Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1478/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju nacrta prijedloga odluke koju je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, koji je zastupan po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-6246/2021-16 od 26. travnja 2023., 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-6246/2021-16 od 26. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, poslovni broj: Ovrv-1101/16 od 03. studenog 2021. godine, te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan (točka I. izreke).

2. Također je tim rješenjem odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u cijelosti (točka II. izreke).

3. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Žalitelj potražuje trošak sastavljanja žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.497,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2016. do isplate, kao i isplatu iznosa od 107,67 kuna s naslova uglavničene kamate obračunate za period od dospijeća utuženih računa do 10. veljače 2016., (što ukupno iznosi 1.605,42 kuna) na ime isporuke vode za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2015.

7. S obzirom na vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva tužitelja na isplatu iznosa od 1.605,42 kuna, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, s obzirom na to da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu.

9. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da tužitelj tereti tuženika kao fizičku osobu za isplatu ispostavljenih računa u svezi isporučene vode za stan u [adresa], da je tuženik prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepisa utuženih računa naznačen kao kupac komunalne usluge opskrbe vodom za utuženo razdoblje za predmetni prostor pod šifrom kupca 10312280, da je tužitelj evidentirao tuženika kao obveznika plaćanja za potrošenu vodu za nekretninu na adresi u [adresa] temeljem izvoda iz matične evidencije Gradskog stambeno-komunalnog gospodarstva d.o.o. – u daljnjem tekstu: GSKG), ali da iz istog nije razvidno temeljem koje je pravne osnove GSKG naznačio tuženika kao vlasnika nekretnine, sve do 2021. kada je terenskim izvidom utvrđeno da tuženik nikada nije bio vlasnik te nekretnine, samo je živio na toj adresi, prema navodima stanara TE koji koristi stan u prizemlju, a u odnosu na spornu nekretninu da se i dalje vodi ostavinski postupak.

10. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je tužitelj evidentirao tuženika kao obveznika plaćanja za potrošenu vodu temeljem evidencije GSKG-a, ali da iz predmetne dokumentacije nije razvidno temeljem koje je pravne osnove GSKG-a evidentirao tuženika kao vlasnika prostora, niti je li takva osnova uopće valjana, odnosno da upravo suprotno proizlazi iz priležeće dokumentacije, kao i iz iskaza tuženika koji je osporio istinitost činjeničnog stanja utvrđenog u vjerodostojnoj ispravi - izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja. Nadalje je utvrđeno da tuženik nikada nije bio vlasnik nekretnine na spornoj adresi, već da je istu koristio u razdoblju oko 2007., a čemu u prilog ide i činjenica da je iz uvjerenja o prebivalištu koje je nalazi (list 20. spisa) razvidno da je tuženik imao prijavljeno prebivalište na toj adresi prije 2008. kada je 29. srpnja 2008. prijavio prebivalište na adresi na kojom i danas živi odnosno na adresi [adresa].

11. Žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Presudu donesenu u postupku kojim završava spor male vrijednosti nije moguće pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa žalbeni navodi tužitelja istaknuti u tom pravcu nisu dopušteni.

13. Naime, u ovoj vrsti sporova je, u postupku povodom žalbe, isključeno ispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja pa je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, a žalbeni navodi tužitelja se uglavnom odnose na činjenično stanje te na činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud o tome je li tužitelj dokazao koliki je broj prijavljenih članova kućanstva u stanu tuženika.

14. Člankom 3. stavkom 14. Općih i tehničkih uvjetima isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik grada Zagreba broj 17/13; u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), korisnik vodne usluge svaka je fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s Isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Uvjeta izjednačena s tim osobama.

15. Stoga je za odgovoriti tužitelju kako u ovom postupku nije dokazana činjenica da je tužitelj prijavio tuženika kao potrošača temeljem valjane pravne osnove za mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2015., a sve s obzirom na to da je odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode protivnika. Imajući na umu naprijed istaknuti prigovor tuženika da on kroz utuženo razdoblje nije bio korisnik nekretnine, to je tužitelj bio dužan dostaviti dokumentaciju kao nedvojbeni dokaz da je tuženik temeljem valjane pravne osnove bio prijavljeni potrošač za komunalnu uslugu potrošnje vode za predmetni stan u utuženom razdoblju, a što tužitelj nije učinio.

16. Odluka o parničnom trošku je pravilno i zakonito odmjerena, sukladno odredbama članaka 154. i 164. ZPP-a.

17. Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja, dok žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten, te kako nisu počinjene niti bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, trebalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastavljanja žalbe nije prihvaćen jer isti nije uspio sa žalbom, sukladno odredbi članka 166. stavka 1. ZPP-a.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 17. ožujka 2025.

Sutkinja

Marija Šimičić