REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 86. Pn-2016/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Zvjezdani Znidarčić Begović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika MA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Marini Sršić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku MA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.318,07 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila poslije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku MA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.886,30 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik 27. srpnja 2018., nakon 15 sati u Velom Lošinju, u naselju Grbica, između kuće br. 37a i kuće br. 41a, fizički napao tužitelja, na način da ga je više puta udario zatvorenim dijelom dlana desne ruke (šakom) u predjelu glave, te mu zadao još nekoliko udaraca u predjelu donjeg dijela tijela i time mu nanio višestruke tjelesne ozljede glave i tijela, a radi čega je tužitelj zatražio i liječničku pomoć pri Zavodu za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije u Malom Lošinju, a nakon toga i pomoć u Kliničkom bolničkom centru Rijeka. Prilikom nastanka štetnog događaja tužitelj je zadobio više tjelesnih povreda koje su u priloženoj medicinskoj dokumentaciji opisane, a radi kojih ozljeda je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti, izazvani su jaki fizički bolovi, duševni bolovi i strah, znatne tegobe u tijeku liječenja. Tužitelj je doživio potres mozga, prijelom nosne kosti s pomakom, dislokaciju čeljusti, kontuziju lakta, kontuziju koljena i dr., a što je sve razvidno iz medicinske dokumentacije koja se dostavlja u prilogu. Zbog ovih povreda tužitelj je pretrpio šok, stres, te trpio izuzetne bolove i bio prisiljen više tjedana mirovati, ovisiti o tuđoj pomoći za svakodnevni život, provoditi medicinsku rehabilitaciju, nakon koje su ipak kod tužitelja zaostale štetne i trajne posljedice. Kako je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede i kako mu je povrijeđeno njegovo pravo osobnosti tužitelj potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 25.000,00 kn/3.318,07 Eura.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu. U odnosu na štetni događaj koji se dogodio dana 27. srpnja 2018. navodi da je isključivo ponašanje tužitelja bilo uzrok istome. Poziva se na obrazloženje rješenja Prekršajnog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju broj Pp J-1398/18 od 26. listopada 2018. iz kojeg u bitnome proizlazi da je tužitelj, pod utjecajem alkohola predmetnog dana, dok se supruga tuženika CA (žrtva nasilja u obitelji) odmarala na ležaljci na cisterni u vrtu, vidjela da je tužitelj istrčao pored nje držeći u ruci kožne rukavice, te je njima počeo mlatiti po njihovoj ogradi, to je čuo tuženik te ga upitao “što tražiš ovdje, zašto lupaš” na što je tužitelj odgovorio da je to javni put i da ima pravo lupati. Ista je nastavila sjediti na cisterni, nakon čega se tužitelj ponovno vratio do mjesta gdje se ona nalazila, držeći u rukama čekić, te je istim počeo lupati po cisterni nekih pola metra od njenih nogu. Bojala se zbog takvog ponašanja misleći da će ju udariti. Suprug se nije nalazio kod nje i tuženika, te je ona vrisnula, što je čuo njen suprug (tuženik) i ponovno dotrčao do njih. Pri tome je tužitelj nešto mrmljao i govorio “sad ću vam ja pokazati, jer mi vas je dosta”. Tada je njen suprug krenuo prema tužitelju, a tužitelj je krenuo prema njenom suprugu mašući čekićem prema njemu, no suprug je uspio rukom dohvatiti čekić, koji je pao na pod, a ona ga je bacila sa strane da ne bi došlo do većeg zla. Tada je tužitelj počeo mahati rukama prema njenom suprugu, te ga rukom udario po glavi. Iz navedenog nesporno proizlazi da je isključivo tužitelj doprinio kako nastanku štete, tako i njenom povećanju. Tuženik navodi da je reagirao kada je čuo vrisak svoje supruge, te nakon što je tužitelj prema njemu krenuo čekićem, a nakon toga ga je pokušao udariti. Tuženik je postupao s ciljem da bi od sebe i supruge otklonio opasnost, jer je bio izvan sebe zbog ponašanja tužitelja. Tužitelju zbog ovog događaja i načina na koji se isti dogodio nije povrijeđen ugled, ni čast. Tužitelj nije pretrpio teške tjelesne povrede, niti to proizlazi iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu predmeta. Tužitelj nije imao potres mozga. Tužitelj nema pravo na naknadu štete. Tužitelj osim dokumentacije koja je vezana uz dolazak u Zavod za hitnu medicinu dana 27. srpnja 2018., nema drugu medicinsku dokumentaciju, vezanu uz tijek liječenja, nema dokaza o tome da je provodio medicinsku rehabilitaciju (obzirom na povrede nisu ni ordinirane, niti su bile potrebne). Tužitelj je po proteku 3 dana ponovno došao kod liječnika opće prakse, koji ga je uputio na neurokirurgiju, a nalazi koji su na navedenom odjelu učinjeni potvrdili su da je nalaz uredan. Iz dostavljene dokumentacije razvidno je da tužitelj nije pretrpio štetu, da je imao podljev ispod lijevog oka, koji je nakon 3 dana od događaja bio u resorpciji, te mu ne pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: medicinsku dokumentaciju (list 5-108- 10 spisa), slike (list 12-13 spisa), presudu Prekršajnog suda u Malom Lošinju posl.br. PpJ-1398/2018 (list 14-19 spisa), izvedeno je vještačenje po vještacima medicinske struke Igoru Stipančiću i Dubravki Kocijan Hercigonji (list 36-38, 57-58, 87-88 spisa), saslušan je tužitelj (list 58-59 spisa), tuženik (list 59-60 spisa), svjedoci CA (list 61-63 spisa), HA (list 80-81 spisa), FA (list 81 spisa), TA (list 82-83 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP-a) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama je sporna dinamika štetnog događaja, odgovornost za štetni događaj te visina i nastanak štete.

6. Na okolnost dinamike štetnog događaja sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka CA. TA nije vidjela sam fizički sukob koji se odvijao između stranaka, a što proizlazi iz njezinog iskaza, odnosno vidjela ga je pred sam kraj.

7. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je išao iz svog zemljišta koje se nalazi na Velom Lošinju, Grbica 41a, na put pokraj zemljišta koje se nalazi kraj tuženikove kuće, pozvati susjede na kavu, da je prethodno u vrtu radio sa alatom, zbog čega je imao rukavice, rukavice ih nosio u jednoj ruci, kad je došao do ruba bratove kuće, gledao je u drugo dvorište, da li su tamo susjede, a budući da nisu bile tamo, rekao je sam sebi da će ih za sat vremena pozvao na kavu, istovremeno je sa tim rukavicama udario po svojoj ruci, okrenuo se i po tom javnom putu krenuo na svoje zemljište, nakon što se okrenuo i napravio korak ili dva ispred njega se pojavio tuženik koji mu je rekao: "Šta ti radiš ovdje?", tužitelj je raširio ruke i rekao: "Šta ti hoćeš sada?" Navodi da ga je tuženik izmlatio po licu, a to je početak sukoba koji nije nitko vidio, da ne zna zbog čega je tuženik nasrnuo na njega, da je nakon udaraca bježao od tuženika u svoj vrt ulaskom kroz glavna vrata, prvo što je vidio je bio čekić koji se nalazio na podu na vrtu, nakon toga se vratio te je pomislio da će tuženika zastrašiti s tim čekićem da ga više ne napada. Budući da na putu postoje 3 stepenice, tuženik je stajao na trećoj najvišoj stepenici, a tužitelj na dnu svojih vrata, dakle nije izašao niti van te je čekićem lupio po podestu, tuženik je skočio najvjerojatnije nazad, a tužitelj je cijelo vrijeme stajao u istom mjestu, tuženik je došao sa skupljenim rukama, udario tužitelja u glavu, u predio lijevog oka. Nakon toga je glavom od udarca udario u željezni okvir vrata, a potom je tužitelj ponovno lupio čekićem po podu te ga je tuženik ponovno lupio i tako još par puta sve dok nije pao u nesvijest. Na upit gdje je bila CA za vrijeme štetnog događaja, tužitelj je odgovorio da je ista bila na cisterni, koliko je vidio, spavala je ispod suncobrana. Ta cisterna se nalazi 6 metara, možda malo manje od ulaznih vrata.

8. Iz iskaza tuženika proizlazi da se događaj zbio u Velom Lošinju u blizini njegove vikendice jednim djelom, a drugi dio se događao na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj koja je u njegovom vlasništvu, da se njegova supruga CA odmarala i sunčala na cisterni koja je sastavni dio parcele i da se on nalazio u kuhinji, čuo je lagane korake i udaranje rukavicama po susjedovoj metalnoj ogradi, pogledom kroz prozor vidio je da je to njegov brat. Nakon udaranja po ogradi, tužitelj se povukao na česticu k. č. br. [katastarska čestica]., tuženik je izašao iz kuhinje, krenuo prema tužitelju i pitao ga što hoće i što tu radi, zašto lupa po ogradi, odgovor je bio: "pa to je javni put", nije prije primijetio da mu se supruga odmara na cisterni, krenuo je prema cisterni, a tužitelj je otišao u vrt. Nakon kratkog vremena tužitelj se vratio i krenuo prema njemu, u desnoj ruci držao je zidarski čekić, tužiteljeve namjere nisu bile dobre, on se popeo 3-4 stepenice više, u tom trenutku tužitelj se našao na udaljenosti, ne više od 1 metra ispred njega te je tužitelj zamahnuo rukom i čekićem prema njemu. Izbjegao je napad, vraćanjem unatrag, preskočio je te tri stepenice, našao se licem u lice sa tužiteljem i desnom šakom tužitelja pogodio u glavu, u tom trenutku tužitelju je ispao čekić iz ruke, tuženik ga je uzeo i dao svojoj supruzi. Nakon tuženikovog udarca tužitelj je posrnuo i kleknuo prema zemlji, tužiteljevo ustajanje je uslijedilo ubrzo i on se povukao. Nakon toga je došao do svoje supruge koja mu je rekla da je tužitelj bio kod nje i da ju je napao čekićem, a nakon čega se tuženik više nije mogao suzdržati, krenuo je ponovno prema tužitelju i u tom trenutku su se već našli na mjestu događaja susjede RA i njezin sin Z i moja supruga CA. Da se ne bi dogodio novi sukob, oni su ih jednostavno razdvojili. Na poseban upit gdje je tužitelj stajao kada je tuženik udario tužitelja, tuženik je odgovorio da je stajao ispred njega, između ulaznih vrata na parceli k. č. br. [katastarska čestica] i cisterne, na daljnji upit s koje strane glave je udario tužitelja iskazao je da je tužitelja udario u lijevu stranu glave, da to nije bilo na samim ulaznim vratima te da je tužitelju zadao jedan udarac.

9. Iz iskaza svjedoka CA proizlazi da se sjeća štetnog događaja, ne sjeća se točno kada je to bilo, zna da je bilo poslije ručka, bili su prisutni njezin suprug i prijateljica LA, da je nakon ručka oprala suđe i otišla na cisternu gdje je sjela i zapalila cigaretu, u vrtu nije bilo nikoga. Primijetila je da dolazi tužitelj, prolazio je pored nje i u rukama je držao nekakvu rukavicu. Primijetila je da je tužitelj bio zbunjen i nekako rastresen, prošao je pored nje, otišao je do njihovog prozora i počeo je rukavicama lupati po žici od susjedne ograde, budući da je kuhinjski prozor bio otvoren, tuženik je to najvjerojatnije čuo. Tužitelj se vraćao prema njoj, prema vrtu, a tuženik je izašao van. Tuženik je rekao tužitelju "Što lupaš, zašto si tu došao i što tražiš tu, što radiš tu?". Tužitelj je prošao pored nje i nakon sekunde se vratio sa čekićem u ruci, radilo se o velikom zidarskom čekiću sa dvije oštrice, prilazio je prema njoj jer je sjedila na cisterni te je dolazeći prema njoj počeo je zamahivati čekićem po cisterni, 20-30 centimetara od njezinih nogu, a ona je počela odmicati nogu, a tužitelj je išao sve bliže i bliže prema njoj tužitelj je šutio, nije ništa govorio, a nju je uhvatila panika i strah jer nije znala što će se dogoditi pa je u tom trenutku vrisnula, tuženik je to čuo, budući da je bio negdje u blizini, tužitelj se odmaknuo od mene, tuženik je dolazio, spuštao se stepenicama, tužitelj je čekićem zamahnuo prema glavi moga supruga, vičući: "Sad ću ja vama pokazati što sam i tko sam, dosta mi vas je, ja ću nekoga ubiti i krv proliti." Iskazuje da je tužitelj nasrnuo na tuženika držeći čekić na rukama, ona je stala između njih razdvajajući ih i počela sam vući tužitelja od tuženika, te je pitala tužitelja zašto to radiš, bez ikakvog povoda. Na to joj je tužitelj odgovorio da je ona uzrok svemu i da sam ona svemu kriva, da je ona vikala tuženiku da izbaci tužitelju čekić iz ruke, te je tuženik uspio izbaciti čekić tužitelju iz ruke koji je pao na pod dalje od njih, on je čekić odmah uzela i spremila, bacila ga je na stranu, sekundu nakon toga tuženik je krenuo na tužitelja te ga je udario šakom u glavu pored oka, nakon toga tužitelj je i dalje bio priseban, nakon toga je počeo nju vući i gurati, a ona je pala na rub cisterne te joj je desna ruka bila sva krvava na laktu, nakon toga se digla, plakala je i molila tužitelja da prestane, a on je za to vrijeme njoj govorio: "vrati mi moj čekić", na što mu je odgovorila da neće dobiti čekić i da će čekić predati policiji kao dokaz.

10. Iz presude Prekršajnog suda u rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju posl.br. Pp J -1398/18 proizlazi da su ovdje tužitelj i ovdje tuženik proglašeni krivima što su se 27. srpnja 2018. u 15.45 nasilnički ponašali u obitelji na način da je ovdje tužitelj pod utjecajem alkohola od 0,40 g/kg prišao IA koja se nalazila u obližnjem vrtu i počeo lupati čekićem po cisterni na kojoj je sjedila, a zatim je počeo lupati po ogradi vrta, nakon čega je iz kuće izašao tuženik koji ga je upitao zašto lupaš po ogradi, na što mu je tužitelj odgovorio ovo je javni put, nakon čega je došlo do fizičkog sukoba između tužitelja i tuženika na način da je tužitelj nekoliko puta zamahnuo rukom prema tuženiku, držeći u ruci čekić, gdje se tuženik izmaknuo, nakon čega je tuženik udario tužitelja zatvorenim dijelom dlana desne ruke u predjelu glave i zadao mu još nekoliko udaraca u predjelu donjeg dijela tijela pri čemu je tužitelj zadobio lake tjelesne ozljede, a prilikom naguravanja između stranaka je stala CA u namjeri sprječavanja daljnjeg fizičkog sukoba, kojom prilikom je tužitelj nju povukao za ruku te je ista pala na tlo i zadobila ozljedu lijeve ruke. Tužitelj i tuženik počinili su prekršaj iz čl. 10 zakona o zaštiti nasilja u obitelji te im je obojici izrečena novčana kazna.

11. U odnosu na samu dinamiku nastanka štetnog događaja sud smatra da su iskazi stranaka u odlučnim razlikama usmjereni na otklanjanje njihove odgovornosti, a da je iskaz svjedoka ĐA kao supruge tuženika također djelomično usmjeren na otklanjanje odgovornosti njezinog supruga. Sud smatra da je dosita došlo do verbalnog sukoba između stranaka zbog toga što je tužitelj lupio po ogradi, da se nakon toga tužitelj se vratio na mjesto sukoba sa čekićem, da je tuženik uspio odbaciti tužitelju čekić iz ruke nakon čega je tuženik zadao tužitelju više udaraca koji su prouzročili ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. U tom smislu obje stranke su u jednakoj mjeri doprinijele nastanku štetnog događaja, tužitelj uzimanjem čekića, lupanjem čekića koji očito predstavlja prijetnju i pokušaj zastrašivanja tuženika, a tuženik zbog toga što je tužitelju, nakon što mu je oduzeo čekić i nakon što je u većoj mjeri prestala ugroza koja je prijetila od tužitelja, zadao više udaraca koji su tužitelju prouzročili tjelesne ozljede.

12. Iz iskaza ĆA, SA i JA sud je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega koju su mu pružali ukućani.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Stipančića i Dubravke Kocijan Hercigonja proizlazi da je prema medicinskoj dokumentaciji tužitelj 27. srpnja 2018. zadobio: natučenje glave s krvnim podljevom ispod lijevog oka, natučenje lica, prijelom nosne kosti, natučenje desnog koljena i desnog lakta, površinske ozljede desnog ramena i lijeve strane leđa i akutnu reakciju na stres. Navedene ozljede su tužitelju utvrđene na dan štetnog događaja. Načinio je još jedan pregled liječnika tri dana kasnije te pregled neurokirurga u KBC Rijeka 31. srpnja 2018. Potom bez pregleda vezanih za ozljede u ovom događaju. Iste nisu ni zabilježene u njegovom zdravstvenom kartonu. Liječenje ozljeda u ovom događaju smatra završenim pregledom neurokirurga 31. srpnja 2018. Vještaci smatraju da postoji uzročno-posljedična veza između ozljeđivanja u predmetnom događaju i navedenih dijagnoza odnosno ozljeda. Na inicijalnom RTG-u je postavljena dijagnoza prijeloma nosne kosti te prijelom dna lijeve očne duplje. Kasnije načinjen CT glave je isključio prijelom dna očne duplje, a potvrdio prijelom nosne kosti. Budući da nema nikakve dokumentacije ni pregleda (ORL spec) vezanih za eventualne tegobe s zbog ovog prijeloma onda se ne može tvrditi da zbog istog postoji smanjenje životne aktivnosti. Zdravstveno stanje sa psihijatrijske strane uz opisano odnosi se na nezavršene procese odnosa sa bratom, a koji nisu povezani osim navedenog sa njegovim aktualnim funkcioniranjem. Sa psihijatrijske strane vidljivo je da postoje brojni neriješeni problemi u odnosu na tuženika. Strah koji mu je ograničio kretanje nakon sukoba opisuje još 4 mjeseca te se može ocijeniti kao strah srednjeg intenziteta koji je nakon toga još povremeno blaži, a javlja se u obliku problema spavanja i nesigurnosti kada izlazi van te se može ocijeniti sa 5 % vezano uz pojačani napor tokom života. Smanjenje životne aktivnosti s psihijatrijskog motrišta iznosi 5%. Bol jakog intenziteta tužitelj je trpio do 2 dana, srednjeg oko 4-5 dana, a manjeg još oko mjesec dana. Tuđa pomoć je tužitelju bila potrebna u trajanju od 4 tjedna 2 h na dan. Pomoć mu je bila potrebna zbog mirovanja i nemogućnosti podnošenja uobičajenog svakodnevnog napora zbog fizičkih bolova, kao i psihičkih tegoba zbog straha izlaska za nabavu hrane.

14. Nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti je prihvaćen jer je jasan, logičan, sukladan medicinskoj dokumentaciji tužitelja te sačinjen na temelju pravila struke. Valja navesti da stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Igora Stipančića, dok je tuženik imao prigovor na nalaz i mišljenje vještaka Dubravke Kocijan Hercigonja te je ista odgovorila na sva pitanja koja joj je postavila punomoćnica tuženika na ročištu održanom 27. siječnja 2025. Valja navesti da su prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka Dubravke Kocijan Hercigonja bili paušalni i hipotetski kao i da je vještak u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja, te sud smatra da je vještak odgovorom na pitanja otklonio sve prigovore na nalaz i mišljenje.

15. Odredbom čl. 1045. st. 1. ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje. ZOO), propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom iz čl. 1092 ZOO-a propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja

16. Imajući na umu gore navedene odredbe te da se međusobna odgovornost procjenjuje na temelju krivnje i da je u postupku utvrđeno da postoji jednaka krivnja stranaka za nastanak štetnog događaja, tuženik je dužan tužitelju platiti 50% pretrpljene štete.

17. Temeljem čl. 19. ZOO-a, a u svezi čl. 1100. ZOO-a, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

18. Člankom 1100. st. 2. ZOO–a propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

19. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, utvrđeno je da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha. Pored toga sud je utvrdio da tužitelju pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban s obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

20. Stoga tužitelju, temeljem čl. 1100. ZOO-a (a imajući na umu sve ozljede koje je pretrpio tužitelj u štetnom događaju, odnosno imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja), zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nastala neimovinska šteta u visini od 6.800,00 eura, a imajući u vidu jednaku suodgovornost stranaka, tužitelju pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 3.400,00 Eura.

21. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužitelju ista bila potrebna ukupno 56 sati. Sud je utvrdio da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali članovi obitelji. Kako tužitelj ima pravo na istu i kada mu je pružana besplatno, tužitelju s te osnove, primjenom čl. 223. ZPP-a, nastala šteta u visini od 224 Eura,a koji iznos bi bio primjeren cijeni sata tuđe pomoći i njege od 4 Eura, a koji iznos sud ocjenjuje primjerenim na temeljem odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a. Budući da postoji suodgovornost stranaka, tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 112 Eura po osnovi nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege. Dakle, sud je utvrdio da je štetnim događajem tužitelju nastala šteta u ukupnom iznosu od 3.512,00 Eura, a budući da je tužitelj tužbom zahtijevao iznos od 3.318,07 Eura, isti mu je dosuđen.

22. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate.

23. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege sukladno traženju tužitelja za iznos od 3.318,00 Eura počevši od 27. srpnja 2021., kao dana podnošenja tužbe. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a.

24. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

25. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT – 200,00 Eura), sastav podneska od 18. prosinca 2023. i 4. listopada 2024. (Tbr 8. toč. 4. OT – 50,00 Eura svako), zastupanje na ročištima 6. listopada 2022., 8. srpnja 2024., 4. listopada 2024 i 27. siječnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1. OT-200,00 Eura svako), što uz trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% ukupno iznosi 1.375,00 Eura. Tužitelj ima pravo na naknadu plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 511,30 Eura, pa ukupan trošak iznosi 1.886,30 Eura.

26. Tužitelju nije priznat sastav podneska od 4. listopada 2024. preko dosuđenog iznosa, budući da se ne radi o obrazloženom podnesku, već se radi o podnesku iz Tbr 8. toč. 4. OT. Nadalje, tužitelju nije dosuđen ztrošak sudskih pristojbi budući da nije određeno naveo trošak koje sudske pristojbe zahtjeva, niti iznos u kojem potražuje naknadu troškova. Slijedom navedenog sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznosu od 187,50 Eura.

27. Zatezna kamata na trošak parničnog postupka dosuđena je od dana donošenja odluke temeljem čl. 151 ZPP-a i po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 17. ožujka 2025.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. pun. tužitelja (uz rješenje o pristojbi na presudu )

2. pun. tuženika