Poslovni broj: Pn-465/2020-71

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu tog suda Mirni Santini u pravnoj stvari tužitelja VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Bagiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lani Perčić, odvjetnici iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 03. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, a koja presuda je objavljena 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 5.123,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku :

- na iznos od 3.981,68 eura od 07.09.2019. g. - na iznos od 810,52 eura od 17.03.2025.

- na iznos od 83,41 eura od 01.02.2017. g. - na iznos od 247,74 eura od 01.03.2017. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena a od 01.01.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena sve u roku od 15 dana .

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete u iznosu od 218,91 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj dio kao i zahtjev za više zatraženu kamatu na iznos od 810,52 eura od 07.09.2019. g. do 17.03.2025.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.451,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2025. pa do isplate po stopi se koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 17.01.2017. g. verbalno i fizički napadnut od strane tuženika u popodnevnim satima oko 17:15 sati na pragu svog stana u [adresa] na adresi [adresa] na način da ga je tuženik pljunuo u lice i zatvorenim dlanom- šakom udario u predjelu lijeve strane lica zbog čega je izgubio ravnotežu i svijest te zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Predmetni štetni događaj da je pobliže opisan u osuđujućoj i pravomoćnoj kaznenoj presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K- 405/2015 od 6.rujna 2019. g. Tuženik da je odgovoran jer je svojim ponašanjem uzrokovao teško ozljeđivanje tužitelja sve sukladno čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima pa je protiv njega donesena presuda za učin kaznenog djelo protiv života i tijela- teškom tjelesnom ozljedom opisano i kažnjivo po članu 118 stav 1. Kaznenog zakona pravomoćno potvrđena odlukom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kž-75/2020 od 12. ožujka 2020. g. Navodi kako se protiv tuženika vodio kazneni postupak u kojem postupku su se provodili svi dokazi na osnovu odgovornosti ovdje tuženika te je isti proglašen krivim i donesena je osuđujuća kaznena presuda ona predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak. U tom događaju tužitelj da je zadobio tešku ozljedu u vidu frakture distalnog dijela dijafize proksimalne falange palca lijeve šake te je obrađen na Hitnoj medicinskoj pomoći u KBC Rijeka. Navodi da je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da pored neimovinske trpi i imovinsku štetu u vidu potrebe tuđe njege i pomoći, troškova puta i liječenja ,uništenih stvari te izgubljene zarade. Stoga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev prema konačno precizirano tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 04.07.2024. g. Tužitelj traži štetu u iznosu od 5.342,26 eura s kamatama i troškovima postupka. S osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te povrede ugleda i časti traži iznos od 3.981,68 eura, na ime imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći iznos od 398,17 eura, za troškove puta i liječenja iznos od 265,44 eura, za uništene stvari iznos od 365,82 eura te na ime izgubljene zarade iznos od 331,15 eura.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine. Osporava činjenični supstrat u pogledu opisane dinamike i načina ozljeđivanja. To stoga što da je tog dana postupao u nužnoj obrani jer je tužitelj taj koji ga je prvi udario a što se vidi iz fotografije koja je dostavljena u kazneni spis na kojoj je vidljiva ozljeda na tuženikovoj usni. Vještačenjem koje je provedeno u okviru kaznenog postupka u pogledu mehanizma nastanka ozljede da nije isključena mogućnost da je teška tjelesna ozljeda kod tužitelja nastala udarcem zamahom ruke i palca u fiksirani tupo tvrdim mehanički predmet kao i da na tužiteljevom licu nije konstatirana ozljeda posebno ne takva koja bi upućivala na takav intenzitet udarca koji bi bio potreban da osoba izgubi svijest. Zato tuženik ističe prigovor pretežite suodgovornosti tužitelja za nastalu štetu odnosno navodi da se radi o doprinosu oštećenika ovdje tužitelja vlastitoj šteti kako je to regulirano članom 1092 .st. 2 Zakona o obveznim odnosima. Nadalje navodi da visina imovinske neimovinske štete koja je postavljena odudara od ustaljene sudske prakse i orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske propisanih za takvu vrstu od ozljede. Osporava i tijek zakonske zatezne kamate na iznos naknade imovinske štete budući ona ima teći od presuđenja a ne od dana kako je to zatražio tužitelj. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu, izvršio u vidu kazneni spis K. -405/2017, saslušao stranke i svjedoke AM i DM a proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Depolu te po vještaku psihijatru dr. Iki Rončević Gržeta. Proveden je i dokaz financijskim vještačenjem na okolnost izgubljene zarade tužitelja po vještaku Marinu Rameši. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka PM koji je vještačio u kaznenom postupku kao i za provođenjem sudskomedicinskog vještačenja. Druge dokaze pored navedenih stranke nisu predlagale.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan, u pogledu visine djelomično osnovan.

5. Tužitelj ovom tužbom potražuje od tuženika naknadu štete zbog povrede prava osobnosti zbog ozljede nastale u štetnom događaju od 17. siječnja 2017g. Ozlijeđen je na način da ga je tuženik pljunuo u lice i zatvorenim dlanom-šakom udario u prednju lijevu stranu lica zbog čega je pao i zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

6. Utvrđeno je tijekom postupka da se povodom ovog štetnog događaja pred ovim sudom vodio kazneni postupak pod posl. br. K-405/17 u kojem postupku je 06. rujna 2019. donesena presuda kojom je ovdje tuženik oglašen krivim jer je 17. siječnja 2017. oko 17,15 u [adresa] u [adresa] došao na vrata stana VM tražeći ga da kao predstavnik stanara iz osiguranja zgrade naknadi štetu koja je nastala na njegovu vozilu od kontejnera verbalno ga napadajući i vrijeđajući bez da bi VM dozvolio da dođe do riječi, pa nezadovoljan njegovim stavom glede popravka vozila u trenutku kada se VM iz prostora hodnika počeo povlačiti u svoj stan, pristajući da ga teško tjelesno ozlijedi ,ovoga zatvorenom šakom udario u područje lijeve strane lica uslijed čega je VM pao na tlo te pri padu ozlijedio prst palac, tako da je došlo do prijeloma palca lijeve šake koja ozljeda je teška naravi, dakle drugog teško tjelesno ozlijedio pa je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela -teškom tjelesnom ozljedom opisano i kažnjivo u članu 118. st. 1. KZ/11. Povodom žalbi ovdje tuženika te općinskog državnog odvjetništva Županijski sud u Osijeku je u svojoj presudi poslovni broj Kž- 75/2020 od 12. ožujka 2020. odbio obje žalbe kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu.

7. Kako je navedena kaznena presuda pravomoćna utvrđuje se da je tuženik u kaznenom postupku oglašen krivim, dakle nesporno je da je ozlijedio ovdje tužitelja slijedom čega nije bilo potrebno provoditi dokaze na tu okolnost. Tuženik je dakle odgovoran za štetu nastalu tužitelju temeljem odredbe čl 1045. Zakona o obveznim odnosima.

8. Tuženik je istaknuo prigovor pretežite suodgovornosti tužitelja i poziva se na odredbu čl. 1092. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja glasi: " Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja. " Stoga je trebalo utvrditi visinu tužbenog zahtjeva te odlučiti o prigovoru tuženika.

9. Glede prigovora tuženika se o pretežitoj suodgovornosti tužitelja sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je ovaj prigovor neosnovan. Nesporno je utvrđeno da je tuženik taj koji je krenuo prema stanu tužitelja a ne obratno prema tome na inicijativu tuženika stranke su se srele predmetnog dana kada se dogodio štetni događaj. Tuženik je taj koji je došao u stan tužitelja tražeći od tužitelja da mu nadoknadi štetu jer je kontejner za smeće ispred zgrade oštetio automobile tuženika premda je naknadu štete za automobil mogao tražiti na drugi način a ne od tužitelja. S obzirom da su i svjedok FM , majka tuženika, i sam tuženik potvrdili da su od ranije u lošim odnosima sa tužiteljem nema nikakvog razloga da bi tuženik otišao u stan tužitelja pitati za štetu, što može učiniti i pismeno i na drugi način, doli ako je htio isprovocirati sukob do kojeg je i došlo.

10. Uzimajući u obzir tvrđenja iz pravomoćne kaznene presude koja je već spomenuta kao i provedene dokaza to jest iskaze saslušanih stranaka i svjedoka ovaj sud ne nalazi niti jedan dokaz koji bi ukazivao na to da bi tužitelj bio pretežito odgovoran za štetu koja mu je nastala. Tužitelj je predmetnog dana bio u svom stanu te nije tražio nikakav sukob, a tuženik je taj koji je došao kod njega već vidno ljutit kako to slijedi iz iskaza tužitelja. Nadalje u kaznenom postupku je utvrđeno da je tužitelj zadobio prijelom kosti palca lijeve ruke što je teška tjelesna ozljeda koja je mogla nastati mehanizmom pada na ispruženu ruku i to na palac kako je to potvrđeno vještačenjem po vještaku sudske medicine PM u kaznenom postupku. Tuženik se poziva na navode vještaka sudske medicine koji dozvoljava mogućnost da bi teška tjelesna ozljeda tužitelja nastala udarcem zamahom ruke i palca u fiksirani tupo tvrdi mehanički predmet međutim radi se o mogućnosti koja nije utvrđena u predmetnom postupku. Iz utvrđenja u kaznenom postupku slijedi da je tužitelj nakon zadobivenog udarca od strane tuženika, a taj je udarac je nesporan, pao na tlo što je potvrdila i svjedok AM pa onda slijedi da je tužitelj ozlijeđen na način kako je to navedeno u tužbi. Udarac kojeg je tuženik zadobio od tužitelja nije bio upućen u cilju napada nego obrane što se zaključuje iz svih događaja koje su prethodile ozljeđivanju a to je dolazak tuženika sa ciljem napada, njegov verbalni napada na tužitelja i sl. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem PM vještaka u kaznenom postupku u svojstvu svjedoka u ovom postupku budući bi navedeni vještak kao svjedok iskazao samo da postoji mogućnost da je teška tjelesna ozljeda nastala na neki drugi način što je nesporno. Dakle zna se kako je nastala šteta tužitelju, udarcem tuženika kojim mu je nanesena teška tjelesna ozljeda za počinjenje koje je tuženik pravomoćno osuđen u kaznenom postupku pa ne dolazi u obzir primjena odredbe čl. 1092. st. 2. ZOO-a.

11.Na okolnost visine štete proveden je pored dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Miljenku Depoli dr. Iki Rončević-Gržeta.

12. Prema medicinskoj dokumentaciji se i nalazu vještaka dr. Depola slijedi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju ozlijedio lijevu ruku te je zadobio ozljedu dvostrukog kosog prijeloma bazalnog članka lijevog ručnog palca a koja ozljeda predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Vještak navodi da je liječenje zbog navedene ozljede trajalo 3 i pol mjeseca a tužitelj je na bolovanju bio mjesec dana te su nakon završenog medicinskog tretmana zaostale ipak izvjesne smetnje kojih prije nije bilo. Nakon ozljede tužitelj da je imao bolove jakog intenziteta u trajanju od pola sata kao neposredne posljedice traume. Bolovi srednjeg stupnja zaostali su još 2 tjedna i to prilikom razgibavanja i fizikalne terapije a lakše bolove mogao je imati još 2 mjeseca. Dalje navodi da je tužitelj nakon traume s obzirom na mehanizam ozljede mogao osjetiti strah srednjeg stupnja u trajanju od 3 dana da bi nakon toga još kroz oko 2 mjeseca mogao osjećati strah lakšeg stupnja i određenu intra psihičku tenziju vezanu za bolovanje i provođenje rehabilitacije. Što se tiče tuđe njege i pomoći kako je liječenje provedeno kod kuće tužitelj da je morao neko vrijeme mirovati te posebno u početnoj fazi bio u nemogućnosti koristiti lijevu ruku i obavljati dio svakodnevnih radnji. Stoga mu je bila potrebna pomoć druge osobe u trajanju od 2 sata dnevno kroz 20 dana te nadalje još po 1 sat dnevno kroz mjesec dana ukupno. Također je kroz mjesec dana radi bržeg koštanog zarastanja postojala potreba pojačane ishrane odnosno hrane bogatije vitaminima i mineralima voća i sokova i sl. Vještak je naveo da ne nalazi nagrđenja kao posljedica predmetne ozljede. S obzirom da su nakon spomenute ozlijede zaostale izvjesne tegobe koji tužitelj prije toga nije osjećao a odnosi se prvenstveno na radnje koje vrši lijevom rukom došlo je do izvjesnog umanjenja radne i životne aktivnosti. To se odnosi na napornije teže radnje hvatom i guranjem lijevom rukom koji uključuje palac. Navodi da je uzeo u obzir potencijalne posljedice po psihičku sferu te da bi onda ukupno umanjenje radno- životne aktivnosti nakon ozljede brojčano iznosilo 4 %. Sam traumatološki iznos umanjenja radne životne aktivnosti bio bi 3 %.

13. Tužitelj se nije imao primjedbi na nalaz vještaka te je podneskom od 09.03.2023. g. precizirao svoj zahtjev kojim potražuje ukupan iznos od 5.342,39 eura s kamatama i troškovima postupka.

14. Tuženik je u podnesku od 07.03.2023. istaknuo primjedbe u pogledu utvrđene duljine trajanja pretrpljenih fizičkih bolova pretrpljenog straha kao i u pogledu duljine trajanja tuđe njege i pomoći. Navodi da je tužitelj bio na bolovanju samo mjesec dana pa da je onda neprihvatljivo utvrđenje vještaka o trajanju navedenih kvalifikatornih okolnosti i nakon zaključenog bolovanja. Nije ni životno ni logično da bi se tužitelj vratio svojim radnim obavezama ako je trpio bolove već daljnja 2 mjeseca ili ako je tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju duljem od vremena provedenog na bolovanju. Tuženik dalje navodi da nije prihvatljivo niti utvrđenje vještaka glede umanjenja životne aktivnosti jer tužitelj nije potražio pomoć psihijatra niti postoji bilo kakva medicinska dokumentacija u tom smislu koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade po toj ocjeni.

15. Na ročištu 18. svibnja 2023. g. vještak dr. Depolo očitovao se na primjedbe tuženika te naveo da se iz medicinske dokumentacije vidi da je tužitelj imao određene smetnje i nakon što je prošlo mjesec dana bolovanja za koje je određena i terapija ali je zbog karaktera svog posla (profesor) mogao prekinuti bolovanje, Stoga da je on visinu cijenio uzimajući u obzir i propisane terapije i medicinsku dokumentaciju o liječenju te iz iskustva zarastanja delikatnih prijeloma šake. Tužitelj da nije mogao obavljati sve poslove koji se obavljaju sa dvije ruke, posebno fizički teže poslove i opterećenja za koja mu je bila potrebna pomoć koju je naveo u prosječnom iznosu po svom znanju i praksi. Ostao je kod svog mišljenje i u pogledu procjene umanjenja životne aktivnosti pojašnjavajući da sam po sebi palac u šaci sudjeluje nasuprot 4 prsta-pothvata u važnosti od 50 %. Kod tužitelja da postoji određeno umanjenje pogibljivosti i snage. Po njegovom mišljenju s obzirom da je u direktnom sukobu s tuženikom pretrpio prijelom a i određeno poniženje- psihičku nesigurnost i osjećaj manje vrijednosti tužitelju bi trebalo priznati 1 % umanjenja životne aktivnosti s psihičkog aspekta ili tražiti mišljenje psihijatra.

16. Nakon očitovanja vještaka tuženik nije isticao daljnje primjedbe.

17. Iz nalaza vještaka psihijatrijske struke dr. Ike Rončević Gržeta slijedi da je tužitelj doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju nekoliko minuta, sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju oko mjesec dana, nakon toga strah da je bio blagog intenziteta, situacionog karaktera i prisutan je do danas. Tužitelj da kao posljedicu štetnog događaja nije razvio klinički značajne simptome koji bi zadovoljavali dijagnostičke kriterije specifičnog psihijatrijskog poremećaja prema MKB-10. Navodi da su zaostali negativni simptomi koji u manjem stupnju utječu na osobni distres i kvalitetu života tužitelja. Povredu prava osobnosti na duševno zdravlje tužitelja ( strah, smanjenje životne aktivnosti ) ocjenjuje sa 1-2 % privremeno.

18. Povodom primjedbi tužitelja vještak dr. Ika Rončević Gržeta na ročištu 14. ožujka 2024. g. pojasnila je da je raščlanila ocjenu straha te je navela da je sekundarni strah umjerenog intenziteta trajao oko mjesec dana a radi se zapravo o srednjem strahu. Tužitelj da je trpio strah blagog intenziteta, situacijskog karaktera što bi značilo da tužitelj kada je suočen s podsjetnicima na predmetni događaj ima strah slabog intenziteta. Umanjenje životne aktivnosti označila je kao privremeno što znači da je bio onemogućen u funkcioniranju u razmjeru od 1-2 % samo nakon štetnog događaja npr. kada je izbjegavao susresti tuženika, kada je zbog nelagode preselio na drugu adresu i sl Na istom ročištu vještak dr. Depolo naveo je da je liječenje tužitelja trajalo mjesec dana te je usuglašeno da je tužitelj bio na bolovanju zbog tjelesne povrede a nema niti jednog nalaza radi smetnji psihičke prirode.

19. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz vještaka dr. Depola i dr. Rončević -Gržeta te na njima temeljio odluku o visini bez obzira na primjedbe tuženika na nalaz dr. Depola. Ovo stoga što je vještak otklonio sve primjedbe svojim usmenim očitovanjem na ročištu 18. svibnja 2023. te pojasnio svoju procjenu. Glavna primjedba tuženika se odnosila na procjenu određenih kriterija za naknadu štete nakon završenog bolovanja i to na fizičke bolove, umanjenje životne aktivnosti i potrebu tuđe njege i pomoći. S obzirom da je tužitelj po zanimanju profesor (ne obavlja teže fizičke poslove) , bio je u mogućnost zatvoriti bolovanje bez obzira na i dalje prisutne smetnje zbog nastale ozljede a vještak je pojasnio da je svoju ocjenu temeljio na medicinskoj dokumentaciji i iskustvenoj praksi.

20.Tužitelj u tužbi potražuje naknadu štete zbog povreda prava osobnosti u vidu povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje te radi povrede ugleda i časti u ukupnom iznosu od 3.981,68 eura.

21. Po ocjeni ovog suda a uzimajući u obzir karakter ozljede, jačinu i trajanje bolova, kao i jačinu i trajanja straha, trpljenje duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti , povredu ugleda i časti te sve trajne posljedice koje tužitelj trpi a uvažavajući njegova osobna svojstva stajalište je suda da mu pripada temeljem čl. 1100. st. 1. i 1098.st. 1. Zakona o obveznim odnosima pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti (i to prava na tjelesno i duševno zdravlje) te na čast i ugled u iznosu od 3.981,68 eura.

22. Naime, sud je prema kriterijima za određivanje novčane naknade odredio da tužitelju pripada po kriteriju fizičkih bolova pravična novčana naknada u iznosu od 2500 eura, po kriteriju straha 181,68 eura, po kriteriju duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 800,00 eura te zbog duševnih boli zbog povrede ugleda i časti iznos od 500 eura. Na dosuđeni iznos neimovinske štete određena je kamata od 07.09.2019. g. kao drugog dana od dana primitka odluke Općinskog suda u Rijeci posl .br. K-405/2015 od 06. rujna 2019. g. u skladu s odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima kako je to tražio tužitelj.

23.Prilikom odluke uzeta je u obzir jačina i trajanje bolova te neugodnosti koje je tužitelj imao prilikom liječenja, činjenica da je bio na bolovanju mjesec dana, da se radi o osobi koja će evidentno imati određene posljedice tijekom čitavog života vezano za određene kretnje palca ruke. Uzeta je u obzir i procjena pretrpljenog straha naročito u vidu brige za ozdravljenje, za provođenje rehabilitacije.

24.Što se tiče procjene duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti uzeta je u obzir činjenica da je vještak utvrdio da se radi o umanjenju koje je procijenio na 4 % te da je prilikom pregleda tužitelja od strane vještaka utvrđeno da tužitelj ima smetnji u vidu bolova na palcu prilikom pritiska istog, prilikom oslanjanja na palac, težih radnji i mijenjanja vremena. To sve zajedno uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj osoba u srednjim godinama ( rođen 1970. g. ) po stavu suda opravdava dosuđenje naknade u iznosu od 800,00 eura.

25. Novčana naknada zbog povrede ugleda i časti je inače ograničena samo na takve izuzetno jake povrede ugleda i časti koje prema svom intenzitetu i trajanju i prilikama i sredini uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda čovjekove osobnosti, izazivajući kod oštećenika osobito intenzivnu duševnu bol. U konkretnom slučaju sud nalazi da je primjerena naknada za tužitelja zbog povrede ugleda i časti 500 eura. Ovo stoga što se radi o događaju kojim je tuženik ničim izazvan udario tužitelja ispred njegovog stana, na hodniku kojem događaju je neposredno nakon ozljeđivanja nazočila i supruga tužitelja. Tužitelj je u to vrijeme bio predstavnik stanara zgrade u [adresa], uživao je određeni ugled među stanarima koji je poljuljan nakon štetnog događaja; štetni događaj je na njega imao utjecaj, doživio je osjećaj poniženja. Nadalje iz nalaza vještaka psihijatra dr. Rončević- Gržeta slijedi da je tužitelj izbjegavao mjesta i osobe koje su ga povrijedile, izbjegava podsjetnik na predmetni događaj te se preselio na drugu adresu. Iako se po mišljenju vještaka radi o blažim negativnim simptomima koji predstavljaju blaži subjektivni distres i u manjoj mjeri utječu na kvalitetu života tužitelja sud je dosudio ovu naknadu tužitelju budući je kao predstavnik stanara napadom tuženika povrijeđena njegova čast i ugled što je posljedično utjecalo i na njegovu odluku da odstupi s mjesta predstavnika stanara i odseli iz zgrade. Pravo je svakog građanina da svaka druga osoba u vanjskim odnosima poštuje njegovo osobno dostojanstvo i da ga ne tretira na način koji bi svjedočio omalovažavanju tog dostojanstva ili u želji da smanji ili ošteti njegov ugled u društvu, moralnu reputaciju i sl.

26.Pri odlučivanju o naknadi neimovinske štete sud je vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i svrhom kako to propisuje odredba čl. 1100 st. 2. ZOO-a.

27.Što se tiče imovinske štete uvažavajući mišljenje vještaka o potrebi tuđe njege i pomoći sud je odredio naknadu u iznosu od 325,50 eura s tim što je određena naknada od 4,65 eura po satu što pak za 70 sati ( po nalazu vještaka) iznosi 325,50 eura. U preostalom dijelu do zatraženih 398,17 eura zahtjev tužitelja je odbijen. Naknada štete s osnove potrebe tuđe njege i pomoći pripada tužitelju bez obzira da li je on na bolovanju ili ne. Tužitelj se mogao kretati a i obavljati sve uobičajene aktivnosti a li za teže radnje za koje su potrebne obje ruke trebala mu je pomoć.

28. U odnosu na troškove puta i liječenja sud određuju da tužitelju pripada naknada od 119,20 eura dok je u preostalom dijelu do zatraženih 265,44 eura njegov zahtjev odbijen. Tužitelj je živio na adresi ŽM u [adresa]. Prema podacima iz medicinske dokumentacije a što je pobrojeno u nalazu vještaka isti je u 8 navrata odlazio kod liječnika u KBC Rijeka pa uzimajući u obzir 4,8 km udaljenosti od mjesta stanovanja do KBC Rijeka, po stajalištu suda opravdan je trošak za svaki odlazak liječniku u iznosu od po 2,4 eura po dolasku. To iznosi 19,20 eura. Ostatak od 100 eura odnosi se na troškove nabavke lijekova i gelova koji su određeni po slobodnoj ocjeni ali i opravdani i logični sve imajući u vidu cijene farmaceutskih proizvoda koje nisu niske.

29. U pogledu uništenih stvari, točnije uništenih naočala sud je odredio naknadu u čitavom zatraženom iznosu od 365,82 eura. Visina je vidljiva iz dostavljene ponude Mediteraan Optic d.o.o. Ičići (l.s.35) a na dosuđeni iznos je određena kamata od presuđenja budući tužitelj nije dostavio račun već samo ponudu. Da je tužitelj imao naočale slijedi iz njegovog iskaza te iskaza svjedoka AM koja je navela da su uslijed udarca naočale odletjele a i sam tuženik potvrđuje da tužitelj nosi stalno naočale. Životno je da se uslijed udarca naočale pale na pod i razbile su.

30. Tužitelju je priznata naknada zbog izgubljene zarade u iznosu od ukupno 331,15 eura s kamatama od dospijeća, Radi se o neto izgubljenoj zaradi zbog bolovanja u iznosu od 83,41 eura za siječnja 2017. g. te iznosu od 247,74 eura za veljaču 2017. g. kako to slijedi iz nalaza vještaka Marina Rameše.

31. Na dosuđeni iznos imovinske štete i to tuđe njege i pomoći, troškova puta i liječenja te uništenih stvari, tužitelju je određena kamata od dana presuđenja temeljem odredbe čl .1986. ZOO-a a ne od dana primitka presude u kaznenom postupku pa je u preostalom dijelu za više zatraženu kamatu zahtjev tužitelja odbijen.

32. Temeljem izloženog tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 5.123,35 eura a odbijen je sa iznosom od 218,91 eura.

33. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je uspio u sporu u razmjeru od 96 % a tuženik u razmjeru od 4 % pa je onda tužitelju priznat i razmjeran dio parničnog troška od 92 %. Priznat mu je trošak sastava tužbe i podnesaka od 23.08.2021. g. i 31.01.2024. g. u visini od po 100 bodova, zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima 15.09.2022. g. , 08.12.2022. g. ,18.05.2023. g., 14.03.2024. g. i 21.11.2024. g. u visini od po 100 bodova, na ročištima 04.11.2021. g. i 03.03.2025. u visini od po 50 bodova ( Tbr.9/2 jer se na ovim ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ) što sa PDV-om ukupni iznosi 2.250,00 eura. Tome treba pridodati trošak pristojbe na tužbu od 49,94 eura i presudu u iznosu od 99,87 eura pa je ukupni trošak tužitelja 2.399,81 euro. Kako tužitelju pripada trošak u razmjeru od 92 % to mu je priznat i razmjeran dio parničnog troška a to je 2.207,83 eura. Tome treba pridodati trošak vještačenja i pribave zdravstvenog kartona priznat u punom iznosu od ukupno 1.243,39 eura pa je ukupni trošak tužitelja 3.451,22 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška je odbijen jer mu nije priznat trošak zastupanja na svim ročištima po Tbr.9/1 iz već iznesenih razloga kao niti trošak sastava podnesaka nebitnih za raspravljanje, uz dostavu podataka, onih u kojima ponavlja svoje navode a što se tiče podnesaka sa preciziranim tužbenim zahtjevom priznat je samo jedan od popisanih tri.

U Rijeci, 17. siječnja 2025.

S U D A C:

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

- tužitelju po pun. uz rješenje pristojbe na presudu 99,87 eura

- tuženiku po pun.

U Rijeci, 17.03.2025.