Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kžzd-26/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća za mladež, te Nikše Lučića i Domagoja Raguža, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŠR, zbog kaznenih djela iz članka 179. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21– dalje u tekstu: KZ/11) i dr. odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Kzd-44/2023-9 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene pojedinačne kazne zatvora za dva kaznena djela - nasiljem u obitelji - djela opisana i kažnjiva po čl. 179.a KZ/11, dva kaznena djela - povredom djetetovih prava - djela opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2. KZ/11, jedno kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 te jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom - djelo opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, za koja je tom presudom proglašen krivim, te se optuženi ŠR na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci te se na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženom ŠR izriče djelomična uvjetna osuda na način da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci izvršava, a ostatak izrečene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
II. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom ŠR se u neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 7. veljače 2023. do 21. travnja 2023.
III. Uslijed odluke pod točkom I/, preinačuje se pobijana presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri obvezatnog liječenja od ovisnosti – alkoholu u trajanju od 3 (tri) godine, koja će se za vrijeme izvršavanja neuvjetovanog dijela kazne izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršavanje izrečene kazne zatvora okrivljenom koji bez opravdanog razloga krši obvezu određenu mu sigurnosnom mjerom.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog ŠR da je počinio dva kaznena djela - nasiljem u obitelji - djela opisana i kažnjiva po čl. 179.a KZ/11, dva kaznena djela - povredom djetetovih prava - djela opisana i kažnjiva po čl. 177. st. 2. KZ/11, jedno kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom
- djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 te jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom - djelo opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 sve u svezi sa člankom 51. KZ/11 te je optuženiku za za kazneno djelo nasilja u obitelji na štetu žrtve SR, na temelju čl. 179. a. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, za kazneno djelo nasilja u obitelji na štetu žrtve HR, na temelju čl. 179. a. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, za kazneno djelo povrede djetetovih prava na štetu žrtve mldb. ZR, na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, za kazneno djelo povrede djetetovih prava na štetu žrtve mldb. ĆR, na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje na štetu žrtve SR, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo tjelesne ozljede na štetu žrtve HR, na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci. Optuženi ŠR je uz primjenu članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda te se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku kušnje od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude optuženiku ŠR vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. veljače 2023. do 21. travnja 2023. uračunat će se u prethodno izrečenu kaznu zatvora.
1.2. Na temelju članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku ŠR je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti – alkoholu, a koja može trajati najdulje tri godine od pravomoćnosti presude.
1.3. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 optuženik se upozorava da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.
1.4. Na temelju članka 148. stavak 1., u svezi sa člankom 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08 naloženo je optuženiku ŠR u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude na ime troškova kaznenog postupka platiti ukupan iznos od 673,25 EUR (5.049,37 kuna), od čega iznos od 488,25 EUR predstavlja troškove psihijatrijskog vještačenja, iznos od 105,00 EUR troškove sudsko-medicinskog vještačenja, a iznos od 80,00 EUR predstavlja paušalnu svotu.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, a žali se zbog odluke o uvjetnoj osudi te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika osudi na predloženu bezuvjetnu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine.
2.1. Odgovor na žalbu je podnio optuženik putem branitelja Kristiana Barišića, odvjetnika u Splitu s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.
2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.
3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
4. Državno odvjetništvo u žalbi na odluku o kazni navodi da je izrečena jedinstvena kazna apsolutno neprimjerena i u nesrazmjeru sa počinjenih šest kaznenih dijela. Sud je naime optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od samo jedne godine, iako mu je prethodno utvrdio čak šest zatvorskih kazni u ukupnom trajanju od 52 mjeseca, što nije razmjerno utvrđenim mu kaznama i protivno odredbi članka 51. stavka 1. KZ/11, po kojoj odredbi sud mora cijeniti kako ličnost počinitelja tako i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti.
4.1. Nadalje državni odvjetnik navodi kako je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika kad je odlučio primijeniti odredbe o ublažavanju kazne te je optuženiku izrekao preblagu sankciju dok na strani optuženika kao otegotne okolnosti nije cijenio broj kaznenih djela, činjenicu da su ona počinjena na štetu cijele obitelji, duljinu trajanja inkriminiranog razdoblja te nastupjele posljedice za cijelu obitelj
5. Prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika ovo vijeće smatra kako se samo osudom optuženika na težu jedinstvenu zatvora kaznu i djelomičnu uvjetnu osudu može postići svrha opće i posebne prevencije, pa je presudu valjalo preinačiti u odluci o kazni. Prvostupanjski sud je precjenjujući olakotne okolnosti i pogrešno izostavljajući otegotne okolnosti, optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uvjetujući izvršenje iste rokom kušnje od pet (5) godina, koja po stavu ovog drugostupanjskog suda nije primjerena okolnostima počinjenog djela, te se takvom kaznom ne može ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11.
5.2. Prvostupanjski sud je pogriješio kad je ustvrdio izostanak otegotnih okolnosti kod optuženika imajući u vidu da je optuženiku njegovu upornost u činjenu kaznenih djela koja se očitovala u brojnosti kaznenih djela i duljini trajanja inkriminiranog razdoblja trebalo cijeniti kao otegotnu okolnost. Izrečenom uvjetnom osudom se ne može ostvariti niti jedna stavka svrhe kažnjavanja na način kako su iste propisane člankom 41. KZ/11, a najmanje da bi takva kazna imala jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.
5.3. Vijeće je utvrdilo kako visina izrečene kazne i rok kušnje izrečene mjere upozorenja nisu primjereni okolnostima počinjenih djela, te se takvom kaznenopravnom sankcijom ne može ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11 te je prvostupanjski sud odmjeravajući kaznu neopravdano izrekao preblagu gotovo minimalnu kaznu zatvora.
5.4. Stoga je prvostupanjska presuda preinačena na način da su prihvaćene po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora i na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11, s obzirom da se radilo o djelima počinjenim u stjecaju, vijeće je optuženiku preinačilo presudu u odluci o kazni te ga osudilo na težu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci te mu potom izreklo djelomičnu uvjetnu kaznu zatvora s time da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava 9 (devet) mjeseci kazne zatvora, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, a koji rok počinje teći od izdržane kazne.
6. Izrečena djelomična uvjetna kazna zatvora primjerena je svim okolnostima počinjenog djela i nastupjelim posljedicama te će se time pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrži izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela. Time će se postići svrha kažnjavanja u pogledu opće i posebne prevencije te načelo individualizacije u kažnjavanju i pozitivno utjecati na optuženika da ne ponavlja više takva i slična kaznena djela.
7. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1 točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.
Dubrovnik, 17. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća za mladež
Pero Miloglav
