Poslovni broj: P-1422/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Maji Nevešćanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad.1 AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad. 2. MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Antoniu Vedriću, odvjetniku u Zadru, radi predaje u suposjed, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene dana 05. veljače 2025. godine u prisutnosti tužitelja ad.1 i ad.2 osobno i punomoćnika tuženika, te nakon objave presude 14. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

"Nalaže se tuženiku OU iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) da preda tužitelj AU iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i MU iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u suposjed nekretninu i to kuću opisanu i sagrađenu na z.k.7556 Lučica ukupne površine od 275 m2, dvorište od 189 m2, kuća, Lučica od 64 m2 i gospodarska zgrada, Lučica od 22 m2, upisani u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima da solidarno naknade tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500, 00 Eura, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navode da su suvlasnici i to prvotužitelj u razmjernom dijelu od 1/12, i drugotužiteljica u razmjeru od 2/12 dijela, a njihov brat, tuženik u 9/12 dijela čest. br. 7556 Lučica ukupne površine od 275 m2, dvorište od 189 m2, kuća, Lučica od 64 m2 i gospodarska zgrada, Lučica od 22 m2, upisani u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su tužitelji svoje suvlasničke dijelove na predmetnoj nekretnini uknjižili temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Sesvetama pod posl.br. P-529/2022.

1.1. Nadalje u tužbi navode da je prvotno ostavinski postupak iza pok. RU voden kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. O-8047/2020 te da je javni bilježnik Zorka Čavajda kao povjerenik suda u predmetu UPP-OS-86/2020 donijela rješenje da se neće provoditi ostavinska rasprava, zbog nedostatka imovine, jer da u času smrti ostaviteljica nije imala nepokretne imovine koja bi glasila na njeno ime. Tužiteljima da je dobro bilo poznato da je majka ishodila pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zadru u predmetu pod posl.br. P-2285/2019 kojom je utvrđeno da je ista stekla valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]., budući je prvotužitelj prilikom kupnju nekretnine vršio pregovore s prodavateljima te osigurao financijska sredstva, no dogovorom u obitelji trebao se izvršiti upis vlasništva na majku, no da je tuženi dana 09.10.2019. god. sklopio s majkom Ugovor o darovanju na kojoj ispravi su potpisi ugovornih strana ovjereni kod javnog bilježnika Zinke Batušić-Slogar pod br. OV-4864/2019., a kojim je stekao čest. 7556 Lučica od 275 m2, dvorište od 189 m2, kuća, Lučica od 64 m2 i gospodarska zgrada od 22 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te izvršio uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, mimo znanja obitelji.

1.2. Nadalje navode da su sa sestrom IU bili prisiljeni kod Općinskog suda u Sesvetama ishoditi pravomoćnu i ovršne presudu posl.br. P-521/2021 od 04.04.2022. temeljem koje je u ostavinsku imovinu iza pok. RU, vraćen dar učinjen tuženiku OU, na temelju Ugovora o darovanju od 09.10.2019. na kojoj ispravi su potpisi ugovornih strana ovjereni kod javne bilježnice Zinke Batušić- Šlogar pod br. OV 4864/2019. i to u odnosu na zk. čest. 7556 Lučica od 275 m2, dvorište od 189 m2, kuća, Lučica od 64 m2 i gospodarska zgrada od 22 m2, sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u 1/12 dijela radi namirenja 1. -tužitelja AU iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), 1/12 dijela radi namirenja II. -tužiteljice IU iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) te 1/12 dijela radi namirenja III.tužiteljice DU iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]).

1.3. Tužitelji nadalje navode, uz pravno povijesni slijed događaja da su tužitelji, kao i tuženik te njihova sestra, koristili kuću i imali pristup te ključeve kuće, kroz cijelo vrijeme od majčine smrti i unatoč upisu tuženika kao samovlasnika i trajanja njihovih sporova.

1.4. Navode da je tuženik protiv prvotužitelja ishodio i kroz ovrhu proveo Rješenje o smetanju posjeda, u ovosudnom predmetu pod br. Psp-71/2022, iako je tuženik bio taj koji je samovlasno promijenio bravu, od koje brave su imali ključ, tako došavši jednom prilikom iz Zagreba prvotužitelj na Vir da se poslužio dopuštenom samopomoći, te da nije bio niti svjestan da bi nekoga smetao jer je do tada uredno otvarao vrata i koristio kuću, a da je o promjeri brave obavijestio tuženika te mu ostavio primjerak ključa kod oca. No i pored svih ovih činjenica, u ovršnom predmetu kod ovog suda Ovr-174/2023, dana 12.06.2024. provedena je ovršna radnja radi ostvarenja tražbine na radnju, trpljenje ili činjenje, te je tuženik po sudu, uveden u isključivi posjed kuće, dok je njima pravo na suposjed uskraćeno.

1.5 Tužitelji naposlijetku navode da su prisiljeni ovim putem tražiti da im sud nanovo vrati suposjed nekretnine, koje pravo su do časa provedbe ovrhe, uredno izvršavali, i za što na kraju krajeva imaju temelj, budući da su upisani kao suvlasnici, te navode da polažu i temelju stoga ovo pravo na odredbi čl. 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2.Tuženik u odgovoru navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te da navodi tužitelja iz tužbe su točni do onog dijela u kojem tužitelji navode da je vođen ovršni postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ovr-174/2023 i da je u tom postupku tuženik uveden u isključivi posjed predmetne nekretnine, dok su ostali navodi neistiniti. Naime, tužitelji su i nakon tog sudskog uvođenja u posjed ponovno silom stupili u isključivi posjed u kojem se od tada i nalaze. Štoviše, tužitelj AU je već prilikom uredovanja sudskog ovršitelja UU u gore navedenom ovršnom postupku najavio kako će to učiniti, usprkos što mu je od strane istog rečeno kako će na taj način počiniti kazneno djelo, a da kako je najavio, tužitelj da je i ostvario, a tuženik je za navedeno saznao 21. lipnja 2024. godine od susjeda i događaj prijavio PU zadarskoj, gdje su ga ponovno uputili da taj problem rješava pred nadležnim sudom jer da po njihovom mišljenju nema osnove za policijsko postupanje. Dakle, tužitelji nemaju nikakav pravni interes za vođenjem ovog postupka budući se već nalaze ne u suposjedu, već u isključivom posjedu kuće, pa ističe prigovor pasivne legitimacije, a isto tako navodi da tuženik pored činjenice da nije posjednik predmetne nekretnine nije ni njen suvlasnik, pa da ovaj postupak predstavlja obijesno parničenje.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u slijedeće isprave: zk. Izvadak za čest. br. 7556 k. o. [katastarska općina] (l.s. 4-5), Presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Sesvetama P-629/22 (l.s.6-9), Presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Sesveta posl. br. P- 521/21 (ls.. 10-12), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. PU pod posl. br. O-8048/20 (l.s. 13-15), zk. Izvadak za čest. br. 4661/1 k. o. [katastarska općina] (l.s. 36).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, kao suvlasnika nekretnine za predaju u suposjed nekretnine čest. br. 7556 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška].

6. Među strankama nije sporno da je vođen ovršni postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ovr-174/2023 i da je u tom postupku tuženik uveden u isključivi posjed predmetne nekretnine, kao i da su stranke u trenutku podnošenja tužbe bile upisane kao suvlasnici u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čest. br. 7556 površine 275 m2 i to tužitelji AU za 1/12 dijela i MU za 2/12 dijela, a tuženi za 9/12 dijela (l.s. 4), kao i da je tijekom ovog postupka došlo do promijene suvlasništva za dio koji je bio upisan na ime tuženog i to sada na ime treće osobe, odnosno ĆU za udio od 9/12 suvlasničkog dijela (l.s. 41).

7. Među strankama je sporno da li se tuženi nalazi u isključivom posjedu nekretnine oznake čest. br. 7556 k. o. [katastarska općina] budući je tuženi naveo da su tužitelji nakon sudskog uvođenja u posjed ponovno silom stupili u isključivi posjed u kojem se od tada i nalaze.

8. Prema odredbi čl. 161. st. 1. proizlazi da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je st. 2 određeno da vlasnikovo pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno. Stavkom 3. istog članka je propisano da pravo iz stavka 1. ovoga članka ne pripada osobi koja je otuđila stvar u svoje ime, dok ta stvar još nije bila njezina, a poslije ju je stekla u vlasništvo.

8.1. Prema odredbi čl. 162. st. 2. proizlazi da bi vlasnik u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

8.2. Suposjed je pravni institut koji se odnosi na zajedničko posjedovanje stvari od strane suvlasnika, a to znači da svaki suvlasnik ima pravo koristiti i posjedovati stvar, ali ne može je samostalno raspolagati.

9. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023

– dalje ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da su upravo tužitelji oni koji su ovome sudu na nedvojben način morali dokazati osnovanost navoda iz povjesnice tužbe a to da je tuženik i dalje u isključivom posjedu predmetne nekretnine koju ovim postupkom traže predaju.

11. Tužitelji, radi dokazivanja osporavane činjenice da je tuženi i dalje u isključivom posjedu predmetne nekretnine, nisu ovom sudu predložili izvođenje niti jednog dokaza na tu okolnost, kao što je izlazak suda na teren (očevid), saslušanje parničnih stranaka ili svjedoka, a ovaj sud smatra da je upravo na njima bila dužnost predlaganja dokaza na kojima temelje svoj zahtjev ili kojim pobijaju navode i dokaze tuženika.

12. U konkretnom predmetu, tužitelji su dokazali da su na predmetnoj nekretnini upisani kao suvlasnici ali ovom sudu nisu dokazali da se tuženi nalazi u isključivom posjedu koji bi onemogućio tužiteljima suposjed na predmetnoj nekretnini.

13. Među strankama je nesporno kako je već naprijed navedeno, da je tuženi tijekom ovog postupka predmetnu nekretninu prenio na način da je on suvlasnički dio otuđio trećoj osobi koja je kao suvlasnik upisana sada u zemljišnim knjigama u njegovom suvlasničkom omjeru. Međutim, temeljem odredbe čl. 195. ZPP-a ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, zbog čega sama činjenica da tuženik više nije suvlasnik predmetne nekretnine ne predstavlja zapreku da se ovaj postupak između ovih parničnih stranaka i dovrši. Za vindikacijsku tužbu nije odlučno da li je osoba koja treba predati nekretninu u posjed ujedno i njezin vlasnik odnosno suvlasnik, već je odlučno da je nekretnina u suvlasništvu tužitelja koji nisu u suposjedu predmetne nekretnine i da se osoba odnosno tuženi nalazi u posjedu nekretnine što u ovom slučaju tužitelji nisu dokazali, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, kako je i odlučeno u izreci presude pod točkom I.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a odnosi se na zastupanje tuženika po punomoćniku iz redova odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. NN 138/2023) – dalje Tarifa). Budući je vrijednost predmeta spora 1.327,23 €, to je tuženiku priznato za svaku zatraženu radnju u visini 100 bodova. (1 bod 2,00 €). Tako je tuženiku trebalo priznati zatraženi trošak za sastav odgovora na tužbu u visini od 200,00 € i zastupanje na ročištu od 05. veljače 2025. od 200 €, što iznosi 400,00 €, uvećano za PDV od 25 % (100 €), što sveukupno iznosi 500,00 €.

Zadar, 14. ožujka 2025.

S u t k i nj a

Maja Nevešćanin

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika, pisano u tri primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. Tužiteljima ad. 1 i ad. 2 osobno

2. Tuženom po punomoćniku