Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kžzd-16/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IZ, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kovm- 22/2025-8 od 5. ožujka 2025., u sjednici održanoj 17. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog IZ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kovm-22/2025-8 od 5. ožujka 2025. Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog IZ, zbog kaznenih djela iz čl. 179. a KZ/11, čl. 177. st. 2. KZ/11, čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.
2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni AZ, po branitelju Tomislavu Kneževiću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-165/2025-3 od
14. ožujka 2025. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka čije ostvarenje nalazi u paušalnoj tvrdnji da je pobijano rješenje nerazumljivo i proturječno zbog čega se ne može ispitati, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
5.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju na jasan, konkretan, neproturječan i po ocijeni ovog žalbenog suda dostatan način obrazložio sve odlučne činjenice u ovom predmetu.
5.2. Pritom, ovaj žalbeni sud dodatno uočava da žalitelj ustvari napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud zasniva svoju odluku, kakve žalbene tvrdnje, međutim, ne ulaze u okvire žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će više riječi biti u daljnjem tekstu.
5.2. Stoga žalba okrivljenika u navedenom pravcu nije prihvaćena.
6. Okrivljenik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Pritom žalitelj ne napada pravilnost utvrđenja prvostupanjskog sud o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koje se tereti u ovom postupku, već samo smatra da više ne postoji opasnost od ponavljanja djela, odnosno smatra da se ukoliko takva opasnost postoji ista može otkloniti i primjenom drugih blažih mjera.
6.2. Argumentirajući takve tvrdnje, žalitelj prije svega upire na dopis koji je sama žrtva uputila sudu, te na njezine ranije višekratne izjave iz kojih proizlazi da mu oprašta njegovo neprimjereno ponašanje, ne osjeća nikakav strah prema njemu, te želi s njim nastaviti daljnji zajednički život.
6.3. Imajući uz to dodatno u vidu činjenicu da je do sada proveo u istražnom zatvoru više od dva mjeseca, smatra da više ne postoji nikakva, pa ni teoretska opasnost da bi naudio žrtvi.
6.4. Vezano za žalbene tvrdnje kojima okrivljenik upire na izjave same žrtve iz kojih proizlazi da mu oprašta njegovo neprimjereno ponašanje, ne osjeća nikakav strah prema njemu, te želi s njim nastaviti daljnji zajednički život, prije svega valja primijetiti da se zaključak o postojanju/nepostojanju opasnosti od ponavljanja djela mora zasnivati na objektivnim i provjerljivim činjenicama, a ne na subjektivnim dojmovima i očekivanjima, pa čak i ako potiču od same žrtve.
6.5. Polazeći od toga, a suprotno žalitelju, prvostupanjski sud s pravom smatra da u ovom slučaju postoji niz objektivnih i provjerljivih činjenica koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje visokog stupnja realne bojazni da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena odnosno realizirati teže kazneno djelo kojim prijeti.
6.6. Tako prvostupanjski sud pravilno primjećuje da je okrivljenik u ovom postupku osnovano sumnjiv za počinjenje čak 4 kaznena djela, s time da iz iskaza same žrtve, na razini osnovane sumnje, proizlazi da se već duže vrijeme verbalno i fizički nasilno ponaša prema njoj, i to pred djetetom, a kakvo njegovo ponašanje je kulminiralo 6. siječnja 2025. kada joj je nanio tjelesnu ozljedu te izreko prijetnju usmrćenjem njezinih roditelja.
6.7. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno uočava da iz podataka u spisu proizlazi da okrivljenik ima ozbiljne probleme s prekomjernom konzumacijom alkohola u kakvom stanju očito nije u stanju kontrolirati svoje ponašanje i agresivne impulse, posebice prema žrtvi.
6.8. Imajući uz sve to još u vidu da je do sada već bio pravomoćno osuđivan zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, dakle, riječ je o specijalnom povratniku u odnosu na kojeg ranije izrečena kaznena sankcija očito nije polučila svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, dapače, pojedina kaznena djela za koja je osnovano sumnjiv u ovom postupku počinio je za vrijeme roka provjeravanja koji mu je bio određen u sklopu ranije izrečene uvjetne osude zbog kaznenog djela prijetnje, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da u ovom slučaju doista postoje brojne okolnosti koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje visokog stupnja realne i objektivno predvidive bojazni da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena odnosno realizirati teže kazneno djelo kojim prijeti, te ujedno i na zaključak da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.
6.9. Stoga žalba okrivljenika nije prihvaćena niti u tom pravcu.
7. Naposljetku, imajući u vidu vrijeme koje je okrivljenik do sada proveo u istražnom zatvoru (preko dva mjeseca), brojnost i težinu kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv u ovom postupku, kaznu, koja se prema podacima s kojima raspolaže sud, može očekivati u ovom postupku, posebice kada se ima na umu da je riječ o specijalnom povratniku, te sve ranije navedene okolnosti koje ukazuju na potrebu produljenja istražnog zatvora, žalitelj nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede načela razmjernosti propisanog u čl. 122. st. 2. ZKP/08.
8. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.
U Varaždinu 17. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
