REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj P-494/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, po sucu pojedincu toga suda Žanet Vidović, u pravnoj stvari tužiteljice NK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćnici Anamariji Udiljak odvjetnici u [adresa] protiv tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa]; OK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; PK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; HK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; VK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; GK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; NKR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ZK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; DK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ŠK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; RK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ĆK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; EK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; PROJEKT DOWNTOWN d.o.o. za usluge, OIB 89445267820, [adresa], zastupani po upravitelju Domus upravljanje d.o.o., [adresa], a isti zastupan po puni Bruni Mudronja odvjetniku u [adresa], radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 29. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 14. ožujka 2025. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave- presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1289/06 od 18. lipnja 2012. proglašavaju se nedopuštenima te se nalaže tuženicima suvlasnici stambene zgrade u [adresa]: OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], PK [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], GK [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], NKR [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ŠK [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ŠK [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], GRADIĆI, PROJEKT DOWNTOWN D.O.O., OIB: 89445267820, TRG JOSIPA JURJA STROSSMAYERA 8, 10000 [adresa], da Tužiteljici NK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknade trošak ovog postupka, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koje teku od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana“

II Nalaže se tužiteljici NK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknaditi tuženicima Suvlasnicima stambene zgrade u [adresa]; PK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; HK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; VK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; GK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; NKR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ZK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; DK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ŠK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; RK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; ĆK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; EK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; PROJEKT DOWNTOWN d.o.o. za usluge, OIB 89445267820, [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 437,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 14. listopada 2022. podnijela tužbu u kojoj navodi da je zaključkom ovog suda u predmetu broj: Ovr-247/21 od 27.09.2022. upućena u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave - presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1289/06 od 18. lipnja 2012.,zbog razloga iz članka 50. st. 1. točka 7. i točka 9. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje: OZ).

Navodi da joj je uz obavijest FINE dostavljen i Zahtjev za izravnu naplatu od 25.03.2021. u kojemu je kao osnova za plaćanje navedena ovršna odluka suda – Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-1289/06 od 18.06.2012. Predmetnom Presudom održano je na snazi Rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24.12.2004., posl.br. Ovrvz-1982/06, kojim je tuženici, ovdje tužiteljici, naloženo platiti tužitelju, ovdje tuženicima, iznos od 873,96 kn zajedno sa zateznim kamatama, i to na ime neplaćenih doprinosa za sredstva pričuve koji se odnose na stambeni prostor u [adresa].

Tvrdi da tražbina tuženika iz ovršne isprave, ne postoji, odnosno prestala je nakon nastanka ovršne isprave i to jer je podmirila sva potraživanja tuženika zaključno s 31.10.2019, dakle i potraživanje koje tuženik potražuje u postupku pred FINA-om. Tvrdi da se u listopadu 2019. godine obratila ranijem upravitelju tuženika, GSKG d.o.o., sa zahtjevom da joj se obračunaju sva potraživanja koja prema njoj postoje na ime pričuve za predmetnu nekretninu te da je po obračunu, cjelokupno dugovanje podmirila, te joj je na njezin zahtjev izdana Potvrda kojom raniji upravitelj predmetne stambene zgrade potvrđuje da su podmirena sva potraživanja s osnova pričuve zaključno sa 31.10.2019., te da prema njoj nema otvorenih potraživanja. Obračun potraživanja i predmetnu Potvrdu tužiteljica je zatražila iz razloga što je njezin sin kao vlasnik prodavao predmetnu nekretninu, a Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 17.06.2019. se kupcu obvezao dostaviti potvrde o podmirenju režijskih troškova.

Osim toga izdavanjem Potvrde raniji upravitelj stambene zgrade izvršio je otpust duga pa sve da tužiteljica i nije podmirila potraživanje, ono bi prestalo otpustom duga temeljem članka 203. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, nadalje u tekstu: „ZOO“).

Nakon primanja Obavijesti FINE o zaprimljenoj osnovi za plaćanje, radi dokazivanja u ovom postupku ponovno je od GSKG-a zatražila i dobila dana 14. svibnja 2021. potvrdu kojom isti potvrđuje da su podmirena sva potraživanja s osnova pričuve zaključno sa 31.10.2019., te da prema tužiteljici nema otvorenih potraživanja. Smatra da je davanjem upute o podacima za plaćanje i visini cjelokupnog duga, te potom usmenom potvrdom i izdavanjem čak dvije potvrde kojom se potvrđuje da nema dugovanja s osnova pričuve zaključno sa 31.10.2019., nedvojbeno je upravitelj stambene zgrade GSKG izvršio otpust eventualnog duga, a tužiteljica je na takav otpust pristala.

Nadalje ističe da ovrha na temelju ovršne isprave nije moguća jer je izreka presude nejasna i nepotpuna, a tražbina nepodobna za ovrhu. To iz razloga što su zakonske zatezne kamate na pojedine iznose koje čine glavnicu određene na način da započinje nakon svog kraja. (primjerice „-na iznos od 72,83 kn od 15 veljače 2003. pa do 31. prosinca 1997.“) te što iz izreke te presude nije jasno kojem je tužitelju tuženica, ovdje tužiteljica, dužna ispuniti tražbinu.

Izrekom predmetne Presude u točki I. održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju glavnični iznos zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, zbog čega smatra da je u tom dijelu izreka potpuno nejasna i neodređena imajući u vidu da kao tužitelji nastupaju suvlasnici stambene zgrade, a iz izreke nije moguće zaključiti kojem tužitelju (od njih ukupno 9) je tuženica dužna ispuniti tražbine, pa takva tražbina nije podobna za ovrhu.

Isto tako, u točki III. Presude naloženo joj je da ovdje tuženicima naknadi trošak parničnom postupka, a kako nije jasno kome od 9 tuženika treba nadoknaditi trošak to ni u tom dijelu tražbina nije podobna za ovrhu. Sve naprijed navedeno jer ovršnom presudom nije naloženo da se isplata utuženog iznosa izvrši na račun zajedničke pričuve. Zbog navedenoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženici se u odgovoru na tužbu od 3. studenoga 2022. u cijelosti protive tužbi tužiteljice držeći tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovanim.

Navode da je nesporno da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 18. lipnja 2012. godine naloženo tužiteljici na ime pričuve isplatiti tuženicima iznos od 873,96 kuna uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata, kao i naknaditi im troškove postupka. Navodi tužiteljice o tome da je predmetno dugovanje podmireno ne mogu se prihvatiti jer ih tužiteljica ne dokazuje osnovnim sredstvom dokazivanja provedenog plaćanja - potvrdom o izvršenom plaćanju koja bi bila izvršena nakon nastanka ovršne isprave, odnosno nakon dana 18. lipnja 2012. godine. Da je tužiteljica doista podmirila dužnu tražbinu nakon nastanka ovršne isprave, odnosno nakon 18. lipnja 2012. godine ista bi zasigurno raspolagala ispravom u obliku potvrde banke i sl. koju bi tada nesporno dostavila u sudski spis. Tužiteljica tvrdnju da je dug podmirila dokazuje ispravom koja je omaškom izdana od strane ranijeg upravitelja predmetne stambene zgrade, društva GSKG.

Naime, tuženici ne spore da je raniji upravitelj GSKG izdalo tužiteljici potvrdu od dana 14. svibnja 2021. godine iz koje proizlazi da su podmirena potraživanja s osnova pričuve te da prema tužiteljici nema otvorenih potraživanja.

Međutim odmah nakon izdavanja te potvrde, naknadnom provjerom s GSKG-om tuženici su utvrdili da je potvrda omaškom izdana za dugovanje, umjesto pravilno samo za redovni dug.

Naime, GSKG zaduženje dužnika vodi dvostruko i to kao “redovni dug” ili “utuženo dugovanje” (dugovanje koje je bilo ili je predmet parničnog/ovršnog postupka). Dakle, umjesto da je izdalo potvrdu o tome da tužiteljica nema “redovni dug”, GSKG je izdalo potvrdu da tužiteljica nema dug.

Odmah po uočavanju greške par dana nakon prethodne potvrde dana 31. svibnja 2001. GSKG je uputio novu obavijest tužiteljici iz koje jasno proizlazi da ista nema dugovanja s osnove redovnog duga pričuve. GSKG je, također, dana 31. svibnja 2021. godine izdalo potvrdu iz koje nedvojbeno proizlazi da je na ime tužiteljice na dan izdavanja potvrde i dalje zavedeno dugovanje po utuženoj pričuvi na ime glavnice 873,96 i nastalih troškova po Ovrvz-1982/04-prigovor.

Ističe kako su netočni navodi tužiteljice da bi prednik ovrhovoditelja izvršio otpust dugovanja. Takvi su navodi ujedno cijelosti kontradiktorni ispravama koje prileže sudskom spisu jer je u ispravljenoj potvrdi od 31. svibnja 2021. navedeno postojanje utuženog potraživanja.

U odnosu na navode tužiteljice o tome da je GSKG izdao čak dvije potvrde o tome da su podmirena sva dugovanja s osnova pričuve zaključno sa 31.10.2019. godine, napominje da je GSKG takvu potvrdu izdao (OMAŠKOM) samo jednom. Ističe da nema mjesta primjeni instituta oprosta dugovanja jer je na strani upravitelja GSKG prilikom izdavanja Potvrde od dana 14. svibnja 2021. postojala mana volje (nesklad između volje i njezina očitovanja). Kao što je to ranije navedeno GSKG je imao namjere obavijestiti tuženicu da nema nepodmirenog dugovanja s osnova „redovnog duga pričuve“, a omaškom je naveo da nema dugovanja s osnova pričuve zaključno sa 31. listopada 2019.

Nadalje, u svezi navoda tužiteljice o tome da ovrha na temelju predmetne ovršne isprave nije moguća, tuženici prvenstveno napominju da tužiteljica na takvim navodima nije ovlaštena temeljiti prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom pa tako ni ovopredmetnu tužbu. Navodi o obračunu zakonskih zateznih kamata u ovršnoj ispravi su potpunosti promašeni.

Plaćanje zajedničke pričuve zakonska je obveza vlasnika nekretnine propisana člankom 89. stavkom 1. i člankom 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a ona predstavlja zajedničku imovinu svih suvlasnika zgrade i plaća se na račun zgrade.

Da je upravitelj zgrade bio ovlašten u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade na adresi u [adresa] pokrenuti postupak prisilne naplate proizlazi iz Ugovora o upravljanju zgradom te Međuvlasničkog ugovora a temeljem kojih su suvlasnici predmetne stambene zgrade kao upravitelja zgrade izabrali Domus upravljanje d.o.o. [adresa], OIB: 46029483587.

Upravo je iz zahtjeva za izravnu naplatu koji su tuženici dostavili Fina-i vidno je da su tuženici zatražili da se isplata izvrši na račun specifične namjere (sredstva pričuve). Navode tužiteljice da izreka presude treba sadržavati broj računa na koji je potrebno izvršiti plaćanje dugovanog iznosa pričuve smatra neosnovanima jer takva obveza ne proizlazi niti iz jednog propisa. Predlaže tužbu odbiti.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je zaključak ovog suda kojim je tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (list 8-12), broj: OVR-274/21-8 od 27. rujna 2022., obavijest Financijske agencije (list 14), zahtjev za izravnu naplatu (list 15-16 i 60-61), obavijest Erst banke o ustegnutim sredstivima sa računa na temelju naloga FINA-e (list 23), pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1289/06-44 od 18. lipnja 2012. (list 17-20), potvrdu GSKG od 14. svibnja 2021. (list 21), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje izdan od FINA-e 18. svibnja 2021. u predmetu tužiteljice (list 24) knjigovodstveno stanje obveznika-sva knjigovodstva izdano od GSKG za tužiteljicu (list 47), e-mail komunikaciju (list 48-50), potvrda GSKG od 31. svibnja 2021. o stanju duga za tužiteljicu (list 51), potvrdu GSKG od 31. svibnja 2021. o nepostojanju redovnog duga pričuve (list 53), ugovor o upravljanju zgradom sklopljen između Domus Upravljanje d.o.o. i suvlasnika stambene zgrade u [adresa], (list 54-59), međuvlasnički ugovor (list 62-67), dopis upravitelja DOmus upravljanje od 3. svibnja 2023. (list 82), financijsku karticu za tužiteljicu koju je GSKG dostavio novom upravitelju sa stanjem uplata i stanjem duga (list 83-93), kartica partnera od 1.10.2020. do 31. 12.2022. (list 95), saslušani su svjedoci MK, ČK i FK, djelatnici GSKG (list 109-113), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 121- 124), te je izvršen uvid u spis ovog suda OVR-274/2021 kojem prileži i rješenje Županijskog suda u Splitu, Gž-661/2022-2 od 13. rujna 2024. te je sačinjena preslika tog spisa koja prileži ovom spisu.

4. Tijekom dokaznog postupka tužiteljica je navela da je GSKG izdao potvrdu u 2019. godini (koja ne prileži spisu) te da je u toj potvrdi bilo navedeno da prema tuženici nemaju otvorenog potraživanja, te da je ponovno 14.5.2021. GSKG izdao drugu potvrdu koju je dostavila u spis sa istim sadržajem, a nakon toga i potvrdu od 31. 5.2021. kojom je ispravljena potvrda od 14.5.2021. No ističe da potvrda od 31.5.2021. kojom je ispravljena greška iz prethodne potvrde ne može biti valjana jer se takvo postupanje zbog pravne sigurnosti ne može pripisati institutu ispravljanja greške ili omaške.

Tuženik je tijekom dokaznog postupka naveo da je u lipnju 2020. došlo do promjene upravitelja predmetne zgrade te da je novi upravitelj Domus upravljenje d.o.o. zbog čega na dan izdavanja potvrde od 14. svibnja 2021. suvlasnici i GSKG nisu bili u nikakvoj vezi pa GSKG ni nije bilo tijelo ovlašteno za izdavanje potvrda o dugovanju, nije moglo raspolagati potraživanjima suvlasnika odnosno izvršiti oprost duga, pa time ni greška u toj potvrdi ne može imati utjecaj i dovesti do posljedice za suvlasnike zgrade ovdje tužitelje. Postupanje GSKG-a bi možebitno bio predmet nekog drugog postupka, a ne može imati utjecaj na prava suvlasnika zgrade.

5. Među strankama nije prijeporno da je tužiteljica zaključkom ovog suda Ovr- 247/21 od 27.09.2022. upućena u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave - presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1289/06 od 18. lipnja 2012.,zbog razloga iz članka 50. st. 1. točka 7. i točka 9. OZ-a. Među strankama nije prijeporno ni da je do 30. rujna 2020. upravitelj zgrade u [adresa] bilo GSKG, a od 1. listopada 2020. upravljanje zgrade na toj adresi otpočelo je Domus upravljanje d.o.o., o čemu spisu prileže i materijalni dokazi (list 82). Među strankama nije prijeporno da je raniji upravitelj GSKG dana 14. svibnja 2021. izdao potvrdu u kojoj je navedeno da su na ime bivše obveznice, ovdje tužiteljice za stambeni prostor u Primorskoj 10 podmirena sva potraživanja sa osnove pričuve zaključno sa 31.10.2019., te da prema istoj nema otvorenih potraživanja. Nije prijeporno ni da je GSKG izdavatelj potvrda od 31. svibnja 2021. u kojima se navodi da je za tužiteljicu ostao dug po utuženoj pričuvi na ime glavnice od 873,96 kuna (list 51) te da su podmirena sva potraživanja sa osnove redovne pričuve zaključno sa 31.10.2019. (list 53).

6. Među strankama je prijeporno je li tužiteljica 2019. godine podmirila potraživanje iz ovršne isprave te je li raniji upravitelj zgrade GSKG 2019. godine na zahtjev tužiteljice izdao potvrdu o podmirenju potraživanja po svim osnovama (redovna i utužena). Prijeporno je i je li raniji upravitelj GSKG izdavanjem potvrda od 31. svibnja 2021. ispravio manjkavost svoje potvrde od 14. svibnja 2021.

Nadalje prijeporno je može li se u situaciji da tužiteljica i nije podmirila sporna potraživanja s obzirom na sadržaj potvrde od 31. svibnja 2021. smatrati da je GSKG izvršio otpust duga tužiteljici kao i je li taj osiguravatelj ovlašten za otpust duga.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku «Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 , 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje skraćeno: ZPP) ovaj sud tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim.

8. Tužiteljica na okolnost iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a odnosno da je tražbina tuženika prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je više nije mogla istaknuti u ovršnom postupku navodi da je još 2019. godine podmirila tuženikovu tražbinu.

9. Na ročištu kod ovog suda 30. siječnja 2024. tužiteljica u stranačkom iskazu navela da je 2019. otišla kod GSKG kako bi se informirala o stanju duga, da su joj tom prilikom izdane uplatnice koje je i platila u prizemlju zgrade, nakon čega joj je referent izdao potvrdu 2019. godine u kojoj je prema tvrdnji tužiteljice bilo navedeno da nema duga po osnovi pričuve do 31. listopada 2019.

10. No, tužiteljica navedenu tvrdnju ne potkrepljuje dostavom uplatnica o izvršenoj uplati niti dostavom potvrde za koju tvrdi da ju je GSKG izdao 2019. godine. Na tu okolnost tužiteljica nije dostavila ni neki drugi dokaz npr. da je od GSKG tražila ispis iz njihovih knjigovodstveno-računovodstvenih evidencija o prijepornoj uplati. A ovo sve imajući na umu da i navedeno tijelo može raspolagati dokazom o izvršenoj uplati ako je prijeporna uplata i izvršena. Sud je pri tome na umu imao i okolnost da tužiteljica tvrdi da je uplatu na blagajni u zgradi tuženika izvršila 2019., kao i da je u potvrdi iz 2019. pisalo da je podmirila sva potraživanja s osnove pričuve zaključno sa 31. listopadom 2019. iz čega proizlazi da bi eventualna uplata mogla biti izvršena tog dana 31. listopada 2019. ili kasnije, a da je tužba u ovom predmetu podnesena 14. listopada 2022. pa da stoga kako između navedenih datuma nije protekao rok duži od tri godine sasvim opravdano očekivati da GSKG može raspolagati takvim dokazom. Tužiteljica ni nekim drugim materijalnim dokazima (npr. izvadcima svoje banke) ne potkrepljuje svoju tvrdnju o uplati duga, a tuženik je upravo postojanje takve uplate kao i potvrdu o podmirenju duga aktivno osporavao tijekom cijelog postupka.

11. Tužiteljica tvrdnju da je podmirila tuženikovu tražbinu 2019. zasniva na okolnosti da je 17. lipnja 2019. sklopljen Ugovor o kupoprodaji stana (nekretnine u odnosu na koju je zbog nepodmirene pričuve i izdana ovršna isprava) te da je člankom 4. točkom 4.2. Ugovora (list 123) određena obveza prodavatelja da prilikom stupanja u posjed kupcu pružiti dokaz da su u cijelosti podmireni svi režijski troškovi, a troškovi koje nije u mogućnosti podmiriti do dana primopredaje iz razloga što nije zaprimio odgovarajuće račune/uplatnice da će podmiriti naknadno. Na okolnost da je kupcu nekretnine predala uplatnicu iz 2019. godine na ime duga za pričuvu tužiteljica je predlagala saslušanje svjedoka svoga sina, ĐK, za kojeg tvrdi da je bio vlasnik navedene nekretnine, odnosno u navedenom ugovoru prodavatelj.

12. Iz preslike ugovora odnosno točke 4.2. istoga proizlazi obveza prodavatelja (predočiti kupcu dokaz o podmirenju režijskih troškova) koje je prodavatelj kao ugovorna strana preuzeo, no na tom dokazu se ne može temeljiti zaključak da je prodavatelj tu obvezu i izvršio. Navedena ugovorna odredba dakle nije valjan dokaz ni o izvršenju ugovorne obveze ni o podmirenju dužne tražbine, a ni o postojanju potvrde iz 2019. godine.

13. Tužiteljica je na okolnost predaje uplatnice iz 2019. godine predložila saslušanje svjedoka - svoga sina, vlasnika i prodavatelja stana iz kupoprodajnog ugovora. Sud nije izveo taj dokaz jer prema pravnom shvaćanju ovog suda na iskazu svjedoka koji je osobno zainteresiran za ishod ovog spora ne može se temeljiti zaključak o podmirenju potraživanja. Naime, tužiteljica na kojoj je teret dokaza (iz čl. 50. st.1. točka 7. OZ; da je tražbinu podmirila) svoju tvrdnju treba dokazati ne bilo kojim dokaznim sredstvom već adekvatnim dokaznim sredstvom (npr. kao naprijed navedeno), a iskaz svjedoka zainteresiranog za ishod ovog spora i sadržaj kupoprodajnog ugovora nisu adekvatna dokazna sredstva za dokazivanje tvrdnje o podmirenju duga. Tužiteljica tijekom postupka nije ni navodila da je od kupca nekretnine (za kojeg tvrdi da mu je predala uplatnice i potvrdu) pokušala pribaviti te materijalne dokaze niti je predložila saslušanje tog svjedoka za dokaz takvih svojih tvrdnji, a što je sve sud imao na umu pri zaključku o činjeničnom stanju.

14. Slijedom navedenoga kraj okolnosti da tužiteljica u spis nije dostavila potvrdu iz 2019. godine za koju tvrdi da ju je izdao GSKG i koja prema tvrdnji tužiteljice sadrži navod da je podmirila sva potraživanja do 31. listopada 2019., niti je u spis dostavila uplatnice spornog potraživanja za koje tvrdi da ih je platila na blagajni kod tuženika, niti izvadak svog računa sa kojeg je izvršeno plaćanje (ako je izvršeno kartično plaćanje) niti dokaz da je od GSKG tražila podatak iz njihovih evidencija o uplati tog duga niti je predložila saslušanje adekvatnog svjedoka na navedenu okolnost to prema ocjeni ovog suda tužiteljica nije dokazala ni da je nakon pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave podmirila predmetni dug ni da je GSKG izdao 2019. godine tužiteljici potvrdu takvog sadržaja, a što tijekom postupka osporavaju tuženici. Naime kraj okolnosti da tuženici raspolažu ovršnom ispravom, te da se navedeni dug u evidencijama upravitelja i dalje vodi kao nepodmireno potraživanje, a da tužiteljica tijekom ovog postupka nije dokazala suprotno to sud nije ni mogao izvesti drugačiji zaključak.

15. Dalje je ovaj sud razmotrio značenje potvrde GSKG od 14. svibnja 2021. koja prileži spisu, a u kojoj je navedeno da su „za stambeni prostor na adresi [adresa], površine 47,60 m2 podmirena sva potraživanja sa osnove pričuve zaključno sa 31. listopada 2019. te prema istoj nema otvorenih potraživanja“. Sud zamjećuje da se u toj potvrdi ne navodi da nema nikakvih potraživanja već da nema otvorenih potraživanja.

16. Tijekom dokaznog postupka saslušani su svjedoci koje je predložio tuženik, zaposlenici GSKG, čije poslovanje je vezano za izdavanje potvrda o utuženim i neutuženim potraživanja s osnove naknade za pričuvu, a iz čijih suglasnih izjava proizlazi da GSKG posebno vodi knjigovodstvo za redovna potraživanja s osnove nepodmirenog duga za pričuvu i za utužena potraživanja. Iz iskaza svjedoka SK i UK proizlazi da je u naprijed navedenoj potvrdi od 14. svibnja 2021. ispuštena riječ „redovnog“ odnosno da je u potvrdi trebalo navesti da je tužiteljica podmirila sva potraživanja sa osnove redovnog duga pričuve te da je stoga u kratkom roku od izdavanja prve potvrde, dana 31. svibnja 2021. izdana nova potvrda sa pravilnim sadržajem u kojem je navedeno da tužiteljica nema dug po osnovi redovnog duga pričuve zaključno sa 31. 10.2019., te potvrda od istoga dana u kojoj se potvrđuje da tužiteljica ima dug po utuženoj pričuvi, a koju je sastavila FK, saslušana svjedokinja.

17. Ovdje odmah treba navesti da suprotno navodima tužiteljice potvrda od 14. svibnja 2021. u kojoj je navedeno „da su podmirena sva potraživanja sa osnove pričuve zaključno sa 31. listopada 2019. te prema istoj nema otvorenih potraživanja“ prema pravnom shvaćanju ovog suda nema karakter otpusta duga odnosno sporazuma o otpustu duga u smislu članka 203. ZOO.

Naime, da bi obveza prestala otpustom duga materijalni propis traži da vjerovnik na jasan i razumljiv način izjavi da neće zahtijevati ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi. Predmetna potvrda nema takav jasan, izričit i razumljiv sadržaj. Ovo posebno kad se ima na umu da ta potvrda ne sadrži potpun sadržaj (za redovno i utuženo potraživanje) već koristi formulaciju „nema otvorenih potraživanja“, zbog čega je u konačnici i ispravljena potvrdama od 31. svibnja 2021. Osim toga u konkretnoj situaciji GSKG ni nije bio vjerovnik (već bivši upravitelj zgrade) jer su vjerovnici na sredstvima zajedničke pričuve suvlasnici stambene zgrade u [adresa], koji jedini mogu izvršiti otpust duga ili dati nalog upravitelju zgrade za takvim postupanjem pa stoga GSKG ni ne bi mogao valjano izvršiti otpust duga. Ovdje treba napomenuti da u vrijeme izdavanja potvrde od 14. svibnja 2021. GSKG nije bio ni Upravitelj zgrade jer je upravljanje zgradom 1. listopada 2020. preuzeo upravitelj Domus nekretnine d.o.o. pa tako GSKG nije ni iz tog razloga mogao biti nalogoprimac suvlasnika zgrade koji bi imali ovlaštenje za otpust duga. Dakle GSKG kao bivši upravitelj u vrijeme izdavanja potvrde nije bio u obvezno pravnom odnosu sa suvlasnicima zgrade koji su vjerovnici sredstava zajedničke pričuve. Sve naprijed navedeno govori u prilog činjenici da navedena potvrda nema karakter o otpustu duga.

18. Slijedom navedenoga tužiteljica nije dokazala da je prijeporno potraživanje iz ovršne isprave podmirila, a potvrda GSKG-a od 14. svibnja 2021. zbog razloga detaljno naprijed izloženih nema karakter sporazuma o otpustu duga pa ni tvrdnje tužiteljice iznesene u tom pravcu nisu osnovane.

19. Nadalje sud ocjenjuje da ni tvrdnje tužiteljice koji se tiču nedopuštenosti ovrhe iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a nisu osnovane.

20. Naime, tražbina tuženih odnosi se na sredstva zajedničke pričuve i to za dug na ime pričuve koje tužiteljica nije platila za svoj stan. Raniji upravitelj zgrade GSKG je pokrenuo postupak naplate nenaplaćenih sredstava te ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1289/06 od 18. lipnja 2012. Kako je 1. listopada 2020. došlo do promjene upravitelja zgrade, što u postupku među strankama ni nije bilo prijeporno, to je novi upravitelj zgrade Domus upravljanje na temelju ovlaštenja iz međuvlasničkog ugovora od 16. lipnja. 2000., te Ugovora o upravljanju zgradom od istog datuma bio ovlašten pokrenuti postupak prisilne naplate. Stoga je novi upravitelj Domus upravljanje bio ovlašten podnijeti zahtjev za izravnu naplatu protiv tužiteljice na temelju naprijed navedene ovršne isprave.

21. Iz zahtjeva za izravnu naplatu od 25. 11. 2021. jasno proizlazi da je od tužiteljice zatraženo plaćanje duga iz ovršne isprave na račun posebne namjene odnosno račun zajedničke pričuve. Naime isti broj računa sredstava zajedničke pričuve naveden je i u ugovoru o upravljanju zgradom od 16. lipnja 2020. i to u članku 11. istoga pa se ne mogu prihvatiti ni navodi tužiteljice u kojima navodi da joj nije naloženo plaćanje utuženog iznosa na račun zajedničke pričuve.

22. U odnose na navode tužiteljice u kojima navodi da ovrha na temelju ovršne isprave presudu Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1289/06 od 18. lipnja 2012. nije moguća jer iz iste nije jasno kome od devet suvlasnika tužiteljica treba isplatiti tražbinu i trošak tog postupka, što ista ne sadrži valjan tijek zakonskih zateznih kamate te što u istoj nije naveden račun zajedničke pričuve na koji treba izvršiti plaćanje ovdje valja napomenuti da tužiteljica iz tog razloga nije upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom već isključivo iz razloga članka 50. stavka 1. točke 7. i 9. OZ-a.

23. No sud smatra potrebnim napomenuti da iz ovršne isprave jasno proizlazi da se radi o dugu sa osnove dužne pričuve da su tužitelji u tom postupku suvlasnici zgrade zastupani po tadašnjem Upravitelju zgrade a da iz prijedloga za izravnu naplatu jasno proizlazi da obvezu iz ovršne isprave tužiteljica treba izvršiti na račun zajedničke pričuve. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata, iz ovršne isprave proizlazi da isti na pojedine iznose teku od početnog datuma (mjesečno dospijeće obveze) pa do isplate pa se ni u tom dijelu ne mogu prihvatiti navodi tužiteljice.

24. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao pod I izreke ove odluke.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.i čl.155 Zakona o parničnom postupku «Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 , 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje skraćeno: ZPP), a određena je sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) i sukladno troškovniku tuženoga od 28. siječnja 202.

26. Tužiteljica nije uspjela u sporu pa je dužna tuženome zastupanom po punomoćniku nadoknaditi zatraženi i opravdan trošak parničnog postupka u iznosu od 437,50 Eura a kojeg čine trošak odgovora na tužbu 100,00 eura (Tbr 8.1 Tarife), pristupa ročištu 28. veljače 2023. od 100,00 Eura (tbr 9.1), pristupa ročištu 30. siječnja 2024. od 100,00 eura (tbr 9.1.) te pristupa ročištu od 29. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr 9.2) sve uz pripadajući PDV, a što čini ukupni opravdani trošak parničnog postupka od 437,50 Eura.

Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 30. siječnja 2024. jer je tuženik na ročištu koje je održano istoga dana mogao iznijeti i navode koje je iznio u tom podnesku niti za sastav podneska od 12. ožujka 2024. jer tuženik za taj podnesak nije imao, a ni tražio odobrenje za očitovanje u smislu članka 299a ZPP-a, a niti je sud taj podnesak ocijenio nužnim za rješavanje ove pravne stvari. Nije priznat ni zatraženi trošak za ročište za objavu presude jer je presuda nakon objave u kratkom roku dostupna u e-spisu zbog čega takav trošak nije nužan.

Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak pristojbe na odgovor na tužbu jer istu nije ni platio, a obveza pristojbe za odgovor na tužbu u vrijeme odlučivanja za tuženika nije ni nastala. Nije priznat ni zatraženi trošak pristojbe na presudu jer je obveznik plaćanja te pristojbe tužitelj.

27. Slijedom navedenoga valjalo je odlučiti kao pod točkom II i III izreke.

U Svetom Ivanu Zelini, 14. ožujka 2025.

S u d a c :

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

I/Dna presudu

-tužitelju putem punomoćnika uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku putem punomoćnika

II/Kal 30 dana