Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-146/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih CŽ i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 2. u svezi s čl. 229. st. 1. toč. 1. i čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama okrivljenih CŽ, VŽ, ĆŽ i JŽ protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kv-29/2025-6, K-39/2025 od 3. ožujka 2025., u sjednici održanoj 17. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenih CŽ, VŽ, ĆŽ i JŽ kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kv-29/2025-6, K-39/2025 od 3. ožujka 2025. Općinski sud u Koprivnici je, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenih CŽ, VŽ, ĆŽ i JŽ, zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 2. u svezi s čl. 229. st. 1. toč. 1. i čl. 228. st. 1. KZ/11, čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11 i čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnose okrivljeni ĐŽ po branitelju po službenoj dužnosti Damiru Barišiću, odvjetniku, okrivljeni VŽ po braniteljici po službenoj dužnosti Martini Blažinčić Stručić, odvjetnici, okrivljeni ĆŽ po branitelju po službenoj dužnosti Dejanu Kuhariću, odvjetniku i okrivljeni JŽ po branitelju po službenoj dužnosti Bruni Petrovčiću, odvjetniku.

2.1. Okrivljenik ĐŽ žali se bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti na slobodu, a podredno da se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza zabrane napuštanja boravišta iz čl. 98. st. 2. toč. 1. ZKP/08.

2.2. Okrivljenik VŽ žali se "iz svih zakonom dopuštenih razloga", a osobito iz osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i da ga se pusti na slobodu, a podredno da se istražni zatvor zamijeni nekom blažom mjerom odnosno mjerom opreza.

2.3. Okrivljenik NŽ žali se iz osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i preinači pobijano rješenje, ili podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.4. Okrivljenik JŽ žali se iz osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i da ga se pusti da se brani sa slobode, a podredno da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor zamijeni blažim mjerama ili pak da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-166/2025-3 od

14. ožujka 2025. isti vratilo.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. U odnosu na žalbu okrivljenog CŽ:

5.1. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da okrivljenik u žalbi izrijekom ne navodi žalbene osnove, međutim, iz njezinog sadržaja može se zaključiti da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

5.2. Pritom, žalitelj ne osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom predmetu, već napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može postići drugim blažim mjerama, uz bitnu argumentaciju da njegova dosadašnja kaznena osuđivanost, a bez navođenja drugih specifičnih okolnosti, nije dostatna za zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela, s time da je njegov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru dovoljno utjecao na njega da više ne čini takva ili slična kaznena djela.

5.3. Slijedom navedenog, žalitelj smatra da se u ovom slučaju svrha istražnog zatvora može ostvariti i primjenom drugih blažih mjera, te ujedno izražava i stav da se njegov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru pretvorio u kaznu, a što je nedopustivo, čime očito upire i na povredu načela razmjernosti propisanog u čl. 122. st. 2. ZKP/08.

5.4. Suprotno žalitelju, podaci o njegovoj dosadašnjoj doista brojnoj kaznenoj osuđivanosti, i to pretežito zbog imovinskih delikata, jasno govore o njegovoj upornosti, odlučnosti i ustrajnosti u ponašanju protivnom pozitivnim pravnim propisima u Republici Hrvatskoj, posebice kada se ima u vidu da je prvi puta bio kazneno osuđen zbog imovinskog delikta još 2004., tako da se ovdje ne radi o ekscesu u njegovom dosadašnjem životu, već očito o trajnim obilježjima njegove ličnosti, s time da do sada izricane kaznene sankcije, između ostalog i bezuvjetne kazne zatvora očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom.

5.5. Stoga je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, pravilno zaključio da u ovom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na izrazito visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi nastavio s činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela protiv imovine, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u konkretnom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

5.6. Što se pak tiče žalbenih tvrdnji kojim se upire na povredu načela razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP/08, ovaj žalbeni sud uočava kako se okrivljenik doduše nalazi u istražnom zatvoru još od rujna 2024., međutim, imajući s druge strane u vidu težinu kaznenih djela za koja se tereti, kaznu, koja se prema podacima s kojima raspolaže sud, može očekivati u ovom postupku, te sve ranije navedene okolnosti koje upućuju na potrebu produljenja istražnog zatvora protiv okrivljenika, ovaj žalbeni sud smatra, a suprotno žalitelju, da u ovom slučaju, za sada, nije došlo do povrede načela razmjernosti propisanog u čl. 122. st. 2. ZKP/08.

6. U odnosu na žalbu okrivljenog VŽ:

6.1. Prije svega, žalitelj nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 čije ostvarenje nalazi u paušalnoj tvrdnji da je pobijana odluka nerazumljiva te da njezino obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

6.2. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja, koje nije nerazumljivo, iznio jasne, konkretne, neproturječne i po ocjeni ovog žalbenog suda dostatne razloge o svim odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, tako da okrivljenik nije u pravu kada se žali u navedenom pravcu.

6.3. Okrivljenik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.4. Pritom, žalitelj ne osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom predmetu, već napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može postići drugim blažim mjerama, uz bitnu argumentaciju da njegova dosadašnja kaznena osuđivanost nije dostatna za zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela, naročito kada se ima u vidu da je bio zaposlen te da mu je i dalje želja da svoju egzistenciju kao i egzistenciju svoje obitelji osigura poštenim radom.

6.5. Slijedom navedenog, žalitelj smatra da se u ovom slučaju svrha istražnog zatvora može ostvariti i primjenom drugih blažih mjera, konkretno mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

6.6. Suprotno žalitelju, podaci o njegovoj dosadašnjoj doista brojnoj kaznenoj osuđivanosti, i to pretežito zbog imovinskih delikata, jasno govore o njegovoj upornosti, odlučnosti i ustrajnosti u ponašanju protivnom pozitivnim pravnim propisima u Republici Hrvatskoj, posebice kada se ima u vidu da je prvi puta bio kazneno osuđen zbog imovinskog delikta još 1999., tako da se ovdje ne radi o ekscesu u njegovom dosadašnjem životu, već očito o trajnim obilježjima njegove ličnosti, s time da do sada izricane kaznene sankcije, između ostalog i bezuvjetne kazne zatvora očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom.

6.7. Stoga je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, pravilno zaključio da u ovom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na izrazito visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi nastavio s činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela protiv imovine, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u konkretnom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

7. U odnosu na žalbu okrivljenog ĆŽ:

7.1. Vezano za žalbu okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ovaj žalbeni sud primjećuje da žalitelj ostvarenje te povrede nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj žalbenoj osnovi, već o žalbenim navodima koji ulaze u okvire žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će više riječi biti u daljnjem tekstu.

7.2. Okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.3. Pritom, žalitelj ne osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom predmetu, već napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može postići drugim blažim mjerama, uz bitnu argumentaciju da njegova dosadašnja kaznena osuđivanost nije dostatna za zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela, naročito kada se ima u vidu da je okolnosno i detaljno priznao počinjenje terećenih kaznenih djela, te da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru dovoljno utjecao na njega da više ne čini takva ili slična kaznena djela.

7.4. Slijedom navedenog, smatra da se u ovom slučaju svrha istražnog zatvora može ostvariti i primjenom drugih blažih mjera, konkretno mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

7.5. Suprotno žalitelju, podaci o njegovoj dosadašnjoj doista brojnoj kaznenoj osuđivanosti, i to pretežito zbog imovinskih delikata, jasno govore o njegovoj upornosti, odlučnosti i ustrajnosti u ponašanju protivnom pozitivnim pravnim propisima u Republici Hrvatskoj, posebice kada se ima u vidu da je prvi puta bio kazneno osuđen zbog imovinskog delikta još 1996., tako da se ovdje ne radi o ekscesu u njegovom dosadašnjem životu, već očito o trajnim obilježjima njegove ličnosti, s time da do sada izricane kaznene sankcije, između ostalog i bezuvjetne kazne zatvora očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom.

7.6. Stoga je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, pravilno zaključio da u ovom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na izrazito visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi nastavio s činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela protiv imovine, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u konkretnom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

8. U odnosu na žalbu okrivljenog JŽ:

8.1. Vezano za žalbu okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ovaj žalbeni sud primjećuje da žalitelj ostvarenje te povrede ustvari nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj žalbenoj osnovi, već o žalbenim navodima koji ulaze u okvire žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će više riječi biti u daljnjem tekstu.

8.2. Okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.3. Pritom, žalitelj ne osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom predmetu, već napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može postići drugim blažim mjerama, uz bitnu argumentaciju da njegova dosadašnja kaznena osuđivanost nije dostatna za zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela, kao niti činjenica da ne ostvaruje stalne prihode.

8.4. Slijedom navedenog, smatra da se u ovom slučaju svrha istražnog zatvora može ostvariti i primjenom drugih blažih mjera, konkretno mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

8.5. Suprotno žalitelju, podaci o njegovoj dosadašnjoj doista brojnoj kaznenoj osuđivanosti, i to pretežito zbog imovinskih delikata, jasno govore o njegovoj upornosti, odlučnosti i ustrajnosti u ponašanju protivnom pozitivnim pravnim propisima u Republici Hrvatskoj, posebice kada se ima u vidu da je prvi puta bio kazneno osuđen još 2014. u vrijeme kada je bio u dobi od svega 19 godina, tako da se ovdje ne radi o ekscesu u njegovom dosadašnjem životu, već očito o trajnim obilježjima njegove ličnosti, s time da do sada izricane kaznene sankcije, između ostalog i bezuvjetne kazne zatvora očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom.

8.6. Stoga je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, pravilno zaključio da u ovom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na izrazito visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi nastavio s činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela protiv imovine, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u konkretnom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

9. Budući da žalbe okrivljenika nisu osnovane, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 17. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić