REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-74/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženice SĆ iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2025., u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja Andree Jeromele Lučić, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu i zamjenice punomoćnika tuženice Matee Tadić, odvjetnice, 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici SĆ iseliti iz nekretnine 22. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-22) i to stana na IV (četvrtom) katu površine 53,84 m2, s kojim je povezan suvlasnički dio koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 10-12 DĆ, ukupne površine 598 m2, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici SĆ isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj iznos od 3.671,38 EUR sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 27,02 EUR od 18. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 1.071,87 EUR od 18. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 1.286,24 EUR od 18. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 964,68 EUR od 18. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 107,19 EUR od 21. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 107,19 EUR od 20. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 107,19 EUR od 19. prosinca 2021. do isplate

po stopi koja se za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici SĆ naknaditi tužitelju Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 1.200,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.625,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 22. travnja 2022. navodi kako se obratio tuženici zahtjevom za mirno rješenje spora. Ističe kako je vlasnik 22. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-22) stan na IV katu površine 53,84 m2 s kojim je povezan suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali vlasnički dijelovi upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sagrađen na kč. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta stambena zgrada br. 10-12 DĆ, ukupne površine 598 m2. Navodi kako tuženica navedenu nekretninu neovlašteno koristi za stanovanje kao nepošteni posjednik, jer je svjesna da za to nema pristanak tužitelja kao vlasnika, niti bilo kakvu drugu pravnu osnovu koja bi je ovlastila na posjed predmetnog stana. Potražuje naknadu za korištenje nekretnine za razdoblje od veljače 2017. do prosinca 2021. Naknada iznosi 807,60 kn mjesečno, a izračunava se u iznosu od 15,00 kn po m2 navedenog stana, koji stan ima površinu od 53,84 m2, sukladno točki II. Oluke o utvrđivanu visine slobodne ugovorene najamnine (''Narodne novine'' broj: 120/00). Ističe kako temeljem odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a tuženica dužna predati predmetnu nekretninu u posjed tužitelju, kao i naknaditi mu sve koristi koje je imala od posjeda njegove nekretnine. Navedenom nekretninom upravlja trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. koje u ime Republike Hrvatske, a za svoj račun vrši naplatu naknade za korištenje, a sve sukladno Ugovoru o poslovno tehničkog suradnji zaključenog dana 21. veljače 2014. između Republike Hrvatske i Državnih nekretnina. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe i s ročišta održanog 3. veljače 2025. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženici iseliti iz predmetne nekretnine i istu predati u posjed tužitelju i kojom se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.671,38 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi kako predmetni stan predstavlja njezin dom te jedinu nekretninu koju ima mogućnost koristiti za stanovanje. Navedeni stan njezin je dom od 1972. u kojem je živjela zajedno s roditeljima, a nakon njihove smrti u stanu je nastavila živjeti sa svojom kćeri. Navodi kako bi iseljenje iz predmetnog stana predstavljalo nedopušteno miješanje tužitelja u pravo na dom tuženice. Ističe kako nema druge imovine te općenito mogućnosti osigurati si drugo stanovanje osim u predmetnom stanu za sebe i svoju kćer. Navodi kako preživljava obavljajući povremeno honorarne poslove te je u mogućnosti podmirivati tužitelju iznos od 250,00 kn mjesečno po osnovi naknade za korištenje predmetnog stana s obzirom na visoke troškove komunalija i povremena primanja tuženice. Navodi i kako nije bila svjesna da nema pristanak tužitelja kao vlasnika da živi u predmetnom stanu jer da je u stanu 14. siječnja 2020. obavljen očevid te su joj djelatnici Ministarstva državne imovine rekli da će morati plaćati stanarinu, ali da je iz stana nitko ne može istjerati. Navodi i kako je spremna otplatiti nastali dug u ratama. Navodi i kako je iz stana spremna iseliti te predlaže da joj se odredi primjereni rok.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (list 4-8), dopis Državnih nekretnina d.o.o. od 5. svibnja 2020. upućen tuženici (list 9), opomena zbog neplaćanja duga (list 10-11), zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine od 14. siječnja 2020 (list 12), račune (list 14-18), izvadak iz zemljišne knjige (list 19), izvadak otvorenih stavki (list 20), Ugovor o dodjeli stana putem pretplate na stanarsko pravo od 21. rujna 1967. (list 49-51), Ugovor o korištenju stana od 24. svibnja 1967. (list 52-59), rješenje od 22. travnja 1991. (list 60), ponudu za prodaju stana (list 61-64), Sporazum o plaćanju akontacione najamnine (list 65-66), dopis GSKG upućen tužitelju od 29. ožujka 2023. (list 70), zapisnik o izvršenom očevidu od 3. ožujka 2023. (list 71), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 72-73), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 74-75), izvadak iz zemljišne knjige za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 76-77), prijepis posjedovnog lista br. 772 (list 78-79), prijepis posjedovnog lista br. 8830 (list 80), prijepis posjedovnog lista br. 8829 (list 81-82), uvjerenje o prebivalištu za tuženicu (list 87), dopis Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 15. prosinca 2022. (list 88), potvrdu HZMO za tuženicu (list 89-93), račun Centra za vozila Hrvatska o odjavi vozila od 10. siječnja 2023 (list 94), uvjerenje Centra za vozila Hrvatska od 10. siječnja 2023. (list 95), izveden je dokaz saslušanjem tuženice (list 101-102).

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za iseljenje i predaju u posjed predmetnog stana, kao i za isplatu iznosa od 3.671,38 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama, s osnova naknade za korištenje nekretnine.

6. Među strankama nije sporno da je tuženica u posjedu predmetnog stana. Sporna je visina tražbine tužitelja, a sporno je i predstavlja li navedena nekretnina dom tuženice.

7. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tužitelj vlasnik 22. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo E-22 i to stana na IV (četvrtom) katu površine 53,84 s kojim je povezan suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi, sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 10-12 DĆ površine 598 m2, čija predaja u posjed je predmet ovog postupka.

8. U svom iskazu tuženica navodi kako u tom stanu živi od rođenja i to je njezin jedini dom. Njezin otac je stan dobio od firme u kojoj je radio i bio je prvi stanar. Ta firma je bila u stečaju, taj stan je bio dio stečajne mase i oni su tražili gotovinu za otkup tog stana. Njezin otac to nije mogao platiti u gotovini, pokušao je to riješiti kreditom, ali ništa se nije uspjelo riješiti. I njezina sestra je pokušavala otkupiti stan, ali nije se ni to realiziralo. Samohrana je majka i cijeli život je "krpala kraj s krajem" te nije bila u mogućnosti otkupiti stan iako je to htjela. Stan je u lošem stanju, u rohbau, a nije imala financijskih mogućnosti urediti ga. Uzdržavala je kćer dok se nije zaposlila. Kad je otac umro 2017. otišla je raditi u inozemstvo. Najprije u Belgiju gdje je 5-6 mjeseci radila u jednoj hrvatskoj firmi. Tada je zarađivala otprilike 10.000,00 kn mjesečno. Od kad je otišla 2017. stalno radi u inozemstvu, samo povremeno prekida te radne odnose, dolazi u Hrvatsku na par mjeseci i ponovo se vraća raditi u inozemstvo. U studenom 2018. otišla je raditi u Nizozemsku gdje radi još uvijek. Promijenila je više poslova. Na početku je primala 1.250,00 EUR mjesečno, a potom 1.050,00 EUR mjesečno, mjesečna primanja ovisila su isključivo o satnici i odrađenim satima, a o čemu je odlučivao poslodavac. Trenutno prima plaću od oko 1.700,00 EUR. Njezina kćer je također otišla raditi u Nizozemsku, a prijavila je boravište u lipnju 2023. te ju je tada prestala financijski pomagati i uzdržavati. Ima prijavljeno prebivalište na [adresa], a na [adresa] se odselila negdje u razdoblju od veljače do travnja 2024. Iselila je stvari iz ovog stana, a u stanu su ostale samo stvari koje joj ne trebaju. Razgovarala je s gospođama iz Državnih nekretnina, ali nisu sačinile nikakav primopredajni zapisnik i nije predala ključeve od stana. Nadala se da će to riješiti ovdje u ovom sudskom postupku. Podmirila je režijske troškove zaključno do kraja 2022. Plaćala je naknadu za korištenje tog stana u iznosu kako su je teretile Državne nekretnine od 2017. Nešto je platila, nešto nije, iznosi koji su navedeni u tužbi su pravilno naznačeni, tužitelj uzeo u obzir sve ono što je do sada platila. Neovisno o tome smatra da su ti iznosi naknade previsoki. Nije znala da je RH vlasnik stana, saznala je to 2019. prilikom dolaska zaposlenika Državnih nekretnina u stan. Oni su tada izjavili da je taj stan njihov te su stan poslikali kao i dokumentaciju koju im ja prezentirala. Suvlasnica je 1/2 kuće u [adresa] stambene površine 70-80 m2, suvlasnica u drugoj polovini je njezina sestra, a kuću su stekle nasljeđivanjem nakon majčine smrti. Suvlasnica je i kuće na [adresa] zajedno sa sestrom. Radi se o kući stambene površine 38-40 m2, a koja se sastoji od prizemlja, 1. kata i potkrovlja. Kuća nema provedenu vodu, koristi vodu iz bunara. Nije spojena na kanalizaciju, ima septičku jamu. Struje ima, ali nema grijanja. Nema stakla na nekim prozorima, krov prokišnjava. Kuća zahtijeva renoviranje. Suvlasnica je u 1/4 dijela kuće u [adresa] koja je sada u postupku prodaje, a ponuđena cijena je 140.000,00 EUR. Njoj bi pripadalo 35.000,00 EUR. Vlasnica je osobnog vozila marke Hyundai i30, 2012. godište koji je kupljen u gotovini.

9. Uvidom u Ugovor o dodjeli stana putem pretplate na stanarsko pravo od 21. rujna 1967. i Ugovor o korištenju stana od 24. svibnja 1967. utvrđeno je da je iste u svojstvu stanara zaključio LĆ, otac tuženice i to za korištenje predmetnog stana.

10. Uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženica upisana kao suvlasnica u ¼ dijela k. č. br. [katastarska čestica] [adresa]., dvorište, stambena zgrada [adresa] ukupne površine 313 m2. Uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženica upisana kao suvlasnica u ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, kuća [adresa] površine 298 m2. Uvidom u posjedovni list 8829 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženica upisana kao korisnica u 1/3 dijela k. č. br. [katastarska čestica] nad kućom put i k. č. br. [katastarska čestica] Prigorska zgrada, dvorište i oranica. Uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženica suvlasnica ¼ dijela k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] i k. č. br. [katastarska čestica] šuma [adresa] u [adresa]. Uvidom u posjedovne listove 772 i 8830 utvrđeno je da tuženica korisnica u 1/1 i u ½ nekretnina opisanih kao oranica, livada, šuma, pašnjak.

11. S obzirom na navedeno, a uvidom u dostavljeni zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu, utvrđeno je da je tužitelj vlasnik stana pobliže opisanog u izreci presude. Kako je izričito navela u odgovoru na tužbu, a i u svom iskazu koji je dala pred ovim sudom te kako to proizlazi i iz dostavljenih zapisnika o obavljenom očevidu na adresi predmetnog stana, tuženica je u posjedu stana.

12. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

13. Iako iz dostavljenih Ugovora o dodjeli stana putem pretplate na stanarsko pravo od 21. rujna 1967. i Ugovora o korištenju stana od 24. svibnja 1967. proizlazi da je otac tuženice imao stanarsko pravo na predmetnom stanu, tuženica tijekom postupka nije tvrdila, a ni dokazivala da bi njezin otac, u skladu s odredbama Zakona o najmu stanova (''Narodne novine'' br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20 – dalje: ZNS), nakon stupanja na snagu tog Zakona, zaključio ugovor o najmu stana, kao ni da bi ona stekla prava i obveze zaštićenog najmoprimca nakon smrti njezinog oca, odnosno da bi tuženica zaključila ugovor o najmu stana sukladno odredbama ZNS-a. Tuženica nije tvrdila ni dokazala da bi se sa zahtjevom za sklapanje ugovora o najmu stana obratila vlasniku stana, da bi pokrenula postupak radi utvrđivanja svojih prava sukladno odredbama ZNS-a, a nije dokazala ni da bi ispunjavala obveze u smislu odredbi ZNS-a, odnosno plaćala najamninu za predmetni stan.

14. U smislu odredbe čl. 163. ZV-a tuženica je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor prava na dom, sve u smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija). Tako je tuženica u odgovoru na tužbu ukazivala na svoju tešku financijsku situaciju te je istaknula je da je to njezina jedina nekretnina u kojoj živi cijeli svoj život.

15. Sukladno odredbi čl. 8. Konvencije svatko ima pravo na poštivanje svog doma, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. To "pravo na dom" u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz čl. 34 st. 1. u vezi s mjerodavnim dijelom čl. 35 i čl. 16 st. 2. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) po kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, te svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

16. Na temelju činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, osobito na temelju iskaza tuženice i uvjerenja o prebivalištu iz kojeg proizlazi da tuženica na navedenoj adresi ima prijavljeno prebivalište od 20. rujna 1976., sud je utvrdio da je tuženica u tom dugom razdoblju uspjela razviti dovoljne i kontinuirane veze s predmetnom nekretninom na način da upravo tu nekretninu smatra svojim domom, a u smislu odredbe čl. 8. st. 1. Konvencije.

17. Dakle, radi ocjene da li bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva kako je postavljen od strane tužitelja predstavljalo miješanje javne vlasti u pravo tuženice na dom, potrebno je odgovoriti da li bi takvo miješanje bilo opravdano, odnosno da li bi u smislu čl. 34. st. 1. u svezi s mjerodavnim dijelom čl. 35. i čl. 16. Ustava te čl. 8. st. 2 Konvencije, bilo u skladu sa zakonom.

18. U konkretnom slučaju sud smatra da bi miješanje tužitelja bilo zakonito jer je isti vlasnik stana, dok tuženica nema status najmoprimca prema odredbama ZNS-a niti ima po drugom osnovu pravo koje bi je ovlastilo na posjedovanje stana.

19. Nadalje, daljnje pitanje na koje je bilo potrebno odgovoriti jest bi li takvo miješanje u pravo na dom imalo cilj koji bi bio legitiman, dakle, bi li miješanje u smislu prihvaćanja tužbenog zahtjeva za iseljenjem tuženice bilo provedeno "radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja i morala ili radi zaštite prava i slobode drugih".

20. U odnosu na to pitanje valja reći da je prema ocjeni ovog suda miješanje u konkretnom slučaju usmjereno na postizanje legitimnog cilja. Naime, tužitelj je vlasnik stana, dok tuženica nema pravni osnov za korištenje predmetnog stana. Pri tom je u postupku utvrđeno da tuženica ne plaća najamninu za predmetni stan, odnosno ne ispunjava obveze koje bi kao potencijalni najmoprimac trebala ispunjavati. Tuženica tijekom postupka nije dostavila dokaz da bi podnijela zahtjev za sklapanje ugovora o najmu za predmetni stan ili bilo kakav drugi zahtjev u svrhu reguliranja korištenja navedenog stana i plaćanja bilo kakve naknade za korištenje. Imajući na umu navedeno, u takvom kontekstu priznati pravo na dom po mišljenju suda značilo bi poslati društvenu poruku da se samovlasno postupanje, izbjegavanje reguliranja statusa sukladno zakonskim odredbama i nepodmirivanje obveza isplati više nego postupanje po zakonu i poštivanje pravnog poretka. Dakle, u interesu je državne sigurnosti, javnog reda i mira i općenito postupanja prema zakonu iseliti tuženicu iz predmetnog stana.

21. Konačno, pitanje na koje je još potrebno odgovoriti jest to da li bi mjera za iseljenje tuženice bila razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, odnosno da li bi bila nužna u demokratskom društvu (što znači da za tom mjerom postoji prijeka društvena potreba), a sve u smislu čl. 16. st. 2. Ustava i čl. 8. st. 2. Konvencije. Dakle, potrebno je ocijeniti postoji li dovoljni stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario.

22. U konkretnom slučaju, sud smatra da nije nerazmjerno miješanje tužitelja u pravo na dom tuženice jer si tuženica dom treba osigurati na drugi, zakonom dopušteni način. Pritom valja istaknuti, a kako je to tijekom postupka utvrđeno, da je tužiteljica suvlasnica nekretnine u [adresa] koja je u postupku prodaje i za koji suvlasnički dio očekuje iznos od 35.000,00 EUR. Nadalje je utvrđeno da je tuženica suvlasnica kuće u [adresa], kao i kuće na [adresa], zajedno sa svojom sestrom, a što su stekle nasljeđivanjem. Tuženica je suvlasnica i drugih nekretnina, a kako je to utvrdio sud i već obrazložio u točki 10. obrazloženja ove presude.

23. Nadalje, a kako je to tuženica iskazala pred sudom, tuženica je iselila iz predmetnog stana u razdoblju od veljače do travnja 2024., a iskazala je i da od 2017. živi i radi u inozemstvu. Već iz navedenog se razabire da je tuženica sebi osigurala drugi smještaj, a koji prema svojim financijskim prilikama i može osigurati. Naime, tuženica, a prema vlastitom iskazu, trenutno prima plaću od 1.700,00 EUR.

24. S obzirom na visinu primanja tuženice, činjenicu da je vlasnica motornog vozila (koje iziskuje redovite godišnje troškove, koje je tuženica očito u mogućnosti financirati), s obzirom da očekuje iznos od 35.000,00 EUR od prodaje dijela kuće u [adresa], kao i da je suvlasnica drugih kuća i ostalih nekretnina u Republici Hrvatskoj te da nema uzdržavanih članova obitelji, niti drugih većih redovitih financijskih izdataka, sud zaključuje da je cjelokupna financijska situacija tuženice koja radi i živi od svog rada te je radno sposobna osoba, takva da može sebi osigurati odgovarajući smještaj.

25. U konkretnom slučaju, a imajući na umu da tuženica ne plaća nikakvu naknadu za korištenje predmetne nekretnine, niti je sudu dostavila dokaz da je istu plaćala u ranijim razdobljima prije razdoblja za koje se naknada traži u ovom postupku, sud smatra da nije nerazmjerno miješanje tužitelja u pravo na dom tuženice jer si, a s obzirom na sve utvrđene okolnosti konkretnog slučaja, tuženica dom može i treba osigurati na drugi, zakonom dopušteni način.

26. Sud je utvrdio da je tužitelj vlasnik nekretnine, a da je tuženica u posjedu nekretnine bez valjanog pravnog osnova budući da nije osnovan njezin prigovor prava na poštivanje doma pa je, temeljem odredbe čl. 161. st. 1. ZV-a, tužbeni zahtjev tužitelja radi iseljenja tuženice iz predmetne nekretnine valjalo prihvatiti i naložiti tuženici iseliti iz predmetnog stana.

27. Kako je tuženica u posjedu predmetnog stana bez pravnog osnova, to je sud utvrdio da je tuženica nepoštena posjednica predmetnog stana i to tijekom cijelog razdoblja za koje tužitelj potražuje naknadu, a s obzirom je tuženica znala da nije vlasnica stana (kako to proizlazi iz dopisa koje je ocu tuženice uputilo društvo ''Gortan'' građevinarstvo d.d. i u kojem se navodi da je to društvo vlasnik predmetnog stana), uzimajući u obzir navode tuženice da su članovi njezine obitelji htjeli otkupiti stan, ali to nisu uspjeli realizirati.

28. Sukladno članku 165. st. 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stoga je tuženica dužna naknaditi tužitelju korist koju je imala za vrijeme svog posjedovanja, a ta korist je prema ocjeni ovog suda upravo naknada za korištenje nekretnine u visini najamnine koju je tužitelj mogao ostvariti davanjem nekretnine u najam.

29. Visina mjesečnog iznosa najamnine utvrđena je sukladno Odluci Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine („Narodne novine“ broj 120/2000 – dalje: Odluka) i to u iznosu od 15,00 kn po m2 sukladno članku II. Odluke, pa kako je predmetni stan površine 53,84 m2, to je mjesečni iznos naknade 807,60 kn (107,19 EUR).

30. Slijedom svega navedenog, valjalo je u prihvatiti zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje nekretnine u ukupnom iznosu od 3.671,38 EUR. Pojedinačni mjesečni iznosi koje potražuje tužitelj izraženi u kunama preračunati su u valutu EUR uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (kako je to tužitelj specificirao na ročištu održanom 3. veljače 2025.), sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22 i 88/22) te potom zbrojeni na koji način je izračunat ukupan iznos tražbine tužitelja.

31. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose naknade za korištenje nekretnine, sukladno odredbi članka 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO). Rok dospijeća plaćanja pojedinih mjesečnih iznosa naknade, a kako to potražuje tužitelj, sud smatra primjerenim. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 159/22 i 155/23).

32. Sud nije izveo dokaz saslušanjem predstavnika suvlasnika zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan – S jer je predloženo saslušati ga na okolnost koristi li tuženica još uvijek predmetnu nekretninu. Kako je tuženica u svom iskazu navela da je iselila iz stana, ali da su u stanu još uvijek neke njezine stvari koje joj ne trebaju te da nije predala Državnim nekretninama d.o.o. ključ od stana, to je sud na temelju iskaza tuženice utvrdio odlučnu činjenicu da je tuženica još uvijek u posjedu stana, zbog čega predloženi dokaz nije bilo potrebno izvoditi. Također nisu izvedeni dokazi saslušanjem svjedokinja JĆ i LĆ jer njihov iskaz, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, nije bio potreban za donošenje odluke. Nije izveden ni dokaz očevidom na licu mjesta te vještačenjem po vještacima odgovarajuće struke osobito građevinske, geodetske i financijske, radi utvrđivanja prihoda i općenito imovine tuženika, sve iz razloga što je na temelju iskaza tuženice i drugih izvedenih dokaza, uvažavajući činjenicu da je tuženica iselila iz stana i prijavila svoje prebivalište na drugoj adresi te da živi i radi u inozemstvu, sud i bez izvođenja predloženih dokaza, uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka, utvrdio činjenice bitne za odluku.

33. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredaba članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23 – dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak sastavljanja zahtjeva za mirno rješenje spora, trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), trošak sastavljanja podneska od 7. travnja 2023. u visini 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 6. studenog 2023., 9. travnja 2024. i 3. veljače 2025. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 1.200,00 EUR.

34. Na dosuđeni iznos troška tužitelju su dosuđene i zatezne kamate koje teku od 17. ožujka 2025. pa do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a prema stopi propisanoj odredbom čl. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 159/22 i 155/23).

35. Kako tuženica nije uspjela u ovom postupku, to je odbijen i njezin zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.625,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. ožujka 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, i to od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Zakonskom zastupniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženice