Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. I. Lebovića 42.

Poslovni broj: P-18/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sucu Tomislavu Mrazoviću, u pravnoj stvari 1.tužiteljice LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nositeljice OPG-a LA, [adresa] i 2. tužitelja ĐA iz [adresa], OIB. 79745246810, oboje zastupani po punomoćniku Darku Vrljiću odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tužene Republike Hrvatske OIB: 52634238587 zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru i 2. tužene MESNE INDUSTRIJE NATURA d.o.o. Đurđevac, Ul. grada Vukovara 60, OIB: 27621831312 zastupana po punomoćnici Mireli Džoja Petrlić odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivana Mandić i Mierla Džoja Petrlić u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 28. veljače 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zastupnika po zakonu 1. tuženika i punomoćnice 2. tužene, 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužiteljice LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nositeljice OPG-a LA Vrljić, [adresa] i 2. tužitelja ĐA iz [adresa], OIB. 79745246810, protiv 1. tužene Republike Hrvatske OIB: 52634238587 i 2. tužene MESNE INDUSTRIJE NATURA d.o.o. Đurđevac, Ul. grada Vukovara 60, OIB: 27621831312, koji glasi:

" I Utvrđuje se u cijelosti ništetnim Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca sklopljen u obliku pojedinačnog neupravnog akta klasa: 320-02/21-01/09, urbroj: 2137/03-03-01/09-22- 21 od 23. svibnja 2022. godine između REPUBLIKE HRVATSKA, OIB: 52634238587 i MESNE INDUSTRIJE NATURA d.o.o. Ul. grada Vukovara 60. Đurđevac, OIB: 276218313112.

II Tuženice su dužne tužiteljima ŽA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐA iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 199,00 eura."

II Tužitelji su dužni na jednake dijelove 1. tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR, u roku od 15 dana.

III Tužitelji su dužni na jednake dijelove 2. tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.086,26 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvo tužiteljica LA iz [adresa], nositeljice OPG-a LA, [adresa] i 2. tužitelj ĐA iz [adresa], podnijeli su ovome sudu tužbu dana 25. listopada 2023. protiv 1. tužene Republike Hrvatske i 2. tužene Mesne industrije Natura d.o.o. Đurđevac radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da su tužitelji pravni sljednici stečajnih vjerovnika Plod-a d.d. Đurđevac nad kojim je zaključen stečajni postupak 31. prosinca 1996. godine pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru, pod brojem St-7/94 jer je II-tužitelj kupio dosuđene udjele u cjelokupnoj imovini stečajnog dužnika od Zagrebačke banke d.d., Općine Pitomača i većeg broja radnika, a dio udjela je darovao 1. tužiteljici koja je nositelj OPG-a, dok je 2. tuženik član obitelji nositelja OPG-a. Obzirom da OPG obavlja svoju djelatnost na zemljištu koje je 1. tuženica dala u 25-godišnji zakup 2. tuženici, tužitelji su, kao zainteresirane osobe iz čl. 327. Zakona o obveznim odnosima, aktivno legitimirani za podnošenje ove tužbe, a pravo za isticanje ništetnosti se ne gasi (čl. 328. ZOO). Stečajni dužnik „Plod“ d.d. Đurđevac (skraćena tvrtka) je nastao pretvorbom društvenog poduzeća što je utvrđeno rješenjem Okružnog privrednog suda u Bjelovaru: Fi-12/94 od 4. siječnja 1994. godine. Cjelokupna imovina „Ploda“ d.d. Đurđevac je od strane Trgovačkog suda u Bjelovaru utvrđena kao proizvodno- tehnološka cjelina koju zbog strukture imovine nije bilo moguće predati pojedinim vjerovnicima u pojedinim dijelovima, a da ostali vjerovnici ne bi bili oštećeni. Stoga je Trgovački sud u Bjelovaru rješenjem broj:

St-7/94-245 od 23. rujna 1996. godine zasnovao suvlasništvo na imovini kao cjelini, u postotku koji predstavlja pojedinu tražbinu u odnosu na ukupan zbroj tražbina. Trgovačko društvo „Tulipan“ d.o.o. iz [adresa]. kojeg je bio jedini osnivač 2. tužitelj, je nakon zaključenja stečajnog postupka od suvlasnika Zagrebačke banke d.d Zagreb, Općine Pitomača i od većeg broja radnika otkupilo njihove suvlasničke udjele, a 2. tužitelj je od „Tulipana“ d.o.o. u cijelosti otkupio njegove suvlasničke udjele i u mirnom posjedu istih je bio sve do samovlasnog uvođenja u posjed 2. tuženice, dana 30. rujna 2022. godine od strane povjerenstva Grada Đurđevca, u svrhu ispunjenja Ugovora o rakupu koji je predmet ovog postupka. Nekretnine se sastoje od zgrada, staklenika, kotlovnice i drugih građevinskih objekata koji su izgrađeni po građevinskim dozvolama, a između njih i oko njih je poljoprivredno zemljište. Pravni prednik podnositelja zahtjeva je u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Đurđevcu ishodio međupresudu, broj: P-501/04-1 9 od 4. svibnja 2005. godine kojom je utvrđeno da zemljište ispod staklenika i infrastrukture staklenika nema status poljoprivrednog zemljišta. U Programu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske za Grad Đurđevac, KLASA: 320-01/18-01/31 URBROJ: 2137/03-01-01/03-18-1 od 8. lipnja 2018.godine („Službene novine Grada Đurđevca“, broj 10a/2018) navedene su i nekretnine, koje su bile vlasništvo stečajnog dužnika i koje su bile predmet stečajnog postupka Te su nekretnine uvrštene u poljoprivredno zemljište koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, iako 1. tuženica nije u stečajnom postupku sudjelovala s izlučnim zahtjevom za izdvajanje iz stečajne mase zemljišta za koje tvrdi da je vlasnik. Stečajni sud nije, sukladno čl. 39. st. 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, izvršio nikakav prijenos dijela imovine stečajnog dužnika na Hrvatski fond za razvoj, niti je izdvojio bilo koju nekretninu iz stečajne mase po osnovi izlučnog prava 1. tuženice. Nekretnine stečajnog dužnika koje su prenijete u suvlasništvo stečajnih vjerovnika su specificirane u Prikazu raspolaganja po katastarskim česticama i oblicima raspolaganja, koji je objavljen uz Program u „Službenim novinama grada Đurđevca“, broj 10a/2018. Katastarske čestice navedene u Prikazu su iskazane po oznakama Katastarskog operata k. o. [katastarska općina], koji nije bio u uporabi u vrijeme donošenja navedenog Programa i još uvijek nije u službenoj uporabi jer još uvijek nije počelo izlaganje na javni uvid podataka katastarske izmjere od strane katastarskog i sudskog povjerenstva. U točki 2.3. Programa s naslovom „Sumarni pregled površina poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu država prema oblicima raspolaganja“, u T-2 Prikazu ukupnih površina po oblicima raspolaganja, u stavku „površine određene za zakup površine 30,8936 ha, protivno čl. 29. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, br. 20/18) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja Programa, upisane su površine od ukupno 23, 9940 ha, koje nisu vlasništvo Republike Hrvatske, a upisanu se na temelju Katastarskog operata k. o. [katastarska općina] koji nije u službenoj uporabi i kao oranica su upisani građevinski objekti (staklenici), a sve to je protivno odredbi čl. 30. stavka 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Pored navedenog, iako je u Uvodu Programa (stavak 4.) preuzeta odredba čl. 29. st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu da se Programom ne mogu umanjivati proizvodno- tehnološke cjeline koje su u funkciji proizvodnje, iz Prikaza raspolaganja katastarskim česticama i oblicima raspolaganja i Izvoda iz katarskog plana, klasa: 935-06/21- 01/293, urbroj:541-17-03/8-21-2 od 9. studenog 2021.godine te Identifikacije čestica jasno je razvidno da su dijelovi katastarskih čestica iz službenog katastarskog operata k. o. [katastarska općina] u Prikazu i Programu pripremljeni i prikazani protivno odredbi čl.29. st. 4. navedenog Zakona i da je proizvod-tehnološka razdijeljena na 35 posebnih katastarskih čestica. Pored toga, prikaz raspolaganja katastarskim česticama i oblicima raspolaganja nije sastavni dio Programa, a nema formu ni posebnog akta Gradskog vijeća. Odlukom o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca, KLASA: 320-02/21-01/09, URBROJ: 2137/03-03-01/09-21-1 od 7. listopada 2021. godine („Službene novine Grada Đurđevca“, broj 8/21), raspisan je javni natječaj u (još uvijek) nepostojećoj katastarskoj općini [katastarska općina], za zemljište koje nije u vlasništvu Republike Hrvatske, a što je protivno odredbama čl. 29. st. 1. i 4. te čl. 30. st. 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. U točki I. st. 2. navedene Odluke je propisano: „Na rok od 25 godina s mogućnošću produljenja za isto razdoblje daje se u zakup zemljište koje je navedeno u tablici 1., a koja se nalazi u prilogu ove Odluke i čini njezin sastavni dio.“ Iz teksta objavljenog u „Službenim novinama Grada Đurđevca“, broj 8/2021 vidljivo je da „tablica 1.“ nije objavljena ni kao sastavni dio Odluke, a ni kao poseban prilog, dakle, nije uopće objavljena „tablica 1“. Obzirom da dio Odluke „tablica 1.“ na koji se direktno odnosi raspisani javni natječaj nikad nije objavljen sukladno odredbi čl. 73. st. 2. i 4. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01 … 144/20), tada dio Odluke nikad nije stupio na snagu, a bez njega je i ostatak Odluke koji je objavljen neprovediv. Propuštanje objavljivanja „tablice 1.“ kao sastavnog dijela Odluke protivno je i odredbama čl. 85. st. 1. i 2. Statuta Grada Đurđevca („Službene novine Grada Đurđevca, broj 5/2018), kojim je također propisana obveza Gradskog vijeća da sve svoje opće akte objavi u „Službenim novinama Grada Đurđevca“ jer ni jedan opći akt ne može stupiti na snagu prije objave u navedenom službenom glasilu Grada Đurđevca. Odlukom o izmjeni Odluke o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca, KLASA: 320-02/21-01/09, URBROJ: 2137/03-03-01/09-21-6 od 11. studenoga 2021.godine („Službene novine Grada Đurđevca“, broj 9/21) propisuje se izuzimanje iz postupka natječaja čestice koje nikad prije nisu objavljene, kao sastavni dio, u Odluci o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca, KLASA: 320-02/21- 01/09, URBROJ: 2137/03-03-01/09-21-1 od 7. listopada 2021. godine („Službene novine Grada Đurđevca“, broj 8/21. Stoga je ova odluka protivna odredbi čl. 73. st. 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi jer sastavni dio Odluke – „tablica 1.“ nikad nije objavljena, pa stoga nije ni stupila na snagu. Onaj opći akt, koji od početka nije stupio na snagu ne može konvalidirati u opći akt koji je na snazi niti se može mijenjati opći akt koji nije stupio na snagu. Kasnija izmjena toga općeg akta nema povratno djelovanje jer je to zabranjeno odredbom čl. 73. st. 5. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Odluka o izboru najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca, KLASA: 320-02/21-01/09, Urbroj: 2137/03-03-01/09-22-10 od 17. veljače 2022. godine („Službeni list Grada Đurđevca“, broj 5/22) je utemeljena na Odluci o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca, KLASA: 320-02/21-01/09, URBROJ: 2137/03-03-01/09-21-1 od 7. listopada 2021. godine („Službene novine Grada Đurđevca“, broj 8/21), koja nije objavljena u dijelu „tablice 1“ pa taj dio nije nikad stupio na snagu, a uz to su u „tablici 1“ korištene oznake zemljišta prema katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] koji nije u službenoj uporabi, što je protivno odredbi čl. 30. st. 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Kako „Tablica 1.“ kao sastavni dio Odluke o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca nikad nije stupio na snagu jer nikad nije objavljen sukladno odredbama čl. 73. st. 2. i 4. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) upravi i odredbama čl. 85. st. 1. i 2. Statuta Grada Đurđevca, to se nije mogao provesti izbor najpovoljnije ponude za zakup poljoprivrednog zemljišta za koje nije izvršena objava u službenom glasilu i za koje dio općeg akta nije stupio na snagu. A pored toga, zemljište koje je navedenom Odlukom o izboru najpovoljnije ponude nije ni vlasništvo Republike Hrvatske jer je protivno odredbama čl. 29. st. 1. i 4. i čl. 30. st. 6. uvršteno u Prikaz raspolaganja katastarskim česticama i oblicima raspolaganja koji nije donesen ni u jednoj službenoj formi općeg akta Gradskog vijeća Grada Đurđevca. Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca koji su tuženice sklopile u obliku pojedinačnog neupravnog akta klasa: 320-02/21-01/09, urbroj: 2137/03-03-01/09-22-21 od 23. svibnja 2022. godine za predmet ugovora ima zemljišne čestice iz „tablice 1“ iz točke I. st. 2. Odluke o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca, KLASA: 320-02/21-01/09, URBROJ: 2137/03-03-01/09-21-1 od 7. listopada 2021. godine („Službene novine Grada Đurđevca“, broj 8/21) koja „tablica 1“ nikad nije objavljena u službenom glasilu Grada Đurđevca i nikad nije stupila na snagu kao sastavni dio navedene Odluke. Odredbom čl. 77.b st. 2. t. 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisano je da će nadležno tijelo oglasiti pojedinačni neupravni akt ništetnim ako je u postupku donošenja tog akta povrijeđen zakon i statut (lokalne) jedinice. S obzirom da je predmetni Ugovor o zakupu donijet na način koji je izravno protivan odredbama čl. 73. st. 2. i 4. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i odredbama čl. 85. st. 1. i 2. Statuta Grada Đurđevca, predmetni Ugovor o zakupu je ex lege ništetan i ne proizvodi pravne učinke, što je izrijekom propisano odredbom čl. 77.b st. 2. t. 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, što su propustile (po službenoj dužnosti) utvrditi zamjenica Županijskog državnog odvjetnika koja je dana 18. svibnja 2022. godine dala mišljenje: „Ovaj ugovor je pravno valjan i nema zapreka za njegovo izvršenje“, a isto tako i javni bilježnik koji je svojom nezakonito potvrdom ustvrdio da predmetni Ugovor o zakupu „ po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju ovršnog javnobilježničkog akta. Ni jedno od ova dva tijela nije se potrudilo provjeriti zakonitost pojedinačnog neupravnog akta o kojem daju mišljenje odnosno koji solemniziraju. Tužitelji su Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru podnijeli zahtjev za mino rješenje ovog spora koje je odbilo zahtjev kao neosnovan. Tužitelji nadalje navode da svoju aktivnu legitimaciju temelje na odredbi čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja ovlašćuje svaku zainteresiranu osobu na isticanje ništetnosti ugovora i kad ta osoba nije ugovorna stranka. Tužiteljima za podnošenje tužbe nije potrebna suglasnost dugih stečajnih vjerovnika kojima je predan u posjed odgovarajući udio u imovini stečajnog dužnika Plod d.d. Đurđevac. Suglasnost svih suvlasnika propisana čl. 46. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u ovom konkretnom slučaju se ne primjenjuje jer u tužbenom zahtjevu nije zatražena predaja u posjed nekretnina iz predmetnog ugovora kad bi se primijenila obveznopravna odredba o nedjeljivim obvezama iz čl. 435. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, tužitelji su 10. listopada 2022. godine kao posjednici predmetnih nekretnina podnijeli tužbu protiv II. -tuženice radi smetanja posjeda, a postupak po toj tužbi vodi se pred Općinskim sudom u Koprivnici, Stalnom službom u Đurđevcu, pod posl. brojem Psp – 6/2022 pa i taj parnični postupak dodatno pojačava pravnu osnovu tužitelja za podnošenje ove tužbe za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora. Tužitelji svoju tužbu pravno temelje na odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima jer je predmetni ugovor zaključen protivno čl. 90. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske i prisilnim propisima kojima je objema ugovornim stranama zabranjeno sklapanje ugovora prije isteka vremenskog razdoblja koje obuhvaća prisilnim propisima (ius cogens) propisan obvezni vacato legis (vrijeme čekanja od objave općeg akta do njegovog stupanja na snagu). Tužitelji ukazuju sudu na odlučnu činjenicu da je Odluku o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca, koja je temeljni akt za sklapanje predmetnog ugovora , donijelo Gradsko vijeće Grada Đurđevca na 5. sjednici održanoj dana 7. listopada 2021. godine, na temelju ovlasti dane odredbom čl. 31. st. 5. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Iz takvog zakonskog ovlaštenja slijedi obveza predstavničkog tijela da predmetnu Odluku donese na način da ona ima propisani nomotehnički sadržaj i redovito vakacijsko razdoblje za koje je Ustav prepustio zakonodavcu da ga odredi. Zakonodavac je pri određenju vakacijskog razdoblja vezan ustavnim zahtjevom da mora razdvojiti dva pravna momenta: 1) trenutak objave propisa i 2) trenutak stupanja na snagu tih propisa. To jasno proizlazi iz članka 90. stavka 1. Ustava koji glasi: »Prije nego što stupe na snagu ... drugi propisi državnih tijela objavljuju se u 'Narodnim novinama' ...«, a čl. 73. stavka 4. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (»Narodne novine«, broj: 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 36/09., 125/08., 36/09., 150/11., 144/12., 123/17., 98/19. i 144/20.), propisano je da opći akt stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, time da se iznimno općim aktom može iz osobito opravdanih razloga odrediti da stupa na snagu prvoga dana od objave. Navedena Odluka ispunjava sve pretpostavke da se smatra općim aktom jedinice lokalne samouprave. Te se pretpostavke odnose na donositelja, nomotehnički sadržaj i objavu općeg akta. Za donošenje općeg akta mora postojati pravna osnova odnosno takav akt može biti donesen jedino od tijela ili osobe koji su na donošenje takvog akta ovlašteni izričitom zakonskom odredbom. Gradsko vijeće Grada Đurđevca je na donošenje navedene Odluke ovlašteno odredbom čl. 31. st. 5. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, br. 20/18 koji je bio na snazi od 9. ožujka 2018. godine do 28. svibnja 2022. godine) koja glasi: „(5) Odluku o raspisivanju javnog natječaja za zakup donosi općinsko ili gradsko vijeće, na čijem se području zemljište nalazi, o čemu je jedinica lokalne samouprave dužna obavijestiti županiju i Ministarstvo…“. Odredbom čl. 29. alineja 20. Statuta Grada Đurđevca propisano je: „Članak 29. Gradsko vijeće donosi: … - donosi odluke i druge opće akte koji su mu stavljeni u djelokrug zakonom i podzakonskim aktima.“ Navedena Odluka je u prvom redu dio pravnog poretka kojim se treba ostvariti cilj zadan Zakonom o poljoprivrednom zemljištu koji se odnosi na zakup poljoprivrednog zemljišta. Tužitelji se neće dublje upuštati u ukazivanje na teške povrede nomotehničkih pravila u uvodu i središnjem dijelu navedene Odluke koji nisu relevantni za odlučivanje o njegovom tužbenom zahtjevu. Jedino se ukazuje na bitne nedostatke kod pojedinačnog upućivanja na priloge u normativnom dijelu navedene Odluke. U tim dijelovima normativnog sadržaja potpuno su ignorirana nomotehnička pravila koja se odnose na priloge navedenoj Odluci kao općem propisniku. Naime, ako se tehnička pravila ili podaci zbog praktičnih prepreka teško mogu uključiti u normativni dio akta, preporučena je praksa navesti ih u prilogu. U odgovarajućem dijelu normativnog dijela akta uvijek se mora jasno uputiti na povezanost dotičnih odredaba s prilogom (uporabom formulacija kao što su „naveden u Prilogu” ili „utvrđen u Prilogu I.”). Takav je prilog po svojoj naravi sastavni dio akta te stoga to nije potrebno navesti u odredbi u kojoj se upućuje na prilog. To znači da svaki prilog koji je sastavni dio propisnika mora biti objavljen u istom službenom glasilu u kojem je objavljen propisnik koji upućuje na priloge . Riječ „PRILOG” mora biti navedena na početku priloga, a drugi naslov često nije potreban. Ako postoji više priloga, trebaju se označiti rimskim brojkama (I., II., III. itd.). Iz nomotehničkog sadržaja navedene Odluke jasno su vidljivi opisani nedostaci i dodatni propust da prilozi na koje se normativnim sadržajem upućuje nisu objavljeni uz navedenu Odluku. Tužitelji ukazuju na odlučnu protivnost iz čl. 321. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja predmetni Ugovor o zakupu čini ništetnim i bez pravnog učinka, a ta protivnost Ustavu i prisilnim propisima je propust u završnom dijelu navedene odluke . Završni dio je supplementum propisnika u koji se obvezno stavlja izricanje vremenskog važenja propisnika koje se izražava u sadašnjem vremenu (prezentu). Načelo vladavine prava, a osobito načelo pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka kao njegov sastavni dio, zahtijeva da stupanje na snagu svakog propisnika bude propisano na jasan i nedvojben način. Propisnik mora stupiti na snagu točno određenog dana, što ujedno znači da se od tog dana mora početi primjenjivati i da tek od toga dana proizvodi pravne učinke. To je opći ustavni zahtjev kojem mora udovoljavati svaki propisnik. Opće vakacijsko razdoblje (vacatio legis) za propisnike koje donose predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave propisano je kao prisilni propis (ius cogens) odredbom čl. čl. 73. stavka 4. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi u trajanju od osam dana od dana objave propisnika u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave, s time da iz osobito opravdanih razloga propisnik može stupiti na snagu prvog dana od objave u službenom glasilu. U navedenoj Odluci su potpuno ignorirana sljedeća obvezna nomotehnička pravila o danu stupanja na snagu propisnika: 1. dan stupanja na snagu općeg akta mora biti utvrđen datumom ili datumom koji se utvrđuje upućivanjem na dan objave, 2. dan stupanja na snagu ne može biti raniji od dana objave, 3. stupanje na snagu ne smije se odrediti upućivanjem na datum koji se utvrđuje nekim drugim aktom, 4. stupanje na snagu akta koji predstavlja pravnu osnovu nekog drugog akta ne smije biti uvjetovano stupanjem na snagu toga drugog akta, 5. akt ne može stupiti na snagu prije dana stupanja na snagu akta na kojemu se temelji, 6. stupanje na snagu akta ne može biti uvjetovano ispunjenjem uvjeta s kojim šira javnost nije mogla biti upoznata. U navedenoj Odluci nije propisan datum stupanja na snagu pa stoga takav, nomotehnički nedovršen, opći akt ne proizvodi nikakve pravne učinke ni prema adresatima niti prema ikome drugome. Navedena Odluka je temeljni akt za Odluku o izmjeni Odluke o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca i za Odluku o izboru najpovoljnije ponude a zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca. Stoga, prema nomotehnikom pravilu da akt ne može stupiti na snagu prije dana stupanja na snagu akta na kojemu se temelji, Odluku o izboru najpovoljnije ponude a zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca nije mogla stupiti na snagu, bez obzira što je u članku 6. navedene Odluke označeno razdoblje za vacatio legis. Tužiteljima je uistinu zagonetno da Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru nije vodilo računa o naprijed opisanim nomotehničkim propustima koji čini ništavim predmetni ugovor i da je na predmetni Ugovor stavljena klauzula da je pravovaljan. Ako takav kardinalan propust učini dužnosnik iz pravosuđa kojem stručnost treba biti najvažnija kvalitete, onda se ništa ne treba očekivati ni od političkih dužnosnika u nadležnom Ministarstvu poljoprivrede i Gradu Đurđevac. Tužitelji ukazuju da je Grad Đurđevac bio ovlašten donijeti Odluku o raspisivanju natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta isključivo odredbom čl. 31. st. 5- Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji je lax spetialis i da ni Republika Hrvatska ni Grad Đurđevac nisu imali slobodu ugovaranja zakupa poljoprivrednog zemljišta s II-tuženicom izvan okvira strogo propisanog navedenim zakonom. Pravni okvir i postupak raspisivanja javnog natječaja i odabira najpovoljnijeg ponuđača morao je biti propisan općim aktom koji se u cijelosti mora objaviti u službenom glasilu Grada Đurđevca i koji ima u samom općem aktu propisano vakacijsko razdoblje i dan kad stupa na snagu i proizvodi pravne učinke. Ovdje se posebno naglašava da se predmetnim općim aktom ne uređuju odnosi iz područja lokalne samouprave nego se tim općim aktom ostvaruje cilj zadan Zakonom o poljoprivrednom zemljištu koji se odnosi na zakup poljoprivrednog zemljišta i koji ima karakter prisilne pravne norme koja se mora primijeniti baš onako kako piše i ne ostavlja nikakvu mogućnost dispozicijskog interpretiranja i slobode ugovaranja. Tužitelji predlažu da sud prije svega izvrši uvid u sadržaj predmetne Odluku o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca i utvrdi jesu li prilozi iz čl. II. st. 2. i čl. V. navedene Odluke objavljeni iza Odluke u nomotehničkom obliku Priloga I. i Priloga II. i je li odredbom čl. IX. navedene Odluke određeno vakacijsko razdoblje i datum stupanja na snagu navedene Odluke, te da ocijeni je li predmetna Odluka mogla proizvoditi pravne učinke koji bi rezultirali pravovaljanim ugovorima o zakupu poljoprivrednog zemljišta. Kao dokaze svojih tvrdnji tužitelji predlažu da sud u svrhu dokaza izvrši uvid u Potvrdu Trgovačkog suda u Varaždinu, Sudskog registra, broj: R3-14/525-3 od 4. ožujka 2014. godine, izvrši uvid u Izvod iz registracijskog uloška Okružnog privrednog suda u Bjelovaru broj 1-1908-Bjelovar, izvrši uvid u navedeno rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru, izvrši uvid u navedenu međupresudu Općinskog suda u Đurđevcu, izvrši uvid u isprave dostavljene uz usvojeni Zahtjev za pristup informacijama od Službenice za informiranje Centra za restrukturiranje i prodaju - CERP-a, klasa: 008-01/23-01/2, urbroj: 360-01/09-2023-2 od 1. veljače 2023.godie, izvrši uvid u dopis Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP-a), klasa: 990-01/23-01/21, urbroj: 360-04-03/07-2023-2 od 31. siječnja 2023. godine, izvrši uvid u isprave uz Potvrdu Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, Zemljišnog odjela od 1. veljače 2010. godine, broj: K.I. 837/10, izvrši uvid u Rješenje Općinskog sekretarijata za privredu Općine Đurđevac, broj: UP/I- 02- 649/1-980 od 22. svibnja 1980.godine, izvrši uvid u Izvod iz katarskog plana, klasa: 935-06/21-01/293, urbroj:541-17-03/8-21-2 od 9. studenog 2021.godine, izvrši uvid u Ugovor o prodaji od 25. ožujka 1997.godine, izvrši uvid u Kupoprodajni ugovor od 16. srpnja 1997. godine, izvrši uvid u Ugovor o kupoprodaji od 8. srpnja 2005. godine, izvrši uvid u Potvrdu DGU, Područnog ureda za katastar Koprivnica, Odjel za katastar nekretnina Đurđevac, klasa:932-01/22-01/4, urbroj: 541-17-03/1-22-2 od 25. listopada 2022. godine i Identifikaciju čestica izdana od DPU, Područnog ureda za katastar Koprivnica, Odjel za katastar nekretnina Đurđevac, klasa: 930-04/22-04/176, urbroj: 541-17-04/9-22-2 od 31. listopada 2022. godine, izvrši uvid u Program i Prikaz objavljeni u „Službenim novinama Grada Đurđevca“ broj 10a/2018., izvrši uvid u navedene Odluke objavljene u službenom glasilu Grada Đurđevca, izvrši uvid u predmetni Ugovor o zakupu, mišljenje ŽDO-a u Bjelovaru i potvrde Javnog bilježnika, izvrši uvid u dopis ŽDO-a u Bjelovaru, broj: N-DO-97/2023 od 18. rujna 2023. godine, izvrši uvid u e-predmet Psp-6/2022 kod označenog suda, izvrši uvid u navedenu Odluku objavljenu u „Službenim novinama Grada Đurđevca“ broj 8/2021, izvrši uvid uvid u navedene Odluke objavljene u „Službenim novinama Grada Đurđevca“ br. 8/2021, 9/2021 i 5/2022., pa da nakon tako izvršenih uvida u predložene dokaze, sud tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti te potražuje trošak kako ga je punomoćnik tužitelja specificirao na zapisniku od 28. veljače 2024.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka 1. tužena osporava u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kako pravnu osnovu tužbe tako i visinu tužbenog zahtjeva. Pravna osnova ove tužbe je utvrđenje ništetnosti Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području grada Đurđevca. Odredbama članka 322. do 329. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 I 156/22 ) propisane su pravne pretpostavke kada se ima smatrati da je određeni ugovor ništetan. Ništetni ugovori imaju takve nedostatke u bitnim pretpostavkama za sklapanje ugovora koji čine povredu javnog poretka zbog čega takvi ugovori nemaju pravnih učinaka, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu, ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (čl. 322. st. 1. ZOO-a). Prema naprijed navedenim odredbama Zakona o obveznim odnosima, ništetnim ugovorima smatraju se: a) ugovori za koje zakon predviđa sankciju ništetnosti, bez obzira na to jesu li oni svojim sadržajem protivni načelima javnog poretka ili nekoj drugoj imperativnoj zakonskoj zabrani, te b) ugovori koji su svojim sadržajem protivni načelima javnog poretka, iako sankcija njihove ništetnosti nije zakonom izričito predviđena, jer cilj povrijeđenog pravila o zabranjenoj protivnosti s javnim poretkom ne ukazuje na neku drugu sankciju nego na ništetnost. Razlozi ništetnosti su : a) potpuna poslovna nesposobnost, b) neke mane volje, c) nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe, d) nedopuštenost pobude za sklapanje ugovora, e) povreda pravila o obliku (formi) ugovora, f) protivnost javnom poretku i prisilnim propisima, i g) nedopušteni odnosno nemogući uvjeti. Niti jedna od zakonom propisanih razloga za ništetnost Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca KLASA:320-02/21-01/09, URBROJ: 2137/03-03-01/09-22-21 od 23.05.2022. nije ispunjena. U tužbi tužitelji ne navode koji od zakonom propisanih razloga predmetni ugovor čini ništetnim. Prema podacima Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Koprivnica Odjela za katastar nekretnina Đurđevac predmet Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca KLASA:320-02/21-01/09, URBROJ: 2137/03-03-01/09- 22-21 od 23.05.2022. za koji se traži da je isti ništetan jesu nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] i to : dio k. č. br. [katastarska čestica] – oranica sa 2,3000 ha, k. č. br. [katastarska čestica] – oranica sa 0,5449 ha, k. č. br. [katastarska čestica] – oranica sa 0,4676 ha, k. č. br. [katastarska čestica] – oranica sa 0,3291 ha, k. č. br. [katastarska čestica] – oranica sa 1,4710 ha. U zemljišnoj knjizi predmetne nekretnine evidentirane su kao : 1. dio k. č. br. [katastarska čestica] površine 2,300 ha, upisane u Posjedovni list broj 2187 k. o. [katastarska općina], odgovara dijelu zemljišno-knjižnih čestica dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. č. br. [katastarska čestica]/A (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica]/1

(zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. č. br. [katastarska čestica] (zl.ul.br.5473), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica]/A (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica]/B (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. č. br. [katastarska čestica]/B (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. č. br. [katastarska čestica]/A (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]) i dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), sve u k. o. [katastarska općina]. K. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 0,5449 ha, upisana u Posjedovni list broj 766 k. o. [katastarska općina], odgovora zemljišno-knjižnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 0,4676 ha, upisana u Posjedovni list broj 766 k. o. [katastarska općina]. odgovora zemljišno-knjižnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 0,3291 ha, upisana u Posjedovni list broj 2187 k. o. [katastarska općina], odgovora zemljišno- knjižnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 1,4710 ha, upisana u Posjedovni list broj 387 k. o. [katastarska općina], odgovorna dijelu zemljišno-knjižnih čestica dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica]/A/1 (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica]/A/2 (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), sve u k. o. [katastarska općina]. Iz Rješenja Centra za restrukturiranje i prodaju Klasa: UP/I – 943-01/14-02/11, URBROJ:360-03-03/01-2014-2 od 19. ožujka 2014. nesporno proizlazi da su u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća PLOD Đurđevac , procijenjene slijedeće nekretnine: Zemljište: k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 3852 čhv (1ha 38ar 54 m[2] ), upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dio k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 1134 čhv( 40ar 79 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i dio k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 137 čhv (4ar 92m[2] ), upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Objekti: NGP m[2] BGP m , 1.Stara kotlovnica 383,73 395,20, 2.Nova kotlovnica 434,77 460,24, 3. Skladište povrće 761,95 803,95, 4. Skladište i radionica 185,61 208,98, 5. Skladišna hala 562,14 572,13 ,6. Nadstrešnica za poljoprivrednu mehanizaciju 250,80 250,80,7. Nadstrešnica za bicikle 30,88 30,88, 8. Upravna zgrada 249,35 310,17 i 9. WC 8,82 13,36. Poduzeće je u vrijednost društvenog kapitala procijenilo i 8 staklenika izgrađenih na poljoprivrednom zemljištu neidentificiranih oznaka. Dakle, naprijed navedeno poljoprivredno zemljište nije predmet Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca Klasa:320-02/21-01/09, Urbroj:2137/03-03-01/09-22-21 od 23. svibnja 2022. zaključenog između Republike Hrvatske OIB:52634238587 i Mesne industrije Natura d.o.o. Đurđevac, ul. grada Vukovara 60,OIB:276218313112. DOKAZ : uvid u presliku Rješenja Centra za restrukturiranje i prodaju Klasa: UP/I– 943-01/14-02/11, URBROJ:360-03-03/01-2014-2 od 19.03.2014. - očekivano priznanje tužitelja. Predmet Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca Klasa:320-02/21-01/09, Urbroj:2137/03-03-01/09-22-21 od 23. svibnja 2022. zaključenog između Republike Hrvatske OIB:52634238587 i Mesne industrije Natura d.o.o. Đurđevac, ul. grada Vukovara 60,OIB:276218313112, jedino je dio k. č. br. [katastarska čestica], ali u površini od 2,300 ha upisane u posjedovni list 2187, k. o. [katastarska općina] , koji odgovara dijelu zemljišno- knjižne čestice dio k. č. br. [katastarska čestica] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]). Ovaj dio k. č. br. [katastarska čestica] , k. o. [katastarska općina] koji je obuhvaćen ugovorom u naravi je poljoprivredno zemljište i ne nalazi se ispod staklenika. Nekretnine koje su predmet ovog postupka po svojem načinu uporabe su poljoprivredno zemljište, a to su bile i na dan 24. srpnja 1991. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine , broj: 34/1991) – stupio na snagu 24. srpnja 1991. bilo je propisano : "Na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska." Dakle, Republika Hrvatska postala je vlasnik svog poljoprivrednog zemljišta u društvenom vlasništvu temeljem zakona, a upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime Republike Hrvatske samo je deklaratornog značaja. Kako je Republika Hrvatska s danom 24.07.1991. postala vlasnica svog poljoprivrednog zemljišta u društvenom vlasništvu to ni ovo zemljište nije moglo niti je činilo imovinu stečajnog dužnika. Kako su sporne nekretnine temeljem zakona postale vlasništvo tužene Republike Hrvatske to iste nisu niti mogle bile procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "PLOD" Đurđevac. U odnosu na ostale navode tužbe tužena se očituje kako slijedi : Osporavaju se u cijelosti navodi tužitelja da bi oni bili pravni slijednici stečajnih vjerovnika stečajnog dužnika PLOD d.d. u stečaju Đurđevac. Rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru, posl.br. St-7/94-245 od 23. rujna 1996. imovina stečajnog dužnika utvrđena i predana po rješenjima ovog suda br. St-7/94-194 od 27.12.1995., St-7/94-222 od 04.04.1996. i dio imovine koja je rezervirana i naknadno raspoređena po rješenjima broj St-7/94-225 od 16.04.1996. i St-7/94-227 od 13.05.1996 te imovina rezervirana za dioničare i radnike iznosi: UKUPNO:

11.070.774,79 kuna 2.976.845,76 DEM 100,0000 %. Točkom II. naprijed navedenog Rješenja imovina iz toč. I. izreke koja je bila rezervirana za dioničare i radnike prenosi se na njih , te ih se poziva da ju prihvate i u roku od osam dana pismeno izvijeste sud, a u suprotnom smatrati će se da ju ne prihvaćaju. Uvidom u stečajni predmet St-7/94 utvrdili smo da je od ukupno 197 vjerovnika stečajnog dužnika njih 73 dostavilo je svoje izjave sukladno toč. II. izreke Rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru, posl.br. St-7/94-245 od 23. rujna 1996. kojim prihvaćaju imovinu u određenom postotku. Izjave kojima se prihvaća imovina stečajnog dužnika iznose 64,99048 %, od kojeg dijela udio Zagrebačke banke d.d. Zagreb iznosi 21,59042 %, Gebruder Langedijk A.G. i P.G. Venhurizen Nizozemska 24,54336 % , a ostalih 18,8567 % ( u ovaj postotak uračunato je i 2,36195 % koliko je HFP prenio PZ Kalinovac ). Na Hrvatski fond za privatizaciju temeljem odredbe članka 135. stavka 2. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji ( Narodne novine, broj: 54/94) prenijeto je imovine u visini od 35,00952 %. Tužitelji su od Zagrebačke banke d.d. kupili suvlasnički dio od 21,59042 % i od općine Pitomača suvlasnički dio od 2,36195 %, a što ukupno iznosi 23,95237 % suvlasništva u imovinu koja je temeljem zakona mogla biti predmet stečajnog postupka, a što poljoprivredno zemljište niti na koji način nije moglo biti. Ostali vjerovnici koji su temeljem pisanih izjava prihvatili imovinu stečajnog dužnika suvlasnici su u ukupnom iznosu od 16,49475 %. U odnosu na navode tuženika da tužena Republike Hrvatske nije u stečajnom postupku sudjelovala s izlučnim zahtjevom za izdvajanje spornog zemljišta iz stečajne mase ukazujemo na odredbu članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine , broj: 34/1991) – stupio na snagu 24. srpnja 1991. "Na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska. Poljoprivredno zemljište koje je ranijim vlasnicima oduzeto nakon 15. svibnja 1945. ostaje u vlasništvu Republike Hrvatske do donošenja propisa o denacionalizaciji i vraćanju poljoprivrednog zemljišta prijašnjim vlasnicima. Na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike, osim poljoprivrednog zemljišta iz stavka 2. ovoga članka, može se dati dozvola za korištenje (koncesija) stranoj i domaćoj pravnoj ili fizičkoj osobi pod uvjetima utvrđenim posebnim zakonom ." Dakle, Republika Hrvatska postala je vlasnik svog poljoprivrednog zemljišta u društvenom vlasništvu temeljem zakona, a upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime Republike Hrvatske samo je deklaratornog značaja. Kako je Republika Hrvatska s danom 24.07.1991. postala vlasnica svog poljoprivrednog zemljišta u društvenom vlasništvu to isto nije moglo niti je činilo imovinu stečajnog dužnika. Nadalje, tužena ističe da je nesporno i općepoznato je kako u Republici Hrvatskoj u pogledu poljoprivrednog zemljišta vrijedi poseban pravni režim. To znači da se na vlasništvo poljoprivrednog zemljišta i njegova ograničenja kao i na druga stvarna prava na poljoprivrednom zemljištu primjenjuju posebni propisi koji reguliraju pravni status i promet poljoprivrednim zemljištem kao lex specialis, a opći propisi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima se primjenjuju samo na ono što tim posebnim propisima nije uređeno. Republika Hrvatska, stekla je ex lege (izvanknjižno) pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske i to u trenutku stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 1991. dana 24. srpnja 1991., s tim da kasnije izmjene ZPZ-a nisu od utjecaja na vlasničkopravni režim poljoprivrednog zemljišta. Tek odredbe ZID ZPZ-a iz 1993. imaju odredbe koje se odnose na raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države (članak 24.a do 24.m ZPZ-a), iz kojih (između ostalog) proizlazi da se poljoprivredno zemljište u vlasništvu države prodaje javnim natječajem. Ovdje je potrebno naglasiti kako bivše društvene pravne osobe nisu niti mogle unijeti u društveni kapital ono poljoprivredno zemljište koje je postalo vlasništvo države stupanjem na snagu ZPZ-a iz 1991. jer nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 390. i 390.a ZV-a. Naime, odredbom čl. 390. stavka 1. ZV-a određeno je da se odredbe čl. 360. do 365. ZV-a (a radi se upravo o odredbama koje propisuju pretvorbu društvenog vlasništva) ne odnose na stvari na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije, na stvari koje nisu unesene u kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, te na stvari pravnih osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske. Kasnijom odredbom čl. 390.a ZV-a koja je stupila na snagu 25. srpnja 2006. (Narodne novine, broj 79/06) detaljnije su propisani uvjeti pod kojima trgovačko društvo kao pravni slijednik ranijeg društvenog poduzeća stječe vlasništvo na nekretninama. Tako je propisano da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik samo onih nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: - društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, i - koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva. Uzimajući u obzir sve navedeno, predmetna nekretnina (poljoprivredno zemljište) nije moglo činiti stečajnu masu i biti predmetom raspolaganja temeljem odredbi Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji. U tom pravcu ide i pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazano u presudi, posl.br. Rev- 571/2015-4 od 11.11.2020. Osporavaju se u cijelosti i svi ostali navodi tužitelja koji se odnose na postupak raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske. Grad Đurđevac dobio je sva potrebna mišljenja i suglasnosti kako na Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske tako i na Odluku o izboru najpovoljnijih ponuditelja za zakup poljoprivrednog zemljišta, a koje činjenice tužitelji niti ne osporavaju. Nadalje 1. tužena navodi da je pravna osnova ove tužbe je utvrđenje ništetnosti Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području grada Đurđevca, a ne Odluke o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske. Tužitelji se pozivaju na povredu odredbe članka 90. stavka 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske. Odredbom članka 90. stavka 1. i 2. Ustava RH propisano je : (1) "Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju se u »Narodnim novinama«, službenom listu Republike Hrvatske. (2) Propisi tijela koja imaju javne ovlasti prije stupanja na snagu moraju biti objavljeni na dostupan način u skladu sa zakonom. ". Odluka grada Đurđevca o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske nije zakon ili neki drugi propis koji podliježe obvezama iz članka 90. stavka 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske. Odluka grada Đurđevca o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području grada Đurđevca je provedbeni akt propisan odredbom članka 31. stavka 5. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ( Narodne novine, broj : 20/18, 115/18 , 98/19 I 57/22 ). Nije osnovan navod tužitelja iz toč. IV. podneska da postoji protivnost iz odredbe članka 321. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima jer je tom odredbom propisana mogućnost izvansudskog tumačenja ugovora. Ne postoji niti jedna zakonom propisana pretpostavka koja bi Ugovor o zakupu činila ništetnim i bez pravnog učinka. Isto tako, nisu osnovani niti ostali navodi iz toč. IV. podneska iz razloga navedenih u toč. II. ovog očitovanja. U odnosu na navode iz toč. V. podneska 1. tužena iste smatra neumjesnim jer je Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru vodilo računa o svim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu propisanim pretpostavka za davanje prethodnog pravnog mišljenja na valjanost Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području grada Đurđevca. Kao dokaze svojih tvrdnji tužena predlaže da sud u svrhu dokaza izvrši uvid u Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca KLASA:320-02/21- 01/09, URBROJ: 2137/03-03-01/09-22- 21 od 23.05.2022., izvrši uvid u Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca Klasa:320-02/21- 01/09, Urbroj:2137/03-03-01/09-22-21 od 23. svibnja 2022., izvrši uvid u preslike izjava stečajnih vjerovnika iz stečajnog predmeta Trgovačkog suda u Bjelovaru, posl.br. St- 7/94, izvrši uvid u stečajni predmet Trgovačkog suda u Bjelovaru, posl.br. St-7/94, dok drugih dokaza nema, smatra da su ispunjene pretpostavke propisane Zakonom o obveznim odnosima u svezi nišetnosti, predlaže da sud tužitelje s tužbenim zahtjevom odbije te potražuje trošak prema troškovniku kojeg je priložio u spis.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka 2. tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te navodi da tužitelji nisu pravni slijednici stečajnih vjerovnika trgovačkog društva Plod d.d. Đurđevac nad kojim je zaključen stečajni postupak 31. prosinca 1996. godine pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru, broj St- 7/94, niti su tužitelji vlasnici nekretnina koje su bile vlasništvo stečajnog dužnika Plod d.d. i koje su bile predmet stečajnog postupka, jer da jesu, isti bi bilo upisani kao vlasnici navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama. Vlasnik istih je Republika Hrvatska, a navedeno proizlazi i iz Odluke o zahtjevu za mirnim rješenjem spora od 18. rujna 2023.godine izdanom od strane Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, poslovni broj N-DO-97/2023, a koju odluku su tužitelji dostavili uz tužbu. Državno pravobraniteljstvo Županije Koprivničko-križevačke, Ispostava Đurđevac, je po CA, dana 16. listopada 1996. godine podnijelo Prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 34/91, 26/93, 54/94 i 48/95). Poljoprivredno zemljište u društvenom vlasništvu postalo je vlasništvo Republike Hrvatske. Radi se o originarnom stjecanju vlasništva temeljem zakona u smislu odredbe čl.20. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima (Službeni list 6/80 i 36/90 te NN br. 53/91, 92/94 i 36/95). Nastavno na prijedlog Državnog pravobraniteljstva, Općinski sud u Đurđevcu je dana 18. listopada 1996. godine donio rješenje pod posl.br. Z-1749/96 kojim je dozvolio uknjižbu prava vlasništva u korist Republike Hrvatske na nekretninama društvenog vlasništva čiji je korisnik prethodno bilo društvo Plod d.d. Slijedom navedenog, tuženik ulaže prigovor promašene aktivne legitimacije. Nadalje, da su predmetne nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske dokazuje činjenica da su iste obuhvaćene Programom raspolaganja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske za Grad Đurđevac, te su iste temeljem Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske dana 22. studenog 2017. godine prethodno dane na privremeno korištenje u narednih pet godina upravo predlagateljici ŽA, zatim L Đ i Ž C, do raspisivanja javnog natječaja za zakup istih. Nad trgovačkim društvom PLOD d.d. proveden je i zaključen stečajni postupak 1994. godine, što nije sporno, a njegova imovina je raspoređena svim stečajnim vjerovnicima razmjerno njihovim potraživanjima, što također nije sporno. Radi se o čak 197 stečajnih vjerovnika. Rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St-7/94-245 od 23. rujna 1996. godine je osnovana suvlasnička zajednica nekretnina za 197 suvlasnika gdje se svaki postotak pretvara u idealan razlomak/suvlasnički dio, i to upravo zbog utvrđenja suda da se zbog strukture imovine nisu mogli prodati dijelovi imovine pojedinim vjerovnicima a da ostali vjerovnici ne budu oštećeni. Trgovački sud u Bjelovaru je stoga konačno odlučio da se imovina kao CJELINA prenese na sve stečajne vjerovnike čije su tražbine pravomoćno utvrđene i to u postotku, koji predstavlja pojedinu tražbinu u odnosu na ukupni zbroj tražbina, čime se zasniva suvlasništvo u kojem je svaki suvlasnik vlasnik određenog idealnog dijela nekretnine. Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici posl. br. Z-1395/2021 od 10. veljače 2021. godine je odbijen kao neosnovan prijedlog ovdje tužiteljice LA radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja i brisanja prava vlasništva sa Republike Hrvatske i upis na ime LA sa obrazloženjem da predlagateljica tijekom postupka nije dokazala da bi predmetna nekretnina bila njezino vlasništvo, te da nije priložila cjelokupnu dokumentaciju, kupoprodajne ugovore sklopljene sa svim stečajnim vjerovnicima utvrđenim rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St-7/94-245, budući ista niti ne raspolaže predmetnom dokumentacijom. Iako se u tom postupku radi o drugim nekretninama (koje nisu predmet ovog postupka), dokumentacija na koju se tužitelji pozivaju u oba postupka je identična. Dakle, evidentno je da ovdje tužitelji nisu tražili niti dobili suglasnost preostalih suvlasnika, odnosno nisu podijelili imovinu na način kako je to naznačeno u čl. 4. da „svaka od strana preuzima dio malih suvlasnika prema sačinjenom spisku po imenima i visini suvlasništva prema rješenju trgovačkog suda u Bjelovaru St-7/94-245 od 23. rujna 1996.godine. Isto tako nigdje nema niti dokaza o isplati/preuzimanju suvlasnika, pri čemu suvlasnici nisu isplaćeni, a što proizlazi iz predmetnog rješenja suda, te u nedostatku dokumentacije iz koje bi isto proizlazilo. Iako se u tom postupku radi o drugim nekretninama (koje nisu predmet ovog postupka), dokumentacija na koju se tužitelji pozivaju u oba postupka je identična. Uzimajući u obzir činjenicu da pojedinačni ispravni postupak predstavlja postupak u kojem se rješavaju nesporne situacije, da predlagateljica, ovdje tužiteljica, nije dokazala pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine od pravnih slijednika trgovačkog društva PLOD d.o.o. Đurđevac, te uzimajući u obzir osnovanost istaknutih prigovora protustranaka, prijedlog predlagateljice odbijen je kao neosnovan. Slijedom navedenog, očito je da predlagatelji nemaju osnovanu i valjanu dokumentaciju kojom bi na bilo koji način dokazali svoje vlasništvo nad predmetnim nekretninama, jer da su je imali prezentirali bi je u istom ZK ispravnom postupku. Tužitelji u tužbi pod točkom II. nadalje navode, cit. „Nekretnine se sastoje od zgrada, staklenika, kotlovnice i drugih građevinskih objekata izgrađenih po građevinskim dozvolama, a između njih je građevinsko zemljište. Pravni prednik podnositelja zahtjeva je pred Općinskim sudom u Đurđevcu ishodio međupresudu, broj P-501/04-19 od 4. svibnja 2005.g. kojom je utvrđeno da zemljište ispod staklenika i infrastrukture staklenika nema status poljoprivrednog zemljišta.“ U odnosu na navedeno, ističemo da su ovdje tužitelj ĐA kao direktor društva TULIPAN d.o.o. i Marijo Andreata 2004. godine podnijeli tužbu protiv Republike Hrvatske radi priznanja prava vlasništva nekretnina u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Predmet je vođen pred Općinskim sudom u Đurđevcu, a Republiku Hrvatsku zastupala je zamjenica CA. U odgovoru na tužbu Republika Hrvatska navodi da je stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu dana 23. srpnja 1996. godine (NN br.66/01 i 87/02), člankom 3. navedenog Zakona nositelj vlasničkih prava na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu postala Republika Hrvatska. Kako su gore spomenute nekretnine u naravi poljoprivredno zemljište, na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu bile u društvenom vlasništvu, navedene nekretnine su uknjižene u gruntovnim knjigama kao vlasništvo Republike Hrvatske. U stečajnom postupku koji je u međuvremenu proveden nad poduzećem „PLOD“ Đurđevac, poljoprivredno zemljište nije ušlo u stečajnu masu niti je bilo predmetom prodaje. Tužitelji su u postupku tvrdili da staklenici predstavljaju nekretninu te da su oni vlasnici zemljišta ispod staklenika kao i staklenika koje smatraju nekretninama jer za iste postoje građevinske dozvole. Nadalje, tužitelji su tvrdili isto što i u zemljišnoknjižnim ispravnim postupcima (u kojima su odbijeni) a to je da je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru u stečajnom postupku, sva bivša imovina društva PLOD d.d. Đurđevac dodijeljena u suvlasništvo u idealnim dijelovima stečajnim vjerovnicima, njih 197. Tri većinska suvlasnika zaključila su ugovor prema kojem su podijelili stečajnu imovinu, a trgovačko društvo TULIPAN d.o.o. zastupano po ĐA je dobilo ovlast da preuzima i otkupljuje imovinu od malih suvlasnika. No, kao što smo već nekoliko puta napomenuli, trgovačko društvo TULIPAN d.o.o. nije bio stečajni vjerovnik, niti je istom rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St-7/94-245 od 23. rujna 1996. godine dosuđena bilo kakva imovina, niti je isti utvrđen suvlasnikom bilo kojeg omjera u imovini stečajne mase. Sud je po zahtjevu tužitelja dana 04. svibnja 2005. godine donio međupresudu VII.P-501/04-19 kojom je utvrdio da zemljište ispod staklenika i infrastrukture staklenika nema status poljoprivrednog zemljišta. Na navedenu presudu je Republika Hrvatska, zastupana po zamjenici Općinskog državnog odvjetništva u Đurđevcu CA uložila žalbu u kojoj se između ostalog navodi: „Naime, prema napadnutoj međupresudi sud prvog stupnja je utvrdio da 26j i 1221 čhv zemljišta, na kojem se uzgaja povrće, voće i cvijeće, nema karakter poljoprivrednog zemljišta. Dakle, ono bi prema mišljenju suda prvog stupnja trebalo imati status građevinskog zemljišta. Takvim utvrđenjem, sud prvog stupnja stavio je zemljište u funkciju staklenika umjesto obrnuto. Kako je nesporno da je zemljište pod staklenicima na dan 24. srpnja 1991. godine bilo u režimu društvenog vlasništva, te da je isto imalo karakter poljoprivrednog zemljišta jer su se na istom uzgajale poljoprivredne kulture (povrće, voće i cvijeće), proizlazi da je Republika Hrvatska postala zakoniti vlasnik navedenog zemljišta, te se kao takva i uknjižila kao vlasnica navedenih nekretnina. Staklenici i infrastruktura kao naprave na poljoprivrednom zemljištu su po pravnom statusu pripadak zemljišta i kao takvi su neodvojivi od zemljišta i slijede njegovu pravnu sudbinu. To znači da je Republika Hrvatska kao vlasnica poljoprivrednog zemljišta postala ujedno i vlasnica svih naprava na tom zemljištu kao pripadaka zemljištu. Činjenica da je za postavljanje staklenika bila potrebna građevinska dozvola ne mijenja status te naprave, niti zemljište pod tom napravom mijenja namjenu. Ono je bilo i ostalo poljoprivredno zemljište, a staklenici kao naprave imaju isključivu i jedinu funkciju, a to je da doprinesu maksimalnoj iskoristivosti poljoprivrednog zemljišta u cilju što boljeg uroda neke poljoprivredne kulture. Posebno ističemo da niti u pravnom režimu društvenog vlasništva staklenici kao naprave i njihova infrastruktura nisu imali različit pravni položaj od pravnog položaja zemljišta, koje je u naravi bilo poljoprivredno zemljište, pa su stoga u pretvorbi, koja je izvršena Zakonom o poljoprivrednom zemljištu u potpunosti slijedili pravnu sudbinu zemljišta i slijedom toga kao i zemljište su postali vlasništvo Republike Hrvatske.“ Tužitelji su u tužbi propustili navesti da je Županijski sud u Koprivnici je ukinuo navedenu međupresudu Općinskog suda u Đurđevcu broj P-501/04-19 i predmet vratio na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku na održanoj glavnoj raspravi dana 30. rujna 2005. godine tužitelji su izjavili da ostaju kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te su predložili sudu da im se dodjeli rok od 3 tjedna u kojem će si naći odvjetnika i urediti tužbeni zahtjev. Na navedeno se Republika Hrvatska zastupana po zamjenici Općinskog državnog odvjetništva u Đurđevcu CA protivila jer su tužitelji u više navrata pozivani da urede tužbeni zahtjev, ali to nikada nisu učinili da bi se po njemu moglo postupiti. Stoga je u ponovljenom postupku Općinski sud rješenjem od 30. rujna 2005. godine naložio tužiteljima da u roku od 3 tjedna tužbu i tužbeni zahtjev usklade sa zakonskim odredbama. No, budući da tužitelji niti u ostavljenom roku nisu ispravili tužbeni zahtjev, to se prema čl. 109. st. 4. Zakona o parničnom postupku tužba ima smatrati povučenom. Obzirom da se tužba u navedenom postupku smatra povučenom, pa suprotno navodima tužitelja, pravni prednik podnositelja zahtjeva NIJE pred Općinskim sudom u Đurđevcu ishodio međupresudu, broj P-501/04-19 od 4. svibnja 2005.g. kojom je utvrđeno da zemljište ispod staklenika i infrastrukture staklenika nema status poljoprivrednog zemljišta. Navedena presuda je ukinuta, a tužba u navedenom postupku povučena, čime se smatra da nikad nije niti podnesena, sukladno čl. 193. st. 9. Zakona o parničnom postupku. Evidentno je, dakle, da tužitelji svoj tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelje na neistinitim tvrdnjama iako im je poznato da su iste netočne i neistinite. Tužitelji dalje u tužbi navode da su u Programu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske navedene i nekretnine koje su bile vlasništvo stečajnog dužnika i koje su bile predmetom stečajnog postupka. Tužitelj nadalje navodi „..Te su nekretnine uvrštene u poljoprivredno zemljište koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, iako I-tuženica nije u stečajnom postupku sudjelovala s izlučnim zahtjevom za izdvajanje iz stečajne mase zemljišta za koje tvrdi da je vlasnik. Stečajni sud nije, sukladno čl.39.st.1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, izvršio nikakav prijenos dijela imovine stečajnog dužnika na Hrvatski fond za razvoj, niti je izdvojio koju nekretninu iz stečajne mase po osnovi izlučnog prava I- tuženice.“. Tužitelji još navode i sljedeće „Katastarske čestice navedene u Prikazu su iskazane po oznakama Katastarskog operata k. o. [katastarska općina], koji nije bio u uporabi u vrijem donošenja navedenog Programa i još uvijek nije u službenoj uporabi jer još uvijek nije počelo izlaganje na javni uvid podataka katastarske izmjere od strane katastarskog i sudskog povjerenstva.“ Ono što je bitno za napomenuti je činjenica da je upravo Državno pravobraniteljstvo Županije Koprivničko-križevačke, Ispostava Đurđevac, dana 16. listopada 1996. godine podnijelo Prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske „desne strane staklenika“ sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 34/91, 26/93, 54/94 i 48/95). Poljoprivredno zemljište u društvenom vlasništvu postalo je vlasništvo Republike Hrvatske. Radi se o originarnom stjecanju vlasništva temeljem Zakona u smislu odredbe čl. 20. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima (Službeni list 6/80 i 36/90 te NN br. 53/91, 92/94 i 36/95). Nastavno na prijedlog Republike Hrvatske, Državnog pravobraniteljstva dana 18. listopada 1996. godine Općinski sud u Đurđevcu donio je Rješenje pod posl.br. Z-1749/96 kojim je dozvolio da se na nekretninama društvenog vlasništva čiji je korisnik društvo „PLOD“, izvrši uknjižba prava vlasništva u korist Republike Hrvatske. Nadalje, kako je prethodno spomenuto, da su predmetne nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske dokazuje činjenica da su iste obuhvaćene Programom raspolaganja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske za Grad Đurđevac, te su iste temeljem Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske dana 22. studenog 2017. godine dane na privremeno korištenje u narednih pet godina upravo predlagateljici ŽA, zatim L Đ i Ž C. Na Program raspolaganja je Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede dalo suglasnost, na ugovor je suglasnost dalo Županijsko državno odvjetništvo. Prikaz koji su tužitelji dostavili ne predstavlja trenutačno stanje iz katastarskog operata, već ono što je prijedlog. Prema podacima Državne geodetske uprave, katastarska općina [katastarska općina] egzistira, a točno je da se vodi katastarska izmjera u većini jedinica lokalne samouprave, međutim, to nije od utjecaja na predmetni slučaj. Tužitelji nadalje navode u tužbi „… upisane su površine od ukupno 23,9940 ha, koje nisu vlasništvo Republike Hrvatske, a upisane su na temelju Katastarskog operata k. o. [katastarska općina] koji nije u službenoj uporabi i kao oranica su upisani građevinski objekti…Pored toga, prikaz raspolaganja katastarskim česticama i oblicima raspolaganja nije sastavni dio Programa, a nema ni formu posebnog akta Gradskog vijeća…“ Prethodno je pojašnjeno pitanje vlasništva i katastarskog operata Đurđevac II. Što se tiče građevinskih objekata, predmet Ugovora o zakupu je isključivo poljoprivredno zemljište na kojemu nema građevinskih objekata. Što se tiče samog tužbenog zahtjeva pod točkom I. kojim se traži utvrđenje ništetnim Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, sklopljenim temeljem Odluke o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca, KLASA: 320-02/21- 01/09, URBROJ: 2137/03-03-01/09-21-1 od 7. listopada 2021.g., skrećemo pozornost na činjenicu da Trgovački sud nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćnih odluka, pa tako niti pravilnost navedene Odluke o raspisivanju javnog natječaja a koja Odluka egzistira i sada i temeljem koje je sklopljen predmetni Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske. Ovakav stav zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu u predmetu broj Gž-8236/2016-6 od 14. srpnja 2020.g. Nadalje 2. tužena navodi da tužitelji nadalje navode da su pred Općinskim sudom u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu pod poslovnim brojem Psp-6/2022 podnijeli tužbu protiv 2. tužene radi smetnja posjeda predmetnih nekretnina, stoga tužitelji smatraju da i ta činjenica pojačava pravnu osnovu tužitelja za podnošenje ove tužbe za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora, te predlažu uvid u navedeni predmet. 2. tužena se protivi navedenom dokaznom prijedlogu jer je potpuno irelevantan za donošenje odluke u ovom sporu u kojem je pravna osnova utvrđenje ništetnosti ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području grada Đurđevca, na koji postupak tužba za smetanje posjeda nije od nikakvog utjecaja. Ovo tim više što tužitelji nisu niti bili u posjedu nekretnina za koje su podnijeli tužbu za smetanje posjeda. Tužitelji nadalje u svom podnesku ukazuju sudu na „odlučnu“ činjenicu da je Odluke o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike H na području grada Đurđevca, koja je temeljni akt za sklapanje predmetnog ugovora, donijelo Gradsko vijeće protivno čl. 90. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske, kojim je propisano da se zakone i druge pravne propise prije nego što stupe na snagu objavljuje u Narodnim novinama, službenom listu Republike Hrvatske, kao i da propisi tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti objavljeni na dostupan način u skladu sa zakonom. Tužitelji se potpuno pogrešno pozivaju na odredbu čl. 90. st.1. i 2. Ustava Republike Hrvatske, budući se ovaj spor ne vodi glede proglašenja ništetnim Zakona ili pravnog propisa već Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta. Što se tiče samog tužbenog zahtjeva pod točkom I. kojim se traži utvrđenje ništetnim Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, sklopljenim temeljem Odluke o raspisivanju javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca, KLASA: 320-02/21-01/09, URBROJ: 2137/03-03-01/09-21-1 od 7. listopada 2021.g., skrećemo pozornost na činjenicu da Trgovački sud nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćnih odluka, pa tako niti pravilnost navedene Odluke o raspisivanju javnog natječaja a koja Odluka egzistira i sada i temeljem koje je sklopljen predmetni Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske. Suprotno navodima tužitelja, niti odredba čl. 321. st. 1. Zakona o obveznim odnosima nije primjenjiva na konkretni tužbeni zahtjev, niti na konkretnu pravnu situaciju, jer je navedenom odredbom propisano izvansudsko tumačenje ugovora na način da ugovorne strane mogu ugovoriti da netko treću tumači smisao ugovornih odredbi, što nije situacija sa predmetnim Ugovorom o zakupu, jer takva odredba nije sadržana u istom, a sve i da jeste, ne može se primijeniti na predmetni spor. Što se tiče tužiteljevih navoda glede nomotehničkog sadržaja općeg akta, ponavljamo da navedeno nije predmet ovoga spora, niti je Trgovački sud nadležan i ovlašten za ispitivanje pravilnosti općih akata, a niti je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje pravilnosti općih akata. Kao dokaze svojih tvrdnji 2. tuženika predlaže da sud izvrši uvid u Prijedlog za uknjižbu prava vlasništva od 16. 10. 1996.g., broj DP-46/96, i Rješenje Općinskog suda u Đurđevcu od 18. 10. 1996.g. br. Z-1749/96, izvrši uvid u Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, izvrši uvid u Ugovore o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, izvrši uvid u Prikaz raspolaganja po katastarskim česticama i oblicima raspolaganja i to: rješenje Općinskog suda u Koprivnici posl.br.Z-1395/2021 od 10. veljače 2021.g. i rješenje Općinskog suda u Koprivnici posl.br.Z-4500_2021 od 31. ožujka 2021.g., izvrši uvid u presliku spisa VII. P-501/04-26 Općinskog suda u Đurđevcu te izvrši uvid u Prijedlog za uknjižbu prava vlasništva od 16. 10. 1996.g., broj DP-46/96, i Rješenje Općinskog suda u Đurđevcu od 18. 10. 1996.g. br. Z-1749/96, dok drugih dokaza nema, predlaže da sud tužitelje odbije s tužbenim zahtjevom i potražuje trošak prema troškovniku kojeg je priložila u spis.

4.Tijekom dokaznog postupka sud je u svrhu dokaza proveo dokaz uvidom u Zahtjev za mirnim rješenjem spora (list 9-10 spisa), uvidom u Potvrdu Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Koprivnica, Odjela za katastar nekretnina Đurđevac (list 11-12 spisa), uvidom u Izvod iz Katastarskog plana k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] (list 13-14 spisa), uvidom u Međupresudu Općinskog suda u Đurđevcu poslovni broj: VII. P-501/04-19 od 4. svibnja 2005. (list 15-17 i 88-90 spisa), uvidom u Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca (list 18-28 spisa), uvidom u fotokopiju Službenih novina Grada Đurđevca – Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske za Grad Đurđevac (list 29-52 spisa), uvidom u Rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: St-7/94- 225 od 16. travnja 1996. (list 53 spisa), uvidom u Dopis RH Državnog pravobraniteljstva Županije Koprivničko-križevačke, Ispostava Đurđevac broj: DP- 46/96 od 16. listopada 1996. (list 54 spisa), uvidom u Rješenje Općinskog suda u Đurđevcu Zemljišnoknjižnog odjela broj: Z-1749/96 od 18. listopada 1996. (list 55-56 spisa), uvidom u Prijedlog RH Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj: Ip- DO-263/2020-4 od 5. lipnja 2020. (list 57-58 spisa), uvidom u Izvod iz sudskog registra Trgovačkog suda u Bjelovaru za tvrtku "PLOD" d.d. za proizvodnju i promet poljoprivrednih proizvoda Đurđevac (list 59 spisa), uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list 60-61 spisa), uvidom u Rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: St-7/94-222 od 4. travnja 1996. (list 62- 63 spisa), uvidom u Rješenje Trgovačkog suda u Bjelovara poslovni broj: St-7/94-245 od 23. rujna 1996. (list 64-68 spisa), uvidom u Rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: St-7/94-322 od 31. prosinca 1996. (list 69 spisa), uvidom u Dopis Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu broj: N-DO-4/2023. od 27. siječnja 2023. upućen ĐA (list 71-73 spisa), uvidom u Potvrdu Trgovačkog suda u Varaždinu broj: R3 -14/525-3 od 4. ožujka 2014. (list 74 spisa), uvidom u Izvode iz sudskog registra Trgovačkog suda u Bjelovaru za tvrtku PLOD d.d. Đurđevac (list 75-80 spisa), uvidom u Rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: St-7/94-245 od 23. rujna 1996. (list 81-86 spisa), uvidom u Rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: St-7/94-322 od 31. prosinca 1996. (list 87 spisa), uvidom u Zahtjev klasa: 008-01/23-01/2 Urbroj: 360-01/09-2023-2 od 1. veljače 2023. (list 91 spisa), uvidom u Rješenje Centra za restrukturiranje i prodaju Klasa: UP/I-943-01/14-02/11 Urbroj: 360-03-03/01-2014-2 od 19. ožujka 2014. (list 92-93 spisa), uvidom u dopis Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici br. R-DO- 195/13-17 od 7. ožujka 2014. (list 94 spisa), uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige i Vlasnički list (list 95-108 spisa), uvidom u dopis Centra za restrukturiranje i prodaju Klasa. 990-01/23—01/21 Urbroj: 360-04-03/07-2023-2 od 31. siječnja 2023. (list 110- 111 spisa), uvidom u Prijavni list (list 112-116 spisa), uvidom u Građevinsku dozvolu broj: [broj dozvole] od 26. travnja 1978. (list 117-119 spisa), uvidom u Rješenje Općinskog sekretarijata za privredu općine Đurđevac broj: UP/I-02-1820/79 od 29. prosinca 1981. (list 120-121 spisa), uvidom u Građevinsku dozvolu Općinskog sekretarijata za upravno-pravne poslove Đurđevac klasa: UP/I-361-03/90-01/79 Urbroj: 2103-373/90-1 od 19. studenog 1990. (list 122-124 spisa), uvidom u Rješenje Općinskog sekretarijata za upravno-poslove Klasa: UP/I-361-05/91-01/07 Urbroj:

373/91-1 od 20. svibnja 1991. (list 125-126 spisa), uvidom u Građevinsku dozvolu Općinskog sekretarijata za privredu Đurđevac broj: UP/I-02-2922/1-1978 od 26. prosinca 1978. (list 127-128 spisa), uvidom u Izmjenu građevinske dozvole Općinskog sekretarijata za privredu Đurđevac broj: UP/I-02-701/1-1980. od 8. ožujka 1980. (list 129. spisa), uvidom u Rješenje Općinskog sekretarijata za privredu, Odsjek za prostorno planiranje, građevinarstvo, stambene, komunalne i imovinsko pravne poslove Đurđevac broj: UP/I-02-1949/2-1980 od 2. prosinca 1981. (list 130 spisa), uvidom u Rješenje Općinskog sekretarijata za privredu općine Đurđevac broj:

UP/I-02-1649/1-1980 od 22. svibnja 1980. (list 131-133 spisa), uvidom u Izvod iz Katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] (list 134-135 spisa), uvidom u Ugovor o prodaji sklopljen između Zagrebačke banke d.d. Zagreb i TULIPAN d.o.o. Zagreb od 25. ožujka 1997. (list 136-138 spisa), uvidom u Kupoprodajni ugovor sklopljen između Općine Pitomača i TULIPAN d.o.o. Zagreb od 16. srpnja 1997. (list 139-142 spisa), uvidom u Ugovor o kupoprodaji sklopljen između Tulipan d.o.o. Zagreb i OA iz [adresa] od 8. srpnja 2005. (list 142 spisa), uvidom u Potvrdu Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Koprivnica, Odjel za katastar nekretnina Đurđevac Klasa: 932-01/22-01/4 Urbroj: 541-17-03/1-22-2 od 25. listopada 2022. (list 143-144 spisa), uvidom u identifikaciju čestica Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Koprivnica, Odjel za katastar nekretnina Đurđevac Klasa: 930-04/22-04/176 Urbroj: 541-17-04/9-22-2 od 31. listopada 2022. (list 145-148 spisa), uvidom u Dopis Općine Pitomača od 27. rujna 1996. (list 163 spisa), uvidom u Izjave o prihvaćanju Rješenja o prihvaćanju Rješenja poslovni broj: St-7/94-245 od 23. rujna 1996. i u Rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: St-7/94-245 od 23. rujna 1996. (list 225-247 spisa), uvidom u Dopis Državnog pravobraniteljstvo Županije Koprivničko križevačke Ispostave Đurđevac od 16. listopada 1996. i u Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske za Grad Đurđevac (list 255-261 spisa), uvidom u Ugovore o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (list 262-279 spisa), uvidom u Prikaz raspolaganja po katastarskom česticama i oblicima raspolaganja (list 280-283 spisa), uvidom u Rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj: Z-1395/2021 od 10. veljače 2021. (list 284-289 spisa), uvidom u Rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj: Z-4500/2021 od 31. ožujka 2021. (list 290-295 spisa), uvidom u Zajednički priručnik za oblikovanje i izradu Akata koji se donose u okviru redovnog zakonodavnog postupka iz siječnja 2018. (list 309-435 spisa), dok druge dokaze sud nije provodio jer smatra činjenično stanje dovoljno utvrđenim, pa je sud sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 36/22, - dalje: ZPP) na temelju savjesne i brižne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan pa ih je u cijelosti odbio sa tužbenim zahtjevom i presudio kao u izreci ove presude.

5. Između stranaka sporno je da li je Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca sklopljen 23. svibnja 2022., Klasa: 320-02/21-01/09 Urbroj: 2137/03-03-01/09-22-21 između Republike Hrvatske kao zakupodavcu i Mesne industrije Natura d.o.o. Đurđevac kao zakupniku ništetan, te da li su tužitelji aktivno legitimirani za podnošenje takve tužbe radi utvrđenja da je taj Ugovor o cijelosti ništetan, te da li je 1. tužena Republika Hrvatska vlasnik nekretnina koje su predmet Ugovora o zakupu istih a za koji Ugovor tužitelji tužbom zahtijevaju utvrđenje istog ništetnim.

6. U pogledu nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja za podnošenje ove tužbe, a na koji nedostatak ukazuje u svom odgovoru na tužbu 2. tužena, sud ovaj prigovor o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja smatra neosnovanim jer temeljem čl. 327. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, - dalje: ZOO) na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba koja može imati interes na utvrđenje da je određeni ugovor ništetan a ne samo ugovaratelji, pa su tužitelji samim podnošenjem predmetne tužbe očito zainteresirane osobe, slijedom čega im je ovaj sud priznao aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe.

7. Iz uvida u svu priloženu dokumentaciju u spisu a naročito u sadržaj Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca zaključenog između Republike Hrvatske kao davatelja poljoprivrednog zemljišta u zakup odnosno zakupodavca i Mesne industrije Natura d.o.o. Đurđevac kao primatelju poljoprivrednog zemljišta u zakup a koji je između istih stranaka zaključen 23. svibnja 2022., zatim iz uvida u zemljišnoknjižne Izvatke za predmetne nekretnine proizlazi a sud nalazi utvrđenim da taj Ugovor po svom sadržaju u pogledu samog predmeta Ugovora kao i samih stranaka nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, jer to ne proizlazi iz sadržaja istog Ugovora kako u pogledu predmeta Ugovora tako i u pogledu samih stranaka tog Ugovora. Naime, iz uvida u zemljišnoknjižni Izvadak za nekretnine koje su predmet Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske nedvojbeno proizlazi da su predmetne nekretnine upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo Republike Hrvatske te da se radi o poljoprivrednom zemljištu a iste se sukladno zakonskim propisima mogu dati u zakup na zakonom propisani način svim fizičkim i pravnim osobama koje su sudjelovale u javnom natječaju za zakup tog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, pa dakle sam Ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske niti Zakonu o poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske a niti protivan moralu, kako u pogledu predmeta istog odnosno nekretnina koje se daju u zakup niti u pogledu stranaka koje mogu kao potencijalni zakupnici sudjelovati u javnom natječaju za zakup istih, a nesporno je da je Mesna industrija Natura d.o.o. kao stranka s kojom je zaključen Ugovor o zakupu predmetnih nekretnina sudjelovala u tom natječaju o zakupu istih i dala valjanu ponudu za zaključenje takvog Ugovora, što je konačno i učinjeno, pa je isti Ugovor i zaključen na način da je zakupodavac sa najboljim ponuđačem zaključio taj Ugovor o zakupu na temelju navedene Odluke o raspisivanju javnog natječaja Grada Đurđevca za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i na temelju provedenog javnog natječaja u kojem je sudjelovao kao ponuđač a sada zakupnik Mesna industrija Natura d.o.o. Đurđevac, a što tužitelji niti ne osporavaju. Naime, iz sve priložene dokumentacije tužitelja u spisu, proizlazi da tužitelji nastoje dokazati predloženim dokazima, u koje je sud izvršio uvid, da su tužitelji vlasnici predmetnih nekretnina, dok iz uvida u zk. Izvatke za predmetne nekretnine proizlazi da je 1. tužena Republika Hrvatska upisana kao vlasnik istih te proizlazi da tužitelji nastoje dokazati predloženim dokazima i da je Odluka o raspisivanju javnog natječaja Grada Đurđevca za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 7. listopada 2021. nezakonita, jer ima određenih manjkavosti u pogledu svog sadržaja. Međutim, za postupak ocjene zakonitosti Općeg pravnog akta a što je upravo navedena Odluka o raspisivanju javnog natječaja Grada Đurđevca za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 7. listopada 2021. stvarno nadležan je Visoki upravni sud Republike Hrvatske temeljem čl. 83. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21.- dalje: ZOUS), dok je predmet ove tužbe ništetnost Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske a na koji Ugovor se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima i Zakona o poljoprivrednom zemljištu. U pogledu Ustava Republike Hrvatske, Zakona o obveznim odnosima i Zakona o poljoprivrednom zemljištu te u pogledu morala društva tužitelji predloženim i provedenim dokazima ničim ne dokazuju da je predmetni Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Grada Đurđevca zaključen 23. svibnja 2022. između Republike Hrvatske kao zakupodavca i Mesne industrije Natura d.o.o. Đurđevac kao zakupnika po svom sadržaju kako u pogledu svojstva predmeta Ugovora, zatim u pogledu stranaka tog Ugovora između kojih je zaključen protivan Ustavu Republike Hrvatske, Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o poljoprivrednom zemljištu kao niti protivan moralu društva, slijedom čega je sud odbio tužitelje s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim i presudio kao u izreci.

8. Odluka o dosuđenom trošku tuženima u iznosu određenom kao u izreci ove presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa obzirom da su tuženi u cijelosti uspjeli u ovom sporu, to je sud dosudio parnični trošak tuženima sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023), vrijednosti predmeta spora i troškovnicima 1. i 2. tuženih. Parnični trošak 1. tužene sastoji se od troškova za sastav odgovora na tužbu od 14. studenog 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Ot), od troškova za sastav obrazloženog pisanog podneska od 18. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Ot), od troškova zastupanja po zastupniku po zakonu na ročištu održanom dana 28. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Ot), odnosno u sveukupnom iznosu od 600,00 eura, a koji trošak je bio neophodan za 1. tuženu tijekom ovog postupa.

Parnični trošak 2. tužene sastoji se od troškova za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. Ot), od troškova za sastav obrazloženog pisanog podneska od 2. veljače 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. otč. 1. Ot), od troškova zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 18. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Ot), od troškova zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom dana 28. veljače 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Ot), od troškova PDV-a od 25% u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 46. Ot) te od troškova sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 86,26 EUR, odnosno u sveukupnom iznosu od 1.086,26 EUR, a koji trošak je bio neophodan za 2. tuženu tijekom ovog postupka.

U Bjelovaru 14. ožujka 2025.

Sudac

Tomislav Mrazović

Pouka o pravnom lijeku: protiv ove presude pristoji pravo žalbe u roku 15 dana računajući od dana dostave na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u tri primjerka.