REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kž-29/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Marić, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Mile Solde kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆM zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-1240/2023 od 20. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1240/2023 od 20. studenog 2024. okrivljenik ĆM proglašen je krivim da je počinio jedno kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – djelo opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom mu je izrečena uvjetna osuda te kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem članka 79. KZ/11 od okrivljenika je trajno oduzet: mobitel marke "XIAOMI", sa dva IMEI broja; IMEI1 broja: 86658704SE97926 i IMEI2 broja: 866587045697904 sa pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice].

1.2. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku okrivljenik ĆM dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura što predstavlja sudski prosjek.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo ODO u Splitu zbog odluke o uvjetnoj osudi iz članka 471. stavak 1. ZKP/08. Žalitelj smatra kako je sud prilikom odlučivanja o kazni precijenio olakotne okolnosti, a podcijenio otegotne okolnosti. U žalbi ističe kako se uvjetnom osudom u konkretnom slučaju ne može postići svrha generalne i specijalne prevencije iz članka 41. KZ/11, odnosno da se ne može utjecati na širu populaciju ljudi da shvate štetnost činjenja predmetnog kaznenog djela kojim se ugrožava društveni poredak Republike Hrvatske niti da će se mjerom upozorenja utjecati i na samog okrivljenika da više ne čini kaznena djela. Žalitelj smatra da se samo osudom na kaznu zatvora može ostvariti svrha kažnjavanja, izražavanjem društvene osude zbog počinjenog predmetnog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te da se samo na taj način može utjecati i na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti ovog kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja. Predlaže da se prihvati žalba, preinači pobijana presuda i okrivljeniku izrekne kazna zatvora u primjerenom trajanju.

3. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu nije osnovana.

4. Nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika te mu izrekao preblagu kaznu. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je prilikom odluke o kaznenoj sankciji pravilno cijenio sve okolnosti od značaja za donošenje odluke o vrsti i mjeri kako pojedinačno utvrđenih tako i jedinstvene kazne na koju je optuženik osuđen.

4.1. Pri tome je prvostupanjski sud ispravno cijenio kao olakotnu okolnost doprinos utvrđivanju činjeničnog stanja, korektno i suradljivo držanje tijekom postupka, okolnosti pod kojima je počinio predmetno kazneno djelo, osobne i obiteljske prilike, posebno činjenicu da je jedini hranitelj obitelji sa dvoje maloljetne djece te raniju neosuđivanost kao i činjenicu kako se od počinjenja kaznenog djela (dvije i pol godine) okrivljenik nije javio kao počinitelj novih kaznenih djela i prekršaja, dok je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir značaj i stupanj povrede zaštićenog dobra.

5. Zbog naprijed navedenih olakotnih okolnosti i ovaj sud smatra kako je prvostupanjski sud ispravno zaključio da za ostvarenje svrhe kažnjavanja prema okrivljeniku nije nužno izvršiti kaznu zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen već se opravdano može očekivati da će se i uvjetnom osudom uz rok kušnje od 3 godine dovoljno utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela. Nasuprot žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud smatra kao se izricanjem uvjetne osude u konkretnom slučaju može postići svrha kažnjavanja kao i generalna i specijalna prevencija. Obzirom da uvjetna osuda u ovom slučaju (imajući u vidu da se radi o samo dvije muške osobe afganistanskog državljanstva) dovoljno izražava društvenu osudu zbog počinjenog predmetnog kaznenog djela, a posebno činjenicu da je okrivljenik otac dvoje maloljetne djece, jedini hranitelj u obitelji te do sada kazneno neosuđivana osoba, vijeće smatra kako je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti te pravilno i zakonito osudio okrivljenika na uvjetnu osudu s rokom kušnje od tri godine.

6. Stoga ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud naveo u svojoj presudi pri donošenju odluke o kazni koji razlozi su jasni i argumentirani tako da i ovaj sud vjeruje da će se izrečenom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

7. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika stoga je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Split odbio kao neosnovanu.

U Požegi 17. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Renata Marić