Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-256/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužitelja NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Ivanu Vrdoljaku, odvjetniku u Zagrebu, Masarykova 15, protiv tuženika JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Hrvoju Bićanu, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Vjekoslava Klaića 72, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-35/2019-27 od 7. siječnja 2025., 17. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja NB kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-35/2019-27 od 7. siječnja 2025. u točki I. izreke.

II. Uvažava se žalba tužitelja, ukida navedeno rješenje u točki II., III. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskome sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje od 3. srpnja 2024. (točka I. izreke), odlučeno je da se tužba smatra povučenom (točka II. izreke), kao i prijedlog za izdavanje privremene mjere (točka III. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku platiti 625,00 EUR, u roku 15 dana (točka IV. izreke).

2. Protiv tog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, navodeći da istu podnosi zbog svih dopuštenih razloga, a napose zbog povrede prava na pravično i fer suđenje, primarno aspekata tog prava – prava na pristup sudu te zabrane arbitrarnosti, zajamčenog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) te čl. 6. st.. 1., čl. 13. i čl. 17. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

2.1. Također navodi da se u ovom slučaju primjenjuje odredba čl. 295. Zakona o parničnom postupku koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, a koja glasi: ''Ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a uredno su pozvani, rasprava će se održati s prisutnom strankom. Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.''

Dakle, da je za primjenu navedene odredbe bilo potrebno da s ročišta neopravdano izostanu obje stranke ili da obje stranke dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje ili se udalje s ročišta, što ovdje nije slučaj jer je tuženik na ročište pristupio te se rasprava trebala održati s prisutnom strankom.

2.2. Također navodi da je u ovom slučaju opravdao svoj izostanak jer je naveo razloge zbog kojih nije došao na raspravu te da nisu postojali razlozi za odbijanje prijedloga za povrat u prijašnje stanje, a ako je postojala dvojba u vezi s tumačenjem pojma ''opravdanog'' izostanka, da je onda tu dvojbu trebalo razriješiti sukladno s čl. 29. i čl. 6. st.. 1. i čl. 13. Konvencije, između ostaloga na način da se iznošenje razloga za izostanak s ročišta smatra “opravdanim” izostankom, u kojem slučaju se tužitelja ipak ne smije kazniti najstrožom zamislivom sankcijom: uskratom prava na sud i na pružanje pravne zaštite i ponekad gubitka prava od upravo vitalnog interesa za tužitelja.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje uz obrazloženje da je iz iskaza punomoćnika tužitelja vidljivo da je zaboravio na ročište, a da njegovo zdravstveno stanje pri tome nije opravdan razlog za propuštanje ročišta jer bi u slučaju da je bio u tako teškom stanju da nije mogao obavijestiti protivnu stranu ili da nije mogao razumno razmišljati, bilo za očekivati da bi se obratio liječniku čim bi to mogao, ali to očito nije učinio jer bi u protivnom dostavio medicinsku dokumentaciju kao dokaz. Stoga zaključuje da punomoćnik tužitelja nije bio u toliko teškom stanju da se nije mogao sjetiti poslati obavijest o nemogućnosti pristupa na sud i da ne postoje opravdani razlozi za propuštanje u smislu čl. 117. st. 1. ZPP.

4.1. Odluku o presumiranom povlačenju tužbe prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbu čl. 295. st. 2. ZPP.

5. Donošenjem pobijane odluke u točki I. izreke u postupku suda prvoga stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP), a ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužitelj.

5.1. Naime, predstavlja li određeni događaj opravdani razlog za propuštanje pristupanja na ročište cijeni sud prema svim okolnostima slučaja. U ovom slučaju prvostupanjski je sud pravilno zaključio da punomoćnik tužitelja nije s uspjehom dokazao navode iz prijedloga. U odnosu na žalbene navode koji se tiču razloga nejavljanja liječniku, treba reći da je punomoćnik tužitelja u ovom postupku (koji se vodi od 11. ožujka 2019.) morao već u prijedlogu navesti sve dokaze na temelju kojih bi se na nedvojben način mogle utvrditi sve odlučne činjenice te da je kao kvalificirani punomoćnik bio dužan imati u vidu i sve svoje obveze u vezi s postupkom na koji nije pristupio.

5.2. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke (točka I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

6. Međutim, donošenjem rješenja u točki II., III. i IV. izreke, ostvareni su žalbeni razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka, koje u žalbi ističe tužitelj.

7. Odredbom čl. 295. ZPP, koja se u ovom slučaju primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 80/22), s obzirom na to da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. ožujka 2019., propisano je:

(1) Ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a uredno su pozvani, rasprava će se održati s prisutnom strankom.

(2) Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

7.1. Budući da na ročište 25. lipnja 2024. nije pristupio tužitelj, ali je pristupio tuženik, sud je pogrešno postupio kada je, pozivom na odredbu čl. 295. st. 2. ZPP, utvrdio da se tužba smatra povučenom jer je pretpostavka za primjenu navedene odredbe da su s ročišta izostale obje stranke ili da su došle, ali se neće upustiti u raspravljanje ili se s ročišta udalje, što ovdje nije bio slučaj, na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj. Presumirano povlačenje tužbe moguće je utvrditi samo ako su za to ispunjene pretpostavke propisane zakonom, a odbijanje tuženika da se upusti u raspravljanje u situaciji kada je tužitelj s rasprave neopravdano izostao, nije utvrđena kao jedna od pretpostavki zbog koje bi se moglo utvrditi da se tužba smatra povučenom, niti se odredba čl. 295. st. 2. ZPP može tumačiti propisom koji je kasnije donesen i koji se u ovom slučaju ne primjenjuje.

7.2. Stoga je donošenjem pobijane odluke u navedenom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 295. st. 2. ZPP.

8. Donošenjem odluke u točki III. izreke ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koji u žalbi ističe tužitelj jer sud uopće nije naveo razloge zbog kojih je odlučio da se i prijedlog za određivanjem privremene mjere smatra povučenim pa se pobijano rješenje u tom dijelu ne može ispitati.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 380. t. 3. ZPP trebalo je ukinuti prvostupanjsko rješenje u točki II. i III. izreke i predmet vratiti prvostupanjskome sudu na ponovni postupak.

10. Budući da je ukinuta odluka prvostupanjskoga suda u dijelu kojim je odlučeno da se tužba smatra povučenom, kao i prijedlog za izdavanje privremene mjere, trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka te je odlučeno kao u točki III. izreke ovoga rješenja (čl. 164. st. 1., u vezi čl. 166. st. 3. ZPP).

11. U daljnjem postupku prvostupanjski će sud nastaviti postupak, uzimajući u obzir razloge navedene u ovom rješenju.

U Velikoj Gorici 17. ožujka 2025.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat