Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Pn-37/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu Kristini Devčić Merzel u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, A. Mihanovića 3, 10000 Zagreb, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić i partneri, radi naknade štete - osiguranje, nakon održane i zaključene glavne rasprave 5. veljače 2025. na kojoj je prisustvovala punomoćnica tužitelja EZ, djelatnica tužitelja, dana 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:

"Tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb dužan je tužitelju na račun broj: [broj bankovnog računa], model HR26, poziv na broj 5908-19-19-03277383241 platiti iznos od 20.598,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena te mu naknaditi sve troškove, a sve to u roku od 15 dana." kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, A. Mihanovića 3, 10000 Zagreb, Područni ured u Sisku, Ulica lipa 4, 44000 Sisak, da naknadi tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb trošak ovog postupka u iznosu od 2.175,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, A. Mihanovića 3, 10000 Zagreb (dalje tužitelj) podnio je dana 24. travnja 2024. tužbu protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb (dalje: tuženik) radi naknade štete-osiguranje. U tužbi tužitelj navodi da je dana 4. veljače 2003. osiguranik tužitelja FZ smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila u Gornjem Hrastovcu, a ovu nesreću prouzročio je osiguranik tuženika OZ upravljajući autobusom reg. oznake [registarska oznaka]. Tužitelj ističe da je nakon ove nesreće rješenjem tužitelja KLASA: 140-03/03-01/03277383241, URBROJ: 341-15-03/3-03/020779 od 5. studenog 2003. priznato pravo na obiteljsku mirovinu udovici BZ i djetetu EZM. Tužitelj tvrdi da prema odredbi čl. 164. st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod ima pravo na naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a za utvrđivanje visine stvarne štete mjerodavne su odredbe ovog Zakona. Navodi da za isplatu mirovine u ranijim razdobljima zaključno do 30. travnja 2021. tuženik je podmirio štetu tužitelju. Ističe da tužitelj trpi štetu isplatom obiteljske mirovine i dalje te je u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 29. veljače 2024. isplatio korisnicima obiteljsku mirovinu u iznosu od 20.372,22 EUR te jednokratno novčano primanje u iznosu od 226,18 EUR, dakle, ukupno iznos od 20.598,40 EUR. Tužitelj se stoga dopisom od 8. ožujka 2024. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete u navedenom iznosu, a tuženik je dopisom od 21. ožujka 2024. odbio navedeni zahtjev kao neosnovan. Slijedom iznesenog predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 20.598,40 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u ovom predmetu čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju, kao i nastanak štetnog događaja od dana 4. veljače 2003. te činjenicu da je tužitelj djetetu i supruzi pok. osiguranika FZ priznao pravo na obiteljsku mirovinu. Tuženik navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik u spis predmeta dostavlja revizijsko rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (nadalje: „VSRH“) poslovni broj Rev-12/2022 od dana 12. siječnja 2022., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-388/2018 od dana 25. kolovoza 2020. kojim rješenjima VSRH zauzima stajalište da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu specijalniji zakon od Zakona o mirovinskom osiguranju te daljnju recentnu sudsku praksu koja potvrđuje navedeno. Tuženik ističe da s obzirom da je u ovom predmetu tuženik također osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti jasno je da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom obiteljske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH održanoj 8. lipnja 2022. promijenjeno je pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016., tako da shvaćanje glasi: „U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku, odnosno, članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine“, slijedom čega je u ovoj pravnoj stvari trebalo primijeniti odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje ZOOP). Takvo pravno shvaćanje sadržano je i u odlukama Vrhovnog suda RH i to Rev-x-388/2018-2 od 25.8.2020. i Rev-12/2022-2 od 12.1.2022. te Rev -264/2022. Mjerodavnom odredbom članka 27. ZOOP propisano je slijedeće: „(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“ Dakle, u kontekstu citiranog pravnog osnova, proizlazi slijedeće: Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i st. 3. ZOOPa obveza tuženika postoji samo ukoliko postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa mirovine koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike. Zaključno, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu Županijskog suda u Sisku, Istražnog odjela od 4. veljače 2003. (str. 3-5 spisa), presudu Općinskog suda u Hrvatskoj Kostajnici broj K-57/03 od 23. ožujka 2006. (str. 6-14 spisa), rješenje tužitelja KLASA: 140-03/03-01/03277383241, URBROJ: 341-15-03/3- 03/020779 od 5. studenog 2003. (str. 15-16 spisa), dopis tužitelja od 8. ožujka 2024. s povratnicom (str. 17-19 spisa), dopis tuženika od 21. ožujka 2024. (str. 20 spisa), potvrdu tužitelja o visini isplaćene mirovine (str. 21-22 spisa), sudsku praksu, spis tužitelja broj: 27474, financijsko vještačenje po vještakinji Kseniji Vrebac, dopunu nalaza i mišljenja vještakinje Ksenije Vrebac.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama su nesporne slijedeće činjenice:

- pasivna legitimacija tuženika,

- nastanak štetnog događaja 4. veljače 2003.

- činjenica da je tužitelj djetetu i supruzi pok. osiguranika FZ priznao pravo na obiteljsku mirovinu.

6. Obzirom na toč. 5. ove presude, sud nije posebno cijenio dokaze koji su predloženi na nesporne činjenice.

7. Uvidom u presudu Općinskog suda u Hrvatskog Kostajnici od 23. ožujka 2006. poslovni broj K-57/03, a koja je postala pravomoćna dana 28.prosinca 2006., utvrđeno je da je istom utvrđeno da je S. S. (strankama ovog postupka poznato puno ime i prezime okr.) kriv što je dana 4. veljače 2003. godine oko 19:30 sati u Gornjem Hrastovcu kbr. 58 upravljajući autobusom TAM 260 A 116, reg broja [registarska oznaka] vlasništvo Poduzeća "Čazmatrans" Čazma u pravcu Sunje suprotno čl. 26. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama vozio prevelikom brzinom od 67 km/h iako su vremenske prilika bile izuzetno loše, jer je padao gusti i mokri snijeg, koji se zadržavao na kolniku i cestu činio klizavom, pogrešno vjerujući da takvom vožnjom neće ugroziti sigurnost drugih učesnika u prometu, uslijed čega je ne smanjivši brzinu kretanja ni ulaskom u blagi desni zavoj došlo do djelomičnog bočnog proklizavanja autobusa na lijevu stranu ceste u dužini od 0,70 do 0,90 m preko središnje crte kolnika, a budući je u tom trenutku iz suprotnog smjera naišao osobni automobil Fiat Uno reg oznake [registarska oznaka] kojim je pravilno svojom desnom stranom upravljao Z. Š. (ovdje osiguranik tužitelja) 28,6 m nakon zavoja došlo do sudara lijevim dijelom prednjih strana oba vozila, kojom prilikom su vozač osobnog automobila Z. Š. i njegov mlt. sin A. Š. star 4 godine zadobili niz teških tjelesnih ozljeda od kojih su na licu mjesta preminuli, dakle iz nehaja, kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet kojim je prouzročio smrt dvije osobe pa time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-izazivanjem prometne nesreće označeno u čl. 272. st. 4. u svezi st. 2. i 1. te kažnjivo po čl .272 st. 4.KZ.

8. Dakle, uvidom u presudu Općinskog suda u Hrvatskog Kostajnici od 23. ožujka 2006. poslovni broj K-57/03 utvrđeno je da je istom presudom okr. S.S. proglašen krivim za kazneno djelo, a koje je u konačnici dovelo do smrti Z. Š., osiguranika tužitelja. Da je vozilo kojim je upravljao S.S. bilo u trenutku počinjenja kaznenog djela osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika, niti sam tuženik ne osporava (ne osporava pasivnu legitimaciju).

9. U smislu čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik proglašen krivim. Slijedom navedenog ovaj sud ističe da je upravo takvom kaznenom osuđujućom presudom (vidi toč. 7. presude) ovaj sud vezan, kako u pogledu odgovornosti počinitelja kaznenog djela tako i činjeničnog opisa samog kaznenog djela (iz izreke kaznene presude). .

10. U smislu čl. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14: dalje ZOOP a koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti obzirom na vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno trenutka kada su izvršene sada utužene isplate mirovina – pa kao i Vrhovni sud RH u Rev 1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev 3401/2018-3 od 20. travnja 2022., Rev-66/2022-2 od 1.veljače 2022.) st. 1. toč. 2. obvezna osiguranja u prometu su, između ostalog, osiguranje vlasnika odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štetu koju počini trećim osobama. Da je tuženik osiguratelj vozila kojim je upravljala odgovorna osoba za smrt osiguranika tužitelja, ne osporava niti tuženik, a čija odgovornost je u konačnici utvrđena i kaznenom presudom.

11. U smislu čl. 11. st. 1. ZOOP odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz tog zakona oštećena osoba može podnijeti izravno neposredno odgovornom osiguratelju. Dakle u konkretnom slučaju tuženiku, a koji odštetni zahtjev je nesporno podnesen i koji je, prema dostavljenoj povratnici, tuženik zaprimio dana 15. ožujka 2024. i koji zahtjev je tuženik nesporno otklonio kao neosnovan Obaviješću o neosnovanom odštetnom zahtjevu od 21. ožujka 2024..

12. U smislu čl. 22. st. 1. ZOOP vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama. Dakle, upravo je tuženik dužan podmititi štetu koja je zbog smrti osiguranika tužitelja nastala i a koju je je skrivio osiguranik tuženika S.S..

13. Pravo oštećenika zahtijevati naknadu štete direktno od osiguratelja u vrijeme nastanka štetnog događaja propisano je bilo u vrijeme nastanka štetnog događaja i čl. 941. st. 1. i čl. 940.s t. 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. dalje: ZOO/91).

14. Dakle, u konkretnom slučaju upravo je tuženik odgovoran za štete koje su proistekle iz radnje njegovog osiguranika S.S. a koji je upravljao vozilom koje je bilo osigurano kod tuženika, slijedom čega proizlazi i pasivna legitimacije tuženika, a koja u konačnici nije niti sporna .

15. Uvidom u Potvrdu tužitelja od 8. ožujka 2024. broj spisa: 27474 (a koja, potvrda ima svojstvo javne isprave, obzirom da je tužitelj takvu potvrdu izdao sukladno odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o općemu pravnom postupku -"Narodne novine" broj 47/09 dalje: ZUP, ali i čl. 140a. Zakona o mirovinskom osiguranju "Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje: ZMO, slijedom čega i potvrđuje točnost navoda u takvoj ispravi a u smislu čl. 230. st. 1. ZPP, dok tuženik nije dokazao da takvi podaci nisu točni a u smislu čl. 230.s t. 3. ZPP) ali i izvoda tuženika iz Banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 8. ožujka 2024. utvrđeno je da je tužitelj M. Š., udovici pok. Z.Š., i M-Z. Š., sinu pok. Z.Š., isplatio mirovnu i to:

od 1. svibnja 2021. do 31. prosinca 2021. u iznosu od 4.526,70 eur, od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 6.607,56 eur od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 7.836,36 eur od 1. siječnja 2024. do 29. veljače 2024. u iznosu od 1.401,60 eur odnosno ukupno iznos mirovina od 20.372,22 eur

te nastavno je istima isplaćeno i jednokratno novčano primanje i to:

- prosinac 2022. u iznosu od 53,09 eur,

- siječanj 2023. u iznosu od 53,09 eur.

- listopad 2023. iznos od 60,00 eur

- siječanj 2024. iznos od 60,00 eur,

odnosno ukupno po tom osnovu iznos od 226,19 eur.

16. Dakle, ukupno je tužitelj, a po osnovi obiteljske mirovine i jednokratne isplate, svom osiguraniku odnosno obitelji istog isplatio iznos od 20.598,40 eur a koji iznos sada svojom tužbom tužitelj traži da mu nadoknadi tuženik.

17. Uvidom u pisani zahtjev tužitelja od 8. ožujka 2024., a koji je otpremljen 12. ožujka 2024. ,utvrđeno je da je tužitelj isti uputio tuženiku, vezano za predmetnu prometnu nesreću, a radi naknade štete u iznosu od 20.372,22 eura odnosno štete koja je tužitelju nastala isplatama obiteljske mirovine osiguraniku tužitelja u periodu od 1. svibnja 2021. do 29. veljače 2024. (dakle, predmetne štete) te jednokratnog novčanog primanja u istom razdoblju od 226,18 eur te istim zahtjevom tužitelj poziva tuženika da u roku od 15 dana od primitka tog zahtjeva uplati isti iznos na račun tužitelja. Uvidom u Povratnicu za isti zahtjev utvrđeno je da je navedeni zahtjev tuženik zaprimio dana 15. ožujka 2024.. Među strankama nije sporno da je takav zahtjev tuženik otklonio kao neosnovan.

18. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje:

ZMO, a koji se u odnosu na pravo tužitelja ima primijeniti s obzirom na period isplate utuženih mirovina) određeno je da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. St. 2. istog čl. propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, pa tako i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. St. 3. čl. 161. ZMO propisano je da zahtjevom za naknadu štete tužitelj može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje. St. 4. istog čl. određeno je da kada se šteta sastoji u obvezi tužitelja na trajna novčana davanja, taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi tužitelj po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje. Dakle, iz navedene odredbe čl. 161. ZMO vidljivo je da bi tužitelj, u slučaju primjene ZMO, imao pravo ne samo na povrat iznosa obiteljske mirovine u punom iznosu koju je isplatio svojom osiguraniku u utuženom razdoblju, već bi imao pravo i na isplatu svih davanja (ukupnih) i troškova koji se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja. U odnosu na jednokratnu isplatu koja je izvršena udovici i djetetu osiguranika tužitelja valja reći da je ista učinjena temeljem Odluke Vlade RH o isplati jednokratnog novčanog primanja korisnicima mirovine radi ublažavanja posljedica porasta cijena i porasta cijena energenata donesenih u utuženom periodu (Narodne novine broj: 31/22, 53/22, 104/22, 152/22, 31/23, 107/23, 32/24) a u skladu s kojim odlukama (čl. I. i II. istih odluka ) je korisnicima mirovina isplaćivana takva jednokratna novčana primanja. Kako su i udovica i dijete osiguranika tužitelja u utuženom razdoblju u smislu čl. II. citirane odluke Vlade RH ispunjavali uvjete za isplatu takve jednokratnog novčanog primanja, tužitelj je postupio po navedenim odlukama te isplatio jednokratni iznos a kako je pobliže navedeno u toč. 15. ove presude. No, valja istaknuti da je takav jednokratni iznosi isplaćen isključivo korisnicima prava na mirovinu odnosno vezano za pravo na mirovinu, slijedom čega ista isplata prati pravnu sudbinu same mirovine. Slijedom čega bi za štetu koju je počinio osiguranik tuženika, bio za iste isplate i odgovoran osiguranik tuženika, a u okviru ugovora o osiguranju i u omjeru ugovorenog, odgovoran i sam tuženik.

19. S druge strane odredbom čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom se štetom u smislu citirane odredbe smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema stavku 3. navedene odredbe, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, u skladu s odredbom čl. 27. Zakona tuženik odgovara tužitelju samo za stvarnu štetu a koja se sastoji u razmjernom iznosu mirovine (dakle ne i drugih isplata).

20. U pogledu odredbi čl. 161. ZMO i odredbi čl. 27. ZOOP koje se odnose na istu materiju postoji kolizija propisa u dijelu utvrđivanja visine stvarne štete kao i pojma štete, dok oba zakona propisuju odgovornost osiguratelja za takvu štetu.

21. Naime, čl. 27. st. 4. ZOOP odredbe čl. 27. st. 1., 2. i 3. odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja

22. Dakle, za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv odgovornog osiguratelja vozila kojim je upravljao štetnik, radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine osiguranika tužitelja, mjerodavne su odredbe ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (pa tako i VSRH u Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i Rev-113/2022-2 od 9. studenog 2022.).

23. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika, kao osiguratelja, u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja, primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, a koji ugovor uređuje u ovome slučaju ZOOP.

24. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila kojim je upravljao štetnik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojega zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP i granicama sklopljenog ugovora o osiguranju. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

25. Odredbom čl. 8. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

26. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

27. Stoga se u ovoj pravnoj stvari, a u pogledu visine odgovornosti tuženika, ima primijeniti odredba čl. 27. ZOOP koja uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja mirovinskog osiguranja (pa tako i VSRH br. Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022.). Zbog tužitelja se ističe slijedeće: Regres u pravnom smislu označuje odštetu, to je izraz koji se koristi tako da označava pravo osiguratelja da od onoga tko je odgovoran za štetu tu štetu i naplati. Regresno pravo (lat. regredior – povratak, engl. recourse, njem. regres) je pravo koje pripada osiguratelju koji je na temelju pravnog odnosa isplatio novčani iznos kao naknadu oštećenom, a koji isplaćeni novčani iznos je uvećan za iznos troškova i kamata te isplatom određenog iznosa osiguratelj stupa na položaj svojeg osiguranika koji je ujedno i oštećenik te osiguratelj tada isplatom stječe i aktivnu legitimaciju za pokretanje odgovarajućeg postupka prema osobi koja je odgovorna za nastanak štete. Pravo regresa osiguratelja je pravo na naknadu štete koju je pretrpio ispunjavajući zakonsku obvezu prema oštećeniku kada je platio tuđi dug svojeg osiguranika. Osiguravatelj isplatom osiguraniku dobiva pravo da potražuje naknadu štete od osobe odgovorne za štetu na temelju izvanugovorne odgovornosti za štetu s obzirom na to da je na osiguratelja kada je isplatio osiguranika subrogacijom prešlo pravo potraživanja naknade štete, u kojem slučaju je osiguranik izgubio, a osiguratelj stekao u visini isplaćene osigurnine aktivnu legitimaciju da u svoje ime pokrene parnični postupak (legitimatio ad processum). Analizom odredbi Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) može se zaključiti: a) da se pojam subrogacija rabi kad je u pitanju prijelaz određenih prava s jednog subjekta obveznog odnosa na drugi (promjena na strani vjerovnika), b) da se pojam regres rabi kad je u pitanju pravo određenog subjekta da od drugog subjekta potražuje ono što je umjesto njega platio (pravo isplatitelja) (E, 2019). Odredba čl. 921. ZOO-a je lex generalis za ugovore o osiguranju te je prema toj odredbi osigurateljeva obveza iz ugovora o osiguranju ugovorne naravi, a obveza osiguratelja je isplata osigurnine. Međutim, odnos između osiguranika i oštećenika je izvanugovorni odnos, a osiguratelj ne odgovara oštećeniku zbog nastale štete krivnjom osiguranika već upravo zbog ugovornog odnosa koji postoji između osiguratelja i osiguranika. Prema čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (zakonska subrogacija), po zakonu do visine isplaćene naknade, a slijedom čega je potrebno utvrditi je li osiguranik odgovoran za nastanak štetnog događaja i štetu koju je njime pretrpio oštećenik. U takvom slučaju osiguratelj mora dokazati: a) isplatu naknade za odnosnu štetu i b) da je isplaćena na temelju ugovora o osiguranju. Riječ je o specifičnom obliku zakonske personalne subrogacije. Pojam „subrogacija“ koristi kad je u pitanju prijelaz određenih prava s jednog subjekta obveznog odnosa na drugi (promjena na strani vjerovnika), dok se pojam „regres“ koristi kad je u pitanju pravo određenog subjekta da od drugog subjekta potražuje ono što je umjesto njega platio (pravo isplatitelja) (E, 2019). Nadalje, kod subrogacije osiguratelj isplaćuje na temelju ugovora o osiguranju (konkretno zakonskog osiguranja) svoj dug, dok kod regresa osiguratelj isplaćuje dug svojega osiguranika. Da se u konkretnom slučaju radi o regresnom pravu tužitelja temeljem zakonske subrogacije potvrđuje i nadležnost ovog suda temeljem čl. 34. st. 1. toč. 9. ZPP a temeljem koje je upravo tužitelj i izabrao nadležnost ovog suda.

28. Slijedom iznesenog, a u skladu s čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP stvarna šteta koju tuženik kao društvo za osiguranje je u konkretnom slučaju obvezno nadoknaditi tužitelju predstavljala razliku između konkretne obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja za osiguranika tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U konkretnom slučaju rješenjem tužitelja klasa: 140-03/03- 01/03277383241, urbroj: 341-15-03/3-03/020779 od 5. studenog 2003., broj spisa: 27474, priznato je pravo na obiteljsku mirovinu udovici i djetetu Z.Š. počevši od 4. ožujka 2003. godine u iznosu od tada 2.000,37 kn a koja je naknadno od 1. srpnja 2003 i usklađena za jednog člana obitelji. Suprotno isticanju tužitelja, činjenica da je konkretnom slučaju članovima obitelji osiguranika tužitelja priznata obiteljska mirovina, ne upućuje na zaključak da tužitelj samo iz tog razloga ima pravo na cjelokupni isplaćeni iznos takve mirovine tim više što i sam čl. 27. st. 2. ZOOP navodi da se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a u konkretnom slučaju članova obitelji poginulog Z.Š . Dakle, stvarna šteta je razmjerni iznos mirovine a koja se obračunava u skladu s čl. 27. st. 3. ZOOP.

29. Radi utvrđenja razmjernog iznosa mirovine a koja bi kao stvarna šteta eventualno pripadala tužitelju, ovaj sud je proveo financijsko vještačenje po vještakinji Kseniji Vrebac a koja u svom pisanom nalazu i mišljenu navodi da je predmet financijskog vještačenja bio je obračunati visinu stvarne štete u utuženom periodu od 1. svibnja 2021. do 29. veljače 2024., kao razliku između isplaćene obiteljske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila isplaćivana pok. Z. Š. (da nije bilo smrtne posljedice) za slučaj ozljede na radu. Vještakinja navodi da mirovina koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu je bitno veća od mirovine utvrđene rješenjem HZMO radi primjene članka 86. stavak 3. ZOMO-a (vrijednosni bodovi najmanje za 40 godina mirovinskog staža), dok je osiguranik na dan smrti ostvario staž od 16 godina, 4 mjeseca i 12 dana. Pridodani staž prema odredbi članka 29. i članka 174. ZOMO iznosi 17 godina, 10 mjeseci i 8 dana. Razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu ima negativan predznak i iznosi - 4.195,10 eura. U dopuni svoga nalaza vještakinja je navela da

Tužitelj predlaže da u tom smislu nadopunim svoj nalaz i mišljenje, te sukladno tome, u nastavku dostavljam sljedeći izračun:

a) Isplaćena obiteljska mirovina:

razdoblje

isplaćena mirovina

EUR

1.5.-31.12.2021.

4.526,70

2022.

6.607,56

2023.

7.836,36

1.1.-29.2.2024.

1.401,60

UKUPNO

20.372,22

b) invalidska mirovina koja bi bila isplaćivana pok. FZ (da nije bilo smrtne posljedice) za slučaj ozljede na radu:

Mjesečna svota mirovine u slučaju ozljede na radu se izračunava uz primjenu članka 86. stavak 3. ZOMO-a prema kojem se u izračunu uzimaju vrijednosni bodovi najmanje za 40 godina mirovinskog staža, odnosno više od toga ako je korisnik mirovine ostvario veći mirovinski staž (mirovinski staž osiguranika koji se računao za izračun mirovine do dana 4.2.2003. iznosi ukupno 34 godine 02 mjeseca i 20 dana). Svota mirovine računa se tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine. Osobni bodovi ovise o mirovinskom stažu i plaćama koje je osiguranik ostvario za vrijeme radnog vijeka, a utvrđuju se tako da se prosječni vrijednosni bodovi pomnože s ukupnim mirovinskim stažem i polaznim faktorom i jednako se računaju za sve vrste mirovina. Vrijednosni bodovi računaju se tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu, a za izračun uzimaju se u obzir plaće od 1970. do godine koja prethodi godini ostvarivanja prava. Sukladno članku 85. stavak 1., točka 1. ZOMO-a (Narodne novine broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016), polazni faktor za invalidsku mirovinu, privremenu invalidsku mirovinu, starosnu mirovinu, obiteljsku mirovinu nakon smrti osiguranika, prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca i starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika iznosi 1,0. Mirovinskim faktorom određuje se u kojem se opsegu uzimaju osobni bodovi pri izračunu mirovine, pa sukladno članku 87. Zakona o mirovinskom osiguranju mirovinski faktor iznosi 1,0 za starosnu, prijevremenu starosnu i invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Izračun invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu: U izračunu mirovine u slučaju ozljede na radu je primijenjen i Zakon o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (sukladno članku 8. povećanje 45% u izračunu osobnih bodova i umanjenje prema članku 9a) istog Zakona). Isti Zakon je primijenjen i kod izračuna svote obiteljske mirovine koja je utvrđena rješenjem HZMO. Prema izračunu u gornjoj tablici, invalidska mirovina koja bi bila isplaćivana u utuženom periodu pok. Z.Š. (da nije bilo smrtne posljedice) za slučaj ozljede na radu ukupno bi iznosila 30.379,78 eura. Izračun razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu (da nije bilo smrtne posljedice): Razlika između isplaćene obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila isplaćivana pok. Z. Š. u slučaju ozljede na radu (da nije bilo smrtne posljedice) u utuženom periodu ima negativan predznak i iznosi - 10.007,56 eura.

30. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje Ksenije Vrebac ovaj sud smatra danim potpuno, istinito i u skladu s pravilima struke kao i sačinjenim po nalogu suda, a kako su se prigovori tužitelja odnosili na primjenu prava (a za koju je ovaj sud nadležan a ne sudski vještak) sud je u konačnici iznos stvarne štete utvrdio temeljem upravo tog nalaza (dok sam tužitelj nije predložio druge dokaze). Slijedom iznesenog, a kako je to vidljivo iz toč. 29. ove presude, izračunom razmjernog iznosa mirovine koja bi eventualno kao stvarna šteta pripadala tužitelju, utvrđeno je da je razlika u mirovinama negativnog predznaka (i u osnovanom nalazu a i dopuni vješta) odnosno utvrđeno je da ne postoji razlika kao razmjerna mirovina.

31. Da bi takva razlika eventualno ipak postojala, tužitelj nije dokazao. Naime, tužitelj tijekom ovog postupka, a u smislu čl. 219. ZPP, nije predložio dokaz na okolnost utvrđivanja razmjernog iznos mirovine, a koji bi iznos bio stvarna šteta koju je tuženik eventualno bio dužan platiti (kao razliku između konkretne obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja za udovicu i dijete osiguranika tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu), a ovaj sud ne raspolaže stručnim znanjima niti podacima kojima bi takvu eventualnu razliku utvrdio. Slijedom navedenog, u konačnici, temeljem čl. 219. u svezi čl. 221.a. ZPP, je ovaj sud utvrdio da tužitelj nije dokazao bi takva razlika kao stvarna šteta postojala, slijedom čega nema niti obveze tuženika kao osiguratelja podmiriti istu pa je i iz tog razloga odbijen zahtjev tužitelja i odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

32. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP a obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku.

33. Tuženiku je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi priznat trošak sastava podneska od 28. listopada 2024. i 26. studenog 2024. za svaki u iznosu od 625,00 eur (Tbr 8/1, 52/3, 54 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23, dalje: Tarifa), trošak pristupa na ročište od 3. srpnja 20274. u iznosu od 625,00 eur (Tbr 9/1, 52/3, 54 i 46 Tarife). Tuženiku je priznat i materijalni trošak sudskog financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eur, odnosno u konačnici ukupan iznos troška u iznosu od 2.175,00 eur a koji je naloženo da plati tužitelj.

34. Na tako dosuđeni trošak tuženiku je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tužitelju poznata njegova obveza za naknadom takvog troška a temeljem čl. 151. st. 3. ZPP i to u visini određenoj čl. 29. ZOO.

35. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Sisku, 14. ožujka 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku