Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-272/2019-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TH (ranije GH), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku odvjetniku Bruni Čeru iz Koprivnice, kao preuzimatelju odvjetničkog ureda odvjetnice Ljiljane Jedvaj-Peterlin, iz Koprivnice, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članaka 1., 2., i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 56/05 koji je sklopljen dana 20. 6. 2005. godine te potvrđen po Javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz Koprivnice, pod poslovnim brojem: OU-401- 2005 dana 20. 6. 2005. godine, između tužiteljice TH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak i u kojem se tužiteljica obvezala otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici TH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 6.839,29 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku

na iznos od 1,68 EUR kn teku od 15. 11. 2009.

na iznos od 48,44 EUR kn teku od 15. 12. 2009.

na iznos od 55,94 EUR kn teku od 15. 1. 2010.

na iznos od 60,76 EUR kn teku od 15. 2. 2010.

na iznos od 59,72 EUR kn teku od 15. 3. 2010.

na iznos od 64,51 EUR kn teku od 15. 4. 2010.

na iznos od 73,28 EUR kn teku od 15. 5. 2010.

na iznos od 69,41 EUR kn teku od 15. 6. 2010.

na iznos od 79,56 EUR kn teku od 15. 7. 2010.

na iznos od 79,22 EUR kn teku od 15. 8. 2010.

na iznos od 100,26 EUR kn teku od 15. 9. 2010.

na iznos od 88,00 EUR kn teku od 15. 10. 2010.

na iznos od 90,84 EUR kn teku od 15. 11. 2010.

na iznos od 90,84 EUR kn teku od 15. 12. 2010.

na iznos od 91,98 EUR kn teku od 15. 1. 2011.

na iznos od 87,41 EUR kn teku od 15. 2. 2011.

na iznos od 90,18 EUR kn teku od 15. 3. 2011.

na iznos od 90,32 EUR kn teku od 15. 4. 2011.

na iznos od 98,77 EUR kn teku od 15. 5. 2011.

na iznos od 116,72 EUR kn teku od 15. 6. 2011.

na iznos od 137,15 EUR kn teku od 15. 7. 2011.

na iznos od 152,67 EUR kn teku od 15. 8. 2011.

na iznos od 118,00 EUR kn teku od 15. 9. 2011.

na iznos od 106,34 EUR kn teku od 15. 10. 2011.

na iznos od 107,12 EUR kn teku od 15. 11. 2011.

na iznos od 108,73 EUR kn teku od 15. 12. 2011.

na iznos od 118,79 EUR kn teku od 15. 1. 2012.

na iznos od 121,82 EUR kn teku od 15. 2. 2012.

na iznos od 118,52 EUR kn teku od 15. 3. 2012.

na iznos od 118,02 EUR kn teku od 15. 4. 2012.

na iznos od 119,69 EUR kn teku od 15. 5. 2012.

na iznos od 122,60 EUR kn teku od 15. 6. 2012.

na iznos od 118,98 EUR kn teku od 15. 7. 2012.

na iznos od 117,97 EUR kn teku od 15. 8. 2012.

na iznos od 109,09 EUR kn teku od 15. 9. 2012.

na iznos od 116,75 EUR kn teku od 15. 10. 2012.

na iznos od 120,32 EUR kn teku od 15. 11. 2012.

na iznos od 117,95 EUR kn teku od 15. 12. 2012.

na iznos od 115,10 EUR kn teku od 15. 1. 2013.

na iznos od 114,12 EUR kn teku od 15. 2. 2013.

na iznos od 113,11 EUR kn teku od 15. 3. 2013.

na iznos od 120,19 EUR kn teku od 15. 4. 2013.

na iznos od 109,78 EUR kn teku od 15. 5. 2013.

na iznos od 108,08 EUR kn teku od 15. 6. 2013.

na iznos od 109,09 EUR kn teku od 15. 7. 2013.

na iznos od 108,02 EUR kn teku od 15. 8. 2013.

na iznos od 111,83 EUR kn teku od 15. 9. 2013.

na iznos od 114,30 EUR kn teku od 15. 10. 2013.

na iznos od 115,50 EUR kn teku od 15. 11. 2013.

na iznos od 119,79 EUR kn teku od 15. 12. 2013.

na iznos od 115,46 EUR kn teku od 15. 1. 2014.

na iznos od 79,48 EUR kn teku od 15. 2. 2014.

na iznos od 81,89 EUR kn teku od 15. 3. 2014.

na iznos od 79,79 EUR kn teku od 15. 4. 2014.

na iznos od 76,79 EUR kn teku od 15. 5. 2014.

na iznos od 77,44 EUR kn teku od 15. 6. 2014.

na iznos od 79,58 EUR kn teku od 15. 7. 2014.

na iznos od 81,29 EUR kn teku od 15. 8. 2014.

na iznos od 81,73 EUR kn teku od 15. 9. 2014.

na iznos od 83,57 EUR kn teku od 15. 10. 2014.

na iznos od 86,20 EUR kn teku od 15. 11. 2014.

na iznos od 86,69 EUR kn teku od 15. 12. 2014.

na iznos od 87,08 EUR kn teku od 15. 1. 2015.

na iznos od 86,88 EUR kn teku od 15. 2. 2015.

na iznos od 86,88 EUR kn teku od 15. 3. 2015.

na iznos od 86,88 EUR kn teku od 15. 4. 2015.

na iznos od 86,88 EUR kn teku od 15. 5. 2015.

na iznos od 86,88 EUR kn teku od 15. 6. 2015.

na iznos od 86,88 EUR kn teku od 15. 7. 2015.

na iznos od 86,88 EUR kn teku od 15. 8. 2015.

na iznos od 86,88 EUR kn teku od 15. 9. 2015.

do 31. 7. 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. 1. 2023. do 31. 12. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.434,60 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od dana donošenja presude 14. ožujka 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 6. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj: 56/05 od 20. lipnja 2005. potvrđenog po javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz [adresa] pod brojem OU- 401/2005 dana 20. lipnja 2005., koji je sklopljen između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, i to u dijelu čl. 1., 2. i 7. Ugovora u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak i tužiteljica se obvezala otplaćivati kredit u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora te radi isplate novčanog iznosa za koji tužiteljica tvrdi da ga je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

1.1. U tužbi se navodi da je predmetnim Ugovorom tužiteljici odobren kredit u iznosu od 72.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB te je ugovorena kamatna stopa u visini od 4,50% godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama te je utvrđena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 20 godina.

1.2. Tužiteljica smatra da su predmetnim Ugovorom povrijeđena njezina prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu pa tužiteljica smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja Ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu. Navodi da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u tužbi utvrđene i pravomoćnim presudama u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula Udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj, između ostalih i tuženika.

1.3. Tužiteljica navodi da je Ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu pa se temeljem zakonske presumpcije smatra da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale i tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Navodi da su ugovori tuženika sastavljeni na istim obrascima za sve korisnike kredita i nitko od njegovih klijenata nije imao mogućnost ugovoriti bilo što osim gotovog bankarskog "proizvoda". Na taj način je ugovorena i kamatna stopa. Tužiteljica se poziva na Zakon o zaštiti potrošača koji propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Navodi da visina kamatne stope nije određena niti odrediva jer je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, a za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kamata je povećavana nekoliko puta što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita.

1.4. U tužbi se navodi da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno čl. 22. Zakona o obveznim odnosima te je valutna klauzula zaštitna klauzula koja služi zaštiti vjerovnika od gubitka vrijednosti novca. Navodi da Hrvatska narodna banka monetarnom politikom štiti tečaj kune u odnosu na euro, no tečaj švicarskog franka je porastao u odnosu na euro što se je odrazilo na tečaj kune u odnosu na franak. Navodi da banka kao trgovac raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, dok tužiteljica kao potrošač nije imala mogućnosti ni kapaciteta uvidjeti sve moguće rizike ni posljedice koje bi iz toga proistekle. Tužiteljica navodi da je prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla banka sporni "kreditni proizvod" s valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji, a tužiteljica je postupajući s povjerenjem prihvatila prezentirane činjenice kao točne, dok tuženik nije transparentno prikazano i izračune kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu EUR. Navodi da tuženik nije ostavio mogućnost pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Tužiteljica navodi da joj tuženik nije pružio potrebne informacije koje se odnose na kredit da bi kao potrošač donijela informiranu odluku niti joj je prije sklapanja ugovora pružio odgovarajuća objašnjenja pa tužiteljica zbog propusta tuženika nije raspolagala svim potrebnim informacijama za donošenje odluke. Smatra da je primjena valutne klauzule u švicarskom franku nepoštena i nedopuštena jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena.

1.5. U tužbi se navodi da su stranke 13. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem kojeg su izmijenile ugovorne odredbe u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, a provedena konverzija nije od utjecaja na ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu i to odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika i odredbe po kojoj je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF te sklopljenim Dodatkom nije nestao uzrok ništetnosti jer učinkom konverzije tužiteljici nije naknađen iznos oštećenja zbog ništetnosti ugovornih odredbi i tuženik nije izvršio tužiteljici isplatu na koju ista ima pravo zbog više plaćenog.

1.6. Tužiteljica navodi da je tuženiku više platila iznos od 57.290,31 kn te u tužbi traži od tuženika isplatu navedenog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose preplate.

1.7. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je specificirala podneskom od 7. siječnja 2025. nakon provedenog knjigovodstveno – financijskog vještačenja.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

2.1. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 6. lipnja 2014. godine.

2.2. Navodi da je predmetni kredit konvertiran u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15) s obzirom da su stranke 13. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.

2.3. Tuženik navodi da su sve tužiteljeve uplate (i s osnova svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate i s osnova svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete u obzir prilikom izrade konverzije odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita u skladu s odredbama ZID ZPK/15.

2.4. Tuženik navodi da je sukladno čl. 19.d. ZID ZPK/15 prije objave kalkulatora konverzije banka bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka i takvo mišljenje objaviti na mrežnim stranicama. Navodi da na strani banke postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa Zakonom s obzirom da je to potvrdio i neovisni revizor.

2.5. Tuženik navodi da je konverzija kredita nastupila na temelju očitovanja volje tužitelja i nakon što je tužitelj u skladu s odredbama ZID ZPK/15 dobio od banke iscrpne podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li prihvatiti konverziju, uključujući podatak o preplatama iz razdoblja primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate u brojčanom iznosu, a sam način izračuna konverzije propisao je zakonodavac odredbama ZID ZPK/15 te je tužena bila u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao kojim se u pravnom smislu implementira volja tužitelja da konvertira svoj kredit, što je banka i učinila. Navodi da je tužitelj stavljen u položaj kao da je cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR, čime je isključivo po svojem slobodnom izboru izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili s kreditom u EUR na način koji je bio utemeljen na od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim, procedurama i uvjetima koje je normirao zakonodavac, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate.

2.6. Tuženik navodi da je tužitelj slobodnom voljom prihvatio konverziju, a sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu između stranaka je nastao pravni odnos koji je zakonodavac imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije, koju mu banka nije mogla uskratiti.

2.7. Navodi da su sklapanjem Dodatka tužitelj i tuženik trajno i konačno uredili svoj pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te su konverzijom posljedice nepoštene i ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka, što isključuje pravo tužitelju da uz provedenu konverziju istodobno traži povrat stečenog bez osnove pozivom na uvjete ugovora o kreditu u CHF koji je konverzijom otpao i nadomješten je novom zakonitom osnovom. Tuženik navodi da je obračun svih uplata po ranijoj pravnoj osnovi plaćanja izvršen u odnosu na novu pravnu osnovu pa tužitelj više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita.

2.8. Tuženik navodi da su tužitelju bile poznate povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite.

2.9. Tuženik navodi da tvrdnje tužitelja u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjena CHF tečaja nisu osnovane, jer je preplata i po toj osnovi uzeta u obzir kako je propisano ZID ZPK/15.

2.10. Tuženik navodi da su sve uplate tužitelja uvrštene u izračun konverzije iskorištene za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom, a preplata je iskorištena za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplaćena korisniku kreditu, ovisno koji je slučaj bio primjenjiv. Navodi da je izračun preplate uzeo u obzir sve promjene CHF tečaja, a svi uplaćeni iznosi su preračunati u EUR prema tečaju na dan uplate i to po Zakonom određenom tečaju, a na iznos preplate, sukladno čl. 19. c. st. 1. toč. 5. ZID ZPK/15, banka nije bila dužna obračunati ni kamatu ni tečajnu razliku već je njih snosio potrošač.

3. Nakon što je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev podneskom od 7. siječnja 2025. tuženik je naveo da se protivi preinaci tužbe, no u konkretnom slučaju prema ocjeni suda ne radi se o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a jer je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev, a specifikacija tijeka zakonske zatezne kamate na pojedine iznose glavnice odnosno pojedinačne mjesečne iznose preplate nije preinaka tužbe te proizlazi iz činjenične i pravne osnove navedene u tužbi, a tužiteljica je tužbeni zahtjev mogla specificirati tek nakon provedenog vještačenja.

4. Tijekom dokaznog postupka saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja, pročitane su priložene isprave: Ugovor o namjenskom kreditu broj 56/05, kreditna partija 7102760709 od 20. lipnja 2005. sklopljen između Zagrebačke banke d.d. kao kreditora te GH (ovdje tužiteljice) kao korisnika kredita (list 6- 8), izvršen je uvid u promet po kreditu/specifikacija uplata (list 9-14), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu od 27.4.2019. (list 15), Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR br. 1/16 od 13. siječnja 2016. (list 16-19), izvršen je uvid u priloge tužiteljice (list 20-26), uvid u priloge (list 27-34), pročitan je dopis Zagrebačke banke od 12.11.2015 (list 44), izvršen je uvid u izračun konverzije od 30.9.2015. (list 46-50), informativni sažetak izračuna konverzije na dan 30.9.2015. (list 52), pregled otvorenih stavki po kreditu na dan 30.9.2015. (list 54), prijedlog izmijene Ugovora o kreditu (list 56), Izvještaj o kalkulatoru za provedenu konverzije kredita denominiranih u valuti švicarski franak (CHF) odnosno kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom iz CHF sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju (list 57-59), uvid u priloge tuženika (list 67-76), uvid u prilog (list 78-81), uvid u priloge tuženika (list 92- 96, list 97-98, 99 te 100-104), uvid u priloge tuženika (list 111-117, str. 124-201, str. 205-221), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Sanji Pernjak te je pročitan pisani nalaz i mišljenje vještaka od studenog 2024. (str. 286-314) s prilogom (str. 315-316) i vještak je saslušan na ročištu glavne rasprave 19. veljače 2025. (str. 386-387).

5. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

6. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele do zaključenja prethodnog postupka i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

7. Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da su tuženik kao kreditor i tužiteljica (u vrijeme sklapanja ugovora prezimena GH) kao korisnik kredita dana 20. lipnja 2005. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 56/05, kreditna partija: 7102760709, kojim je Banka odobrila i stavila na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 72.400,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Korisnik kredita se je obvezao navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom, kako je to ugovoreno čl. 1. st. 2. Ugovora.

8. Sud je na temelju analize provedenih dokaza utvrdio da u konkretnom slučaju tužiteljica ima status potrošača.

8.1. Iz odredbe čl. 6. Ugovora o namjenskom kreditu proizlazi da je namjena kredita kupnja stana.

8.2. Iz uvjerljivog iskaza tužiteljice proizlazi je kredit iskorišten u skladu s ugovorenom namjenom odnosno za kupnju stana koji se koristi za stanovanje obitelji, a tužiteljica nije bila vlasnica obrta ni trgovačkog društva.

8.3. Zaštita od nepoštenih ugovornih uvjeta kako je postavlja Direktiva 93/13 ne dozvoljava razlikovanje potrošača po kriteriju nužnosti sklapanja ugovora i dok god fizička osoba sklapa s trgovcem ugovor koji izlazi iz okvira njezine poslovne djelatnosti riječ je o potrošačkom ugovoru, a gospodarska svrha ugovora nije odlučna.

9. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi tužiteljica ugovor sklopila u okviru svoje poslovne djelatnosti, a iz iskaza tužiteljice proizlazi da je po zanimanju ekonomist, a u vrijeme sklapanja ugovora radila je u Podravki d.d..

9.1.Također, tuženik tijekom postupka nije dokazao da kredit nije iskorišten u skladu s ugovorenom namjenom.

10. Čitanjem predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu utvrđeno je da je odredbom čl. 2. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu ugovoreno da je korisnik kredita dužan platiti kreditoru u anuitetima iznos kredita od 72.400,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,50% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

11. Odredbom čl. 7. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 454,52 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, a iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora.

11.1. Iz odredbe čl. 7. st. 2. Ugovora proizlazi da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a prema st. 3. citiranog članka anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno, prvog dana u mjesecu, počev od dana dospijeća prvog anuiteta. Prema st. 4. citiranog članka kredit se stavlja u otplatu prvog dana u narednom mjesecu nakon iskorištenja kredita, a prema st. 5. prvi anuitet otplate kredita dospijeva na naplatu prvog dana u narednom mjesecu od onog mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu (ako je ugovoren kredit bez počeka) ili od onog mjeseca u kojem je istekao poček otplate kredita (ako je ugovoren kredit s počekom).

12. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da su ništetne odredbe članka 1., 2 i 7. Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak i u kojem se tužiteljica obvezala otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

13. Predmetni Ugovor o namjenskom kreditu sklopljen je 20. lipnja 2005. pa se na pitanje ništetnosti primjenjuju i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/03, dalje: ZZP/03), kojim je u čl. 81. propisano da se nepoštenom ugovornom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15. Prema ocjeni suda na odluku u ovom postupku od utjecaja je činjenica da je predmet kolektivnog spora koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između „Potrošača“ – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka (između ostalih i tuženika) u predmetu P-1401/12 bila zaštita potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF i odredbe kojom je ugovorena redovna kamata promjenjiva čija je stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora.

15.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj na osnovu jednostrane odluke banke u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je sud ocijenio netransparentnim i nepoštenim, a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je citirana presuda u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope, a pravno shvaćanje tog suda podržao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u ponovnom postupku je potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu u kojem je sud utvrdio da je svaki pojedini tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je revizija kreditora protiv dijela presude kojim je potvrđena nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu.

16. Sud je i u ovom postupku proveo test nepoštenosti spornih ugovornih odredbi radi utvrđenja jesu li u konkretnom slučaju odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF i o jednostranoj promjeni kamatne stope temeljem Odluke Banke iz konkretnog Ugovora o kreditu ništetne.

17. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza sud je utvrdio da tuženik, na kojem je u tom dijelu teret dokaza u smislu odredbi čl. 219. ZPP-a, tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljici dao odgovarajuće informacije o spornim ugovornim odredbama prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

18. Tužiteljica u iskazu navodi da joj je u Banci rečeno da joj je najpovoljniji kredit uz valutnu klauzulu u CHF, a na njezinu primjedbu da je velika razlika u tečaju švicarskog franka i eura rečeno joj je da ako sklopi ponuđenu ugovor o kreditu tečaj CHF ne može biti takav da bi joj rata kredita bila veća nego da sklopi ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u EUR. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ranije nije imala sklopljen ugovor o kreditu. Tužiteljica navodi da joj od strane djelatnika banke nije bilo predočeno kretanje tečaja, a vezano uz ugovorenu kamatnu stopu nije joj bilo rečeno o čemu ovisi promjena kamatne stope niti je bila upoznata s odlukama banke o kojima bi promjena ovisila. Navodi da joj banka nije ponudila drugu opciju. Prema otplatnom planu u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu rata kredita bila je oko 1.200,00 kn mjesečno što joj je bilo prihvatljivo jer je to bilo oko 30% njezine plaće. Kredit je otplaćivala putem trajnog naloga. Nakon nekog vremena rata kredita je porasla skoro duplo te tužiteljica navodi da ne bi sklopila predmetni Ugovor o kreditu da je znala da će doći do takvog povećanja rate. Navodi da je Ugovor o kreditu pročitala i u vrijeme sklapanja ugovora je bila svjesna da tečaj može rasti i padati, ali nije mislila da može biti tako drastično, a bila je svjesna i da promjenjiva kamatna stopa znači da ista može biti viša ili niža u odnosu na kamatnu stopu u vrijeme sklapanja Ugovora, ali nije smatrala da će porasti u toj mjeri. Tužiteljica navodi da je s bankom sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu – konverziju prema kojoj je mjesečna rata oko 2.200,00 kn, a Dodatak je sklopila jer se bojala da bi s obzirom na kretanje tečaja CHF rata mogla "otići u nebo".

19.Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u Ugovoru o namjenskom kreditu neodređena i nepoštena te da se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru, kako to proizlazi iz uvjerljivog iskaza tužiteljice i sadržaja priloženog Ugovora.

19.1.Sud je utvrdio da je položaj tužiteljice prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio slabiji, jer je tužiteljica pristupila sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu, a tuženik je za razliku od tužiteljice raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano. Iako je tužiteljica po zanimanju diplomirani ekonomist tužiteljica se ne bavi bankarskim poslovanjem. Na temelju analize provedenih dokaza utvrđeno je da je Ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, što je vidljivo i iz sadržaja predmetnog Ugovora. Utvrđeno je da je tuženik u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužiteljica nije mogla utjecati pa je tuženik prilikom sklapanja ugovora postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja.

20. Prema utvrđenju suda i ugovorna odredba sadržana u Ugovoru o namjenskom kreditu glede promjenjive kamatne stope je nepoštena, jer nije bila predmetom pojedinačnih pregovora, a dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani – banci da promijeni ugovorne kamate bez mogućnosti tužiteljice kao ugovorne strane da utječe na visinu kamatne stope, čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Tužiteljici kao potrošaču nije omogućeno provjeriti opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Utvrđeno je da ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da je visina kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 4,50% godišnje te da ista ovisi o odluci banke. Činjenica je da je tužiteljici ugovorna odredba o kamatnoj stopi bila gramatički razumljiva, no u ugovoru su na transparentni način morali biti objašnjeni razlozi i mehanizam promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da tužiteljica kao potrošač na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze. Na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužiteljica sklapanjem Ugovora o namjenskom kreditu kao potrošač bila dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na Banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužiteljica kao korisnik kredita znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, no nije mogla ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se mijenjati kamatna stopa kredita tijekom budućeg kreditnog razdoblja. Na temelju takve ugovorne odredbe osim precizno određene kamatne stope, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenljiva nije bila određena niti odrediva. Odredba o promjenjivosti kamatne stope koja je ovisna isključivo o odluci banke bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice koja kao dužnik ne može predvidjeti promjenu obveze niti može provjeriti pravilnost promjene jer za to nema egzaktnih kriterija. Takvom ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je izbjegao utjecaj tužiteljice na kamate, što je suprotno i odredbi čl. 247. ZOO-a.

21. S obzirom da su citirane odredbe članaka 1., 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF i u kojem se je tužiteljica obvezala otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF i u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Banke protivne prisilnim propisima, jer je banka tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravni položaj i koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, sud je primjenom citiranih zakonskih odredbi utvrdio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i prema tome ništetne i ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane pa je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

22. Nesporno je utvrđeno da je između stranaka sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR br. 1/16 od 13. siječnja 2016. potvrđen po javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz [adresa] broj OV-693/16 dana 28. siječnja 2016..

23. Tuženik tvrdi da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu izmijenjen prethodno sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu na što je tužiteljica dobrovoljno pristala i time više nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbi prethodno sklopljenog Ugovora o namjenskom kreditu, a tužiteljica tvrdi da i nadalje ima pravni interes jer se odredbe ništetnog ugovora ne mogu pravno osnažiti nikakvim naknadnim pravnim aktom.

24. O dopuštenosti tužbe odnosno pravnom interesu zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran mišljenje je dao i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

24.1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

25. Sklapanjem Dodatka osnovnom Ugovoru o kreditu nije u cijelosti podmiren dug, a ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.

26. Tuženik navodi da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu tužiteljica u potpunosti obeštećena provedenom konverzijom, što tužiteljica osporava. Tuženik smatra da nakon prihvaćanja konverzije od strane korisnika kredita nakon stupanja na snagu Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15) ugovorne strane ne mogu na temelju instituta stjecanja bez osnove potraživati isplate temeljem pravila stjecanja bez osnove.

27. Tužiteljica tužbom traži povrat preplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i promjenjivoj kamatnoj stopi te tvrdi da ima pravo na povrat preplaćenih mjesečnih anuiteta kredita.

28. Čitanjem Dodatka Ugovoru o kreditu br. 1/16 od 13. siječnja 2016. utvrđeno je da su stranke u čl. 1. navele da kreditor poduzima radnju sklapanja tog Dodatka Ugovoru o kreditu jedino u ispunjenju svoje zakonske obveze i u svemu pod uvjetima propisanim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), te je Dodatak Ugovoru o kreditu akt kojim se na Zakonom propisani način mijenjaju odredbe iz osnovnog ugovora i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita te postiže sporazum o raspolaganju preplatom/podmirenju manje plaćenog iznosa na način kako to nalaže Zakon.

28.1. Iz odredbe čl. 2. st. 1. Dodatka Ugovoru o kreditu proizlazi da stranke suglasno potvrđuju da su 20. lipnja 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj računa: 7102760709 u iznosu od 72.400,00 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno s ugovorenom redovnom kamatom.

28.2. Odredbom čl. 2. st. 2. Dodatka Ugovoru o kreditu ugovoreno je da u skladu s odredbama Zakona, a temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, tim Dodatkom Ugovoru o kreditu mijenjaju se odredbe iz osnovnog Ugovora i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita te postiže sporazum o raspolaganju preplatom, na način kako to nalaže Zakon.

28.3. Iz odredbe čl. 4. Dodatka Ugovoru o kreditu proizlazi da neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iz čl. 2. Dodatka Ugovoru iznosi 44.304,26 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30. rujna 2015. iznosi 309.277,94 kn te je na dan 30. rujna 2015. preostali rok otplate kredita 118 mjeseci.

28.4. Prema odredbi čl. 5. st. 1. Dodatka proizlazi da prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate je veći od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR računajući do 30. rujna 2015., a njihova razlika na temelju Zakona predstavlja preplatu koja na dan 30. rujna 2015. iznosi 6.485,13 kn.

29. Dodatak osnovnom ugovoru o kreditu sklopljen je radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK/15)

30. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je konverzija napravljena zakonito te da je i iznos pretplate tuženik izračunao sukladno čl. 19.c. st. 1. točke 5. ZID ZPK/15.

30.1. Tužiteljica u tužbi ni tijekom postupka ne traži utvrđenje ništetnosti Dodatka Ugovoru o kreditu.

31. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno ZID ZPK/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR.

32. Prema utvrđenju suda u konkretnom slučaju konverzijom nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača, jer Dodatkom Ugovoru o kreditu od 13. siječnja 2016. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, kako to proizlazi i iz knjigovodstveno-financijskog vještačenja provedenog tijekom postupka.

33. Konverzija kredita se ne odnosi na restitucijske zahtjeve korisnika kredita s osnova ništetnih ugovornih odredbi. Činjenica je da se odredbama ZID ZPK/15, a ni Dodatkom Ugovoru o kreditu od 13. siječnja 2016. koji je sklopljen na temelju tog Zakona, ne spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na jednostranu promjenjivost kamatne stope te se ne rješava pitanje kamata koje su preplaćene u razdoblju prije konverzije zbog nepoštenog postupanja banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi.

34. Sud je utvrdio da unatoč provedenoj konverziji tužiteljici pripada pravo na potpuno obeštećenje i to kroz povrat svih iznosa koji su preplaćeni zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.

34.1. Prema utvrđenju suda u konkretnom slučaju konverzijom nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača, jer nije otklonjena posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule odnosno nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana u smislu principa fiksnog tečaja na dan isplate kredita i kamatne stope od 4,50% godišnje iz osnovnog Ugovora o kreditu do konverzije, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, kako to proizlazi i iz knjigovodstveno-financijskog vještačenja provedenog tijekom postupka.

35. S obzirom na sadržaj Dodatka Ugovoru o kreditu od 13. siječnja 2016., odredbe ZID ZPK, stajalište Suda Europske unije iznijeto u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. i C-452/18 od 9. srpnja 2020. te naprijed iznijeto stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud smatra da osnovano tužiteljica predmetnom tužbom traži povrat preplaćenih iznosa po osnovnom Ugovoru o kreditu s osnova s osnova valutne klauzule u CHF i s osnova promjenjive kamatne stope koju je tuženik mijenjao jednostranom odlukom.

35.1. Činjenica je da se tužiteljica Dodatkom Ugovoru o kreditu nije odrekla prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

36. Radi utvrđenja visine tražbine tužitelja, tijekom postupka je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Sanji Pernjak, koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od studenog 2024. i saslušana je na ročištu glavne rasprave 19. veljače 2025..

37. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka kao objektivan i u skladu s pravilima struke, jasan i neproturječan.

38. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka i priloženih isprava proizlazi da srednji tečaj za CHF tečajne liste HNB na dan korištenja kredita 30. lipnja 2005. iznosi za 1 CHF = 4,728045 KN, obveza mjesečnog anuiteta u kunama iznosi 2.148,99 kn (454,52 CHF x 4,728045) od čega prvi anuitet dospijeva na naplatu 1. kolovoza 2005.

38.1. Vještak je u Tablici 1. pisanog nalaza izradio otplatni plan temeljem sklopljenog Ugovora o kreditu za razdoblje od prvog anuiteta do dana provedbe konverzije.

38.2. Iz nalaza vještaka proizlazi da je banka tijekom otplatnog perioda mijenjala kamatne stope i iznose mjesečnih anuiteta te je u Tablici broj 2. pisanog nalaza pregled promjena kamatnih stopa.

38.3. Iz Tablice broj 4. nalaza vještaka proizlazi pregled svih uplata koje je korisnik kredita uplatio po Ugovoru tijekom otplatnog razdoblja, a u Tablici broj 5. je obračun razlike anuiteta zbog promjene kamatnih stopa tijekom otplatnog razdoblja, dok je u Tablici broj 6. obračun razlike zbog promjene tečaja tijekom obračunskog razdoblja do 30. rujna 2015..

38.4. Iz nalaza vještaka proizlazi da je tužiteljica kao korisnik kredita do 30. rujna 2015. po Ugovoru o kreditu preplatila s osnova promjene anuiteta zbog promjene kamatnih stopa i s osnove promjene tečaja ukupni iznos od 51.530,93 kn/6.839,29 eura s uračunavanjem negativnih razlika i uključenom preplatom koju je banka priznala po konverziji u visini od 6.485,13 kn te je u pisanom nalazu vještaka iskazano dospijeće pojedinih iznosa preplate.

39. Prema nalazu vještaka izračun tuženika izrađen je sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. No, iz nalaza vještaka proizlazi da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža između stranaka jer računski obračun konverzije nije izrađen prema početnom otplatnom planu i tečaju na dan korištenja kredita.

40. Budući da je sud utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe osnovnog Ugovora o namjenskom kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivosti kamatne stope, proizlazi da tužiteljica osnovano od tuženika potražuje povrat iznosa koji tuženik primio na temelju ništetnog dijela ugovora sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a i to za razdoblje do 30. rujna 2015. kada je stupio na snagu ZID ZPK/15 i izvršen je izračun konverzije, kako je to naprijed obrazloženo.

41. Tuženik je u istaknuo prigovor zastare u odnosu na tražbine dospjele prije 6. lipnja 2014. godine.

42. Suprotno stajalištu tuženika, tužiteljica smatra da je zastara potraživanja prekinuta tzv. kolektivnom tužbom.

43. U konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

44. Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

45. Nesporno je da je „Potrošač“ – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012. pokrenuo parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv osam banaka radi utvrđenja nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, a tužba je pokrenuta u smislu čl. 502a. ZPP-a te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502c. ZPP-a i podnošenjem navedene kolektivne tužbe prekida se zastara temeljem čl. 241. ZOO/05, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe tj . 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13, odnosno 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 6632/17, a tužba u ovom postupku je podnesena 6. lipnja 2019. godine.

45.1. I iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 proizlazi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05.

45.2. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastara zahtjeva za vraćanje onoga što je dano na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora.

46. S obzirom na opći zastarni rok i činjenicu da je tužba u ovom postupku podnesena 6. lipnja 2019., prigovor zastare je neosnovan iz naprijed obrazloženih razloga.

46.1. Prema ocjeni suda za zastaru nije odlučna činjenica da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja podneskom od 7. siječnja 2025. specificirala tužbeni zahtjev u pogledu pojedinih iznosa preplate jer konačni tužbeni zahtjev proizlazi iz činjenične i pravne osnove koja je navedena u tužbi pa je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe, kako to proizlazi i iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

47. Sud je u cijelosti prihvatio citirani nalaz i mišljenje financijskog vještaka te je, iz naprijed obrazloženih razloga, tužbeni zahtjev usvojen i naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 6.839,29 EUR i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana preplate svakog pojedinog iznosa, kako je to utvrđeno na temelju provedenog financijskog vještačenja, sve primjenom odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. te čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to presuđeno u točki II. izreke ove presude.

48. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

49. Parnični troškovi tužiteljice utvrđeni su u iznosu od 2.434,60 eura, prema priloženom troškovniku (str. 389) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tužiteljice za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura/ (Tbr. 7. točka 1.), za zastupanje na ročištima 19. rujna 2019., 19. studenog 2019., 3. ožujka 2020. u iznosu od 50,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 5.), za zastupanje na ročištima 2. srpnja 2020., 26. rujna 2022. i 19. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 29. lipnja 2020. i 7. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), PDV u iznosu od 337,50 eura (Tbr. 46.), pristup ročištu radi objave i uručenja odluke u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3.), PDV u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 46.), predujam za vještačenje u iznosu od 500,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 122,10 eura.

49.1. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer je tužiteljica oslobođena plaćanja sudske pristojbe na presudu primjenom odredbe čl. 11. st. 1. točka 20. Zakona sudskim pristojbama ("Narodne novine", 118/18 i 51/23).

50. Na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, tuženik je dužan naknaditi tužiteljici parnične troškove u cijelosti.

50.1. Sud je vodio računa o činjenici da zbog smanjenja tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, da je trošak obračunat prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i o činjenici da je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Izricanje financijskog tereta tužiteljici u obliku odluke o troškovima postupka uz primjenu čl. 154. st. 2. ZPP-a u konkretnom slučaju ne bi bilo spojivo s pravom tužiteljice na pristup sudu, kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

51. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

52. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Koprivnici, 14. ožujka 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Bruno Čer, Koprivnica

2. Odvjetnica Sanja Porobija, Zagreb