je trebao poslati jedan dokument. Krenuo je u tu učionicu kada je na hodniku, preko puta skala, odmah ispred ureda pedagoginje uočio kolegu DF i okrivljenika gdje raspravljaju u povišenim tonovima, a predmet raspravljanja je bio mobitel. Kolega ŽF mu se obratio kazavši mu da ga je okrivljenik napao te da zove policiju. Nastavio je razgovor s okrivljenikom, nije zvao policiju, a tada je shvatio da je predmet raspravljanja mobitel od kolege DF. Kolega ŽF je okrivljeniku glasno kazao: "Vrati mi mobitel". Okrivljenik je govorio kako nitko nema pravo djeci uzeti mobitel, a on je objašnjavao kako je kolega ŽF postupio sukladno kućnom redu škole. Ovaj razgovor je krenuo glasno, ali se s vremenom razvio u normalnom tonu. Zatražio je od okrivljenika da vrati mobitel kolegi DF, što je on i učinio. U međuvremenu su došle kolegice T i I. Nije vidio događaj koji se odvio u razredu, već samo ovo o čemu je svjedočio na hodniku škole. U njegovoj nazočnosti okrivljenik nije fizički napao oštećenika već su njih dvoje raspravljali na hodniku u povišenim tonovima. Nadalje, u bitnome je izjavio kako je u razgovoru sa oštećenikom koji mu je kazao da ga je okrivljenik napao zamijetio tragove krvi na oštećenikovoj lijevoj strani unutarnje usne šupljine. Oštećenik je bio u vidno uzrujanom stanju, povremeno bi sjeo, pa bi se ustao, zamijetio je da je bio uplašen i po njegovoj procjeni "šokiran".

13. Svjedokina IF je ispitana na raspravi u svojstvu svjedoka (listovi 270-271 spisa) izjavila da je inkriminiranog dana oko 12,00 sati, po nju došla spremačica koja joj je kazala kako se nešto događa ispred učionice učitelja DF. Krenula je gore te je ispred učionice zatekla DF, okrivljenika, knjižničara i kolegicu ĐF koja je inače u to vrijeme bila nestručna zamjena za psihologicu. Zamijetila je kako se na hodniku odvija žustra rasprava, a knjižničar joj je objasnio o čemu se radi. Učitelj DF je sjedio u hodniku, a zamijetila je kako okrivljenik raspravlja s kolegicom ĐF i knjižničarem. Učitelj DF joj je "motirao" da ga je okrivljenik udario i da zove policiju. Pretpostavila je da je predmet raspravljanja mobitel, a vidjela je kako DF drži mobitel u ruci. Okrivljenik je više puta ponavljao kako oni nemaju pravo uzeti mobitel njegovog djeteta. Prekinula je ovu raspravu, te je zajedno sa DF ušla u učionicu, DF joj je predao mobitel okrivljenikove kćeri koji je ona na vratima učionice predala okrivljeniku. Ostala je s DF u učionici kako bi smirila učenike koji su bili vidno uznemireni događajem, dok se kolegica ĐF s okrivljenikom uputila put izlaza škole. Pozvala je policiju zbog ovog događaja. Inače, učenici joj nisu ništa pričali o samom događaju, već su o tome pričali s kolegicom ĐF, koja je nakon nje ušla zajedno s njihovom razrednicom održati zadnji sat.

13.1. Nakon što je svjedokinji sukladno čl. 426. ZKP/08 pročitan dio njezinog iskaza kojeg je ranije dala u prethodnom postupku i to dio sa lista 99. spisa, koji počinje riječima: "Kada me pitate", a završava riječima: "stajale su pri dnu učionice", svjedokinja je izjavila da su istiniti navodi pročitanog iskaza kojeg je ranije dala u prethodnom postupku kada su njezina sjećanja bila svježija te da u cijelosti ostaje pri navodima svog iskaza kojeg je dala pred ODO Split, pojašnjavajući da su odstupanja u iskazu na raspravi posljedica proteka vremena od inkriminiranog događaja.

14. Svjedoci TF i IF suglasno iskazuje i opisuje ono što su vidjeli i čuli na hodniku ispred učionice kada su se okrivljenik i oštećenik verbalno sukobili zbog mobitela kojeg je okrivljenik uzeo oštećeniku te sud njihove iskaze cijeni vjerodostojnim i uvjerljivim jer su međusobno podudarni u odnosu na odlučne činjenice i nadopunjuju se te su u relevantnim okolnostima u suglasju sa iskazom oštećenika-žrtve ŽF, a imenovani svjedoci nemaju razloga bilo što neistinito svjedočiti, niti je itko u postupku ukazivao takve razloge.

15. Nasuprot tome, iako okrivljenik priznaje da je ušao u učionicu kako bi uzeo mobitel kojeg je prethodno njegovoj kćerki oduzeo nastavnik ŽF, u osnovi se brani da je reagirao jer je bio pogođen činjenicom da je nastavnik bio agresivan prema njegovoj kćerki kada joj je oduzeo mobitel te da je oštećenik-žrtva krenuo put njega kada je shvatio da se radi o njegovom mobitelu kada mu je isti prepriječio put i krenuo trgati mobitel iz njegove ruke, a on da je oštećenika-žrtvu odgurnuo braneći se, međutim, negira da je istoga udario i davio, navodeći da on nije osoba koja se tuče, niti se zna tuči, a da se oštećenik-žrtva možda ozlijedio kada ga je on odgurnuo, iako njegova namjera svakako nije bila da se njih dvoje tuku. Ovakva obrana okrivljenika je očito usmjerena umanjenju njegove kaznene odgovornosti te je sud ne prihvaća.

16. Stoga sud prihvaća da se događaj zbio upravo na način kako to opisuju oštećenik-žrtva te ispitani svjedoci, a što korespondira s činjeničnim opisom iz optužnog akta.

17. Na temelju provedenog postupka, posebno iskaza ispitanog oštećenika-žrtve DF koji je nesporno poduzimao službenu radnju u okviru svoje ovlasti a sukladno čl. 36. Pravilnika o kućnom redu Osnovne škole "Majstora Radovana", nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik s namjerom da silom spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela prisile prema službenoj osobi, a djelo nije dovršeno jer okrivljenik, iako je primijenio silu prema oštećeniku-žrtvi, nije spriječio istog u obavljanju službene radnje, pa kada mu oštećenik na njegovo traženje nije želio vratiti kćerkin mobitel, uzeo je oštećenikov mobitel kojeg je pronašao na stolu u učionici. Dakle, za predmetno kazneno djelo prisile prema službenoj osobi potrebno je da počinitelj uporabom sile ili prijetnje uspije u svojoj namjeri sprječavanja službene osobe u obavljanju službene radnje koju je u okviru njezinih ovlasti poduzela ili je prisili na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezinih ovlasti, a djelo je ostalo u pokušaju jer je izvršena namjerava službena radnja u vidu oduzimanja mobitela okrivljenikove kćerke, koji je tek naknadno okrivljeniku vratila školska pedagogica IF.

18. Stoga je sud na temelju iskaza naprijed imenovanog oštećenika-žrtve, iskaza ispitanih svjedoka, te drugih izvedenih i naprijed pobojanih dokaza utvrdio da je okrivljenik AFU inkriminiranog dana svojim postupanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11, kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

19. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je okrivljenik AFU u Osnovnoj školi "Majstora Radovana" u [adresa], u [adresa], u školskoj učionici br.40., u cilju onemogućavanja nastavnika DF da zadrži mobitel koji je prethodno oduzeo od učenice, a njegove kćerke MF i da ga preda stručnoj službi škole sukladno čl. 36. Pravilnika o kućnom redu Osnovne škole "Majstora Radovana", ušao u učionicu za vrijeme održavanja nastave, prekinuo nastavu, te zatražio od nastavnika DF da mu preda mobitel njegove kćerke MF, a kada mu je ŽF odbio predati mobitel pretražio torbu nastavnika DF kako bi pronašao kćerkin mobitel, a kada isti nije pronašao sa stola uzeo mobitel nastavnika DF, te mu rekao da će uzeti njegov mobitel ukoliko mu ne vrati kćerkin mobitel, te potom krenuo prema izlazu iz učionice, pritom govoreći DF da može svašta učiniti ako ne vrati mobitel, da može pronaći njegov automobil i probiti gume na njegovom vozilu i oštetiti ga, te na koncu na izlazu iz učionice kada je ŽF pokušao iz njegove ruke uzeti svoj mobitel, udario nastavnika DF šakom i dva puta dlanom po licu i vratu, te ga uhvatio jednom rukom za vrat i tako držao 4-5 sekundi dok se nastavnik nije uspio odmaknuti prema natrag, nakon čega je izišao iz učionice.

20. Glede subjektivne strane, treba kazati da ovaj sud smatra kako je okrivljenik AFU prilikom počinjenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim postupao s izravnom namjerom, tj. bio je svjestan svog protupravnog ponašanja i htio je nastupanje štetne posljedice, a čime su se u njegovom ponašanju ostvarila obilježja kaznenog djela iz 314. st. 1. u svezi st. čl. 34. KZ/11, dok sud nakon provedenog dokaznog postupka na strani okrivljenika nije našao nijedan ispričavajući razlog. Ujedno, njegova ubrojivost tijekom postupka uopće nije bila sporna te je kao odrasla poslovno sposobna osoba bio svjestan protupravnosti svog djela čime je ostvario sve elemente skrivljenog postupanja.

21. Slijedom navedenog, okrivljenik AFU je kriv zbog počinjenja kaznenog djela opisanog pod t. I. izreke.

22. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela – KZ/11, koji propis se naknadno nije mijenjao.

23. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je u olakotnom smislu okrivljeniku AFU cijenio činjenicu što je on većim dijelom priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela, činjenicu što se na raspravi ispričao oštećeniku DF, njegovu neosuđivanost za kaznena djela, izraženo kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, te da iz njegovog ponašanja proizlazi da je doista bio pogođen inkriminiranim događajem.

23.1. Na strani okrivljenika sud je u otegotnom smislu cijenio činjenicu da je inkriminirani učin počinjen pred maloljetnim osobama.

23.2. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, ali isto tako i potrebu da se jedan ovakav društveni učin sankcionira, ovaj sud smatra kako su se ostvarili uvjeti za izricanje uvjetne osude te da se i izricanjem uvjetne osude u konkretnom slučaju mogu ostvariti ciljevi specijalne prevencije.

23.3. Pri tome je ovaj sud okrivljenika, na temelju članka 314. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja kazna se ukazuje primjerenom težini počinjenog kaznenog djela, te je potom, na temelju članka 56. KZ/11, okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu i odmjerio mu rok provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude u kojem okrivljenik ne smije počiniti neko novo kazneno djelo.

23.4. Prema ocjeni ovog suda, izricanjem ovako odmjerene kazne mogu se ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije, tj. u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da promijeni svoje ponašanje, suzdrži se od činjenja kaznenih djela, odnosno utjecanja i na sve ostale možebitne počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela, ali i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

24. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenik-žrtva ŽF upućen je na pokretanje parničnog postupka u pogledu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva za naknadu pretrpjene neimovinske štete, budući da podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno, ni za djelomično presuđenje tog imovinskopravnog zahtjeva.

25. Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na sudsko- medicinsko vještačenje, a koji se naplaćuju sukladno čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08.

25.1. Prema čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno o složenosti i trajanju postupka. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu za okrivljenika AFU odmjerio u iznosu od 300,00 EUR (trieura).

25.2. S obzirom da je okrivljenik AFU proglašen krivim te je radno sposoban, to ga je sud temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 obvezao, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 405,00 EUR-a (četristopeteura), od čega iznos od 105,00 EUR-a predstavlja trošak sudsko-medicinskog vještačenja, dok iznos od 300,00 EUR-a predstavlja sudski paušal, koji je sud odmjerio imajući u vidu imovno stanje okrivljenika te broj poduzetih sudskih radnji i složenost kaznenog postupka.

U Splitu, 17. ožujka 2025.

S U D A C

Ivana Peronja

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Okrivljeniku DFU,

2. ODO-u u Splitu,

3. Oštećeniku ŽF,

4. Opunomoćenici oštećenika, Ivanki Šamiji, odvjetnici u Splitu

5. u spis.