REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-882/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužiteljice RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika KLINIKA ZA DJEČJE BOLESTI ZAGREB, Zagreb, Klaićeva 16, OIB: 70641763756, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Margite Plažanin, odvjetnice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te presude javno objavljene dana 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIKA ZA DJEČJE BOLESTI ZAGREB, Zagreb, Klaićeva 16, OIB: 70641763756, da tužiteljici RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 327,46 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na iznose kako slijedi:

- na iznos od 7,61 eura od 16.05.2018. do isplate,

- na iznos od 4,02 eura od 16.06.2018. do isplate,

- na iznos od 13,04 eura od 16.07.2018. do isplate,

- na iznos od 25,37 eura od 16.08.2018. do isplate,

- na iznos od 22,07 eura od 16.09.2018. do isplate,

- na iznos od 16,01 eura od 16.10.2018. do isplate,

- na iznos od 2,76 eura od 16.11.2018. do isplate,

- na iznos od 3,63 eura od 16.12.2018. do isplate,

- na iznos od 16,29 eura od 16.01.2019. do isplate,

- na iznos od 3,58 eura od 16.02.2019. do isplate,

- na iznos od 3,94 eura od 16.04.2019. do isplate,

- na iznos od 8,92 eura od 16.05.2019. do isplate,

- na iznos od 2,89 eura od 16.06.2019. do isplate,

- na iznos od 4,40 eura od 16.07.2019. do isplate,

- na iznos od 23,92 eura od 16.08.2019. do isplate,

- na iznos od 27,73 eura od 16.09.2019. do isplate,

- na iznos od 13,83 eura od 16.10.2019. do isplate,

- na iznos od 25,47 eura od 16.11.2019. do isplate,

- na iznos od 11,16 eura od 16.12.2019. do isplate,

- na iznos od 9,14 eura od 16.01.2020. do isplate,

- na iznos od 16,92 eura od 16.02.2020. do isplate,

- na iznos od 36,01 eura od 16.03.2020. do isplate,

- na iznos od 11,85 eura od 16.04.2020. do isplate,

- na iznos od 7,85 eura od 16.05.2020. do isplate,

- na iznos od 5,31 eura od 16.06.2020. do isplate,

- na iznos od 1,91 eura od 16.08.2020. do isplate,

- na iznos od 1,37 eura od 16.09.2020. do isplate,

- na iznos od 0,15 eura od 16.11.2020. do isplate,

- na iznos od 0,31 eura od 16.12.2020. do isplate;

i to po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku KLINIKA ZA DJEČJE BOLESTI ZAGREB, Zagreb, Klaićeva 16, OIB: 70641763756, naknaditi tužiteljici RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 546,70 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, čiji je radni odnos reguliran ugovorom o radu, Zakonom o radu, internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sa pripadajućim dodacima, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, kao i Rješenjem o plaći. Rad tužiteljice organiziran je zbog prirode rada u raznim oblicima rada, i to u smjenama, turnusima i ostalo, pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu ostvarila velik broj prekovremenih sati.

2. Tužiteljica ističe da je u smislu odredbe čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13) i čl. 45. KU ("Narodne novine" broj 29/18, 35/19, 78/19) plaća tužiteljice regulirana na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. U odredbama članka 51., 57., 60. KU 14/13 odnosno čl. 49., 55. i 58. KU 29/18, 35/19, 78/19 te u odredbi čl. 53. i 54. TKU 128/17, 47/18 propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat. Ističe da je odredbom članka 57. KU zdravstva 143/13 te članka 54. Temeljnog KU zdravstva propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje, sukladno čl. 21. Dodatku II. KU 92/19 koji je na snazi od 1.9.2019. navedeno je da se članak 55. mijenja te je istim propisano da se na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 28%. Isto tako odredbom čl. 59.a Dodatka I KU ("Narodne novine" broj 96/15) propisano je da zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju pravo i na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% od osnovne plaće, a nakon zaključenja Dodatka II KU 92/19 u iznosu od 8% od osnovne plaće.

Tužiteljica je u utuženom razdoblju kao medicinska sestra radila u otežanim uvjetima rada te je ostvarila i pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Navodi da joj tuženik u utuženom razdoblju nije u cijelosti isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada, kao niti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, već samo za dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i u prekovremenom radu. Budući da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće po gore navedenim osnovama, tužiteljica također ističe da je posljedično tome pogrešno obračunavao i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica od tuženika na ime razlike manje isplaćenih plaća prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u utuženom razdoblju od travnja 2018. do studenog 2020. potražuje ukupan iznos od 327,46 eura bruto zajedno sa zateznom kamatom uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe da je netočan navod tužiteljice da je ista bila zaposlena na radnom mjestu medicinske sestre, već je ista bila zaposlena na radnom mjestu prvostupnice medicinsko-laboratorijske dijagnostike. Nadalje, tuženik navodi da je tužiteljica ostvarivala pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 1. rujna 2019. u iznosu od 17%, a do navedenog datuma u iznosu od 14%, a ne u iznosu od 28% kako je to navedeno u tužbi. Osim toga, tužiteljica je ostvarivala pravo na dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 8% od 1. rujna 2019., a prije toga u iznosu od 4%.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari za utuženo razdoblje od 1. ožujka 2017. do 15. ožujka 2018. te je dostavio u spis prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu iz koje je isto razvidno.

Tuženik također ističe na nužnost primjene Zaključka br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pogrešno obračunavanje prekovremenog rada ostvarenog blagdanom, neradnim danom i na dane državnih praznika. Sukladno shvaćanju Vrhovnog suda u Rješenju Rev 281/2021 proizlazi da tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora te da je sud vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Zaključkom broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja zauzet je nedvojben i nedvosmislen stav da se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovitu mjesečnu satnicu.

Tuženik navodi da se način obračuna plaće vezano za izračun dodataka za otežane uvjete rada izmijenio od 1. travnja 2020. te se tužiteljici obračunava i isplaćuje plaće sukladno Dodatku III Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 56/2020) i aktualnoj sudskoj praksi.

Slijedom svega navedenog, tuženik ističe da u preostalom dijelu ne osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, dok se ne protivi provođenju financijskog vještačenja radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, uz naglasak na obveznu primjenu Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu, odluku o plaći, obračunske isprave za isplatu plaća, cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveo financijsko vještačenje po sudskoj vještakinji Dragani Bubalo.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom uvećanja plaće po osnovi dodataka na plaću s osnove otežanih uvjeta rada te dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za utuženo razdoblje za sve efektivno odrađene sate rada u redovnom i u prekovremenom radu, kao i pogrešno obračunate naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu prvostupnik medicinsko-laboratorijske dijagnostike, a što proizlazi i iz obračunskih lista plaća tužiteljice.

8. Odredbom članka 83. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: ZR/09), odnosno članka 90. stavak 3. ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, dalje: ZR/14) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

Odredbom čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Nadalje, odredbom članka 47. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13, dalje KU/13) odnosno članka 45. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 28/18, dalje: KU/18), propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a stavkom 2. istog članka da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom članka 51. stavak 1. KU/13 odnosno članka. 49. stavak 1. KU/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

Odredbom članka 57. stavak 1. KU/13 odnosno članka 55. stavak 1. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

Odredbom članka 51. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, dalje TKU/12) odnosno članka 50. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17, dalje TKU/17), a koji se u utuženom periodu također primjenjuju na tužiteljicu plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13 odnosno KU/18.

9. Sud smatra da tužiteljici pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radila u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Naime, ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu, te tužiteljici pripada za sve efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sati redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremeni sati.

Isto se temelji na odredbi članka 57. KU/13 odnosno članka 55. KU/18 kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Naime, u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18 navodi se i radno mjesto tužiteljice kao radno mjesto za koje joj pripada dodatak za posebne uvjete rada, s time da je navedene dodatke tuženik obračunavao tužiteljici samo za redovne sate rada u utuženom periodu.

Nadalje, tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18, kao i članka 59.a Dodatka I KU-a, odnosno članka 58. KU/18 i članka 60. KU/13 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovama iz gore navedenih članka KU-a, jer tužitelj i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima odgovornost za zdravlje i živote pacijenata.

Niti iz jedne odredbe KU-a ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, kao i po osnovi dodataka za staž u zdravstvu, međusobno isključuju.

Dakle, tužiteljici za prekovremene sate treba priznati dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dodatak za posebne uvjete rada kao i za dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

10. Slijedom svega navedenog, sud smatra osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu na ime uvećanja plaće za dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju i za prekovremene sate primjenom odredbe članka 86. ZR/09 odnosno članka 94. ZR/14, te članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18.

Također je utvrdio osnovanim i zahtjev tužiteljice za uvećanjem plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata u utuženom razdoblju za sve efektivno odrađene sate u iznosu od 4%, a od 1.9.2019. u iznosu od 8% od osnovne plaće prema članku 59. a Dodatka I KU odnosno članka 58. KU/18.

Slijedom svega navedenog, sud smatra osnovanim i zahtjev tužiteljice za isplatom razlike naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju, jer je tu naknadu tuženik pogrešno obračunao zbog umanjenja plaće po prethodno navedenim osnovama.

11. Radi utvrđivanja visine potraživanja, sud je proveo financijsko vještačenje po Dragani Bubalo, stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije koja je u svom nalazu i mišljenju od 23. listopada 2024. temeljem dokumentacije koju je pregledala, a to su obračunske liste plaća i evidencija rada tužiteljice utvrdila da u razdoblju od 1. veljače 2017. do 30. travnja 2023.:

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada iznosi 316,11 eura,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada iznosi 104,85 eura,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora iznosi 52,22 eura,

- manje obračunati iznos naknade plaće za privremenu nesposobnost za rad iznosi 0,00 eura.

Slijedom čega sveukupna visina potraživanja tužiteljice iznosi 473,18 eura.

12. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, a stranke ga nisu osporavale.

13. Tužiteljica je tijekom postupka podneskom od 27. siječnja 2025. uredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, kao i u skladu s izjavljenim prigovorom presuđene stvari za utuženo razdoblje od 1. ožujka 2017. do 15. ožujka 2018. na način da potražuje ukupan bruto iznos od 327,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

14. Kako matematički izračun visine tužbenog zahtjeva nije bio sporan među strankama, sud je tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih plaća dosudio bruto iznos od 327,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od 16.-u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

Stoga je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

15. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 u daljem tekstu: ZOO). Sud je utvrdio da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zateznu kamatu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je člankom 29. stavak 2. ZOO-a, u visini citiranoj u izreci ove presude.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema zatraženom trošku iz troškovnika i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) prema vrijednosti predmeta spora.

Tako su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za: sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 25 bodova, pristup na ročište dana 10.1.2025. po Tbr. 9/1 - 25 bodova, sastav obrazloženog podneska od 27.1.2025. po Tbr. 8/1 - 25 bodova, pristup na ročište dana 17.2.2025. po Tbr. 9/1 - 25 bodova, kao i pristup na ročište za objavu presude – 12,5 bodova, ukupno 112,5 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54.) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 281,25 eura.

Tužiteljica ima pravo i na trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi tužiteljici iznos od 546,70 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a). Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude do isplate.

Valja reći i da tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 27.9.2024. kojim dostavlja potvrdu o uplati predujma za vještačenje budući da isti nije bio nužan za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a te bi priznavanje navedenog podneska u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka. Tužiteljici je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

17. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. ožujka 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćnici

2. tuženiku