Poslovni broj: Pr-254/2022-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu tog suda Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, V. Nazora 19b/1, OIB: 61194838942, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, da tužitelju ĐO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 15.821,38 Eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose kako slijedi:

na bruto iznos od 1.950,20 Eura počam od 15. srpnja 2009. godine do isplate, na bruto iznos od 2.507,99 Eura počam od 15. kolovoza 2009. godine do isplate, na bruto iznos od 1.382,01 Eura počam od 15. rujna 2009. godine do isplate, na bruto iznos od 2.082,42 Eura počam od 15. listopada 2009. godine do isplate, na bruto iznos od 1.570,88 Eura počam od 15. studenoga 2009. godine do isplate, na bruto iznos od 443,04 Eura počam od 15. prosinca 2009. godine do isplate, na bruto iznos od 430,04 Eura počam od 15. lipnja 2010. godine do isplate, na bruto iznos od 68,47 Eura počam od 15. srpnja 2010. godine do isplate, na bruto iznos od 616,27 Eura počam od 15. kolovoza 2010. godine do isplate, na bruto iznos od 701,66 Eura počam od 15. listopada 2010. godine do isplate, na bruto iznos od 73,49 Eura počam od 15. studenoga 2010. godine do isplate, na bruto iznos od 77,17 Eura počam od 15. ožujka 2011. godine do isplate, na bruto iznos od 268,47 Eura počam od 15. travnja 2011. godine do isplate, na bruto iznos od 220,48 Eura počam od 15. svibnja 2011. godine do isplate, na bruto iznos od 313,68 Eura počam od 15. lipnja 2011. godine do isplate, na bruto iznos od 350,83 Eura počam od 15. srpnja 2011. godine do isplate, na bruto iznos od 402,05 Eura počam od 15. kolovoza 2011. godine do isplate, na bruto iznos od 337,21 Eura počam od 15. rujna 2011. godine do isplate, na bruto iznos od 899,23 Eura počam od 15. studenoga 2011. godine do isplate, na bruto iznos od 352,53 Eura počam od 15. prosinca 2011. godine do isplate, na bruto iznos od 773,26 Eura počam od 15. svibnja 2012. godine do isplate,

osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto dodatku na plaću pod točkom II izreke kao neosnovani.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati trošak parničnog postupka u iznosu od 13.667,46 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od 14. ožujka 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka do iznosa od 22.479,96 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu u Ministarstvu obrane tuženice, da je od 01. rujna 2009. raspoređen u Pristožernu postrojbu GS OS RH, Bojna za specijalna djelovanja, 1. satnija za SD – padobranska, 2. padobranski vod, na dužnosti O.D. dočasnika za specijalna djelovanja - vozač, sa mjestom službe u Udbini, a od 15. lipnja 2011. godine sa rasporedom u Pristožernu postrojbu GS OS RH, Bojna za specijalna djelovanja, 1. satnija za SD – padobranska, 2. padobranski vod, na dužnosti O.D. dočasnika za specijalna djelovanja, sa mjestom službe u Udbini i u razdoblju prije toga bio je u radnom odnosu u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske. U razdoblju od 15. svibnja 2009. pa do 15. svibnja 2012. bio je na terenu, obavljao dežurstva i straže odnosno radio prekovremeno, radio noću, subotom i nedjeljom te blagdanima i neradnim danima, a koje sate rada mu tuženica nije platila. Ističe da je čl. 97. Zakona o službi u oružanim snagama RH (NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09, u nastavku: ZSOS) propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku, pripada povećana plaća za prekovremeni rad, pod uvjetima i u iznosu uređenim općim propisima, a opći propis predstavlja Zakon o radu (u nastavku: ZR) koji opisanu situaciju regulira u čl. 86. Isto tako, na konkretnu situaciju primjenjuje se i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (u nastavku: KU) koji konkretno propisuje način uvećanja plaće po satu i to u čl. 44. istog, pri čemu ukazuje da se navedeni KU primjenjuje temeljem čl. 14. ZSOS. Stoga predlaže donošenje presude pozivom na čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 i 89/14, u nastavku: ZPP), odnosno da će konačan tužbeni zahtjev postaviti nakon što se pribave podaci o plaći te provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje (toč. I). Isto tako navodi da mu je majka unutar prethodno navedenog razdoblja prijavljena na poreznoj kartici kao uzdržavani član obitelji te da mu po toj osnovi od 15. svibnja 2009. pa do 15. svibnja 2012. nije isplaćena niti puna dnevnica u iznosu od 170,00 kn za školovanje, obuku, edukaciju i sl. iako je podnositelj zahtjeva na školovanje upućena od strane poslodavca slijedom čega mu temelje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Dalje – KU). Tužitelj s podneskom od 15. svibnja 2012. obratio tuženiku sa zahtjevom radi isplate potraživanja s osnova prekovremenih sati te isplate dnevnica no tuženik nije isplatio dužna potraživanja tužitelju. Uz tužbu prilaže rješenje Ministarstva obrane od 13. lipnja 2011. o raspoređivanju - premještanju u djelatnu vojnu osobu – dočasnik za specijalna djelovanja, zahtjev za mirno rješenje spora od 15. svibnja 2012.

2.Po provedenom vještačenju tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 25. srpnja 2024. na način da potražuje ukupni iznos od 15.821,38 eura sa kamatom i troškom postupka.

3.Tuženica u odgovoru na tužbu prvenstveno navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Na tužitelju da je teret dokaza koju uz tužbu nije dostavio niti jedan dokaz kojim potkrjepljuje svoje navode. Tužitelj ne dostavlja isplatne liste iako ih je uredno zaprimao od poslodavca i bio ih dužan čuvati ukoliko je smatrao da mu je nečim povrijeđeno njegovo pravo. Ukoliko je tužitelj iskoristio slobodne dane za rad duži od punog radnog vremena nema pravo na naknadu i uvećanje plaće po toj osnovi. Daljnjim podneskom od 26. travnja 2013. dostavlja isprave sukladno nalogu suda. Ističe da se na djelatne vojne osobe ne primjenjuju odredbe Zakona o radu (dalje ZR-a) i KU već se kao lex specijalis primjenjuju odredbe Zakona o službi u oružanim snagama RH (dalje: ZSOS). Na temelju citiranog ZSOS-a donesen je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ( dalje Pravilnik) ( NN 118/09), a koji da je stupio na snagu 1. listopada 2009. Navedenim Pravilnikom propisan je dodatak i obračun dodatka za obavljanje stražarske sliužbe i dežurnstva uutarnje službe. Stoga se za razdoblje nakon 1. listopada 2009. ne mogu primjenjivati odredbe odredbe ZR-a i KU-a. Budući da su stražarska služba i dežurstva unutarnje službe, specifična zanimanja isplata naknade za tako obavljen rad regulirana navedenim Pravilnikom i Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika dalje:

Odluka (NN 118/09), te da prema toj Odluci stražarska služba i dežurstvo unutarnje službi kao posebni oblici rada ne smatraju se prekovremenim radom. Za obavljanje takvih oblika rada prema čl. 6. i 8. citirane Odluke vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću subotom, nedjeljom i blagdanom već se isplaćuje dodatak za obavljanje stražarske službe i dodatak za obavljanje dežurstva unutarnje službe. Prema stavu Županijskog suda u Karlovcu (Gž-2602/11) od 19. 12.2012. navedeni Pravilnik i Odluka se primjenjuju nakon 1. listopada 2009. te se ne primjenjuju odredbe ZR-a i KU.

4.Prvotno se napominje da je u ovoj pravnoj stvari Općinski sud u Delnicama 25. veljače 2015. donijela presudu poslovni broj P-300/12 kojom je u točki 1. izreke naložio tuženoj da tužitelju isplati za razdoblje od 15. svibnja 2009. pa do 15. svibnja 2012. za neisplaćene dodatke na plaću po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom i nedjeljom te blagdanima i neradnim danima ukupan bruto iznos od 222.519,30 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, te je naloženo tuženiku pod točkom 2. da tužitelju plati troškove postupka u iznosu od 31.250,00 kn s kamatom od presuđenja. Također je utvrđeno da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva u odnosu na isplatu dnevnica za razdoblje od 15. svibnja 2009. do 15. svibnja 2012.

5.Odlučujući povodom žalbe tuženika Županijski sud u Delnicama presudom i rješenjem poslovni broj Gž R-15/2015 od 5. travnja 2017. preinačio je presudu P- 300/12 u točci I. izreke za iznos 114.472,69 kn s pripadajućom kamatom i za taj dio odbio tužbeni zahtjev. Također u rješenju isti je ukinuo presudu u dijelu točke 1. izreke za iznose od 108.046,57 kn, s zateznim kamatama na iznose od 26.318,11 kn, od 15. srpnja 2009., 33.877,64 kn od 15. kolovoza 2009., 19.748,39 kn od 15. rujna 2009., te 28.102,43 kn od 15. listopada 2009. sve do isplate, te za trošak postupka i u tom dijelu predmet vratio sud na ponovno suđenje. Iz upute Županijskog suda u Rijeci proizlazi da u daljnjem tijeku postupka sud mora utvrditi ostvaruje li tužitelj za razdoblje prije listopada 2009. pravo na razliku plaće za rad noću, subotom, nedjeljom i neradnim danima i u kojem iznosu.

6.Odlukom Vrhovnog suda RH Revr-734/17 od 10. ožujka 2021. ukinuta je presuda Županijskog suda u Rijeci posl.br. GŽ R-15/15 od 5. travnja 2017. i predmet vraćen sudu na ponovno suđenje.

7.Odlukom Županijskog suda u Rijeci GŽ R-1332/21 od 12. siječnja 2022. prihvaćen je žalba tuženika i ukinuta presuda Općinskog suda u Delnicama P-300/12 od 25. veljače 2015. u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 114.472,69 kn a pripadajućom kamatom i troškom postupka. Iz upute Županijskog suda u Rijeci proizlazi da će u daljnjem tijeku postupka prvostupanjski sud raspraviti i utvrditi da li je tužitelj i u kojem opsegu koristio slobodne dane za prekovremeni rad na terenu pri čemu će imati u vidu i prethodno izraženo pravno shvaćanje da se mora uzeti u obzir 8 sati dnevnog odmora, pri čemu će uzeti u obzir toki 12. st. 2. Odluke prema kojoj se prekovremeni rad od ponedjeljka do petka smatra svaki sat dulji od 8 sati a subotom, nedjeljom i blagdanom svaki radni sat. Također prvostupanjski sud će utvrditi i visinu naknade za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom koja tužitelju u spornom razdoblju nakon 1. listopada 2009. pripada sukladno čl. 13. Odluke.

8.Sukladno dokaznim prijedlozima iznesenim u tužbi, odgovoru na tužbu te tijekom postupka, u ovoj pravnoj stvari provedeni su dokazi čitanjem isprava priloženih spisu: dnevne evidencije radnog vremena, nalog za isplatu terenskog dodatka, popis korisnika naknade boravka rada na terenu, popis kandidata za TPO, zapovijed od 15. travnja 2010., uvjerenje od 25. siječnja do 1. veljače 2010. – obuka preživljavanja u zimskim uvjetima, sudska praksa, popis polaznika NPO, potvrda za tužitelja za razdoblje od 5. srpnja do 17. srpnja 2009. – temeljna padobranska obuka, dopis službi za pravne poslove od 23. studenog 2012., knjigovodstvena kartica naknade za teren, službena putovanja, kartica djelatnika za razdoblje od 2009. do 2012., zapovijed od 7. travnja 2009., popis provoditelja NPO i trenaže padobranskih skokova, potvrda za tužitelja za razdoblje od 8. lipnja do 10. kolovoza 2009. za temelju obuku za specijalna djelovanja, popis polaznika temeljne obuke sa specijalna djelovanja, zapovijed od 4. lipnja 2009., potvrda za tužitelja za razdoblje od 4. srpnja 2010. za naprednu padobranku obuku, popis polaznika NPO, zapovijed od 28. lipnja 2010., zapovijed od 22. siječnja 2010., uvjerenje tužitelju za razdoblje od 1. do 26. veljače 2010. za tečaj za razvoj temeljnih sposobnosti vođenja, zapovijed od 25. siječnja 2010., potvrda tužitelju da je u razdoblju od 15. listopada do 4. studenog 2011. uspješno završio tečaj lakog ronjenja prvog stupnja R1, popis provoditelja obuke lakog ronjenja prvog stupnja R1, zapovijed od 13. listopada 2011., rješenje od 24. kolovoza 2011. za troškove prijevoza, popis korisnika naknade troškova boravka i rada na terenu, saslušani su kao svjedoci VO (list 20), KO (list 20), saslušan je tužitelj (20-21), provedeno je vještačenja po vještaku financijske struke Bibici Milat (list 38- 41), sudska praksa (list 45-52, 68-74, 87-92,103-107,133-135), dopuna nalaza i mišljenja (list 56-65, 117-120, 126-129), odobrenje od 5. travnja 2012. i 26. travnja 2012. (list 171-172), nalog od 27. travnja 2012. (list 173), saslušana je kao svjedokinja NO (list 174-178), svjedok ZO (list 178-181), tužitelj kao stranka (182-183), svjedok ĐOS (list 194-195), RO (list 196- 197), AO (list 198-199), provedeno je dopunsko vještačenje po vještaku Bibici Milat (list 204-211).

9.Nesporno je među strankama da je tužitelj bio u radnom odnosu u Ministarstvu obrane tuženice, da je od 01. rujna 2009. raspoređen u Pristožernu postrojbu GS OS RH, Bojna za specijalna djelovanja, 1. satnija za SD – padobranska, 2. padobranski vod, na dužnosti O.D. dočasnika za specijalna djelovanja - vozač, sa mjestom službe u Udbini, a od 15. lipnja 2011. godine sa rasporedom u Pristožernu postrojbu GS OS RH, Bojna za specijalna djelovanja, 1. satnija za SD – padobranska, 2. padobranski vod, na dužnosti O.D. dočasnika za specijalna djelovanja, sa mjestom službe u Udbini i u razdoblju prije toga bio je u radnom odnosu u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske.

10.U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj djelatna vojna osoba, slijedom čega se na istog imaju primijeniti odredbe ZSOS, s obzirom da je tužbenim zahtjevom obuhvaćeno razdoblje ostvarenja prava tužitelja nastalih od lipnja 2009. do travnja 2012. Navedeni zakon u pogledu pojedinih prava tužitelja kao zaposlenika tuženice ne regulira neposredno ostvarenje pojedinog prava, već predviđa razradu takvih prava kroz podzakonske akte za donošenje kojih je ovlašten ministar obrane.

11.Tužbeni zahtjev temelji se na čl. 14. ZSOS i supsidijarnoj primjenom odredbi propisa o državnim službenicima i namještenicima, općih propisa o radu i kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s njima. Tako se osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđuje primjenom ZR- i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 92/04, 114/04, 150/04) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08 i 123/09)

12.Potraživanje tužitelja odnosi se na razdoblje nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZSOS-a ("Narodne novine" broj 76/07; dalje ZID ZSOS )koji je u čl. 40. propisao da se u čl. 97. iza st. 6. dodaje st. 7. koji određuje da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću.

13.Prema čl. 97. st. 1. ZSOS-a djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad tj. rad dulji od punog radnog vremena, pod uvjetima i u iznosima koji su određeni općim propisima, a prema st. 2. istog članka na prekovremeni rad se ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima.

14.Odredbom čl. 97. st. 5. ZSOS-a propisano je da djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, da bi čl. 14. citiranog zakona propisao da se o svim pravima koja nisu uređena tim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu i Kolektivni ugovori koji su sklopljeni sukladno njima.

15.Slijedom navedenog, zaključak je ovoga suda da citirani Zakon po pitanju plaće i naknada na plaću izjednačava djelatnu vojnu osobu sa službenicima i namještenicima u pogledu primjene pravnih propisa, pa se na djelatnu vojnu osobu trebaju supsidijarno primijeniti opći propisi o radu u pogledu plaće tj. Zakon o radu, Zakon o državnim službenicima i namještenicima i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike.

16.Slijedom navedenog, proizlazi da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad nije uvjetovan postojanjem odgovarajuće zapovijedi, a njima nije propisano ni koliko iznosi uvećanje plaće za prekovremeni rad djelatne vojne osobe.

17.Napominje se da je odredbom citiranog zakona i to čl. 97. st. 1. i 3. propisano u kojim slučajevima su djelatna vojna osoba, službenik i namještenik dužni raditi dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad), pa se između ostalog navodi da su dužni raditi i u slučaju dežurstva ili neke druge slične dužnosti. Tek od izmjene navedene odredbe koja je izvršena odredbom čl. 40. ZID ZSOS , a koja odredba je stupila na snagu 31. srpnja 2007., rad u dežurstvu ne smatra se prekovremenim radom, i da će se taj rad u dežurstvu urediti rasporedom dnevnog i tjednog radnog vremena, a da će pitanje dodatka za dežurstvo biti uređeno posebnim propisima kojima se određuju dodaci na plaću.

18.Nadalje, odredbama čl. 84. i 86. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05 i 149/09; dalje ZR) propisano je da radnik za prekovremeni rad ima pravo na povećanu plaću, s time da puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno.

19.Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 9/03) propisana je duljina tjednog radnog vremena od 40 sati tjedno koje se raspoređuje u pravilu od ponedjeljka do petka, s time da dnevno radno vrijeme u pravilu se raspoređuje od 8,00 do 16,00 sati, a u dnevno radno vrijeme uključen je i dnevni odmor od 30 minuta koji se u pravilu koristi između 11,00 do 14,00 sati. Iznimno je propisano da se djelatnim vojnim osobama raspoređenim u Ministarstvu obrane dnevno radno vrijeme traje od 8,30 do 16,30 sati za koji koriste dnevni odmor na isti način kao prije naveden. Odredbom čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08 i 123/09 ) propisano je da se plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanima i praznicima 150%, i da se ti dodaci međusobno ne isključuju.

20.Iz citiranih odredbi vidljivo je da je za djelatne vojne osobe predviđen dodatak na plaću u slučaju dežurstva (aktivnog ili unutarnje službe) i u slučaju straže, koji se međusobno isključuju, dok se za ostvaren prekovremeni rad dobivaju u idućem mjesecu slobodni dani kroz preraspodjelu radnog vremena, a za prekovremeni rad za koji isto nije moguće, pripada pravo na isplatu.

21.Prije navedenom odredbom čl. 97. ZSOS propisana su prava za djelatne vojne osobe koje oni imaju s osnove prekovremenog rada, te posebno prava s osnove dežurstva. Prema tome, za zaključiti je da se radi o različitim kategorijama koje podrazumijevaju različitu regulaciju prava koja djelatnim vojnim osobama pripadaju za rad dulji od punog radnog vremena kada oni rade prekovremeno, od onih prava koje oni imaju kad rade u dežurstvu. Naime, iz odredbe čl. 97. st. 7. ZSOS nedvojbenim proizlazi da se dežurstvo ne smatra prekovremenim radom o kojem govori ta odredba zakona, dok će se dodaci za dežurstvo odrediti posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću.

22.Odredbama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 6/03, 75/03, 34/05 i 50/08) propisani su dodaci na plaću i način isplate plaće za pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske.

23.Međutim, taj posebni propis nije donesen za cijelo ovdje utuženo sporno razdoblje već je donesen tek Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. Tim je pravilnikom raniji pravilnik izmijenjen tako da su dodane u čl. 4. nove točke i to dodatak za dežurstvo i dodatak za obavljanje stražarske službe, kao što su i dodani novi članci 17.a do 17.b koji pobliže propisuju način određivanja naknade djelatnoj vojnoj osobi u stražarskoj službi.

24.Dakle, u dijelu spornog razdoblja, a sukladno čl. 97. st. 7. ZSOS, nije postojao posebni provedbeni propis koji bi regulirao pitanje naknade plaće za dežurstvo odnosno za obavljanje stražarske službe i terenskog rada pa se svi sati rada odrađene preko redovnog rada tužitelju obračunavaju kao prekovremeni sati rada. ( Revr-1416/14)

25.Budući da se provedbeni propis (izmjene Pravilnika) ne mogu retroaktivno primjenjivati, za dio spornog razdoblja treba primijenili i odredbe čl. 7. i čl. 41. ZR kao i čl. 14. ZSOS, kao i odredbu čl. 39. Kolektivnog ugovora, odnosno čl. 44. Kolektivnog ugovora iz 2008. Naime, ne može činjenica da država nije donijela provedbeni propis ići na štetu tužitelja, već naprotiv, u takvoj situaciji se primjenjuju opći propisi na čiju supsidijarnu primjenu upućuje i čl. 14. ZSOSR/07. Tako je i Europski sud za ljudska prava u presudi Đ protiv Republike Hrvatske od 13. prosinca 2007. (paragraf 40.) naveo da rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala snositi država, a propusti države se ne smiju ispravljati na štetu građana.

26.Tuženik je tužitelju u spornom razdoblju samo djelomično na ime prekovremenog rada, pa tako i za dežurstva ili rad na terenu, priznavao slobodne dane, te sukladno utvrđenju koje proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka tužitelju u navedenom razdoblju nije u cijelosti omogućio korištenje slobodnih dana niti mu je isplatio naknadu.

27.Slijedom navedenoga, a imajući uvidu revizijski odluke stav je suda da tužitelj u razdoblju do 1. listopada 2009. kao djelatna vojna osoba ima pravo na naknadu za rad u dežurstvu i stražarskoj službi , te terenskom radu po općim propisima na temelju čl. 14. ZSOS, (Revr-811/2013 od 1. lipnja 2016., Revr-1131/14 od 13. srpnja 2016. i Revr-1019/16 od 20. srpnja 2016.).

28.Pravo na dodatak za rad na terenu u utuženom razdoblju se ostvaruje na temelju Pravilnika o naknadi troškova u vezi sa obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova odvojenog života od obitelji (NN 141/04 i 22/05, u nastavku: Pravilnik o troškovima).

29.Pravilnik o troškovima u čl. 12. predviđa pravo na naknadu troškova za vrijeme rada koji se obavlja u terenskim uvjetima tj. izvan stalnog mjesta službe (terenski dodatak) pri čemu isti pripada u punoj visini onoj djelatnoj osobi kojoj na terenu nije osigurana prehrana, a ukoliko je prehrana osigurana ima se pravo na 50% iznosa dodatka. Takva naknada pripada u visini propisanoj za korisnike koji se financiraju iz državnog proračuna, a za utuženo razdoblje radi se o Odluci Vlade Republike Hrvatske objavljenoj u NN 55/04, gdje je visina terenskog dodatka iznosila 170,00 kn odnosno 85,00 kn (50% ukoliko je osigurana prehrana).

30.Iz dokumentacije u spisu vidljivo je da tužitelj nije bio na školovanju nego da je obavio selekcijsku obuku za prijam u BSD u Udbini, Slunju, otoku Žirju, Delnicama, te poligonu "Crvena zemlja" u okolici Knina, a koja se prema dostavljenoj dokumentaciji tuženika vodi kao boravak i rad na terenu. Ako je tužitelju na navedeni terenski rad isplaćena naknada sukladno Pravilniku, isto ne utječe na njegovo pravo za isplatu prekovremenog rada i ostalih dodataka s osnova istog.

31.Tužitelj u stranačkom iskazu u bitnom navodi da je kada je došao u Bojnu za specijalna djelovanja prvo morao proći tzv. Selekciju koja je trajala tri tjedna po 24 sata a za koje vrijeme je dobivao samo osnovnu plaću. Tek kad je nju uspješno prošao mogao je nastaviti komando obuku koja je trajala 2,5 mjeseci po 24 sata dnevno tijekom koje je također dobivao samo osnovnu plaću i dnevnice. Nakon što je nju uspješno završio raspoređen je u Bojnu trajno, pa je nastavio kroz cijeli utuženi period obavljati dodatnu obuku radi stručnog usavršavanja a bilo ih je više npr. za zimsko preživljavanje 24 sata dnevno. Obuka za temeljni tečaj trajala je od 6 sati ujutro do 22 sata navečer a radilo se i svaki drugi vikend, a za isto je bio plaćen kao za osmosatno radno vrijeme bez bilo kakvih drugih primanja. On da inače stražu obavlja u smjenama ali je imao dežurstva koja je obavljao od ponedjeljka do nedjelje a organizacija je bila takva da je nakon isteka dežurstva morao opet nastaviti raditi. Za razdoblje koje je utuženo nije se vodila evidencija prisutan a radu već je nju počeo voditi zadnji zaposlenik RO, ali pošto ona nije vođena napravljena je tako kao da se radilo o radnom vremenu od 8 sati pa su onda njima pa i njemu dostavili na potpis evidenciju unatrag 3 godine. On je to odbio potpisati jer to nije odgovaralo stvarnom stanju. Naime za vrijeme dežurstva straže i terena dužnost je trajala po 24 sata i zato vrijeme oni nisu napuštali objekat tek su im unatrag godinu i pol počeli za to davati slobodne dane. Selekciju je obavljao na terenu u okolici Udbine u 3 tjedna testiranje na Kineziološkom fakultetu trajalo je 3,4 dana pa opet komanda obuka na više lokacija i to u okolici Knina, Delnica, Udbine, Žirja i to sve na terenu pri čemu se spavalo vani u prirodi. Evidencija o prisutnosti na radu vodila kao što je iskazao svjedok TO, ali kada je došao novi zapovjednik RO isti nije bio zadovoljan tom evidencijom i tražio je da se napravi druga u kojoj se sve vodilo kao redovni sat 8 sati i onda je on to odbio potpisati jer nije odgovaralo stvarnom stanju. On ne vjeruje da je njemu to zapovjednik to napravio osobno, on to ne zna. U njegovoj postrojbi je bilo puno ljudi koji su imali obitelj i djecu i on je bio među mlađima i tada nije imao obitelj pa je većinu zadaća koje su došle dodane pored onih koje je već trebao odraditi on preuzimao tako da on nije sigurno koristio te slobodne dane jer je većinu vikenda, Božića, Novih godina uvijek on odrađivao jer nije rada imao obitelj i djecu, a kolege jesu pa je onda to nekako logično njemu dopadalo. Ona je pokušao tražiti neke slobodne dane međutim za tjedan bi se promijenila situacija bio bi neki teren i sve bi to propalo i bez obzira da su mu i dodijelili slobodne dane on ih ne bi koristio jer to nije bilo moguće. Pokušao je čak i studirati i tražio je i za to slobodno, obećavali su, ali u dva navrata su ti pokušaji propali pa je na kraju i odustao. Inače kod njih je sistem bio da bi on u ponedjeljak pitao zapovjednika da li bi mogao taj i taj dan ili vikend biti slobodan i isti bi mu rekao da može ili da će vidjeti i onda bi ga za par dana pozvao sa strane ili na postrojavanju da to nije moguće iz tog i tog razloga jer se nekamo ide ili se nešto mora odraditi. On je znao da ima tih slobodnih dana, nije znao točno koliko, ali ih nikako nije uspijevao iskoristiti. Njima da je rečeno da će za dežurstva imati slobodnih dana, za selekciju i za komadu, obuku dobiti nešto slobodnih dana, ali ništa od toga nije realizirano. Njemu je čak i godišnji za 2008. propao taj zimski dio jer kada je došao u tu postrojbu za specijalna djelovanja više nije mogao dobiti ništa slobodno. On je imao jako puno prekovremenih jer oni bi ujutro krenuli npr. na padobransku obuku iz Delnica na Grobnik i vratili bi se tek navečer, a pisalo im se uvijek 8 sati iako su bili znatno više i ništa im to nije bilo plaćeno niti bi za to dobili slobodne dane. Što se tiče straže, stražu imaju 1:3, 2 sata čiste straže, 4 slobodna, ali to nije slobodno jer imaš i požarstvo, odlazak, dolazak, marenda. Te nakon toga opet 2 sata straže i opet se sve to vrti jer su tri u smjeni, nešto se odspava, i isto traje 7 dana i nakon toga bi se dobivalo 2 slobodna dana kao subota i nedjelja da se odmori, ali plaćeno ništa.

32.Svjedok KO u svom je iskazu naveo je da je došao u Bojnu za specijalna djelovanja kada i tužitelj te su zajedno proveli za to obuku iz početka. Za vrijeme koje je obuhvaćeno tužbom nitko službeno nije vodio evidenciju prisustva na radu tako da su nju vodili jedino sami. On da čak nije ni vodio evidenciju međutim kad je vidio da ne može ostvariti pravo na putne troškove i dnevnice i on je podnio tužbu. On da inače je bio smješten u Udbini ali mu je smještaj bio neadekvatan jer je bio predviđen samo za obuku u smislu da vojnici koji dođu na obuku u tom smještaju borave nekoliko dana dok obuka traje a ne trajno kao on i kolege. Nije bilo pravog sanitarnog čvora, kuhinja je bila udaljena oko 1 km tako da su morali ići na jelo vozilima… takav njegov raspored u Udbini trajao je od 2009. i tu je boravio tijekom radnih dana u tjednu a petkom bi išao kući u [adresa].

33.Svjedok VO u svom je iskazu potvrdio navode tužitelja o tome da su bili zajedno u Bojnoj za specijalna djelovanja u razdoblju od 2009. do 2012. Ističe da su i on i tužitelj u utuženom razdoblju odradili veći broj sati nego što je prikazano i plaćeno i da u situacijama straže, terena i sl. postoji obveza 24-satnog boravka a to se nigdje ne prikazuje niti plaća. Prije nisu imali uvid u evidencije odrađenih sati, a kasnije im je rečeno neka isto potpisuju, a pri tome nitko od njih nije mogao provjeriti da li su takvi podaci točni, unatrag oko jedne godine dobivaju evidencije iz kojih se vide prekovremeni sati i teren ali se ne vidi noćni rad i straža. Nije se vodila evidencija prisustva na radu sve do unatrag 2,3 godine kada je došao novi zapovjednik RO koji je zahtijevao da se sve to ažurira pa su svima pa tako i njemu dostavljene evidencijske radne liste na kojima je pisalo da je radio 8 sati iako je veći tog vremena bio na terenu. Kad se obavljala dužnost na terenu stražarska dužnost ii dežurstva objekt se nije smio napuštati 24 sata. Komanda obuka je trajala 2 i pol mjeseca, a obavljala se na 4 lokacije i to u Delnicama, Kninu, Žirju i Udbini. U Žirju su spavali u jednoj ruševini, u Kinu vani u prirodi, u Udbini samo prva dva dana u vojarni, a ostalo u šumi, u Delnicama pod šatorom. Satnik ZO bio je zaposlen u administraciji u vojarni u Delnicama prije ŠO zapovjednik bojne da je bio BO, a oni su obuku imali pod instruktorom MO.

34.Svjedok NO u svom je iskazu navela je da je bila zaposlena u odjelu za personalne poslove bojne za specijalna djelovanja koja se kasnije preimenovalo u zapovjedništvo specijalnih snaga i to kao voditelj odsjeka. Ona da je kod tuženika bila zaposlena na poslovima voditelja kadrovske službe od 1. travnja 2006. do 2009. te sam se ponovno vratila na navedene poslove tijekom 2013. i radila sam iste do 1. srpnja 2017. kada sam otišla u mirovinu. Kadrovska služba bila je zadužena za vođenje svih kadrovskih poslova vezanih za zapovjedništvo specijalnih snaga te je bila zadužena i za tužitelja dok je bio kod njih. U razdoblju dok je radila u kadrovskoj službi kadrovska služba je vodila evidenciju o svim zaposlenicima u suradnji s njihovim zapovjednicima. Naime, u vojsci je bila stroga hijerarhija te su za sve pripadnike određene postrojbe brigu vodili njihovi zapovjednici, a koji su kadrovskoj službi dostavljali sve relevantne podatke. Kadrovska služba vodila je evidencije za sve vojnike te je vodila računa kada isti stječu uvjete za upućivanje na određene oblike školovanja, tečajeve i sl. U navedenom razdoblju propisi koji su regulirali pravo na isplatu plaća i posebnih naknada vezanih za specifične oblike rada bili nedorečeni te određene naknade nisu detaljno regulirali. Kod tuženika su djelatnici upućivani na školovanje te su u navedenom razdoblju razlikovalo upućivanje djelatnika u opću školu za koju se smatralo da je vezana za napredovanje u karijeri i takvo upućivanje nije bilo praćeno pravom djelatnika na dnevnice. Ukoliko su djelatnici bili upućivani na određeni oblik stručnog usavršavanja kao što su tečajevi, vojne vježbe i sl. smatralo se da su ti oblici vezani za njihovo stručno usavršavanje te su djelatnici imali pravo na dnevnice u visini od 75,00 kn po danu. Isto tako u navedenom razdoblju vojnici su bili raspoređivani na stražu i na rad na terenu. U početku se straža nije plaćala, ali se pronašlo tumačenje prema kojem se vrijeme provedeno na straži evidentiralo kao smjenski rad te se strogo vodilo računa o tome u kojem vremenu se odrađuje straža (prva smjena, druga smjena ili treća smjena) jer su bile različite naknade za svaku od tih vrsta smjena. Isto tako ukoliko su vojnici bili raspoređeni na teren imali su pravo na dnevnice koje su varirale, ali su iznosile od polovice propisane dnevnice, a ako su imali osigurani smještaj i hranu, a ako nisu imali su pravo na cijelu dnevnicu. Pravo na dnevnicu nije bilo vezano s točnim brojem odrađenih sati na terenu te se boravak na terenu računao kao dan na terenu i za taj dan pripadala im je dnevnica. Evidenciju o odrađenoj straži i radu na terenu kao i o školovanju vodili su zapovjednici svake postrojbe i takvu evidenciju dostavljali u kadrovsku službu. Vodila se dvostruka evidencija i to: -za redovan rad (tzv. osmice), i -za rad na terenu, stražu i školovanje. U kadrovskoj službi su se objedinjavale navedene satnice i slale u računovodstvo radi isplate plaće. Isto tako u određenom razdoblju preračunavao se prekovremeni rad u slobodne dane na način da je postojalo pravilo da se 7 sati odrađenih u prekovremenom radu zamjenjuje za jedan slobodan dan. Voditelji postrojbe vodili su evidenciju i o odrađenim satima u prekovremenom radu i o odobrenim slobodnim danima. Slobodni dani odobravali su se na posebnom obrascu. Dolaskom zapovjednika ŠO pojačala se kontrola u odobravanju slobodnih dana i u evidentiranju prekovremenog rada jer su počele tužbe te se htjelo zaštiti kako vojnike tako i tuženika. Kod tuženika se vodila evidencija o svim odrađenim satima i to u redovnom radu i ostalim oblicima rada. Do dolaska zapovjednika ŠO bile su ručne evidencije odnosno nije bilo propisanih zajedničkih evidencija te se u svakoj postrojbi vodila evidencija za svakog vojnika od strane zapovjednika, dostavljale su se evidencije kadrovskoj službi, a nakon toga u računovodstvo. Dolaskom zapovjednika ŠO propisane u jedinstvene unificirane evidencije te se za svakog vojnika vodila dnevna evidencija s točno odrađenim satima, na temelju odrađenih prekovremenih sati na posebnom obrascu vršilo se preračunavanje u slobodne dane s točno označenim brojem sati i danom kada su ostvareni te brojem odobrenih slobodnih dana te se sva evidencija čuvala. Isto tako vodila se evidencija o svim vojnicima upućenim na obuku, tečajeve, straže i sl. odnosno za svakog vojnika se vodila dnevna evidencija prisutnosti na radu iz koje je bilo vidljivo da li je vojnik prisutan, koliko vremena je prisutan, ukoliko nije zbog kojeg razloga. Tijekom vremena naknade se nisu jednako isplaćivale, ovisile su o tome da li za njih ima novca u državnom proračunu, pronađeno je tumačenje da se straža računa kao smjenski rad te se u jednom razdoblju uredno plaćala, nakon toga je donijet novi pravilnik prema kojem se straža plaćala 100,00 kn po danu, a nakon 7 dana straže vojnici su imali pravo na 3 slobodna dana, nakon toga se navedena naknada smanjila te se prestala plaćati što je sve ovisilo o važećim pravilnicima. Isto tako u jednom razdoblju prestao se plaćati i terenski dodatak. Prilikom upućivanja djelatnika na vojnu obuku i to obuku za specijalna djelovanja koja predstavlja specifičnu vrstu obuke u kojoj se obučava za posebne zadaće koji zahtijevaju visoku fizičku i psihičku spremnost zbog čega se obuka vrši u kontinuitetu u nepovoljnim uvjetima kako bi se povećala fizička i psihička sposobnost vojnika nije u cijelom razdoblju bio priznavan prekovremeni rad. U određenim razdobljima polaznicima se priznala naknada za prekovremeni rad, a evidenciju o odrađenim prekovremenim satima vršili su instruktori. Nakon završetka obuke polaznici su stjecali osposobljenost za specijalna djelovanja i na ime te osposobljenosti su dobivali dodatak na plaću od 0,6% što je iznosilo oko 2.000,00 kn više. Također, djelatnici nisu plaćali takvu obuku koja košta. Navedena obuka nije trajala od 08:00 do 16:00 jer to nije bit takve obuke. Svi vojnici koji žele doći u postrojbu za specijalno djelovanje moraju proći opću specijalnu obuku, a kasnije sukladno afinitetima mogu ići u daljnju specijalističku obuku. Dok nisu bili zajednički obrasci vodila se evidencija različito, ali su se svi trudili da bude sve točnija. Ista da nema saznanja da bi slobodni dani bili poništavani, a ponekad su se odobravali kada bi ljudima bili potrebni. Za tužitelja nije bilo ništa specifično za sve su morali raditi jednako jer su se morali držati propisa koji je za svih bio isti. Tužitelj je bio uzoran vojnik, nikad sa njim nije bilo problema pa joj je žao što je otišao. Što se tiče korištenja slobodnih dana iste su odobravali zapovjednici sukladno traženjima i željama vojnika, ali se često zbog prirode posla i malog broja ljudi nije moglo odobriti kako su isti željeli pa se znalo dogoditi da nekome ti slobodni dani propadnu jer se nisu mogli iskoristiti niti su se mogli platiti. Što se tiče naloga (na strani 173) ista je navela da je te naloge popunjavala personalna služba nakon što bi dobila odobrenje kao što je na listu 172 i onda bi ta odobrenja potpisivao zapovjednik cijele postrojbe ili njegov zamjenik. Platiti se mogao jedino neiskorišteni godišnji u slučaju odlaska u mirovinu jer su jedino takav slučaj imali. Ista dalje navodi da je bilo situacija da je već postojao nalog, ali da se promijeni situacija te da djelatnik to ne iskoristi, onda se znalo dogovoriti, kad se tako dogodi, sa zapovjednikom da se promijeni datum tog slobodnog datuma jer se uvijek išlo na ruku djelatniku da iskoristi svoje slobodne dane u nekom daljnjem razdoblju. Znalo se dogoditi da je već izdan nalog kada zbog potreba posla se ti slobodni dani ne mogu koristiti kao u nalogu pa da ih zapovjednik čak i ne obavijesti da je došlo do promjene nego se oni interno dogovore da to radnik koristi neka druga dva, tri dana jer je njima bio problem uvijek ispunjavati tu papirologiju. Možda se i dogodilo da nekad uopće ne iskoriste i da njih ne obavijeste jer su postrojbe bile dislocirane i oni to nisu mogli pratiti ali u 99 % slučajeva išli se na ruku djelatnicima da se uvijek iskoristi tj. u 99% slučajeva kada god je izdan nalog slobodni dani su i iskorišteni. Radnici da su više bili nezadovoljni pravilnicima koji su regulirali njihova prava, nego realizacijom samih prava jer u pravilu ono što je bilo predviđeno pravilnicima koliko god isti nesavršeni u pravilu se realizirali. Procedura da je bila takva da je zapovjednik vodio evidenciju rada u koju je evidentirao i redovni i prekovremeni rad te bi temeljem toga on utvrdio koliko radniku pripada slobodnih dana temeljem pravilnika, a ti slobodni dani su se računali temeljem nekog rada izvan redovnog radnog vremena, a u što se računao i rad vikendima, neradnim danima, terenski rad, još najmanje tijekom prekovremenog rada. Kad bi se dogovorio sa djelatnikom kada želi koristiti te slobodne dane napisalo bi se odobrenje temeljem istoga nalog i onda bi zapovjednik pustio djelatnika na slobodne dane, a u daljnjoj evidenciji evidentirao te dane kao slobodan dan. Ista navodi da se može očitovati da je jedino nalog za tužitelja potpisan i napisan i da su nalozi tako izgledali, a da li je tužitelj koristio po tim nalozima slobodne dane ona nije mogla znati, na to se može očitovati jedino tužitelj.

35.Svjedok ZO u svom iskazu je naveo da je 1.9.2009. preuzeo posao voditelja personalnog odsjeka i tako je stupio na radno mjesto NO koja je otišla u drugi odsjek. Navodi da je sistem rada bio takav da je postojalo glavno zapovjedništvo i pojedinačno operativna zapovjedništva, evidencija rada se vodila u svakoj pojedinoj operativnoj postrojbi i onda su se sve te evidencije slale njima u njihov odjel gdje su to oni objedinjavali i nakon toga slali u njihov područni odjel za financije koji je temeljem te evidencije obračunavao i isplaćivao plaće. evidencija se vodila na način da je svaki vojnik se upisivao kada bi došao na posao i kada bi otišao, a radno vrijeme je bilo u pravilu pod 08,00 do 16,00 sati, temeljem toga se onda radila skupna evidencija za cijelu postrojbu koja bi se dostavljala njima u posebnoj tablici i koju je potpisivao zapovjednik postrojbe, osoba koja je odrađivala i osoba koja je kontrolirala. Ukoliko je bila straža, teren, dežurstva stavljalo se u tu istu tablicu sa oznakama ST ili sl., a na što je upućivalo u legendi što koja oznaka znači. Ukoliko je netko bio na straži za isto je sukladno dogovoru sa zapovjednikom dobivao slobodne dane jer se straža u tom razdoblju početno nije plaćalo, plaćao se samo teren, kako se isto računalo njemu nije poznato, ali se sjeća da su se dobivali slobodni dani. Nakon što mu se pokazuje odobrenja na listu 182 i 183 spisa isti navodi da je isto dolazilo do njih i zna da se to arhiviralo, a u evidenciji bi se i vidjelo da netko koristi slobodan dan i označavalo se sa SD s time da on ne ulazi u to kako su te slobodne dane obračunavali i da li je netko oštećen. Terenski rad plaćao se tako da bi se plaćalo kao terenski rad s time da je bilo definirano pravilnikom koliko morate biti udaljeno od mjesta službe, odnosno mjesta prebivališta da biste imali pravo na taj dodatak za terenski rad. Za vrijeme terenskog rada vezano za potrebe posla moglo se raditi i 24 sata, ali u evidencijama bi se samo pisalo terenski rad, nije se pisalo radno vrijeme dok je za redovni rad dok je bilo od 08,00 sati 16,00 sati uvijek pisalo 8 sati rada. Teško je rad u vojsci prilagoditi običnim radnim propisima jer je to jedna sasvim druga vrsta rada gdje ljudi rade u drugi uvjetima i na drugačiji način nego što je uobičajen radni dan u drugim poslovima. Bilo je pritužbi vezano za korištenje slobodnih dana i da je sigurno bilo ljudi koji su bili oštećeni jer je to ubiti ovisilo o zapovjedniku. On da ne zna da li se straža računala dan za dan jer je u načelu zapovjednik to preračunavao. Straža se označava oznakom STR u evidenciji, ali se znalo da straža traje 24 sata i da 7 dana vojnik ne smije nikuda ni u grad, niti se bilo kamo maknuti, angažiran je svih 24 sata, ali ne stražari 24 sata nego se jednim dijelom i odmara, ali sve prema rasporedu zapovjednika. Da li se koristio slobodni dan moglo se vidjeti jedino u evidenciji koji bi proslijedio njima zapovjednik, a oni kada su objedinjavali tu listu i slali prema područnom odjelu financijama (POF) ne bi se evidentirao slobodan dan jer je to vojniku trebalo obračunati kao da je radio te bi mu se stavilo 8 sati rada, pa se po platnoj listi ne bi niti vidjelo da je bio na slobodnim danima, to sve govori za to razdoblje, sada se to drugačije radi.

36.Svjedok ČO u svom iskazu naveo je da je on u razdoblju koje je utuženo bio neposredno nadređeni tužitelju budući je on u to vrijeme bio prvi dočasnik padobranske satnije u koje radio tužitelj samim time je bio zadužen i za evidenciju rada i svaki dan kada bi došao na posao vidio bi tko je prisutan i upisao ga u evidenciju koju bi na kraju mjeseca ubacio u tablicu i poslao prema zapovjedništvu u Delnicama. Tablice su se vodile tako da bi se za redovni rad upisivalo 8 sati, a sve ostalo se upisivalo sa slovima S za stražu, teren sa T, obuka sa O, školovanje sa Š itd. Šihterice su oni dobivali gotove samo su upisivali datum, a općepoznato je bilo što koje slovo znači. Što se tiče korištenja slobodnih dana koji su vojnici imali po zakonu nakon što bi odradili što je propisano pravilnikom za slobodna dan u pravilu to u njegovoj postrojbi vojnici nisu skoro koristili jer bi taj slobodna dan bio usred tjedna kada isti nisu mogli otići kući jer su u pravilu svi bili dosta daleko od mjesta gdje su živjeli, a i nije bilo mogućnosti da im on odobri slobodan dan jer od 56 ljudi koji su njemu trebali biti u postrojbi on je najčešće imao oko 44 jer su uvijek neki bili ili na školovanju ili na terenu na bolovanju, na obuci, a dolazili su uvijek neki poslovi koji su morali odraditi i on je bio prisiljen odradit sa ljudima koje je imao pa nije mogao puštati na slobodne dane niti one koji su to željeli pa niti kada bi došao nalog za isto. Naime, te naloge je on dobivao, ali često su isti dolazili nakon što bi već prošao mjesec u kojem su se trebali odraditi dani, dakle, retroaktivno, pa ih on nije baš više niti doživljavao, a isti nisu niti rađeni po njegovom prijedlogu, niti po zahtjevu samog vojnika. To su sve radili oni u Delnicama u zapovjedništvu, a on kada bi dobio takav nalog a uz to bi dobio i zapovijed za izvrši određeni posao, morao ga je izvršiti sa ljudima koje je imao i nikako nije mogao ljude pustiti na te slobodne dane. Tužitelj kako je bio jedan od onih koji su skoro uvijek ostali kad god je nešto trebalo jer je kao prvo bio vozač koji je imao C kategoriju pa ih je vozio u 70% slučajeva svagdje gdje je trebalo, a osim toga isti nije imao tada obitelj i nekih drugih obveza pa je uvijek nekako bilo najlakše da on uskoči kad god su imali problema sa ljudima. On se sad točno ne sjeća da li su korišteni i kad slobodni dani ali zna da nisu svi, međutim, kada je tužitelj KO i još neki odlučiti tužiti on osobno je sačinio šihterice unatrag 3 godine u kojima je točno navedeno iz svoje arhive tko je kako i kada radio i kada je bio slobodan i iza toga stoji u potpunosti jer je to baš napravljeno za sud. Kad su oni odlučili tužiti počeo je pritisak na svih njih pa i na njega samo što on nije na to reagirao dok vojnici nisu mu bili u takvoj situaciji tako da je u konačnici tužitelj premješten 2013. ne regularno iz njegove satnije i stavljen na stražu te nije niti napredovao kao ostali vojnici. Kada on vojnicima nije mogao dati slobodne bez obzira na slobodne dane iz naloga on je upisivao kao da rade. Nakon što mu se pokazuju dnevne evidencije koje su priložene spisu i označene sa brojem 14 navodi da to nisu te evidencije jer je on sve evidencije koje je sačinio radi podnošenja tužbi i za koje je rekao da stoji iza njih potpisao a na ovima nema njegovog potpisa po njemu to sve ide još od Ministra obrane jer pritisak je išao od Ministra obrane pa po hijerarhiji sve do njega i vojnika da se tužbe povuku. Zašto nisu dostavljene te njegove on da ne zna, a ove se mogu prepraviti kako god žele. Tužitelj je išao na komandnu obuku koja je trajala 63 dana i na terenu se bilo neprekidno pod svakakvim uvjetima i nakon toga bi bilo normalno da dobije barem 10 dana slobodno, ali nije nego je poslan direktno na međunarodnu vojnu vježbu na Udbinu tako da ubiti ti slobodni dani se nisu dobivali. Navodi da je on te šihterice potpisane radio za postrojbu na njihov zahtjev i iste im je poslao. Čak misli da je to bila usmena naredba i to nije davao tužitelju jer to njemu nije trebalo. Sve su potpisane i te koje nemaju njegov potpis ne želi ih niti gledati. On se sada napamet ne može očitovati koliko je tih 58 slobodnih dana tužitelj koristio, koliko nije, ali sve je to točno navedeno u tim njegovim potpisanim šihtericama. Nakon što mu se daje na uvid evidencija za mjesec siječanj 2010. i uvjerenje da je tužitelj od 25.1. do 1.2. završio obuku preživljavanja u zimskim uvjetima isti navodi da on nikako u toj evidenciji ne bi napisao rad 8 sati niti slobodan dan, jer bi napisao obuka, a onda bi eventualno kada bi popunjavao tablicu za dalje napisao školovanje. U svakom slučaju isti ne bi napisao da je isti bio slobodan kako piše u toj tablici. Nakon svakog rada vikendom vojnik je imao pravo na dva slobodna dana iako se to mijenjalo jer vikendi nisu bili radni dani. Što se tiče te obuke za preživljavanje njemu bi došla naredba da da jednog ili dva čovjeka za obuku koja se isplanirala u Delnicama i onda bi on poslao nekoga koga je mogao dati u tom trenutku jer svi nisu mogli ići. On da je u šihterici koju je on potpisao i koju je slao na zahtjev zapovjedništva, a koje su identične koje je on slao mjesečno. Ako piše slobodan dan onda su vojnici i taj dan koristili kao slobodan dan, bez obzira na naloge i odobrenja za slobodne dane koje je dobivao. On da neće niti gledati ove evidencije jer nisu potpisane od njega, a tužitelj kaže da na njima nije niti njegov potpis, a on je sve evidencije koje je slao potpisao on, s time da on tada nije davao djelatnicima da potpisuju. Što se tiče RO isti je došao u postrojbu da upropasti postrojbu, on je rođak od V i jedino radi toga je bio u postrojbi iako nije bio niti sposoban, niti stručan i čovjek je koji je kršio zakone. Što se tiče satnika SO on da je bio zapovjednik satnije i njemu neposredno nadređeni i nije siguran da je isti u to vrijeme još uopće radio, jer je otišao u mirovinu. Isti navodi, a na pitanje što znači mjesto i datum upoznavanja jer u evidenciji za siječanj 2010. piše 27.1.2012. isti navodi da je to datum kada je dano na uvid, a ne kada je sačinjeno.

37.Svjedok ĐOS u svom iskazu navodi, a na posebno pitanje da li je ovjeravala radne liste u razdoblju od 1.9.2011. do 4.11.2011. i da li joj je nešto u vezi toga poznato navodi da ona to nije ovjeravala jer to nije bilo područje njezinog rada, ona je bila časnica za vojnu psihologiju, NO je bila voditelj odjela, ona je potpisivala, a kasnije načelnica, a JO i VOS su bile baš u odjelu plaća. Njoj da nije ništa poznato o ovjeravanju radnih lista u navedenom razdoblju, a niti kako je radio ĐO niti kako je koristio slobodne dane u navedenom razdoblju. Iako je potpisala tj. ovjerila bilo kakvu evidenciju to je moglo biti jedino u razdoblju kada bi mijenjala načelnicu ali to bi samo potpisala nije ništa o tome znala niti išta provjeravala.

38.Svjedok RO u svom iskazu navodi da je on bio zapovjednik bojne za specijalne djelovanja od 2011. do 2014. g. On kada je došao zatekao je puno neiskorištenih slobodnih dana, te je radio na tome da ljudi što više te dane iskoriste te misli da je u konačnici negdje do 2014. uspio sve te dane anulirati da se iskoriste, tada još nisu bili pravilnici kojima je baš sve točno regulirano kao danas, evidencija se vodila, sad na koji točno način on se sada više ne sjeća, ali sigurno je postojala evidencija o radu, koristili su se slobodni dani koliko su se mogli, međutim, to su specijalne postrojbe znali su biti više dana na terenu pa se vraćati i opet ići, te je bilo teško organizirati da se iskoriste svi slobodni dani. On kad je došao i radio na tome da se slobodni dani koriste odmah nakon izvršenja zadaće ukoliko je to bilo moguće. Navodi da je postojao zahtjev da se evidentira radno vrijem u nazad on navodi da se ne sjeća li moguće da je tkao bilo jer su njemu ljudi dolazili da imaju određeni broj slobodnih dana a on je tražio dam u za to dostave zapovijed i evidenciju radnog vremena iz koje će to biti vidljivo jer bi tako inače mu svako mogao doći i reći da ima koliko god želi slobodnih dana. Kada bi mu to dostavili onda je on temeljem istoga im odobravao slobodne dane kada je bilo moguće, a svoje tekuće slobodne dane je pokušavao da se odmah iskoriste kako se ne bi akumulirali za daljnje razdoblje. Isti da se ne sjeća kako su se evidentirali ti prekovremeni sati. Inače normalno radno vrijeme je bili od 08,00 do 16,00 sati pri čemu je govorio o dežurstvima i pripravnosti. Na posebno pitanje, a vezano za terene kako se evidentirao prekovremeni rad isti da ne zna, ne sjeća se. Međutim isto je išlo tako da je zapovjednik vodio evidenciju onda je isto dostavljano u S1 personalni odjel gdje su to unosili u tablice nakon čega bi on te tablice ovjeravao, nakon toga ne zna točno gdje su te tablice išle vjerojatno za isplate plaća. Kada su se tražili slobodni dani on je onda te slobodne dane odobravao u dogovoru sa zapovjednikom podređenim i za te slobodne dane se morala pisati zahtjev tako da o svemu mora postojati evidencija da se zna gdje je koji vojnik u svako doba. To sve on govori za razdoblje kad je on bio kako je bilo u ranijem razdoblju njemu nije poznato. Isti navodi da je on u pravilu gledalo kako se već naprijed znalo koliko će se biti na nekoj akciji ili terenu da se odmah već iza toga isplanira tko će kako koristiti slobodne dane, budući tada to nije bilo strogo regulirano nego je više bilo na zapovjedniku i onda bi se dogovorio sa neposrednim zapovjednicima od vojnika kada će tko koristiti slobodne dane i u konačnici bi on to ovjeravao uvijek je gledao na način da nema samo sustav koristi od nečega nego da i vojnici budu zadovoljni inače su sve te obuke išle na temelju zapovjedi, a po njemu i za te slobodne dane su morale postojati neke zapovjedi ili je na toj tablici pisalo da je odobreno u svakom slučaju morao je biti neki dokument iz kojeg se vidi kada tko koristi koji slobodni dan. Naime i njemu da je to bilo potrebno budući da je tako mogao planirati rad. Naime, najbolje je bilo kada su bile grupe ljudi kada su išli na akciju i onda se gledalo da ta grupa bude cijela slobodna, a iduća grupa da ide na novu akciju. To da oni u vojci zovu crveno, žuto zeleno, crveno su oni koji rade, žuto su pripravnost, a zeleno su doma. Iz evidencije da se uvijek vidjelo gdje je koji vojnik, da li je na straži, dežurstvu ili na nekoj akciji, ali kako se točno isto evidentiralo on se ne sjeća misli da se to tada još nije označavala sa kraticama kao kasnije, ali ne sjeća se zbog proteka vremena. On je došao 1. listopada 2011., a otišao je 2014., ali ne zna točno u kojem mjesecu, a moguće je u kolovozu 2014. jer je ratna škola počela u rujnu 2014. u Njemačkoj. Prije njega je bio AO od kojeg je preuzeo zapovjedništvo.

39.Svjedok AO u svom iskazu navodi da je u razdoblju od 2009. do 2011. dok je on bio zapovjednik. Sustav je funkcionirao na način da su oni unaprijed znali koliko sredstava financijskih imaju tj. kakav je proračun za određenu godinu, i u planu je bilo da se ljudima kada su na terenima daju dnevnice ili naknada za terenski rad dakle ako bi išao negdje na jedan dan i ne bi imao hranu i smještaj dobivao bi dnevnicu a ukoliko se išlo na tren na više dana u pravilu je to uključivalo hranu i smještaj pa bi dobivali polovicu dnevnice na ime terenskog dodatka, naravno uz to bi dobivali i svoju redovnu plaću. Tu se onda više nije računao prekovremeni rad to je bio teren i nisu se računali niti nikakvi slobodni dani. Evidencija radnog vremena se vodila na način da je istu vodio neposredni zapovjednik na jednoj listi, a kasnije su bile i kartice s kojima se ulazilo u vojarnu i koje su automatski evidentirale dolazak i odlazak. Kada su bili na terenu da je postojala zapovijed temeljem koje se išlo na teren, a na terenu je evidenciju - potpisnu listu vodio zapovjednik, kasnije bi se isto dostavljalo u personalnu službu koja bi to sačinila u vidu tablice i onda je on to na kraju potpisivao. Oni su imali cca 372 čovjeka na Lošinju su imali ronilačku satnicu u Delnicama planinsku u Udbini padobransku i u Splitu roniteljsku i ukoliko je zapovjednik vodio evidenciju i utvrdio da je bilo slobodnih dana, o istom bi odlučivali zapovjednici i oni bi se samo s time suglasio. Slobodni dani da su se u pravilu davali više kao nagrada i to najčešće nekim zapovjednicima jer on kao zapovjednik mogao dati 5 slobodnih dana vojniku, njegov neposredni zapovjednik 3 slobodna dana, a načelnik stožera 10 dana pa čak i novčanu nagradu. Za ostalo se slobodni dani nisu davali jer nisu bili potrebni jer su dobivali plaću, terenski dodatak ili dnevnicu i to kada bi radili izvan redovnog radnog vremena od 08,00 do 16,00 sati. Ako su radili vikendom dobivali su nagradu ili terenski dodatak i dobivali bi više na osnovu plaće. Međutim, negdje 2011. kada je on otišao došlo je do promjene ukinuti su terenski dodaci i dnevnice pa su ljudi zakinuti, a morali su i dalje ići na terene i onda su podnijeli tužbe i to je bilo u cijelim oružanim snagama. Ljudi kad god su bili na terenu da su bili u potpunosti obeštećeni što su bili na terenu, tereni su bili po 10 dana, i akcije su najčešće bile noću, a preko dana su isti odmarali pripremali se, zapravo bi bili slobodni. Za to su dobivali puni terenski dodatka koji tada nije bio mali i isti su zajedno sa terenskim dodatkom znali dobiti od 12.000,00 kn do 20.000,00 kn čak i 30.000,00 kn plaću, taj terenski dodatka je bo predviđen upravo za tu situaciju kad se ide na terene pa si odsutan cijeli dan i po njemu sa terenskim dodatnom su u potpunosti bili obeščašćeni jer kada nisu bili na terenu, radili su normalno radno vrijeme od 08,00 sati ako ne bi imali dežurstva ili straže, a to se posebno plaćalo. To što oni eventualno traže neke slobodne dane i prekovremena on misli da za isto nemaju pravo jer je tada to tako bilo regulirano pravilnikom oni su za to dobivali sredstva i sve su isplaćivali onako kako bi se odradilo. Eventualno se mogla potkrasti pojedinačna greška ali nikako za svih. Oni su vojnicima znali dati slobodne dane kada bi im trebalo nešto radi djece, roditelja, u okviru onoga što je mogao on kao zapovjednik i što je mogao njihov neposredni zapovjednik, a to je bilo 5 ili 3 dana i za sve se pisala zapovijed kako bi se znalo gdje je netko za slučaj da se nešto dogodi. Njemu se nitko pa niti tužitelj nije nikada žalio da mu nešto ne bi bilo plaćeno niti je itko imao primjedbi, a nije bilo niti slobodnih dana kao naknade za prekovremene jer prekovremenih nije bilo, budući im je sve plaćeno kao terenski dodatak, a ne možeš dobiti i terenski dodatak i prekovremena tako je tada bilo pravilo. Bez zapovjedni nitko nije mogao. Njega da nikada nije tražio nitko slobodne dane po osnovu nekih prekovremenih sati u cijelom razdoblju. Nakon što mu se daju na uvid liste tj. dnevne evidencije radnog vremena navodi da su to vodili neposredni zapovjednici i ČO, SO i ĆO koji je bio zamjenik SO i isto bi išlo u personalni gdje su se onda obračunavale plaće. On stoji iza toga da sve što su bili na terenu im je plaćen terenski dodatak. Kada je on otišao poslije je ukinuta terenska straža, ali do tada je sve uredno plaćeno. Prekovremeni sati im nisu plaćeni jer nisu imali pravo na to jer je rad pobijao prekovremen sate. Nakon što mu se daje na uvid zapovijed od 7.4.2009. isti navodi da se radi o zapovjedi koju je on sačinio i u točci 12 vidi se da je glavni instruktor bio zadužen da vodi evidenciju radnog vremena iz čega se vidi da se ista vodila i da je ljudima isplaćeno što se vidi po popisu korisnika naknade troškova boravka na terenu koliko im je isplaćeno i zašto, ukoliko su isti imali prehranu i smještaj plaćalo im se pola dnevnice i onako kako je u tim evidencijama to je tako i bilo i on je to ovjeravao. Sve što im je pripadalo po osnovi terenskog dodatka i dnevnica im je isplaćeno, nešto više od toga nisu imali pravo jer je takav bio Pravilnik Ministarstva obrane na nivou cijele Hrvatske. Iz evidencije da proizlazi da je tužitelj koristio slobodne dane iako je prema zapovjedi bio na Udbini u siječnju 2010. isti navodi da on to ne može znati da to treba pitati onoga tko je vodio evidenciju ČO ili njegovog zapovjednika SO što su oni dogovorili sa tužiteljem i zašto to tako piše on osobno to nije provjeravao budući da u vojsci funkcionira hijerarhija i kada su neposredni zapovjednici isto dostavili u personalni odjel i on ih je na sastanku pitao da li je sve uneseno i provjereno pa bi oni potvrdili da je on, onda bi on to u konačnici samo potpisivao. Njemu se tužitelj nikada nije žalio da mu nešto nije bilo plaćeno niti da bi trebao koristiti slobodne dane, a on sa tužiteljem kao vojnikom nije imao problema svi odnosi su bili korektni i kad je bio na Udbini jer je inače sa Zadra i to mu je pola sata čak su mu osigurali prijevoz da svaki dan ide doma. Za slučaj školovanja kada bi vojnici išli po zapovjedi isti bi dobivali plaću prema evidenciji iz škole, a Delnice nisu dobivali jer bi imali smještaj i hranu dakle dobivali bi čistu plaću.

40.Na okolnost visine tužbenog zahtjeva odnosno utvrđenja da li je tužitelju isplaćen dodatak na plaću za dežurstvo, odnosno dodatak za vrijeme provedeno na straži, naknada za rad na terenu odnosno da li je tužitelj u slučaju ostvarenja prekovremenih sati ostvario slobodne dane, provedeno je vještačenje po vještaku Bibici Milat u osnovnom nalaza, te u više dopuna.

41.Sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u varijanti kao je isto suđeno postupku Pr-115/2017 na način da se uzme kao da je tužitelj radio 24 sata dnevno, a što je ranije predstavljalo osnovni- temeljni tužbeni zahtjev tužitelja.

42.Naime, prema ocjeni ovoga suda, u situaciji kada je tužitelj višednevno obavljao poslove terena u trajanju od 24 sata, životno je i logično da kao djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti mjesto rada, ima pravo na slobodno vrijeme, u kojem se odmara po par sati dnevno. Tako provedeno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na mjestu rada, ne može se smatrati prekovremenim radom, te se stoga niti prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata.

43.Stoga se rad djelatne vojne osobe za vrijeme službe dežurstva dulji od punog radnog vremena, prilikom isplate plaće ne može u spornom razdoblju vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata, a pod koji rad bi se računao i dnevni odmor. Pravno stajalište da nije fizički moguće te da nije životno da bi djelatnik obavljao rad 24 sata dnevno i u kontinuitetu od sedam dana uzastopno, već je zauzet u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009.

44.U pogledu daljnjeg postupka sačinjeno je dopunsko vještačenje po vještaku Bibici Milat dipl.oecc. na okolnost neisplaćenih iznosa tužitelju s osnova prekovremenog rada na terenu u razdoblju od 15. svibnja 2009. pa do 15. svibnja 2012. za sve sate rada odrađene na terenu preko redovnog rada s time da se sati rada na terenu obračunavaju kao prekovremeni rad i na način da se uzme 8 sati odmora i to kao jedna varijanta dok je druga varijanta izračun na isti način s time da se od tog iznosa oduzme eventualno iskorišteni slobodni dani ukoliko vještak utvrdi prema dokumentaciji da su navedeni slobodni dani ostvareni i korišteni za dane rada na terenu.

45.Bitno je za naglasiti da za navedeno razdoblje tužena nije vodila urednu evidenciju o radnom vremenu a navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja kao stranke i svjedoka VO i ĐO, te NO i ZO. Također je i vještak u svom ranijem pisanom nalazu i mišljenju utvrdila da je tužitelj u utuženom razdoblju u više navrata bio na terenu, da mu je za taj teren isplaćena naknada i to po jednom danu terena iznos od 170,00 kn, odnosno 85,00 kn, a takvo utvrđenje vještaka odgovara podacima o ostvarenom terenu tužitelja koje u spis dostavlja sama tužena. Istovremeno je tuženica u spis dostavila i evidenciju radnog vremena tužitelja, te se nakon usporedbe podataka o ostvarenom terenu i evidenciji radnog vremena potvrđuje zaključak vještaka o neusklađenosti podataka.

46.Vještak Bibica Milat dipl.oecc je pisani nalaz i mišljenju na listu 204-201 spisa, sačinila u dvije varijante a kako je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev sukladno drugoj varijanti detaljnije će se objasniti samo ista. Naime, prema drugoj varijanti neisplaćeni iznos tužitelja s osnova prekovremenog rada za rad na terenu u razdoblju od 15.svibnja 2009. do 15. svibnja 2012. za sve sate rada odrađene na terenu preko redovnog rada obračunala je kao prekovremeni rad na način da je uzela 8 sati odmora i korištene slobodne dane prema prilazećim dokazima. Tako je u izračun uzela slobodne dane -vještak u izračune uzima slobodne dane prema dokazu-l.s.173- 2 slobodna dana od 03.05.2012. do 04.05. 2012. za tužitelja- ĐO uz obrazloženje da je isti ostvario prekovremeni rad 18.04.2012. 4 sata, 25.04.2012. 4 sata i 26.04.2012. 2 sata-ukupno 10 sati=2 slobodna dana, te u Tabeli 4-5D utvrđuje pripadajuću razliku plaće za tužitelja za ukupno 1.808 sati prekovremenog rada- 1264 sati prekovremeni rad u redovne dane- 632 sati danju i 632 sati noću, 288 sati prekovremenih sati rada subotom-216 sati danju i 72 sati noću, 256 sati prekovremenog rada nedjeljom-192 sati danju i 64 sati noću) po Varijanti 2 iznosi 119.208,88 kn po mjesecima kako je to iskazano u Tabeli 4-5D od dne 02.07.2024.g.

47.Punomoćnik tužitelja je podneskom od 25. srpnja precizirao tužbeni zahtjev sukladno varijanti 2 s time da je isti iznos naveo u valuti euro primjenom fiksnog tečaja konverzije, a tuženik je u svom podnesku od 28. listopada 2024. učinio navedenu visinu nespornim ukoliko sud nađe osnovanim tužbeni zahtjev.

48.Pravilnik o službi u OS RH i Odluka, upravo zbog specifičnosti posla tužitelja (i ostalih djelatnih vojnih osoba, poglavito pripadnika Bojne za specijalna djelovanja), predviđaju mogućnost da djelatna vojna osoba na radnom mjestu provede 24 sata, bez mogućnosti napuštanja istog, a koje situacije nastaju upravo odlaskom na teren tužitelja pa je stoga nejasno kako je tuženica za takve situacije kada se tužitelj nesporno nalazio na terenu, mogla u evidenciji prikazati da je isti radio samo redovno radno vrijeme, pri tome ne evidentirajući ni dežurstvo niti prekovremene sate.

49.Upravo prednje je vještak u svom nalazu i utvrđivao, odnosno isti je za svaku situaciju kada je tužitelj bio prisutan na radnom mjestu za potrebe službe (a o čemu je podatak dostavila tuženica), evidentiranih osam sati redovnog rada odbio te utvrdio preostale sate za cjelokupno utuženo razdoblje te izvršio obračun istih.

50.Pri tome nije od utjecaja eventualno isplaćena naknada za rad na terenu (terenski dodatak) jer se radi o specifičnoj vrsti naknade koja istovremeno ne isključuje pravo tužitelja na ostvarenje naknade za sate provedene na radnom mjestu a koji mu nisu plaćeni.

51.Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka u varijanti 2 budući da je isti nalaz u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu kao i iskazima tužitelja, svjedoka VO i KO kojima je sud poklonio vjeru u cijelosti, a posebno u dijelu u kojem su isti iskazivali o težini i načinu komando obuke koja u biti predstavlja selekcijsku obuku za elitne vojne snage pa je logično da se ista vrši do krajnjih granica izdržljivosti i da tužitelj u tom razdoblju je maksimalno imao 2 sata odmora kao što je i tvrdio.

52. Nadalje, nije sporno da su tužitelju u određenim mjesecima u evidenciji rada prikazani slobodni dani, i sve slobodne dane koje je vještak mogao utvrditi prema dokumentaciji tuženika isti je i odbio od iznosa koji je utvrdio kao prekovremeni rad dok ostale dane koje nije mogao utvrditi nisu uračunati, a teret dokaza za isto je bio na tuženiku, pa kad nije dokazao da su postojali i daljnji slobodni dani koje je tužitelj koristio na ime viška prekovremenih sati isti se nisu mogli niti uračunati.

53.Bitno je za naglasiti da sud u okviru dokaznog postupka odlučuje sukladno načelu stranačke istine te je u pravilu ovlašten provoditi samo one dokaze koje su stranke predložile do zaključenja glavne rasprave, a radi utvrđenja relevantnih činjenica. Imajući u vidu da nakon što je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Bibici Milat, dipl.oecc, od 2. srpnja 2024. kako niti jedna od stranaka, dakle ni tužena nije imala daljnjih dokaznih prijedloga, tj. nije predložila novo vještačenje, slijedom čega je sud na temelju utvrđenih činjenica u sklopu dokaznog postupka utvrdio da tužena duguje tužitelju utuženi iznos, slijedom čega je uslijedila odluka kao pod točkom I. Izreke.

54.Sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO), sud je tužitelju dosudio pripadajuće zatezne kamate na svaki pojedini iznos pobliže opisano kao u izreci presude, a sukladno odredbi čl. 84. st. 3. ZR-a.

55.U skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 177/04 - dalje: Zakona) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

56.Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. Zakona i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 95/05, 96/06, 68/07 - dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istoga Zakona. Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku.

57.Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznos zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan (točka II. izreke).

58.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. ZPP- a u svezi s članka 155. stavak 2. ZPP-a obzirom da tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (koji se odnosi na zatezne kamate) time da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za zahtjev za mirno rješenje spora (Tbr.6. st.8) u iznosu od 500,00 eura, sastav tužbe (Tbr.7.t.1) u iznosu od 500,00 eura, sastav odgovora na žalbu (Tbr.8 i 10). u iznosu od 500,00 eura, sastav revizije (Tbr.10.) u iznosu od 750,00 eura, sastava obrazloženih podneska od 10.7.2013.,30.9.2014.,17.11.2014.,25.7.2024. (Tbr.8.t.1.) u iznosu od po 4x500,00 eura, neobrazloženi podnesci od 29.1.2018., 19.4.2018.,13.10.2022., 11.6.2024.,4.11.2024. (Tbr.8.t.2.) u iznosu od 5x250,00 eura zastupanje na ročištu 28.1.2015.,29.6.2017.,10.10.2023.,13.12.2023.,23.4.2024.,29.10.2024.,29.1.2025. (Tbr. 9.t.1) u iznosu od 7x500,00 eura, zastupanje na ročištu (Tbr.9.t.2.), od 22.1.2013.,17.7.2013.,22.5.2018.,28.9.2022.,13.12.2022., u iznosu od 5x250,00 eura, sve uvećano za PDV i odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 12.937,50 eura. Tužiteljici je dosuđen i trošak financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 729,96 eura budući je isti bio neophodan za presuđenje pa je istoj dosuđen ukupan iznos troška 13.667,46 eura.

59.Tužitelj je odbijen s preostalim zahtjevom za naknadu troškova budući isti nije bio postavljen u skladu s OT. Posebno se naglašava da u odnosu na zatražene materijalne troškove puta radi pristupa punomoćnika na ročišta, sud je takav trošak našao neosnovanim jer je činjenica da su takvi troškovi nastali međutim tužitelj je mogao angažirati i punomoćnika sa pisarnicom u sjedištu ovog suda čime takvi troškovi ne bi nastali pa rizik troškova angažiranjem punomoćnika sa pisarnicom izvan sjedišta suda pada na teret tužitelja.

60.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

61.Stoga je odlučeno kao u točci IV. izreke presude.

U Rijeci, 14. ožujka 2025.

S U D A C :

Majda Felker

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

Po pravomoćnosti: Porezna uprava