REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Đ 5

Poslovni broj: Us I-87/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužitelja ĐČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi priznavanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/24- 01/03415131093, URBROJ: 341-99-05/3-24-4707 od 13. studenog 2024. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/24-01/03415131093, URBROJ: 341-99-05/3-24- 4707 od 13. studenog 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-141-06/23-01/03415131093, URBROJ: 341-14-05/3-23-43462 od 26. travnja 2024. kojim je u točki 1. izreke tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 40%, dok je u točki 2. izreke odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/24-01/03415131093, URBROJ: 341- 99-05/3-24-4707 od 13. studenog 2024. tužitelj je podnio tužbu, koja je kod Upravnog suda u Zagrebu zaprimljena 27. prosinca 2024. pod poslovnim brojem Us I-5473/2024, a koji Sud se izvanraspravnim rješenjem od 8. siječnja 2025. oglasio mjesno nenadležnim te tužbu ustupio ovom Sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom Sudu na nadležno postupanje na temelju članka 44. stavak 2. u svezi s člankom 13. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24 u nastavku teksta ZUS) i člankom 8. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine", broj 67/18 i 21/22), kod kojeg je zaprimljena 15. siječnja 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem.

3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je iz liječničkih nalaza vidljivo da je rad srca bio i na 30-40%, a u Prilogu VI. Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj 96/23) pod B za bolesti i oštećenja srca srednjeg stupnja određena je invalidnost od 80%. Ističe, da je zbog bolesti srca došlo i do zatajenja bubrega, a što nije razmatrano kod procjene invalidnosti te smatra da kod njega postoji veći stupanj oštećenja srca od utvrđenog. Naveo je, da je stres na poslu utjecao na razvoj bolesti srca i štitnjače pa iz sadržaja tužbe proizlazi kako traži da se poništi osporavano rješenje tuženika od 13. studenog 2024. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 31. siječnja 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, budući je Vijeće vještaka oba stupnja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (u nastavku teksta Vijeće vještaka oba stupnja Zavoda) na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije tužitelja, utvrdilo da kod tužitelja zbog bolesti od 20. travnja 2024. postoji tjelesno oštećenje od 40%, prema odredbama članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u nastavku teksta ZOMO), kao i prema poglavlju/ podpoglavlje skupini VI – B – 5 a Liste oštećenje organizma Liste I iz Uredbe o metodologijama vještačenja pa smatra da nema osnove za uvažavanje navoda tužitelja i donošenje drukčijeg rješenja. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Napomenuo je, da je obzirom na tužbene navode i dostavljenu liječničku dokumentaciju iz tužbe dodatno zatražio očitovanje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu, koji je u nalazu i mišljenju od 29. siječnja 2024. navelo kako u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 14. listopada 2024.

5. U ovom upravnom sporu 13. ožujka 2025. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, a u prisutnosti službene osobe tuženika, u skladu s odredbom čl. 91. stavak 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) pa je službenoj osobi tuženika u smislu odredbe članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu službena osoba tuženika je u cijelosti ostala kod svih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je tužitelj zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja podnio prvostupanjskom tijelu 6. prosinca 2023. te da je postupajući po zahtjevu tužitelja utvrđeno da je tužitelj upućen na pregled ovlaštenom vještaku Područne službe u Rijeci, radi utvrđivanja i ocjene postotka tjelesnog oštećenja, da prema nalazu i mišljenja ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Rijeci od 22. travnja 2024. kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje prema članku 61. ZOMO i to 40% prema odredbama Uredbe i na osnovu Liste oštećenja organizma Liste i, broj poglavlja/ potpoglavlja skupine LOO VI. - B – 5a koje je nastalo 20. travnja 2024. zbog bolesti pa imajući u vidu da je tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću, to tužitelju da ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja prema članku 61. ZOMO, a kako je to odlučeno prvostupanjskim rješenjem od 26. travnja 2024. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 26. travnja 2024., tužitelj 10. lipnja 2024. izjavio tuženiku žalbu, sadržajno jednako tužbi, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 13. studenog 2024., na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 14. listopada 2024. prema kojem je tužitelj od 2010. u praćenju kardiologa radi dilatativne kardiomiopatije te teške aortne stenoze, u prosincu 2021. učinjena je šira kardiološka reevaluacija stanja nakon epizode prve manifestacije zatajivanja srca. Koronarografija urednog nalaza, UZV srca od 2021., globalna hipokinezija uz rediciranu sistoličku funkciju, kombinirana aortalna greška, blago do umjerena aortalna regurgitacija. EF 30%, ultrazvuk srca 1/22 pokaže uvećanu lijevu pretklijetku i LK umjereno sniženu EF-38% uz globalnu hipokineziju, dijastolička disfunkcija LK prvog stupnja, degenerativno promijenjena kalsificirana AV sa low flow low gradient AS, blaga MR, blaga TR. Ultrazvuk srca 1/23 EF 38%. Utvrđeno je i to, da je tužitelj podvrgnut kardiokirurškom operativnom zahvatu zamjene aortne valvule mehaničkom protezom 9. ožujka 2023., postoperativno kompliciran tijek paroksizma fibrilacije atrija, medikamentozno konvertirane. Ultrazvuk srca u travnju 2023. EF 40%, NYHA I/II u oporavku. U sklopu preoperativne obrade tužitelj je učinio i CDD karotida i vertebralnih arterija, nižestupanjska stenoza desne ACI i otkriveno je kronično bubrežno zatajenje G2, te je sada u redovnim kontrolama nefrologa. Stoga je Vijeće vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu utvrdilo da kod tužitelja postoji 40% razina 2 prema VI. B 5A (oštećenja funkcije srca, lakog stupnja), od 20. travnja 2024., a uzrok bolest te da ukupno tjelesno oštećenje kod tužitelja iznosi 40%, na donje ekstremitete 0%, dok hipotireoza kao niti bolest srca nije proglašena profesionalnom bolesti od strane nadležnih institucija.

7. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika, tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Naime, prema Listi 1 koja je sastavni dio Uredbe te Priloga VI. B 5a Bolesti i oštećenja srca i krvnih žila propisano je oštećenje funkcije srca: a) lakog stupnja ( NYHA II: EF 40 do 55%) koje iznosi 40%, srednjeg stupnja, (NYHA III: EF 30-40%) iznosi 80° i teškog stupnja (NYHA IV: EF < od 30%) iznosi 100%.

10. Tužitelj smatra da mu je zbog bolesti srca trebalo utvrditi tjelesno oštećenje od 80%, a da zatajenje bubrega uopće nije bilo razmatrano kod procjene invalidnosti ŠTO SMATRA POGREŠNIM, te da mu je stres na poslu utjecao na razvoj bolesti srca i štitnjače.

11. Kako iz medicinske dokumentacije tužitelja (specijalističkih nalaza) ultrazvuka srca iz travnja 2023. proizlazi da EF 40% NYHA I/II u oporavku, to je pravilno tuženik utvrdio da temeljem Liste 1 Uredbe o metodologijama vještačenja tjelesno oštećenje iznosi 40% razine II prema VI. B 5a oštećenja i funkcije srca lakog stupnja od 20. travnja 2024., jer je propisano da oštećenje funkcije srca lakog stupnja (NYHA II EF 40-55%), pa tužitelj ne zadovoljava da mu se prizna oštećenje funkcije srca srednjeg stupnja, jer je za to potreban (NYHA III EF 30-40 %), a kod tužitelja se u liječničkim nalazima navodi da se radi o EF 30 do 40 % NYHA II, a ne NYHA III EF 30-40 %, dok vezano za funkciju bubrega ukazuje se tužitelju da je tuženik uvidom u liječničku dokumentaciju utvrdio da nije priložena medicinska dokumentacija pa u svezi s tim ukazuje se tužitelju da može podnijeti novi zahtjev, uz kojeg će dostaviti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju prvostupanjskom tijelu kako bi isti mogli postupiti u skladu s podnesenim zahtjevom i utvrditi stupanj tjelesnog oštećenja i zbog zatajenja bubrega.

12. Slijedom navedenog, kako se kod tužitelja radi o oštećenju funkcije srca lakog stupnja, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, jer iz nalaza i mišljenja oba stupnja Zavoda proizlazi, da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 40% prema odredbi članka 61. ZOMO i poglavlju/podpoglavlju skupini VI.B 5a LOO Liste 1 iz Uredbe za koje je propisano 40% tjelesnog oštećenja.

13. Stoga je, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 17. ožujka 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- tužitelju ĐČ iz [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A. Mihanovića 3