REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-536/2019-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Ivanu Tomljanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 10. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Luke Kuduza, a u odsutnosti tuženika, 14. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 2., čl. 3. i čl. 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005 od 12. kolovoza 2005. s ovjerama potpisa po Javnoj bilježnici Lidiji Perić od 16. kolovoza 2005. pod posl. br. OV- 17945/2005 zaključenog između OO (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] kao korisnika kredita i bivše Slavonske Banke d.d. kao banke čiji je tuženik slijednik u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju LO na ime povrata više plaćenih kamata isplati iznos od 230,76 eura (slovima: dvjestotrideseteurasedamdesetšestcenti) uvećan za zatezne kamate tekuće na iznose:

- 1,34 EUR-a s danom dospijeća 01. listopada 2007. god.,

- 1,37 EUR-a s danom dospijeća 01. studenoga 2007. god.,

- 1,31 EUR-a s danom dospijeća 01. prosinca 2007. god.,

- 1,33 EUR-a s danom dospijeća 01. siječnja 2008. god.,

- 1,31 EUR- a s danom dospijeća 01. veljače 2008. god.,

- 1,21 EUR-a s danom dospijeća 01. ožujka 2008. god.,

- 1,28 EUR-a s danom dospijeća 01. travnja 2008. god.,

- 1,22 EUR-a s danom dospijeća 01.svibnja 2008. god.,

- 1,24 EUR-a s danom dospijeća 01. lipnja 2008. god.,

- 1,18 EUR-a s danom dospijeća 01.srpnja 2008. god.,

- 1,20 EUR-a s danom dospijeća 01.kolovoza 2008. god.,

- 1,18 EUR-a s danom dospijeća 01. rujna 2008. god.,

- 1,13 EUR-a s danom dospijeća 01.listopada 2008 .god.,

- 1,14 EUR-a s danom dospijeća 01. studenoga 2008. god.,

- 1,09 EUR-a s danom dospijeća 01. prosinca 2008.god.,

- 5,39 EUR-a s danom dospijeća 01. siječnja 2009. god.,

- 5,31 EUR- a s danom dospijeća 01. veljače 2009. god.,

- 4,71 EUR-a s danom dospijeća 01. ožujka 2009. god.,

- 5,11 EUR-a s danom dospijeća 01. travnja 2009. god.,

- 4,85 EUR-a s danom dospijeća 01.svibnja 2009. god.,

- 9,74 EUR-a s danom dospijeća 01. lipnja 2009. god.,

- 9,23 EUR-a s danom dospijeća 01.srpnja 2009. god.,

- 9,34 EUR-a s danom dospijeća 01.kolovoza 2009. god.,

- 9,14 EUR-a s danom dospijeća 01. rujna 2009. god.,

- 8,65 EUR-a s danom dospijeća 01.listopada 2009. god.,

- 8,73 EUR-a s danom dospijeća 01. studenoga 2009. god.,

- 8,24 EUR-a s danom dospijeća 01. prosinca 2009.god.,

- 8,31 EUR-a s danom dospijeća 01. siječnja 2010. god.,

- 8,10 EUR- a s danom dospijeća 01. veljače 2010. god.,

- 7,12 EUR-a s danom dospijeća 01. ožujka 2010. god.,

- 7,66 EUR-a s danom dospijeća 01. travnja 2010. god.,

- 7,20 EUR-a s danom dospijeća 01.svibnja 2010. god.,

- 7,21 EUR-a s danom dospijeća 01. lipnja 2010. god.,

- 6,77 EUR-a s danom dospijeća 01.srpnja 2010. god.,

- 6,77 EUR-a s danom dospijeća 01.kolovoza 2010. god.,

- 6,54 EUR-a s danom dospijeća 01. rujna 2010. god.,

- 6,10 EUR-a s danom dospijeća 01.listopada 2010. god.,

- 6,07 EUR-a s danom dospijeća 01. studenoga 2010. god.,

- 5,65 EUR-a s danom dospijeća 01. prosinca 2010. god.,

- 4,71 EUR-a s danom dospijeća 01. siječnja 2011. god.,

- 4,51 EUR- a s danom dospijeća 01. veljače 2011. god.,

- 3,89 EUR-a s danom dospijeća 01. ožujka 2011. god.,

- 4,09 EUR-a s danom dospijeća 01. travnja 2011. god.,

- 3,76 EUR-a s danom dospijeća 01.svibnja 2011. god.,

- 3,67 EUR-a s danom dospijeća 01. lipnja 2011. god.,

- 3,35 EUR-a s danom dospijeća 01.srpnja 2011. god.,

- 2,40 EUR-a s danom dospijeća 01.kolovoza 2011. god.,

- 2,24 EUR-a s danom dospijeća 01. rujna 2011. god.,

- 2,01 EUR-a s danom dospijeća 01.listopada 2011. god.,

- 0,95 EUR-a s danom dospijeća 01. studenoga 2011. god.,

- 0,84 EUR-a s danom dospijeća 01. prosinca 2011.god.,

- 0,79 EUR-a s danom dospijeća 01. siječnja 2012. god.,

- 0,70 EUR- a s danom dospijeća 01. veljače 2012. god.,

- 0,58 EUR-a s danom dospijeća 01. ožujka 2012. god.,

- 0,53 EUR-a s danom dospijeća 01. travnja 2012. god.,

- 0,43 EUR-a s danom dospijeća 01.svibnja 2012. god.,

- 0,36 EUR-a s danom dospijeća 01. lipnja 2012. god.,

- 0,26 EUR-a s danom dospijeća 01.srpnja 2012. god.,

- 0,18 EUR-a s danom dospijeća 01.kolovoza 2012. god.,

- 0,04 EUR-a s danom dospijeća 01. rujna 2012. god.,

obračunatih od dana iskazanog dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena te daljnjim odlukama HNB o izmjeni odluke o kamatnim stopama a od 1. kolovoza 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. obračunate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena te od 1. siječnja 2024. obračunate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju LO na ime povrata više plaćenog tečaja isplati iznos od 1.641,47 eura (slovima: tisućušestočetrdesetjedaneuročetrdesetsedamcenti) uvećan za zatezne kamate tekuće na iznose:

- 4,68 EUR-a s danom dospijeća 01. listopada 2005. god.,

- 0,73 EUR-a s danom dospijeća 01. studenoga 2005. god.,

- 2,25 EUR-a s danom dospijeća 01. prosinca 2005. god.,

- 2,03 EUR-a s danom dospijeća 01. siječnja 2006. god.,

- 0,89 EUR- a s danom dospijeća 01. veljače 2006. god.,

- 1,82 EUR-a s danom dospijeća 01. prosinca 2008. god.,

- 8,10 EUR- a s danom dospijeća 01. veljače 2009. god.,

- 10,90 EUR-a s danom dospijeća 01. ožujka 2009. god.,

- 14,44 EUR-a s danom dospijeća 01. travnja 2009. god.,

- 7,06 EUR-a s danom dospijeća 01.svibnja 2009. god.,

- 6,91 EUR-a s danom dospijeća 01. lipnja 2009. god.,

- 3,78 EUR-a s danom dospijeća 01.srpnja 2009.god.,

- 5,40 EUR-a s danom dospijeća 01.kolovoza 2009. god.,

- 1,50 EUR-a s danom dospijeća 01. rujna 2009. god.,

- 4,19 EUR-a s danom dospijeća 01. listopada 2009. god.,

- 1,81 EUR-a s danom dospijeća 01. studenoga 2009. god.,

- 3,92 EUR-a s danom dospijeća 01. prosinca 2009.god.,

- 3,38 EUR-a s danom dospijeća 01. siječnja 2010. god.,

- 8,40 EUR- a s danom dospijeća 01. veljače 2010. god.,

- 9,16 EUR-a s danom dospijeća 01. ožujka 2010. god.,

- 10,46 EUR-a s danom dospijeća 01. travnja 2010. god.,

- 14,84 EUR-a s danom dospijeća 01. svibnja 2010. god.,

- 17,40 EUR-a s danom dospijeća 01. lipnja 2010. god.,

- 19,28 EUR-a s danom dospijeća 01.srpnja 2010. god.,

- 28,68 EUR-a s danom dospijeća 01.kolovoza 2010. god.,

- 26,66 EUR-a s danom dospijeća 01. rujna 2010. god.,

- 41,08 EUR-a s danom dospijeća 01.listopada 2010. god.,

- 32,93 EUR-a s danom dospijeća 01. studenoga 2010. god.,

- 34,28 EUR-a s danom dospijeća 01. prosinca 2010. god.,

- 42,48 EUR-a s danom dospijeća 01. siječnja 2011. god.,

- 49,72 EUR- a s danom dospijeća 01. veljače 2011. god.,

- 40,65 EUR-a s danom dospijeća 01. ožujka 2011. god.,

- 43,37 EUR-a s danom dospijeća 01. travnja 2011. god.,

- 41,29 EUR-a s danom dospijeća 01. svibnja 2011. god.,

- 49,19 EUR-a s danom dospijeća 01. lipnja 2011. god.,

- 61,38 EUR-a s danom dospijeća 01.srpnja 2011.god.,

- 75,07 EUR-a s danom dospijeća 01.kolovoza 2011. god.,

- 104,72 EUR-a s danom dospijeća 01. rujna 2011. god.,

- 65,79 EUR-a s danom dospijeća 01.listopada 2011. god.,

- 82,66 EUR-a s danom dospijeća 01. studenoga 2011. god.,

- 58,75 EUR-a s danom dospijeća 01. prosinca 2011. god.,

- 59,46 EUR-a s danom dospijeća 01. siječnja 2012. god.,

- 66,24 EUR- a s danom dospijeća 01. veljače 2012. god.,

- 68,29 EUR-a s danom dospijeća 01. ožujka 2012. god.,

- 68,39 EUR-a s danom dospijeća 01. travnja 2012. god.,

- 66,34 EUR-a s danom dospijeća 01. svibnja 2012. god.,

- 67,30 EUR-a s danom dospijeća 01. lipnja 2012. god.,

- 69,16 EUR-a s danom dospijeća 01.srpnja 2012.god.,

- 67,07 EUR-a s danom dospijeća 01.kolovoza 2012. god.,

- 67,19 EUR-a s danom dospijeća 01. rujna 2012. god.,

obračunatih od dana iskazanog dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, do 31. prosinca 2007.., a od 1. siječnja 2008. po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena te daljnjim odlukama HNB o izmjeni odluke o kamatnim stopama a od 01. kolovoza 2015. god. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. obračunate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena te od 01. siječnja 2024. god. obračunate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate,

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju LO, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.509,90 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 14. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. svibnja 2019. podnio tužbu u kojoj je naveo da je s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao davateljem kredita 12. kolovoza 2005. sklopio Ugovor o kreditu br. 5140030242-60010449122/2005 koji je potvrđen 16. kolovoza 2015. kod Javnog bilježnika Lidije Perić u Osijeku pod br. OV-17945/2005, a prema kojem mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje namjenski kredit u iznosu od 23.000,00 švicarskih franaka (u nastavku: CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. važećem na dan korištenja kredita na rok otplate od 7 godina. Navodi da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Naime, pored iznosa glavnice, tužitelj je bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva i koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,25 % godišnje. Tužitelj ističe da mu tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužitelj navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvala na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., odluku Vrhovnog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., te na presudu i rješenje Vrhovnog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. U vezi ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, tužitelj se pozvao i na čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, kao i na čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku ističući da je sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Uzimajući u obzir navedeno, predložio je sudu da donese odluku kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe iz čl.186.b st.3. Zakona o parničnom postupku. Navodi da je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio sa Slavonskom bankom d.d. koja nije bila stranka u kolektivnom sporu na koji se tužitelj poziva zbog čega se odluka iz kolektivnog spora ne može odnositi na ovaj postupak. U vezi spornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tuženik smatra da su navedene odredbe tužitelju bile lako uočljive, jasne i razumljive, a razumljivost istih proizlazi iz činjenice da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran, odnosno obrazložen tužitelju od strane javnog bilježnika. Tužitelj kao korisnik kredita je bio poslovno sposobna osoba i prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika zbog čega se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Navodi da je prilikom sklapanja Ugovora pojedinačno pregovarao s tužiteljem, posebice o valutnoj klauzuli jer je tužitelj mogao birati hoće li uzeti kredit s valutnom klauzulom u CHF ili EUR ili pak kunski kredit bez ikakve valutne klauzule. Ističe da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije posljedica njegove nesavjesnosti i poštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti, pa je stoga ista mijenjana zbog opravdanih razloga, a sve sukladno uredno objavljenim i pristupačnim Općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u Ugovoru o kreditu. Ističe da tuženik do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012. nije imao zakonske obveze glede izmjena ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivost, ali da su ga do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamate stope, čemu je tuženik u cijelosti udovoljio. Navodi također da se samo u postupcima za naknadu štete parnična stranka može pozvati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu. Pošto je ovdje riječ o tužbi radi isplate na temelju stjecanja bez osnove, Zakon o parničnom postupku ne propisuje da bi u ovakvim situacijama sud bio vezan presudom u kolektivnom sporu. Stoga je predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj 5140030242- 60010449122/2005 (list 4-7 spisa), otplatni plan (list 8-10, 17-20 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 11-16 spisa), izvodi po kreditu (list 21-25 spisa), potvrde o plaćenim kamatama (list 26-28 spisa), zahtjev za dostavu dokumentacije (list 30 spisa), potvrda o otplati kredita (list 29 spisa), metodologija promjene kamatnih stopa (list 45 spisa), pregled prometa (list 154-163 spisa), specifikacija uplata (list 164-166 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg (list 175-188, 219 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja OO (list 219 spisa). Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje djelatnika banke kao svjedoka (list 136 spisa).

4. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje Javnog bilježnika Lidije Perić na okolnost obaviještenosti tužitelja o svim elementima ugovora o kreditu budući da činjenice koje bi se navedenim dokazima trebale utvrditi nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, i Ustavni sud Republike Hrvatske je u više odluka, pa i u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. zaključio da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru. Sud je odbio i dokazni prijedlog tuženika da se pročitaju stručni članci EO i mišljenje nezavisnog odvjetnika Wahla budući da sud poznaje pravo i da nije vezan pravnim stavovima i mišljenjima drugih osoba. S druge pak strane, činjenice koje bi se navedenim dokazima trebale utvrditi nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz utvrđenja koja su navedena u nastavku obrazloženja ove presude.

5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 5140030242-60010449122/2005 koji je potvrđen kod Javnog bilježnika Lidije Perić u Osijeku pod br. OV-17945/2005, a koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, te zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kao korisnik kredita 12. kolovoza 2005. s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu broj: 5140030242-60010449122/2005 koji je potvrđen 16. kolovoza 2005. kod Javnog bilježnika Lidije Perić u Osijeku pod br. OV-17945/2005, a kojim je tužitelju odobren namjenski kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita;

- da se tužitelj obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,25% godišnje;

- da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan plaćanja i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;

- da se kredit otplaćuje sedam godina u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan plaćanja,

- da korisnik kredita pristaje na sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora o kreditu bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora;

- da je potpisom Ugovora tužitelj u cijelosti prihvatio odredbe poslovnih uvjeta tuženika a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge tuženika, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune;

- da je kredit u cijelosti otplaćen 13. rujna 2012.

6.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 5140030242- 60010449122/2005 i potvrde tuženika od 12. rujna 2012.

7. Među strankama je sporno jesu li ništetni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 5140030242-60010449122/2005 koji se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu, te ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

8. Nije u pravu tuženik kada smatra da u ovome slučaju nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe pa da bi istu zbog toga trebalo odbaciti. Ovo stoga što je tužitelj već u tužbi naveo da mu tuženik nije dostavio nužne podatke za postavljanje tužbenog zahtjeva, a što proizlazi i iz zahtjeva za dostavom dokumentacije (list 30 spisa). Stoga je tužitelj postupio sukladno čl. 186.b st.3. ZPP-a kojim je propisano da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu ili istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

9. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13., odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12., presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17., te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18. odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

10. Neosnovano tuženik smatra da Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena kolektivnom tužbom pa da se pravna utvrđenja iz kolektivnog spora koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem Pž-6632/17 ne mogu primijeniti u ovom postupku. Ovo stoga što je u trenutku pokretanja kolektivnog postupka bilo izvršeno spajanje Slavonske banke d.d. Hypo Alpe Adria bank d.d., a budući da je tuženik pravni sljednik Hypo Alpe Adria bank d.d., tužiteljica se može pozvati na pravna utvrđenja iz navedenih presuda jer je u tom sporu kao V. tuženik sudjelovala Addiko bank d.d. (ranije Hypo Aple Adria bank d.d., pravni prednik tuženika i pravni sljednik Slavonske banke d.d.), sve u smislu čl.502c. ZPP (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž-2541/2024-2 od 3. lipnja 2024.).

11. Neosnovan je i prigovor tuženika da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne obvezuje stranke u ovom postupku.

11.1. Naime, u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11.2. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11.3. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.4. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

11.5. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

12. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

12.1. Čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, u nastavku: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao.

12.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, tužitelj obaviješten prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužitelju pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Uostalom da je tužitelj samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF, iako je mogao odabrati i neku drugu valutu.

12.3. Tužitelj je iskazao da je predmetni kredit uzeo kod tuženika jer je inače bio njegov klijent, da je kredit uzeo u valuti CHF jer su mu u banci rekli da je to najpovoljniji kredit za njega iako su mu ponudili i kredit i u eurima, da mu tom prilikom nitko u banci nije pojašnjavao što je to promjenjiva kamatna stopa niti valutna klauzula, niti su mi bilo što rekli o riziku tečaja u CHF valuti. Iskazao je da je on jedino znao da je Švicarska sigurna zemlja i da je švicarac sigurna valuta. U banci su mu rekli da je moguće da mu rata kredita ode nešto sitno gore. Iskazao je i to da je ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od strane banke i da s bankom nije mogao ništa pregovarati u vezi pojedinih odredbi ugovora. Pitao ih je može li dobiti povoljniju kamatnu stopu budući da je dugogodišnji klijent banke, međutim da su mu rekli da ne može. Iskazao je da je on po struci tokar i da u vrijeme dizanja kredita nije znao ni što je to promjenjiva kamatna stopa ni valutna klauzula, da mu je početna rata od oko 1.200,00 kuna narasla na oko 2.000,00 kuna i da je znao da će rata toliko narasti da taj kredit sigurno nikada ne bi uzeo. Iskazao je da je kredit uzeo radi adaptacije kuće odnosno promjene krova, da se radi o njegovoj obiteljskoj kući u kojoj i danas živi, te da nije nikada imao obrt ili se bavio poslovnom djelatnosti u toj kući, a da je kredit isplaćivao isključivo sam.

12.4. Sud je povjerovao tužitelju cijeneći njegov iskaz istinitim iz razloga što je životno, logično i uvjerljivo iskazivao o svim odlučnim činjenicama.

12.5. Budući da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaja na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, to je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

12.6. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužiteljici, kao korisnici kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).

13. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), odnosno 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 9. svibnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO),.

14. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg koja se očitovala na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 18. kolovoza 2005., da je tečaj na dan korištenja bio 4,739478, da je rok otplate 7 godina uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 5,25%, te da je kredit u cijelosti otplaćen 13. rujna 2012. Vještak je u nalazu naveo da u konkretnom slučaju postoji preplata na ime tečajne razlike u iznosu 1.642,11 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju dok preplata na ime razlike u kamati iznosi 230,76 eura.

14.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, a ni stranke u konačnici nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.

14.2. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak nalaz i mišljenje trebao napraviti uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu za napomenuti je da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući da među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuje ona početno ugovorena kamatna stopa koja je rezultat stranačke volje prilikom sklapanja ugovora.

14.3. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak nalaz i mišljenje trebao napraviti na način da u obzir uzme i tzv. negativne razlike odnosno da iskaže iznose koje je tužitelj manje platio kada je tečaj na dan plaćanja bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita odnosno kada je kamatna topa bila manja od početno ugovorene kamatne stope, za napomenuti je da u odnosu na tzv, negativne razlike tuženik nije postavio točno određeni protutužbeni zahtjev niti prigovor radi prebijanja. Pored toga, tuženik nema svojstvo potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača zbog čega se na njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija pružanje usluga u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta pa da bi bio dužan vratiti drugoj ugovornoj strani nešto što je primio na temelju ništetnog ugovora (čl.323. ZOO). Dakle, nisu ostvareni zakonski uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od onoga u trenutku isplate kredita.

14.4. Sud nije uzeo u obzir primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka iz podneska od 11. veljače 2025. budući da je isti predan sudu nakon zaključenja glavne rasprave.

14.5. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je u konačnici postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je potraživao iznos kao u točkama II. i III. izreke.

14.6. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe, sud o istoj nije odlučivao iz razloga što je tužitelj tužbu podnio kao stupnjevitu kod koje je tužbeni zahtjev konačno postavio nakon što je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje, pa preinake tužbe nije ni bilo.

15. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je na ime preplaćenih kamata i tečajne razlike tužitelju dosudio iznos od 230,76 eura (na ime tečajne razlike) odnosno 1.641,47 eura (na ime kamatne stope) u pojedinačnim mjesečnim iznosima kao u točki II. i III. izreke zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita.

15.1. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

16. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku sud mu je dosudio trošak postupka na temelju čl.154. st.1. ZPP. Tužitelju je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 1.509,90 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav obrazloženog podneska od 22. svibnja 2023. 100 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 19. lipnja 2019. i 11. prosinca 2024. 25 bodova svaki prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima 19. rujna 2024. i 10. veljače 2025. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 225,00 eura. Sud je priznao tužiteljici i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 53,09 eura, te trošak vještačenja u iznosu 331,81 eura. Sud tužiteljici nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude budući da će o tom trošku odlučiti naknadno nakon što presuda bude objavljena. U odnosu na podnesak tužitelja od 11. prosinca 2024. kojim uređuje tužbeni zahtjev nakon nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno je da se ne radi o obrazloženom podnesku već o „ostalom“ podnesku prema T.br.8.t.4. Tarife budući da u istome tužitelj ne obrazlaže nikakve nove činjenice niti daje primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka već isključivo uređuje (prepisuje) tužbeni zahtjev s matematičkim izračunom vještaka.

Osijek, 14. ožujka 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika