Posl.br.P-3091/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva br.27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljani Mustapić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Martina Radić Šunjić, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB:52508873833, zastupan po punomoćniku OD Anić&Anić u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. siječnja 2025 g.,te objave presude dana 14. ožujka 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

„I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.725,53 EUR-a i to sa kamatama na pojedine mjesečne iznose od po:

- 17,46 € koja teče od dana 11. siječanj 2010.

- 17,30 € koja teče od dana 10. veljača 2010.

- 22,96 € koja teče od dana 10. ožujak 2010.

- 29,44 € koja teče od dana 12. travanj 2010.

- 28,17 € koja teče od dana 10. svibanj 2010.

- 29,10 € koja teče od dana 10. lipanj 2010.

- 27,91 € koja teče od dana 12. srpanj 2010.

- 28,63 € koja teče od dana 10. kolovoz 2010.

- 28,95 € koja teče od dana 10. rujan 2010.

- 28,00 € koja teče od dana 11. listopad 2010.

- 28,95 € koja teče od dana 10. studeni 2010.

- 28,03 € koja teče od dana 10. prosinac 2010.

- 28,80 € koja teče od dana 10. siječanj 2011.

- 28,79 € koja teče od dana 10. veljača 2011.

- 25,79 € koja teče od dana 10. ožujak 2011.

- 28,26 € koja teče od dana 11. travanj 2011.

- 27,28 € koja teče od dana 10. svibanj 2011.

- 28,16 € koja teče od dana 10. lipanj 2011.

- 27,04 € koja teče od dana 11. srpanj 2011.

- 27,99 € koja teče od dana 10. kolovoz 2011.

- 27,96 € koja teče od dana 12. rujan 2011.

- 26,93 € koja teče od dana 10. listopad 2011.

- 27,60 € koja teče od dana 10. studeni 2011.

- 26,60 € koja teče od dana 12. prosinac 2011.

- 27,39 € koja teče od dana 10. siječanj 2012.

- 27,44 € koja teče od dana 10. veljača 2012.

- 25,38 € koja teče od dana 12. ožujak 2012.

- 26,63 € koja teče od dana 10. travanj 2012.

- 25,69 € koja teče od dana 10. svibanj 2012.

- 26,51 € koja teče od dana 11. lipanj 2012.

- 25,23 € koja teče od dana 10. srpanj 2012.

- 25,88 € koja teče od dana 10. kolovoz 2012.

- 25,46 € koja teče od dana 10. rujan 2012.

- 24,60 € koja teče od dana 10. listopad 2012.

- 25,36 € koja teče od dana 12. studeni 2012.

- 24,31 € koja teče od dana 10. prosinac 2012.

- 24,97 € koja teče od dana 10. siječanj 2013.

- 24,79 € koja teče od dana 11. veljača 2013.

- 22,20 € koja teče od dana 11. ožujak 2013.

- 24,35 € koja teče od dana 10. travanj 2013.

- 23,21 € koja teče od dana 10. svibanj 2013.

- 23,55 € koja teče od dana 10. lipanj 2013.

- 22,54 € koja teče od dana 10. srpanj 2013.

- 23,06 € koja teče od dana 12. kolovoz 2013.

- 23,18 € koja teče od dana 10. rujan 2013.

- 22,22 € koja teče od dana 10. listopad 2013.

- 22,69 € koja teče od dana 11. studeni 2013.

- 21,73 € koja teče od dana 10. prosinac 2013.

- 22,09 € koja teče od dana 10. siječanj 2014.

- 21,99 € koja teče od dana 10. veljača 2014.

- 19,96 € koja teče od dana 10. ožujak 2014.

- 21,66 € koja teče od dana 10. travanj 2014.

- 20,52 € koja teče od dana 12. svibanj 2014.

- 20,83 € koja teče od dana 10. lipanj 2014.

- 19,90 € koja teče od dana 10. srpanj 2014.

- 20,05 € koja teče od dana 11. kolovoz 2014.

- 18,99 € koja teče od dana 10. rujan 2014.

- 18,11 € koja teče od dana 10. listopad 2014.

- 18,40 € koja teče od dana 10. studeni 2014.

- 17,45 € koja teče od dana 10. prosinac 2014.

- 17,68 € koja teče od dana 12. siječanj 2015.

- 17,06 € koja teče od dana 10. veljača 2015.

- 14,19 € koja teče od dana 10. ožujak 2015.

- 15,25 € koja teče od dana 10. travanj 2015.

- 14,33 € koja teče od dana 11. svibanj 2015.

- 14,42 € koja teče od dana 10. lipanj 2015.

- 13,59 € koja teče od dana 10. srpanj 2015.

- 13,37 € koja teče od dana 10. kolovoz 2015.

- 12,40 € koja teče od dana 10. rujan 2015.

- 11,74 € koja teče od dana 12. listopad 2015.

- 11,65 € koja teče od dana 10. studeni 2015.

- 10,98 € koja teče od dana 10. prosinac 2015.

- 10,95 € koja teče od dana 11. siječanj 2016.

- 10,38 € koja teče od dana 10. veljača 2016.

- 8,90 € koja teče od dana 10. ožujak 2016.

- 9,01 € koja teče od dana 11. travanj 2016.

- 8,32 € koja teče od dana 10. svibanj 2016.

- 8,25 € koja teče od dana 10. lipanj 2016.

- 7,53 € koja teče od dana 11. srpanj 2016.

- 7,17 € koja teče od dana 10. kolovoz 2016.

- 6,37 € koja teče od dana 12. rujan 2016.

- 5,78 € koja teče od dana 10. listopad 2016.

- 1,79 € koja teče od dana 20. listopad 2016.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena;

II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.330,00 Eura sa kamatom koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.“

Obrazloženje

1.U tužbi tužitelj navodi tužena je odobrila gotovinski kredit u iznosu od 25.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Ugovorena je kamatna stopa od 4,89 % godišnje. Bez posebnog ugovaranja i pregovora tužena je jednostrano za sebe pridržala pravo za vrijeme trajanja ugovora primijeniti promjenjivu kamatnu stopu i način obračuna i naplate u skladu s jednostranim internim odlukama banke. Protivno ugovoru i otplatnom planu, temeljem jednostranih odluka tužene, tužitelju su povećani anuiteti uslijed protupravnog povećanja kamate, te je tužena naplatila veći iznos od onog kojeg je bila ovlaštena naplatiti temeljem pravnog posla koji je sklopljen među strankama. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u prethodno citiranom ugovoru ništetne su te su iznosi naplaćeni temeljem tih odredbi uslijed povećanja kamatne stope naplaćeni temeljem djelomično ništetnog pravnog posla. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. 26P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g. u pravnoj stvari tužitelja potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženih banaka, među kojima je i tužena iz ove parnice, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.g. utvrđeno je da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te je određeno da je odredba ništetna. Dakle, povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe uzrokovalo je stjecanje bez osnova na strani tužene. Ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu zapravo je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje odobrenih novčanih sredstava tijekom ugovorenog vremena. Prema tome kao takva mora biti određena ili barem odrediva kako to nalaže čl.269 st.2 Zakona o obveznim odnosima članak 87 Zakona o pravima potrošača, te Direktiva 93/13 EEZ, koja u članku 3 govori o kreditima s promjenjivom kamatnom stopom, na način da određuje da je nepoštena ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili posebni, pojedinačni pregovori, ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora. Podneskom od dana 5. studeni 2024 g tužitelj je sukladno vještvu konačno uredio tužbeni zahtjev kao u izreci.

U odgovor na tužbu tuženik ističe da je tužba neuredna i stoga nepodesna za raspravljanje, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, poriče navode tužbe, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan.

Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe proveo dokaz vještačenjem po vještaku za knjigovodstvo i financije Darka Cecić, saslušao tužitelja, pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju koja prileži.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, a kojim odredbama je ugovorena glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom tužene, tužitelj zahtjeva isplatu iznosa koje je uplatio temeljem ništetnih odredbi. Tužbom potražuje iznos koji je tuženik neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a sve do dana konačne otplate kredita u odnosu na svaku ratu naplaćenog kredita.

Pregledom vještva vještaka za knjigovodstvo i financije Darke Cecić utvrđeno je: dana 6. listopada 2007. godine tužitelj kao Korisnik kredita i Societe Generale - Splitska banka d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, kao pravni prednik tuženika zaključili Ugovor o kreditu broj 59676/07.Banka je Korisniku odobrila kredit u iznosu od 25.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna,obračunato prema kupovnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za EUR na dan isplate. Ugovoren je rok otplate od 120 mjeseci, odnosno ugovorena je otplata na 119 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 327,98 EUR i jednog (preostalog) anuiteta u iznosu od 330,63 EUR.Prvi anuitet dospijeva 10.11.2007. godine, a zadnji 10.10.2017. godine. Mjesečni anuiteti u pravilu dospijevaju desetog dana u mjesecu, ako na taj dan ne „pada“ neradni dan ili blagdan. Anuiteti se podmiruju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tečajne liste Kreditora.Za zakašnjele uplate primjenjuje se prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kada je Kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate primjenjuje se prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća. Ugovorena je godišnja promjenjiva kamatna stopa od 9,69%.Kamate se obračunavaju mjesečno te su uključene u anuitete. Redovna kamata se utvrđuje (povećava ili smanjuje) aktom Kreditora koji uređuje visinu kamatnih stopa ili aktom Kreditora koji uređuje postupak odobravanja / korištenja kredita.Za vrijeme otplate kredita, kamatna stopa je mijenjana na više od ugovorene i u utuženom razdoblju kretala se u rasponu od 9,69% do 11,56%. Promjene kamatnih stopa imale su za posljedicu povećanje anuiteta po osnovi viših kamata. Temeljem priložene dokumentacije utvrđeno je da je tužitelj dana 20. listopada 2016. godine izvršio prijevremenu otplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 3.890,35 EUR čime je kredit u potpunosti otplaćen. Iznos prijevremene otplate sastoji se od 3.878,51 EUR preostale nepodmirene glavnice i 11,84 EUR redovne kamate. Uvidom u dokumentaciju nesporno je da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 59676/07 dana 6. listopada 2007. godine u iznosu od 25.000,00 EUR te da je za vrijeme otplate kredita tuženik mijenjao kamatnu stopu u odnosu na ugovorenu što je utjecalo na povećanje kamata odnosno mjesečnih anuiteta izraženih u EUR. Na osnovi analize podataka i izračuna prikazanih u Nalazu utvrđeno je da je u utuženom razdoblju od 12. studenog 2007. do 20. listopada 2016. godine tuženik primjenom promjenjive kamatne stope obračunao 13.001,17 HRK (1.725,53 EUR*) kamata više nego da se primjenjivala ugovorena kamatna stopa u visini 9,69 %.

Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja kredita radi potpune otplate i koji, stoga, treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131.st.1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131.st.1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., u utvrđeno je, između ostalog, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama ZZP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji je bilo potrebno primijeniti u ovoj parnici temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona.

Taj dio odluke Visoki trgovački sud potvrdio je svojom odlukom broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g. U odluci VSRH RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Stoga sud smatra sa tužiteljem kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna. Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.", trebalo utvrditi ništetnom, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl.269. st.2. i čl.272. ZOO-a, pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a.

Temeljem čl.324. ZOO-a, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora kojim je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke ocjena je suda da ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa.

S obzirom da je dio odredbe Ugovora o kreditu koji se tiče dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrđen ništetnim to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl.1111. ZOO-a., tuženik je dužan vratiti tužiteljima sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene, a temeljem odredbe čl.323. st.1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju dijela odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom. Naime, prema mišljenju ovog suda odredbe ZZP-a treba shvatiti i tumačiti na način da potrošač odnosno tužitelj može potraživati isplatu odnosno tražiti povrat isplaćenog temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom po bilo kojem pravnom institutu, a ne samo radi naknade štete koja mu je nastupila.

Dakle, kako se po ocjeni ovog suda radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije posebno pregovaralo, kako je ista neodređena i nedorečena formulacija ovaj sud smatra da je ova sporna ugovorna odredba nepoštena, a imaju pritom u vidu i pravno shvaćanje izračeno u odluci Ustavnog suda RH broj U-III-2521/2015 od 13.prosinca 2016.godine (NN 13/16), odnosno pravno shvaćanje VS RH u odluci broj Revt- 249/14 od 9.travnja 2015.godine. Dakle, i ova ugovorna odredba je ništetna, ali to ponovno ne dovodi do ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu. Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju stečeno bez osnove sa zakonskim zateznim kamatama na ime stečenog bez osnove, preplaćenog iznosa po ništetnim ugovornim odredbama.

Što se tiče istaknutog prigovora zastare trebalo je primijeniti odredbu čl.215. st.1. ZOO-a prema kojoj zastara počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastrani rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1 ( čl.104 st.1 ZOO/91) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, stoga je prigovor zastare neosnovan.

Na iznos glavnice tužitelj je zatražilo isplatu zatezne kamate koja teče od plaćanja svakog pojedinog anuiteta Ugovora o kreditu koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni iznos radi povišenja ugovorene kamatne stope. Prema odredbi čl.1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Tužitelj je nakon uspjeha kolektivne tužbe i uspjeha iste, istaknuo svoj zahtjev i ukazao na nepoštenje predmetnih odredaba, do tada, odnosno do dana podnošenja ove tužbe. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi stranke posebno pregovarale o navedenoj odredbi prije nego je sporni ugovor zaključen, stranke nisu ugovorile uvjete pod kojima će se promjenjiva kamatna stopa mijenjati, a niti je tuženik u svojim uvjetima i odlukama odredio kriterije za takvu promjenu promjenjive kamatne stope. Stoga tuženik nije mogao jednostrano određivati visinu promjenjive kamatne stope bez unaprijed utvrđenih kriterija koji bi tužitelju bile poznate i da tužitelj na te kriterije pristane, odnosno o bilo kakvim kriterijima za eventualnu promjenu kamatne stope stranke nisu niti pregovarale.

Kamata se sastoji od eurribor koji zavisi od promjena na tržištu kapitala i marže koji pripadaju tuženiku kao banci koja bi uvijek trebala biti ista pa vrijeme trajanja cijelog ugovora dakle, kao što je to ugovoreno u početnoj kamatnoj stopi kod zaključena navedenog ugovora. Tuženik nije mogao jednostrano povećavati kamatnu stopu, posebno na taj način povećavajući svoju maržu i zaradu, a na štetu tužitelja.

Stoga je odlučeno kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 Zakona o parničnom postupku tužitelju zastupanom po punomoćniku priznat je trošak sastava tužbe i zastupanja na dva ročišta po 200 bodova, pristupa na tri ročišta po 100 bodova i sastava četiri podnesak po 50 bodova, uvećano za vrijednost boda i PDV, i troškove vještačenja 580,00 Eura ukupno 3.330,00 Eura.

U Splitu,14. ožujak 2025.g.

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku. tužitelja,

- punomoćniku tuženika,

- u spis,