REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-89/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB. 84397956623, zastupanog po punomoćnici OU, dipl.iur. protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 2618799486, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 18. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika i rasprave održane 14. ožujka 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb Antuna Mihanovića 3, na ime naknade štete uplatiti na račun Državnog proračuna RH, Katančićeva 5, Zagreb, IBAN [broj bankovnog računa] pozivom na broj 26/5908- 19-19-03322474029 (OIB Zavoda 84397956623) iznos od 4.315,91 eura sa zateznom kamatom koja teče od 18. srpnja 2022. pa do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, da tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, naknadi trošak postupka u iznosu od 1.500,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate.

1.1. U tužbi je navedeno da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 8. siječnja 1991. na sjevernoj veznoj cesti smrtno stradao osiguranik tužitelja JU iz [adresa]. Imenovani je u nezgodi sudjelovao kao vozač u osobnom vozilu marke Jugo 45 reg. oznake [registarska oznaka]. Navedenu prometnu nezgodu skrivio je vozač ZU upravljajući osobnim automobilom Opel Ascona reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je osigurano kod Croatia osiguranja d.d. policom od automobilske odgovornosti 001210750295. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški broj K- 274/91 od 2. ožujka 1999. za navedenu prometnu nesreću krivim je proglašen ZU. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Područna služba u Slavonskom Brodu je svojim rješenjem broj 28278 od 4. srpnja 2005., nakon smrti supruga VU, priznao pravo na obiteljsku mirovinu supruzi KU koja isplata je uspostavljena 1. srpnja 2005. i vrši se sve do danas. Tuženik je do sada nadoknađivao štetu nastalim isplatama obiteljske mirovine osiguranici KU, te je iste podmirio u stopostotnom iznosu zaključno s 31. svibnja 2020. U razdoblju od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2022. na ime obiteljske mirovine tužitelj je ukupno isplatio iznos od 63.884,79 kuna. Isplaćeni ukupni iznos od 63.884,79 kune za Zavod predstavlja štetu. Tužitelj je 28. lipnja 2022. tuženiku uputio Odštetni zahtjev. Tuženik je tužitelja 25. kolovoza 2022. obavijestio da je izvršio uplatu iznosa od 31.366,59 kuna. uz obrazloženje da iz iznosa od 31.366,59 kuna plaća razdoblje od 1. lipnja 2020. do 23. svibnja 2021. Obvezu plaćanja iznosa od 24. svibnja 2021. do 31. svibnja 2023. odbio je platiti uz obrazloženje da ga odbija platiti zbog ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu. Osiguranik JU nikada neće steći uvijete za priznanje starosne mirovine jer je preminuo od posljedica prometne nezgode i to na način da je iskrvario zbog razdora grudne aorte nakon ozljeđivanja s posljedičnim unutarnjim iskrvarenjem. Osiguranik JU je do smrti ostvario 8 godina, 1 mjesec i 12 dana mirovinskog staža. Prvi uvjet za starosnu mirovinu je 15 godina staža i 65 godina starosti. S navršenjem 65 godina starosti života osiguranik JU bi dobio negativno rješenje za priznanje starosne mirovine jer nema 15 godina mirovinskog staža. JU je doživio ozljedu na radu, odnosno na putu na posao pa mu je sukladno tome priznato pravo iz ozljede na radu i mirovinski staž mu se izračunao kao da je imao 40 godina mirovinskog staža. Zahtjev za puni iznos isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 24. svibnja 2021. do 31. svibnja 2022. tužitelj postavlja sukladno odredbi čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom obiteljske mirovine na temelju odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 115/18, 119/22), pa stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protiv tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, po osnovi i po visini. Tuženik čini nespornim činjenicu da je osiguranik tužitelja smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 8. siječnja 1991. kao i činjenicu da je prometnu nezgodu prouzročio osiguranik tuženika upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je na dan nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 001210750295. Nadalje tuženik ne spori niti činjenicu da je tužitelj, nakon smrti osiguranika supruzi osiguranika priznao pravo na obiteljsku mirovinu kao niti činjenicu da je tuženik podmirio svoju obvezu prema tužitelju za razdoblje isplaćenih mirovina zaključno sa 23. svibnja 2021., a od kojeg datuma tuženik osporava pravo tužitelja na naknadu štete. Tuženik se ovako postavljenoj tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti osporavajući prvenstveno osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, a podredno i visinu, a sve imajuću u vidu činjenicu da bi osiguranik tužitelja da nije bilo štetnog događaja u utuženom razdoblju odnosno nakon 23. svibnja 2021. bio korisnikom starosne mirovine te bi tužitelj svakako po redovnom tijeku stvari bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu. Naime, osiguranik tužitelja (neposredni oštećenik) pokojni JU je rođen **.**.1956. te bi isti, po redovnom tijeku stvari 23. svibnja 2021. stekao uvjete i postao korisnikom starosne mirovine. U tom smislu obveza tuženika na isplatu štete tužitelju bi postojala samo u slučaju kada bi se utvrdilo da je iznos obiteljske mirovine koji je tužitelj isplatio u utuženom razdoblju odnosno nakon 23. svibnja 2021. veći od iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj bio u obvezi isplatiti osiguraniku u istom tom razdoblju, i to samo za iznos eventualne razlike. Podredno tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva jer smatra da bi tužitelj i pod pretpostavkom osnovanosti postavljenog zahtjeva imao pravo na naknadu razmjernog dijela isplaćene obiteljske mirovine, a ne punog iznosa, a sve imajući u vidu odredbu čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koja odredba se ima primijeniti u konkretnom slučaju. Zbog navedenog, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslik rješenja tužitelja od 4. srpnja 2005. iz kojeg je vidljivo da je tužitelj KU rođenoj **.**.1956. udovici umrlog VU priznao pravo na obiteljsku mirovinu od 1. srpnja 2005. u iznosu od 1.780,78 kn mjesečno, a u obrazloženju je navedeno da je JU umro **.**.1991. i da je rješenjem tužitelja od 11.travnja 1991. udovici i djetetu ŽU priznato bilo pravo na obiteljsku mirovinu, koja se je prestala isplaćivati kada je ŽU bila završila školovanje i počela se je ponovo isplaćivati kad je KU ispunila uvjete za isplatu iste (str. 5 spisa). Uvidom u zapisnik o uviđaju je vidljivo da je isti sastavljen 8. siječnja 1991. od strane PU u Slavonskom Brodu i da u sudaru iz suprotnog smjera smrtno stradao JU rođen **.**.1951., a iz prijave o nesreći na radu je vidljivo da je JU bio zaposlen u JP Hrvatskim cestama i da je poginuo prilikom dolaska na posao (str. 7 do 14 spisa). Uvidom u presudu Trgovačkog suda u Osijeku Stalna služba u Slavonskom Brodu broj P-62/2016-6 od 8.ravnja 2016. je vidljivo da je naloženo tuženiku Croatia osiguranje da isplati tužitelju HZMO iznos od 10.233,54 kn radi isplate obiteljske mirovine iza umrlog JU (str. 15 do 17 spisa) i ta presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-4035/2016-4 od 2.svibnja 2018. (str. 18 do 20 spisa). Uvidom u presudu ovog suda broj P-962/09-8 od 15.rujna 2010. je vidljivo da je naloženo tuženiku Croatia osiguranje da isplati tužitelju HZMO iznos od 58.288,37 kn radi isplate obiteljske mirovine iza umrlog JU (str. 22 do 24 spisa). Uvidom u podatke tužitelja je vidljivo da je KU od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2022. isplaćena mirovina u iznosu od 8.478.96 eura / 63.884,79 kn (str. 27 spisa).

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

5. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je 8. siječnja 1991. smrtno stradao JU, u prometnoj nesreći prilikom dolaska na posao i da priznato da mu je smrt nastupila kao ozljeda na radu,

- je prometnu nesreću uzrokovao SU, osiguranik tuženika koji je presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški broj K-274/91 od 2. ožujka 1999. oglašen krivim,

- je tužitelj rješenjem od **.**.2005. KU rođenoj **.**.1956., udovici umrlog JU priznao pravo na obiteljsku mirovinu od 1. srpnja 2005. koju joj i isplaćuje,

- je KU od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2022. isplaćena mirovina u iznosu od 8.478.96 eura / 63.884,79 kn,

- je tuženik u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe, priznao pravo na regres tužitelju u iznosu od 4.163,06 eura / 31.366,59 kn od 1. lipnja 2020. do 23. svibnja 2021., a za daljnje razdoblje je zahtjev u iznosu od 4.315,91 eura tuženik odbio isplatu tužitelju zbog ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu pokojnog VU.

6. Tijekom postupka je bilo sporno u svezi istaknutog prigovora tuženika:

- okolnost što bi osiguranik tužitelja, da nije bilo štetnog događaja u utuženom razdoblju, odnosno nakon 23. svibnja 2021., bio korisnikom starosne mirovine te bi tužitelj svakako bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu, jer je pokojni JU rođen **.**.1956. i po redovnom tijeku stvari 23. svibnja 2021. bi stekao uvjete i postao korisnikom starosne mirovine,

- da bi u tom smislu obveza tuženika na isplatu štete tužitelju bi postojala samo u slučaju kada bi se utvrdilo da je iznos obiteljske mirovine koji je tužitelj isplatio u utuženom razdoblju odnosno nakon 23. svibnja 2021. veći od iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj bio u obvezi isplatiti osiguraniku u istom tom razdoblju, i to samo za iznos eventualne razlike,

- tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva jer smatra da bi tužitelj i pod pretpostavkom osnovanosti postavljenog zahtjeva imao pravo na naknadu razmjernog dijela isplaćene obiteljske mirovine, a ne punog iznosa, a sve imajući u vidu odredbu čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koja odredba se ima primijeniti u konkretnom slučaju.

7. Nesporno je i da tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete nastale isplatom obiteljske mirovine udovici pokojnog osiguranika tužitelja kojoj je u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2022. isplaćena mirovina u iznosu od 8.478.96 eura / 63.884,79 kn, od čega je tuženik isplatio dio u iznosu od 4.163,06 eura / 31.366,59 kn od 1. lipnja 2020. do 23. svibnja 2021., pa je ostao sporan iznos od 4.315,91 eura. U svezi navedenog nesporno je da je između tužitelja i štetnika, osiguranika tuženika nastaje odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, a obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023).

7.1. U svezi navedenog nesporno je da je za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine relevantne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, jer šteta za tužitelja, koji isplaćuje svom osiguraniku mirovinu, nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine.

7.2. Nesporno je i da svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu i u svezi navedenog ne primjenjuju se odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022), koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja.

7.3. Takav pravni stav o primjeni Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakona o mirovinskom osiguranju je iznio Vrhovni sud Republike Hrvatske, koji na temelju čl. 20. toč. 1. Zakona o sudovima (NN br. 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024) osigurava jedinstvenu primjenu prava. Npr. u odluci broj Rev-1031/23 od 12. prosinca 2023. u kojoj je jasno izrazio pravni stav da je za odluku u sporu koju pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

8. U svezi navedenog nesporno je da Zakon o obveznim osiguranjima u prometu u odnosu na opće odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju predstavlja lex specialis.

9. Štetni događaj je nesporno iz 1991., mirovina se isplaćuje od 2005., a Zakon o obveznim osiguranjima u prometu je stupio na snagu 1. siječnja 2006. i sporna je isplata mirovina od 24. svibnja 2021. do 31. svibnja 2023.

10. Na temelju čl. 27. st. 1 Zakona o obveznim osiguranjima Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. St.2. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. St. 3. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. St. 4. Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

11. U svezi navedenog, budući da je tužitelj udovici pokojnog osiguranika u utuženom razdoblju isplaćivao obiteljsku mirovinu i da je navedena prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja priznata kao ozljeda na radu, niti ne postoji stvarna šteta koju tužitelj trpi isplatom te obiteljske mirovine, jer sukladno odredbi članka 27. stavka 3. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, stvarna šteta postoji samo ako je mirovina utvrđena zbog ozljede na radu, u kojem slučaju je potrebno utvrditi da li postoji razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a) i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Iz navedenog razloga sud je odbio kao neosnovan prijedlog tuženika za provođenjem dokaza financijskim vještačenjem, koje je predložio. Nije niti osnovan navod tuženika o tome da li bi pokojni JU i kada ostvario pravo na starosnu mirovinu jer to i nije bitno za donošenje odluke u ovom postupku.

11.1. U svezi navedenog, na temelju čl. 27. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

12. Na temelju čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) tužitelj je u obvezi tuženiku naknadi troškove postupka jer je tuženik u cijelosti upio u postupku. Tuženiku je priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 12. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; NN 138/23; dalje - OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 6. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT), troška sastava obrazloženog podnesaka 16. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr.8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 10. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9,.1OT), trošak sastava podnesaka od 24. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), i troška zastupanja na ročištu održanom 18. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT). Pripadajući porez iznosi 300,00 eura. Ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu od 1.500,00 eura, kako je to i navedeno pod točk. II. izreke presude.

Slavonski Brod, 14.ožujka 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.