Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

K-138/2020-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tihani Laptalo Medarić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andreje Vrbanić, u kaznenom predmetu protiv optuženog PM, zbog kaznenog djela iz članka 241. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KO-DO- 1597/2020 od 26. ožujka 2020., na raspravi održanoj 11. ožujka 2025., kada je ista dovršena, a presuda donesena, u prisutnosti PMŠ, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, te optuženog PM uz braniteljicu Ivu Zlatić, odvjetnicu u Karlovcu, po objavi presude 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) kazneni nalog ovog suda broj 2 K-138/2020-2 od 17. travnja 2020. stavlja se izvan snage.

II. Optuženi PM, sin BM i ŽM, rođen **.**.1995. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, student, nezaposlen, neoženjen, bez djece, neosuđivan, OIB [osobni identifikacijski broj], brani se sa slobode,

k r i v  j e

što je:

dana 12. travnja 2019. u Karlovcu, u cilju da spriječi naplatu Ministarstva financija, Carinske uprave tijekom ovršnih postupka koji se protiv njega vode temeljem rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb broj KLASA:UP/I-415-02/18-14/137, URBROJ:513-02-3010/19-18-12 od 10. kolovoza 2018. i KLASA:UP/I-415-02/18-14/208, URBROJ:513-02-3010/33-19-7 od 22. siječnja 2019., iako je bio svjestan da se protiv njega vodi ovršni postupak, ZM prodao kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica]/ i kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na koji način je spriječio namirenje Ministarstva financija, Carinske uprave,

III. dakle, s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika tijekom ovršnog postupka otuđio dio svoje imovine,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – povredom tuđih prava - označeno u članku 241. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 -dalje u tekstu: KZ/11)

IV. pa se temeljem članka 241. stavka 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

V. time da mu se temeljem članka 56. KZ/11

izriče

UVJETNA OSUDA

pa kazna zatvora na koju je okrivljeni PM osuđen neće biti izvršena ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 okrivljeni PM je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 100,00 eura.

Obrazloženje

1. Optužnicom broj KO-DO-1597/2020 od 26. ožujka 2020., Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu stavilo je na teret optuženom PM počinjenje kaznenog djela povredom tuđih prava, opisanog i kažnjivog po članku 241. stavku 1. i 2. KZ/11.

2. Upitan o osnovanosti optužbe optuženi PM iskazao je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U svojoj obrani koju je iznio na raspravi pred sudom, optuženi PM ostao je kod navoda koji je iznio u ranijoj fazi postupka. Naime, ispitan od strane policijskog istražitelja porekao je počinjenje kaznenog djela stavljenog mu na teret, pritom navodeći da su njegovi roditelji vodili postupak oko kuće koja je bila predmetom kupoprodaje. Nakon toga otac mu je u vlasništvo prenio kuću ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, no kako su njegova majka i sestra pokrenule postupak radi pobijanja ovih pravnih radnji, on je kuću prodao. Oglasio je prodaju godinu dana prije no što je prodao prijatelju ZM za iznos od 260.000,00 kuna, koji mu je isplaćen na ruke. Ujedno mu je rekao da će mu novac vratiti ako bude imao problema sa zabilježbom spora. U odnosu na potraživanje carine, navodi da je predmetna rješenja o ovrsi primio odmah, no da nije bila zabilježena ovrha na predmetnoj nekretnini. Njegov dug bio je na ime njega kao jamca platca, budući je bio direktor tvrtke, no on nikada nije dao nikakvo jamstvo. Ovrha na njegovoj imovini pokrenuta je odmah po izdavanju rješenja, no tvrtka je pobijala rješenja koja su temelj pokretanja ovrhe, ona o visini trošarina, a i on je osobno pobijao rješenje, budući mu nije jasno zbog čega je naveden kao jamac platac jer osobni nije ni za što jamčio. Smatra da nije povrijedio pravo carine, jer carina nije imala založno pravo na nekretnini u trenutku prodaje.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao Porezno rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb broj KLASA:UP/I-471-02/16- 04/3, URBROJ:513-02-3035/30-18-35 od 28. lipnja 2018., porezno rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb broj

KLASA:UP/I-471-01/18-18/229, URBROJ:513-02-3035/31-18-5 od 18. listopada 2018., rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb broj KLASA:UP/I-415-02/18-14/137, URBROJ:513-02-3010/19-18-12 od 10. kolovoza 2018., rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb broj KLASA:UP/I-415-02/18-14/208, URBROJ:513-02-3010/33-19-7 od 22. siječnja 2019., preslika ugovora o kupoprodaji od 12. travnja 2019., dopis Ministarstva financija, Područnog carinskog ureda Zagreb te dokumentaciju u odnosu na rješenje o ovrsi Carinske uprave od 22. siječnja 2019., 25. srpnja 2018. te porezna rješenja Carinske uprave od 28. lipnja 2018. i 18. listopada 2018., sa žalbama, upravnim tužbama, presudama Upravnog suda, Visokog upravnog suda i rješenjima Ustavnog suda Republike Hrvatske, saslušao je svjedoke BM i ZM, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženog PM.

5. Iz poreznih rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb od 28. lipnja 2018 i 18. listopada 2018. kao i rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb od 10. kolovoza 2018. i 22. siječnja 2019. proizlazi da optuženi PM kao jamac platac Ministarstvu financija, na ime trošarine na energente duguje 8.556.902,76 kuna, odnosno 3.410.660,18 kuna. Rješenjem o ovrsi određena je pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika, optuženog PM, koje ima na računu kod banke budući da nije dobrovoljno podmirio svoja dugovanja.

6. Iz preslike ugovora o kupoprodaji proizlazi da je 12. travnja 2019. optuženi PM, ZM prodao svoje nekretnine kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica]/ i kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za iznos od 260.000,00 kuna.

7. Iz dopisa Ministarstva financija, Područnog carinskog ureda Zagreb, od 3. prosinca 2024. proizlazi da temeljem rješenja Carinske uprave od 28. lipnja 2018. optuženi PM kao ovršenik duguje na ime trošarine za energente sada iznos od 990.422,88 eura, uz kamatu od 137.301,44 eura, te je zbog navedenog potraživanja doneseno rješenje o ovsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke od 10. kolovoza 2018. Također iz dopisa proizlazi da na temelju rješenja Carinske uprave od 18. listopada 2018. optuženi PM kao ovršenik duguje na ime trošarine za energente sada iznos od 397.771,57 eura eura, uz kamatu od 47.832,91 eura, te je zbog navedenog potraživanja doneseno rješenje o ovsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke od 21. siječnja 2019. Dopisom je isto tako utvrđeno da je od strane Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu zbog nesvrsishodnosti pokretanja parničnog postupka odbijen zahtjev za podnošenje tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji na štetu vjerovnika.

8. Uvidom u cjelokupnu dokumentaciju u odnosu na rješenje o ovrsi Carinske uprave od 22. siječnja 2019., 25. srpnja 2018. te porezna rješenja Carinske uprave od 28. lipnja 2018. i 18. listopada 2018., sa žalbama, upravnim tužbama, presudama Upravnog suda, Visokog upravnog suda i rješenjima Ustavnog suda Republike Hrvatske ,proizlazi da je

9. U svom iskazu svjedok BM, otac optuženog PM, navodi da se potraživanje odnosi na carinsku trošarinu za tvrtku LN Energija, gdje su on i optuženi tuženi za trošarine. Na predmetno rješenje su se žalili, no u konačnici je nad tvrtkom otvoren stečaj. Obzirom da su i on i optuženi bili direktori tvrtke, bili su i regresni dužnici, iako je postojala bankarska garancija koja je naplaćena. Što se tiče samog duga carine, po navedenoj osnovi zaplijenjena je cijela njegova imovina, dok imovina optuženog nije zaplijenjena, budući ju nije niti imao. U odnosu na sporne nekretnine, navodi da je optuženi iste prodao 2018., odnosno 2019. ZM, iako je postojala zabilježba spora njegove majke, no, kako optuženi nije želio ulaziti u sukobe, to je kuću prodao.

10. Svjedok VM je u svom iskazu naveo da je dugogodišnji prijatelj optuženog PM. Od njega je 2019. kupio staru kuću u [adresa], za cijenu od 260.000,00 kuna, iako je na kući postojala zabilježba u korist majke i sestre optuženog zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa vezanih za postojanje bračne tečevine. Optuženi mu je rekao da kuću prodaje zbog problema s majkom i učestalih tužbi, a njemu postojanje zabilježbe nije predstavljalo problem.

11. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi PM počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret.

12. Sud je u potpunosti prihvatio i cijenio istinitom materijalnu dokumentaciju u spisu budući je ista izrađena u skladu sa pravilima struke te neosporena, dok je iskaze svjedoka BM i ZM prihvatio i cijenio istinitima u dijelu u kojem su iskazi u suglasju sa materijalnom dokumentacijom, dok je u preostalom dijelu njihove iskaze sud cijenio usmjerenim na otklanjanje odnosno umanjenje kaznenopravne odgovorenosti optuženog PM. Isto tako sud nije prihvatio obranu optuženog PM, osim isključivo u dijelu u kojem je u suglasju sa materijalnom dokumentacijom u spisu budući njegovu obranu sud cijenu usmjerenom na otklanjanje vlastite kaznenopravne odgovornosti.

13. Iz ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je rješenjima Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb od 28. lipnja 2018 i 18. listopada 2018. kao i rješenjima o ovrsi Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb od 10. kolovoza 2018. i 22. siječnja 2019. utvrđen dug optuženog PM kao jamca platca na ime trošarine na energente u iznosu od 8.556.902,76 kuna, odnosno 3.410.660,18 kuna. Predmetnim rješenjima o ovrsi određena je ovrha na novčanoj tražbini ovršenika, dakle optuženika, pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava na računima ovršenika koji se vode kod poslovnih banaka. Primitak predmetnih rješenja optuženi niti ne spori već osporava njihovu valjanost odnosno osnov donošenja predmetnih rješenja kao i osnov svoje obveze budući navodi nikada nije dao osobnu garanciju niti mu je poznato zbog čega je u predmetnim rješenjima naveden kao jamac platac.

14. Iz dokumentacije dostavljene od strane obrane, proizlazi da je optuženi PM doista primio predmetna rješenja prije raspolaganja nekretninama i to kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica]/ i kčbr. [katastarska čestica] upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i da je na predmetna rješenja uložio žalbu prije prodaje nekretnine ZM. Isto tako utvrđeno je da je optuženi protiv rješenja uložio žalbe i pokrenuo upravne postupke tužbama koje su odbijene. Ove navode ističe i optuženi u svojoj obrani te u tom dijelu sud njegovu obranu i prihvaća. Isto tako i saslušan svjedok BM je naveo da su on i optuženi primili rješenja za podmirenje trošarina te da su protiv njih pokrenuti ovršni postupci radi namirenja tog potraživanja, a koja rješenja su obojica osporavali.

15. Po provedenom dokaznom postupku je utvrđeno da je optuženi PM po primitku rješenja prodao nekretnine ZM koji mu je za navedeno isplatio iznos od 260.000,00 kuna na ruke. Ovo u obrani navodi optuženi, ali i svjedok VM u svom iskazu. Pri tom obojica navode da im je bila poznata zabilježba spora na nekretnini u korist majke i sestre optuženika, no da je usprkos tome kupoprodaja sklopljena. Optuženi navodi da je ZM obećao vratiti novac ukoliko bude imao problema sa zabilježbom jer nije htio ulaziti u sporove sa majkom, dok je VM naveo da je za zabilježbu znao ali za njega nije predstavljala problem. Ovakva obrana optuženika je krajnje nelogična i neživotna kao i iskaz svjedoka u ovome dijelu. Naime, nije logično da bi osoba otuđila nekretninu na kojoj je postojala zabilježba te naknadno vratila kupoprodajnu cijenu ukoliko dođe do problema sa zabilježbom, a još je manje životno i logično da bi osoba, kupac pristao na kupnju nekretnine sa zabilježbom te pritom na ruke isplatio iznos od 260.000,00 kuna, dakle iznos koji nikako nije malen, upravo za nekretninu na kojoj postoji zabilježba. Osim toga, svjedok VM nije niti naveo da bi novac isplatio na ruke optuženog. Daljnja nelogičnost i neživotnost obrane i iskaza vidljiva je iz činjenice da je navedeni iznos isplaćen na ruke optuženom, a ne putem računa. Osim toga nikakav priznanica niti bilo kakav drugi trag plaćanja nije utvrđena što svakako upućuje na nelogičnost ovakve obrane te neuvjerljivost kako obrane tako i iskaza svjedoka ZM u ovome dijelu.

16. Osim toga, iz utvrđenih činjenica nedvojbeno proizlazi daj optuženi PM prodao nekretnine kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica]/ i kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nakon što je primio rješenja kojima je utvrđena njegova trošarinska obveza kao jamca platca te gdje je upozoren da će u slučaju neplaćanja obveze ista biti naplaćena u ovršnom postupku te nakon što su rješenja o ovrsi i donesena. Samim time sud nalazi nesporno utvrđenim da je optuženi nakon utvrđene carinske obveze otuđio predmetne nekretnine s namjerom da osujeti namirenje Ministarstva financija, Carinsku upravu, prodajom tih nekretnina,. Pri tom obranu optuženog da je prodao nekretnine kako bi spriječio daljnje sukobe i sporove sa majkom i sestrom sud smatra neuvjerljivom i usmjerenom na otklanjanje vlastite kaznenopravne odgovornosti. Isto tako navode obrane da vrijednost nekretnina nikako nije dostatna za podmirenje dužnog iznosa sud ne smatra relevantnima jer je za postojanje predmetnog kaznenog djela i odgovornost optuženika relevantna poduzeta radnja, odnosno otuđenje nekretnina.

17. Cijeneći ovako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je optuženi PM postupao s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika prije, odnosno tijekom ovršnog postupka, otuđivši dio svoje imovine. Za postojanje samog djela bitno je postupanje dužnika, odnosno optuženika, koji prije ili u tijeku ovršnog postupka poduzme radnju u cilju da osujeti namirenje vjerovnika, odnosno da neovlašteno raspolaže dijelom svoje imovine i istu otuđi, uništi, ošteti ili sakrije. Dakle, u trenutku kada je nakon zaprimanja rješenja kojim je utvrđena njegova obveza i primitka rješenja o ovrsi, on je otuđio nekretnine koje je stekao sklapanjem kupoprodajnog ugovora s ZM uz isplatu cijene na ruke, nedvojbeno je ostvario sve subjektivne i objektivne elemente terećenog kaznenog djela, pri čemu njegova ubrojivost nije ničim dovedena u pitanje.

18. Sud je odlučujući o kaznenopravnoj sankciji utvrđivao sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža u odnosu na počinitelja kaznenog djela (olakotne i otegotne okolnosti).

19. Sud je kao olakotne okolnosti uzeo u obzir činjenice da je optuženi PM neosuđivana osoba, ali i protek vremena od počinjenja kaznenog djela do danas, dok drugih posebno otegotnih, ali ni olakotnih okolnosti sud nije našao. Za počinjeno kazneno djelo iz članka 241. stavka 1. i 2. KZ/11 zakonom je propisana kazna zatvora u trajanju do jedne godine pa je stoga s obzirom na olakotne i otegotne okolnosti sud optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je istom izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će odabrana izrečena sankcija za optuženog u potpunosti proizvesti svrhu i dovesti do toga da isti shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Odabir sankcije sadrži dostatnu količinu i moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem ovog kaznenog djela nanio društvu u cjelini, a sve ovo imajući u vidu težinu kaznenog djela, prouzročenu posljedicu te nastalu štetu, čime je u cijelosti ostvarena svrha kažnjavanja predviđena Kaznenim zakonom.

20. Budući je optuženi PM proglašen krivim, sud mu je naložio snašanje troškova kaznenog postupka obzirom na trajanje i složenost postupka, u paušalnom iznosu od 100,00 eura.

U Karlovcu 14. ožujka 2025.

Sudac:

Tihana Laptalo Medarić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavljeno:

1. ODO u Karlovcu na broj KO-DO-1597/2020

2. PM

3. Iva Zlatić, odvjetnica u Karlovcu