REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj: Pn-140/2016-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu toga suda Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja protutuženika VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvojski Čolaković, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika protutužitelja LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz OD Cvrković i partneri d.o.o. Vukovar, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 29. siječnja 2025. u nazočnosti tužitelja, PF odvjetnika u [adresa], kao zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika, na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku protutužitelju LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju tužitelju protutuženiku VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 4.941,76 eura (slovima:četiritisućedevetstočetrdesetijedaneuroisedamdesetšestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17.02.2014. godine, pa do isplate i to do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. g., pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te iznos od 191,45 eura (slovima:stodevedesetijedaneuroičetrdesetipetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 14. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima:petnaest) dana, dok se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa 1.104,76 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate odbija kao neosnovan.

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tužitelju - protutuženiku OF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku – protutužitelju HF, na ime naknade štete isplati iznos od 4.500,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja protutužbe do isplate, sve sa troškovima parničnog postupka i u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku protutužitelju LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju tužitelju protutuženiku VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.640,45 eura (slovima: dvijetisućešestočetrdeseteuraičetrdesetpetcenti), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 14. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete navodeći da je 06.03.2010. godine oko 14,30 sati u [adresa] u [adresa] ispred obiteljske kuće tužitelja, tuženik s namjerom da usmrti istoga zario mu nož dužine 15 cm u predjelu stomaka nanijevši mu izrazito teške tjelesne ozljede, da je tuženik pravomoćnom presudom Županijskog suda Vukovar K-22/10 proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl.90 KZ-a. Nadalje navodi da je u štetnom događaju uslijed uboda noža u predjelu stomaka zadobio ozljedu prsne šupljine uslijed koje je hitno hospitaliziran. Osim ozljeda tužitelj se suočio direktno sa smrtnim ishodom i pretrpio je izrazito jak strah koji je trajao nekoliko mjeseci a potom strah sekundarni koji trpi i danas zbog teške traume koju je pretrpio i suočenja sa smrću. Tužitelj navodi da je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran naknaditi štetu tužitelju temeljem čl. 1045. ZOO-a. Stoga tužitelj zahtjeva da mu tuženik na ime povrede prava osobnosti na duševni i tjelesni integritet isplati iznos od ukupno 47.000,00 kuna.

2. Budući da tuženik nije odgovorio na tužbu u ostavljenom roku, ovaj sud je donio presudu zbog ogluhe broj P-107/14-8 od 24. veljače 2015., koja je povodom žalbe tuženika ukinuta presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-570/15-6 od 18. travnja 2016. te je predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Na pripremnom ročištu 12. svibnja 2016. tuženik se protivio tužbenom zahtjevu i ujedno istaknuo da je 29. listopada 2015. godine podnio tužbu radi naknade štete protiv tužitelja obzirom da je u sukobu iz kojeg proistječe pravni osnov tužitelja i on pretrpio ozljede, pa radi ekonomičnosti postupka i pojednostavljenja predlaže spojiti ta dva predmeta u jedan o čemu će se tuženik u ovom predmetu, a tužitelj u drugom predmetu očitovati svojim podneskom s pobližim podacima i tužbom koja bi u ovom predmetu imala status protutužbe.

4. Sud je pribavio spis ovoga suda broj Pn-614/2015 te je rješenjem donesenim na glavnoj raspravi 3. studenoga 2016. (list 75 spisa) spojio navedeni spis sa spisom broj Pn-140/2016 radi zajedničkog raspravljanja i provođenja jedinstvenog postupka.

5. U tužbi tužitelja LF podnesenoj 29. listopada 2015. (ranije spis broj Pn-614/2015) ovom sudu protiv tuženika VF radi naknade štete tužitelj LF navodi da su se tužitelj i tuženik sukobili prvo verbalno, a onda i fizički dana 06. 03. 2010. godine oko 14,30 sati u [adresa] ispred kuće u [adresa] obzirom da je tuženik IF prijetio sinu tužitelja da će mu polomiti ruke i noge. Tužitelj LF je po saznanju prijetnje svom sinu otišao do tuženika da provjeri što se to desilo i iz kojih razloga su prijetnje prema njegovom sinu, da bi tuženik izašao iz kuće i prvo počeo verbalni sukob koji je prerastao u fizički jer je tuženik zadao više udaraca tužitelju u glavu i rasjekotinu na čelu. Nesporno je da je tom prilikom u obrani, bojeći se daljnjih posljedica jer je tuženik mladi i znatno snažniji od tužitelja, tužitelj zadao tuženiku ubod nožem i da je tužitelj radi toga pravomoćno presuđen presudom Županijskog suda u Vukovaru broj K-22/10 na kaznu zatvora. Neovisno o osuđujućoj presudi činjenica je da je tužitelj u tom sukobu pretrpio ozljede od kojih se liječio u periodu od 25. 03. 2010. godine do 30. 10. 2012 godine, a i danas osjeća posljedice ozljeđivanja u vidu stalnih glavobolja koji mu onemogućavaju normalne redovite aktivnosti. Obzirom da je člankom 1045. st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi, a nesporno je da je tuženik nanio tužitelju štetu ozljeđivanjem, tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu u od 40.000,00 kuna. Tužitelj je pozvao tuženika na mirno rješavanje spora, ali bez uspjeha. Iz naprijed navedenih razloga, a temeljem članka 1100. u svezi članka 19. i članka 1046. i 1103. Zakona obveznim odnosima, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu utuženog iznosa tužitelju.

6. U podnesku od 9. siječnja 2018. tužitelj –protutuženik VF naveo je da se protivi tužbi tuženika-protutužitelja LF u cijelosti, i po osnovi i po visini i ističe prigovor zastare.

7. U podnesku od 2. travnja 2024. tuženik protutužitelj naveo je da na ime naknade štete potražuje isplatu iznosa od 4.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja protutužbe do isplate.

8. Na glavnoj raspravi 29. siječnja 2025. tužitelj protutuženik po zamjeniku punomoćnika uredio je tužbeni zahtjev na način da potražuje na ime povrede prava osobnosti pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 5.972,52 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe, a na ime naknade imovinske štete iznos od 265,45 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao presudu Županijskog suda u Vukovaru broj K-22/10 od 6. listopada 2010. (list 3-14, 152-163 spisa), otpusno pismo Opće bolnice Vukovar, Odjela kirurgije za tužitelja VF (list 15-16 spisa), medicinsku dokumentaciju na ime tuženika protutužitelja LF (list 39- 71 spisa), zapisnik o saslušanju tužitelja VF i tuženika LF s glavne rasprave od 15. siječnja 2018. (list 90-91 spisa), zdravstveni karton na ime tuženika protutužitelja LF (list 96-108 spisa), zdravstveni karton na ime tužitelja protutuženika VF (list 109-123 spisa), medicinsku dokumentaciju na ime tužitelja protutuženika VF (list 125- 126 spisa), nalaz i mišljenje medicinskog vještačenja za tužitelja protutuženika VF (list 136-138 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 1108/10-6 od 5. rujna 2012. (list 164-167 spisa), nalaz i mišljenje medicinskog vještačenja za tuženika protutužitelja HF (list 186-189 spisa), spis Županijskog suda u Vukovaru broj K-22/2010, proveo je dokaz dodatnim saslušanjem tužitelja-protutuženika VF kao parnične stranke, te saslušanjem vještaka ĆF i svjedoka ŠF. Svjedok RF, koji je trebao biti saslušan u svojstvu svjedoka na okolnosti protutužbe je preminuo stoga navedeni dokaz nije izveden. U dokaznom postupku pročitani su iskazi svjedoka ŠF i RF iz priklopljenog spisa Županijskog suda u Vukovaru broj K-22/10 jer je svjedok RF preminuo, a svjedok ŠF je prilikom saslušanja u ovom postupku izjavio da se zbog proteka vremena više ne sjeća događaja. Na glavnoj raspravi 29. siječnja 2025. punomoćnik tuženika protutužitelja predložio je s obzirom da tuženik nije pristupio na ročište da se u dokaznom postupku pročita zapisnik o njegovom saslušanju s glavne rasprave od 15. siječnja 2018. što je sud i usvojio, imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka.

10. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja VF za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane kaznenim djelom u iznosu od 5.972,52 eura na ime povrede prava osobnosti, a na ime naknade imovinske štete iznos od 265,45 eura, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te tužbeni zahtjev tuženika protutužitelja za isplatu iznosa od 4.500,00 eura na ime naknade štete uzrokovane tjelesnom ozljedom zadobivenom u predmetnom događaju, uvećan za zakonske zatezne kamate.

11. Sporna je osnovanost i visina tužbenog i protutužbenog zahtjeva i osnovanost prigovora zastare protutužbenog zahtjeva.

12. Cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja VF djelomično osnovan te da je protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja djelomično osnovan.

13. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja VF prije svega valja naglasiti da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

14. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

15. Na okolnost nastanka štetnog događaja i dinamike istoga sud je izvršio uvid i pročitao presudu Županijskog suda u Vukovaru broj K-22/10 od 6. listopada 2010. (list 3-14, 152-163 spisa), zapisnik o saslušanju tužitelja VF i tuženika LF s glavne rasprave od 15. siječnja 2018. (list 90-91 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 1108/10-6 od 5. rujna 2012. (list 164-167 spisa), spis Županijskog suda u Vukovaru broj K-22/2010, proveo je dokaz dodatnim saslušanjem tužitelja-protutuženika VF kao parnične stranke.

16. Uvidom u presudu Županijskog suda u Vukovaru broj K-22/10 od 6. listopada 2010. (list 3-14, 152-163 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 1108/10-6 od 5. rujna 2012. (list 164-167 spisa) i spis Županijskog suda u Vukovaru broj K-22/2010, sud je kao nesporno utvrdio da je Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru kod Županijskog suda u Vukovaru protiv tuženika LF podiglo optužnicu broj K-DO-13/10 od 6. travnja 2010. godine zbog postojanja osnovane sumnje da je tuženik na štetu tužitelja počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva iz čl. 90. u vezi sa čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona, da se povodom citirane optužnice pred Županijskim sudom u Vukovaru vodio kazneni postupak protiv tuženika pod brojem K-22/10 i da je presudom Županijskog suda u Vukovaru broj K-22/10 od 6. listopada 2010. tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – pokušaja ubojstva iz čl. 90. u vezi sa čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona. Navedena presuda postala je pravomoćna 5. rujna 2012. donošenjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 1108/10-6 kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.

16.1. Uvidom u pravomoćnu presudu Županijskog suda u Vukovaru broj K- 22/10 od 6. listopada 2010. sud je utvrdio da je tuženik kazneno djelo pokušaja ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona na štetu tužitelja počinio na način da je dana 06. ožujka 2010., u 1430 sati po saznanju supruge CF o prijetnji oštećenika VF da će njihovom sinu DF slomiti ruke i noge ukoliko mu ne isplati dug, uzeo nož dužine oštrice 11,5 cm i u cilju da usmrti oštećenika otišao do njegove kuće u [adresa], te ga pozvao da izađe iz kuće, a kada je ovaj izašao, tijekom fizičkog sukoba s istim, ovim nožem zadao mu udarac u predjelu trbuha, zbog čega je ovaj zadobio prodor u prsnu šupljinu ispod lijevog rebarnog luka, koja tjelesna ozljeda je teške prirode, a smrt je izostala jer nije došlo do ozljede vitalnih organa oštećenika. Za navedeno kazneno djelo tuženik je proglašen krivim te na temelju čl. 90. u vezi sa čl. 33. st. 1. te uz primjenu čl. 5., 6., 56., 33. st. 2., 57. st. 1. i 4. Kaznenog zakona osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca.

17. Iz iskaza tužitelja VF kao stranke u postupku danog na raspravi 29. siječnja 2025. proizlazi da je dana kada se dogodio predmetni događaj LF došao u njegovo dvorište i počeo mu prigovarati da kamatari njegovog sina. Tužitelj je naveo da je posuđivao novac njegovom sinu i on mu je to vraćao, ali nije znao je njegov sin kockao i zapravo je on ocu ukrao 7.000,00 eura i otišao s tim novcem na more, a LF je mislio da je njegov sin te novce dao njemu pa je zato i došao kod njega. Stajali su kod njegovih ulaznih vrata i nagurivali se, napomenuo je da je primijetio da LF stalno jednu ruku drži u džepu i kada se okrenuo da ode u svoju kuću, osjetio je ubod u trbuh. LF ga je ubo nožem i oštrica mu je ostala u trbuhu a drška u njegovoj ruci te ju je on odnio sa sobom i odmah otišao. Prilikom nagurivanja nije zadavao udarce LF te napominje da ni danas pristigli svjedok ŠF a niti pokojni RF nisu nikada prolazili njegovom ulicom, to je sporedna mala ulica, a radi se o osobama koje se inače druže s tuženikom te smatra da ne mogu imati saznanja o ovom događaju jer ni toga dana nisu prolazili njegovom ulicom. Također je napomenuo da je LF rekao policiji kako se događaj odvio ispred njegove trgovine koja je udaljena oko 1 km od moje kuće, a zapravo je policija utvrdila da se na tužiteljevom ulazu u kuću nalazi tužiteljeva krv što su utvrdili usporedbom s njegovom majicom koju su također uzeli. Nakon tog događaja je operiran, bio je u bolnici 4 dana, obavio kontrole. Otprilike 6 mjeseci nakon toga osjetio je kvržicu na pupku koja je s vremenom rasla te je morao to operirati i doktor mu je rekao da ne smije dizati ništa teže od 5 kg pa je nakon toga dobio otkaz jer nije mogao obavljati svoj posao zidara. Od obje operacije ima ožiljke na trbuhu jedan pored drugoga. Kada se oporavljao od prve operacije, ležao je i supruga mu je pomagala u svemu. Od odjeće na sebi je taj dan imao majicu i gornji dio trenirke koji su mu uništeni. Naveo je i da je u trenutku ozljeđivanja osjetio bolove i strah za vlastiti život, da nije uzvratio udarac tuženiku nakon ozljeđivanja, pojašnjava da je kleknuo, da je LF odmah pobjegao a da je njegova supruga počela vrištati kada ga je vidjela te je shvatio da mu je u trbuhu ostala oštrica noža.

17.1. Uvidom i čitanjem zapisnika o ispitivanju tužitelja VF s glavne rasprave 15. prosinca 2018. utvrđeno je da je **.**.2010. LF, on je izašao iz kuće, te ga je u razgovoru tuženik pitao duguje li mu njegov (tuženikov) sin novac ili mu ga je vratio. Tužitelj je rekao da mu tuženikov sin nije vratio posuđeni novac, a tuženik je tvrdio da je, te su se počeli nagurivati ispred kuće, osjetio je udarac u lijevu stranu trbušne šupljine, a zatim udarac u arkadu. Samo je osjetio da topla krv šiklja iz trbušne šupljine i arkade te je tuženik zatim pobjegao, a tužiteljeva supruga je nazvala hitnu i odvezli su ga u bolnicu. Tužitelj je tom prilikom naveo da je nož ostao zaboden u trbušnu šupljinu, a da ga je drškom od noža tuženik udario u arkadu. U odnosu na činjenicu da tuženik pretrpio povrede opisane u događaju, tužitelj je naveo da tuženik laže i da nije pretrpio nikkave povrede te mu nije poznato da se tuženik liječio vezano za štetni događaj kod neurologa i psihijatra. Dodao je da je tuženik policiji rekao da se sve to desilo kod kuće tuženika, iako je policija našla tragove u njegovom dvorištu.

18. Iz zapisnika o ispitivanju tuženika LF s glavne rasprave 15. prosinca 2018. slijedi da je kritičnoga dana dostavljao plin u [adresa], da je tužitelj napadao njegovog sina sina zbog duga i kamatarenja. Kada je navratio kod tužitelja za bocu plina, on je izašao i psovao mu ustašku mater, te ga udario više puta nakon čega je on nesvjesno izvadio nož koji je držao u ruci, nije imao nikakve namjere da mu zada teže povrede. Potom je otišao u bolnicu, gdje je došao i tužitelj. Tuženik je naveo da je njegov sin dobio infarkt zbog toga događaja i stresova koje je imao. Naveo je da je drška noža bila duga oko 11 cm, a oštrica 12 cm.

19. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ŠF (list 136 priklopljenog spisa Županijskog suda u Vukovaru broj K-22/10) slijedi da se 06.03.2010. oko 15 sati vraćao sa njive u Borovu selu koju je pripremao za sijanje graha, vozio se biciklom s njive i u jednoj ruci držao motiku, ne zna točan naziv ulice kojom je prolazio, ali se u toj ulici nalazi kuća VF koga zovu " V". Vozeći bicikl na udaljenosti 15 do 20 metara ispred sebe ugledao je „ L" i „ P - LF, te je uočio da se njih dvojica „gužvaju", odnosno međusobno naguravaju rukama, a to se događalo na ulici ispred "Šteline" kuće ma udaljenosti od oko 1 m od ceste i 8 do 9 metara od "Šteline" kuće. Obzirom da je od ranije imao jedno neugodno iskustvo pokušavajući u jednom ranijem sukobu razvaditi Ijude zadobio je ubod nožem u trbuh pa je nastojao što prije proći njih dvojicu. Dok je prolazio, odnosno dok je vozio bicikl, te došavši na udaljenost od njih na 4 do 5 metara vidio je da je " V" udario dva do tri puta LF, ne može reći je li otvorenom iii zatvorenom šakom, međutim udario ga je po glavi. Nije uočio da je LF udario VF te je on prošao dalje i nije čuo što su jedan drugome govorili.

20. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka ĐF (list 136 priklopljenog spisa Županijskog suda u Vukovaru broj K-22/10) slijedi da je u ožujku 2010. godine išao na groblje supruzi koja je umrla 1995., da je bilo hladno, da nije bilo snijega, te je išao biciklom i vozeći bicikl na udaljenosti od jedno 10 do 15 metara uočio je HF kojeg zove „ P i VF. Stajali su na ulici ispred kuće VF, bili su udaljeni otprilike jedan metar od ceste prema kući VF, a od ceste pa do kuće VF je udaljenost po njegovoj procjeni od 6 do 7 metara, bilo je oko 15,00 sati. Prolazeći biciklom vidio je da je VF dva do tri puta udario otvorenom šakom LF u predjelu glave, nije vidio da je LF udario VF. Produžio je biciklom pored njih, i nije im se obraćao, niti ih pozdravio. Nije čuo jesu li njih dvojica razmjenjivali kakve riječi. Na cesti je uočio i automobil LF, a to je ustvari ovaj automobil kojim LF razvozi plin.

21. Dakle, u ovom postupku nedvojbeno je da je tuženik LF **.**.2010. tužitelja VF nakon međusobne prepirke i naguravanja nožem duljine oštrice 11,5 cm ubo u predjelu trbuha u cilju da ga usmrti, te je tužitelj IF zadobio prodor u prsnu šupljinu ispod lijevog rebarnog luka koja ozljeda je teške prirode, a smrt je izostala jer nije došlo do ozljede vitalnih organa, a kako je to i utvrđeno u pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Vukovaru broj K-22/10 od 6. listopada 2010. (list 3-14,), za koju je ovaj sud vezan u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca, s time da je prema ocjeni ovoga suda za nastalu štetu tužitelju odgovoran tuženik.

21.1. Naime, odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju postoji već temeljem postojanja kaznene presude, a pritom i navedeni način odvijanja radnje tuženika kojom je nanesena teška tjelesna ozljeda tužitelju veže parnični sud. Pored toga, valja naglasiti da tuženik smatra da je za nastanak štete tužitelju postojao doprinos tužitelja, koji zaključak prihvaća i ovaj sud budući da je iz dokaza provedenih tijekom postupka, odnosno pročitanih iskaza svjedoka ŠF, ĐF i tuženika LF, koji su u tom dijelu suglasni i međusobno nadopunjujući, evidentno da je i sam tužitelj VF zadao nekoliko udaraca LF u navedenom događaju, a što slijedi i iz mišljenja vještaka Ante Blažanovića (list 68-71 priklopljenog spisa Županijskog suda u Vukovaru K-22/10) no ne radi se o ozbiljnom ugrožavanju života i tijela LF jer je zadobio lake ozljede. Iskaz tužitelja VF u dijelu u kojem poriče da bi tuženiku zadao udarce u predjelu glave sud ne smatra uvjerljivim budući da je isti u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima na tu okolnost. Slijedom navedenoga, sud smatra da, s obzirom na utvrđenu dinamiku događaja i okolnosti koje su prethodile štetnom događaju, doprinos tužitelja štetnom događaju iznosi 10%.

22. Na okolnost osnovanosti i visine štete izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja te je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Miroslavu Kasiću.

22.1. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Miroslava Kasića te medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj ozlijeđen 6. ožujka 2010. od strane tuženika ubodom noža u područje trbuha, ispod lijevog rebranog luka, da je nakon ozljeđivanja tužitelj prevezen kolima Hitne pomoći te je hitno zaprimljen na Kirurški odjel Opće županijske bolnice u Vukovaru, pregledan je klinički, obrađen laboratorijski, RTG obrađen, a učinjen mu je i hitni ultrazvučni pregled trbuha. Pri dolasku je bio svjestan, pokretan, orijentiran, hemodinamski stabilan(RR200/110). Zbog sumnje u ozljedu visceralnih organa u trbuhu podvrgnut je hitnom operativnom zahvatu. Otvaranjem trbušne šupljine operativno se utvrdi da je tužitelju nanesena probodna rana trbušne stijenke u dužini od 3 cm, da je ozlijeđena samo trbušna maramica(omentum). Ne nađe se ozljede visceralnih organa niti drugih značajnijih struktura u trbuhu. Mjesto uboda se prešije, ispere se trbušna šupljina te se zatvori trbušna stijenka po slojevima. Otpušten je s odjela 10. ožujka 2010.g. s preporukom za Klavocin, Metronidazol, mirovanje, izbjegavanje fizičkih naprezanja. Obavio je kontrolni kirurški pregled 17. ožujka 2010.g. kojom prilikom je utvrđeno da je rana uredno zacijelila, šavovi su odstranjeni i zakazana je kontrola za mjesec dana.

22.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka Miroslava Kasića slijedi da je tužitelj VF nastradavši 06. ožujka 2010.g.zadobio ozljedu - Probodnu ranu trbušne stijenke s ozljedom trbušne maramice i da se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi. Vještak navodi da je tužitelj trpio primarni strah u trenutku ozljeđivanja i neposredno iza toga i to veoma jakog intenziteta a u trajanju od par minuta. Nakon toga je trpio sekundarni strah, u obliku zabrinutosti za svoj život i zdravlje te ishod liječenja i to jakog intenziteta jedan dan, srednje jakog intenziteta 10 dana te lakog intenziteta još mjesec dana. Strah, sveukupno gledajući, nije ostavio trajnih posljedica na njegovoj psihičkoj ravnoteži. Tužitelj je trpio jake fizičke boli dva dana, srednje jake boli osam dana te lake kontinuirane boli mjesec dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć i to nekvalificirana, po izlasku iz bolnice, od po 3 sata dnevno, tijekom mjesec dana, prvenstveno zbog mirovanja u krevetu, opće njega, pripomoći pri hranjenju, kupanju, kretanju. Na trbušnoj stijenci se treba vidjeti okomiti ožiljak od operativnog otvaranja trbušne šupljine, po samoj sredini stijenke, te još i manji ožiljak na mjestu samog uboda nožem u stijenku. Ti ožiljci se vide samo kada je tužitelj gol do pojasa, u Ijetnim mjesecima. Radi se o naruženosti lakog stupnja. Tužitelju se može nakon ovakvog ozljeđivanja i operativnog zbrinjavanja javljati povremena bolnost trbušne stijenke, naročito pri promjenama vremena ili pri jačem fizičkom naprezanju u radu i športu te mu je zbog toga umanjena opća životna aktivnost za 10%.

23. Na glavnoj raspravi od dana 14. rujna 2023. punomoćnik tužitelja je predložio da se izvrši dopuna medicinskog vještačenja na način da vještak pregleda tužitelja u pogledu ožiljka a kako je to sve navedeno na strani 3 vještačkog nalaza, a u pogledu svih vidova štete koji su navedeni u izreci tužbenog zahtjeva. Pored toga iz nalaza i mišljenja nije vidljivo je li vještak prilikom vještačenja uzeo u obzir i zdravstveni karton tužitelja te se u tom pogledu predlaže dopuniti vještačenje. Sud je navedeni dokazni prijedlog usvojio, no kada je doneseno rješenje o dopuni vještačenja, tužitelj BF nije uplatio predujam za vještačenje te navedeni dokaz nije proveden do zaključenja glavne rasprave.

23.1. Tužitelj je na glavnoj raspravi 29. siječnja 2025. ostao kod prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva koji je samo iskazao u valuti EUR tako da na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 5.972,52 eura, a na ime imovinske štete iznos od 265,45 eura.

24. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Miroslava Kasića budući da je isti sačinjen sukladno zadatku suda po stručnoj osobi na temelju medicinske dokumentacije, mišljenje je valjano obrazloženo, objektivno i stručno.

25. S obzirom na sve navedeno, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, stav je suda da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta sukladno čl. 19. st. 2., a u svezi sa čl. 1046. ZOO.

26. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu temeljem članka 1100. st. 1. ZOO.

27. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje opravdano je dosuditi jedan iznos pravične naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

28. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi, tj. fizičke bolove, duševne bolove i strah koji u smislu čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

29. Prilikom određivanja visine pravične novčane naknade sud je imao u vidu i vrstu i težinu tjelesnih povreda, način liječenja, dob tužitelja, zanimanje i opseg smanjenja opće životne i radne aktivnosti, a sve u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a.

30. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka te medicinske dokumentacije za tužitelja koja je priložena spisu, sud je utvrdio da tužitelj zbog predmetnog štetnog događaja nedvojbeno trpio fizičke bolove i to jake fizičke boli 2 dana, srednje jake boli 8 dana te lake kontinuirane boli mjesec dana. Pri tome je sud uzeo u obzir i nelagode kojima je tužitelj bio izložen tijekom liječenja u smislu kliničke i dijagnostičke obrade, podvrgavanja operacijskom zahvatu, potrebi previjanja rane, te daljnjim odlascima na kontrolne preglede.

30.1. Uzimajući u obzir sve navedeno, posebice nalaz i mišljenje vještaka u pogledu trajanja fizičkih bolova kod tužitelja, sud je po tom osnovu tužitelju na ime pravične novčane naknade dosudio novčani iznos od ukupno 900,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 427,23, eura sud odbio zahtjev tuženika kao prekomjerno postavljen.

30.2. Isto tako, utvrđeno je da je tužitelj pretrpio primarni strah u trenutku ozljeđivanja i neposredno iza toga i to veoma jakog intenziteta, a u trajanju od par minuta. Nakon toga je trpio sekundarni strah, u obliku zabrinutosti za svoj život i zdravlje te ishod liječenja i to jakog intenziteta 1 dan, srednje jakog intenziteta 10 dana te lakog intenziteta još mjesec dana. Valja naglasiti da je sud posebno cijenio strah koji je tužitelj pretrpio u trenutku ozljeđivanja, obzirom da mu je tuženik zadao udarac u vitalni dio tijela, u namjeri da ga usmrti. Slijedom navedenoga, sud je po osnovi primarnog i sekundarnog straha na ime pravične novčane naknade dosudio novčani iznos od ukupno 2.600,00 eura, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 54,46 eura navedeni zahtjev odbio kao prekomjerno postavljen.

30.3. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je tužitelju zbog posljedice štetnog događaja smanjena životna aktivnost od 10%, pri čemu pri čemu iz nalaza i mišljenja medicinskog vještačenja proizlazi da se tužitelju može nakon ovakvog ozljeđivanja i operativnog zbrinjavanja javljati povremena bolnost trbušne stijenke, naročito pri promjenama vremena ili pri jačem fizičkom naprezanju u radu i športu. Sud je posebice uzeo u obzir i iskaz tužitelja iz kojega je utvrđeno da je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja bio zidar, koje poslove je prestao obavljati. Imajući u vidu sve naprijed navedeno sud je na ime pravične novčane naknade po osnovi duševnih bolova radi umanjenja životnih aktivnosti tužitelju dosudio zatraženi iznos od 1.327,23 eura smatrajući isti osnovanim i opravdanim.

30.4. Također, u postupku je utvrđeno da je tužitelju zbog posljedice štetnog događaja ostala naruženosti lakog stupnja jer se na trbušnoj stijenci treba vidjeti okomiti ožiljak od operativnog otvaranja trbušne šupljine, po samoj sredini stijenke, te još i manji ožiljak na mjestu samog uboda nožem u stijenku. Ti ožiljci se vide samo kada je tužitelj gol do pojasa, u Ijetnim mjesecima pa slijedom toga po osnovi duševnih boli zbog naruženosti sud tužitelju dosuđuje zatraženi iznos od 663,61 eura.

31. Dakle, sud je na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelju dosudio ukupan iznos od 5.490,84 eura. Kada se taj iznos umanji za 10% koliko je utvrđen doprinos tužitelja štetnom događaju, dođe se do iznosa od 4.941,76 eura. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju su sukladno odredbi članka 1103. ZOO priznate i pripadajuće zakonske zatezne kamate i to počev od dana podnošenja tužbe, tj. od 17. veljače 2014.godine.

32. Osim navedenoga, iz rezultata dokaznog postupka slijedi i da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege. Naime, iz nalaza i mišljenja medicinskog vještačenja proizlazi da je tužitelju zbog posljedice štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega i to nekvalificirana, po izlasku iz bolnice, od po 3 sata dnevno, tijekom mjesec dana, prvenstveno zbog mirovanja u krevetu, opće njega, pripomoći pri hranjenju, kupanju, kretanju. Visinu ovog oblika imovinske štete sud je utvrdio temeljem odredbe članka 223. ZPP, te je stoga po toj osnovi tužitelju priznat zatraženi iznos od 132,72 eura.

32.1. Pored toga, tužitelju je nastala i imovinska šteta za uništenu garderobu jer mu je toga dana uništena potkošulja i gornji dio trenirke, a što slijedi iz iskaza tužitelja VF kao i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta s lista 6 priklopljenog spisa Županijskog suda u Vukovaru broj K-22/10. Visinu ovog oblika imovinske štete sud je utvrdio temeljem odredbe članka 223. ZPP pa je tako tužitelju dosudio iznos od 80,00 eura, dok je u preostalom dijelu u visini od 52,72 eura taj zahtjev odbijen kao prekomjerno postavljen.

32.2. Ukupni iznos imovinske štete koji je sud utvrdio iznosi 212,72 eura, te kada se isti umanji za 10% koliko je utvrđen doprinos tužitelja štetnom događaju, proizlazi da je tužitelju nastala imovinska šteta u iznosu od 191,45 eura.

32.3. Na dosuđeni iznos imovinske štete tužitelju su priznate i zatezne kamate i to sukladno odredbi čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima, tj. počev od presuđenja, pa do isplate, obzirom da je sud navedenu naknadu utvrdio po slobodnoj ocjeni pa je tek donošenjem presude nastupila i dospjelost utvrđenog iznosa iste.

33. Slijedom svega izloženoga, tužitelju je sveukupna novčana naknada dosuđena u iznosu od 5.133,21 eura i to primjenom odredaba čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO- a za neimovinsku štetu, odnosno odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a za imovinsku štetu.

34. Obzirom da tužitelj potražuje isplatu iznosa od ukupno 6.237,97 eura na ime neimovinske i imovinske štete, valjalo je iznos od 1.104,76 eura odbiti kao prekomjerno postavljen.

35. Nadalje, u odnosu na protutužbeni zahtjev valja naglasiti da prema ranije citiranoj odredbi čl. 1045. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

36. Sud je u ovom postupku utvrdio kako je tužitelj protutuženik VF u štetnom događaju zadao nekoliko udaraca po glavi tuženiku protutužitelju LF, a što proizlazi iz pročitanih zapisnika o saslušanju LF na glavnoj raspravi kod ovoga suda 15. prosinca 2018., te zapisnika o saslušanju svjedoka ŠF i ĐF, danih u kaznenom postupku kod Županijskog suda u Vukovaru broj K-22/10. Navedena činjenica utvrđena je i u provedenom kaznenom postupku, u kojem je obavljeno medicinsko vještačenje po vještaku Anti Blažanoviću (list 70-71 priklopljenog spisa Županijskog suda u Vukovaru broj K-22/10) iz kojega slijedi da je **.**.2010. LF zadobio ozljedu u vidu nagnječenja glave iznad desnog oka što predstavlja laku tjelesnu ozljedu nastalu najmanje jednim umjereno snažnim udarcem tupotvrdim mehaničkim sredstvom u oštećeno područje, te da je tupotvrdo mehaničko sredstvo šaka zatvorena u pesnicu. Sud pročitane iskaze svjedoka ŠF i ĐF cijeni kao istinite, uvjerljive i međusobno sukladne budući da su obojica iskazali kako su predmetnoga dana vozeći se biciklom kroz ulicu u kojoj živi VF, u poslijepodnevnim satima, uočili da se VF i LF međusobno naguravaju ispred kuće VF te da je VF zadao dva do tri udarca šakom u predjelu glave.

36. No, tuženik protutužitelj LF je taj koji je kritičnoga dana u namjeri da usmrti tužitelja VF došao ispred njegove kuće i nakon verbalnog sukoba i fizičkog naguravanja istome zadao ubod nožem dužine oštrice od 11,5 cm, u predjelu trbuha, a smrtni ishod je izostao jer nije ozlijeđen vitalni dio tijela. Tuženik protutužitelj je misleći da je tužitelj VF prethodno toga dana prijetio njegovom sinu radi povrata pozajmljenog novca, krenuo u obračun sa tužiteljem VF noseći sa sobom nož kojim je nakon prepirke i naguravanja s njim, prema njemu počinio kazneno djelo protiv života i tijela – pokušaj ubojstva, a kako to i slijedi iz pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru broj K-22/10 od 6. listopada 2010.

37. Sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. (st. 2. čl. 1100. ZOO).

38. Iz medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tuženika protutužitelja LF, slijedi je 6.4.2010., mjesec dana nakon predmetnog događaja, obavio pregled psihijatra, da je naveo prilikom pregleda da je prije mjesec dana napadnut fizički od poznate osobe i dobio je više udaraca u glavu, da od tada osjeća umor, nervozan je, ima neodređeni strah, loše spava i često razmišlja o navedenom događaju, te je određena kontrola za mjesec dana, eventualno kontrola neurologa. Tuženik je 19.4.2010. obavio pregled neurologa, iz nalaza: od 6.3.2010. godine kada je zadobio seriju udaraca po glavi a pregledan u Hitnoj neurološkoj ambulanti ima stalno glavobolju u području čela i u početku je imao mučninu i povraćao, sad više ne. Na desno oko vidi duplo. Prije 12 godina povrijeđena glava u prometu. Prilokom pregleda je utvrđeno da je neurološki status uredan, napeta PVM cervikalno desno, preporučeno učiniti EEG i Rtg vratne kralježnice, kontrola s nalazima. Nadalje, tuženik je 4.5.2010. obavio rtg vratne kralježnice, 1.6.2010. kontrola psihijatra, 14.6.2010. kontrola neurologa, 1.7.2010. pregled okuliste, 12.7.2010. kontrola neurologa, 20.7.2010. UZV abdomena, 9.8.2010. kontrola psihijatra kada je konstatirano da i dalje ima naglašene strahove, napetost, noću ne spava, boli ga glava. Kontrole psihijatra obavio je 1.9.2011., 1.10.2010., 24.11.2010., 4.3.2011., 20.5.2011., 1.9.2011. 15.12.2011., a 28.1.2011. kontrolu neurologa, 14.4.2011. pregled kliničkog psihologa, te 21.4.2011.

39. Vještak ĆF, dr. med. je u svom nalazu i mišljenju naveo da se štetni događaj zbio 6.3.2010. godine, da u omotu sudskog spisa nije našao niti jedan nalaz kirurga od toga datuma iako se u liječničkoj potvrdi liječnika obiteljske medicine od 16.4.2015. godine navodi da se tuženik-protutužitelj zbog udarca u glavu, stresne reakcije i glavobolje liječio po psihijatru i neurologu od 25.3.2010. do 30.10.2012. godine. Temeljem pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije uložene u omotu sudskoga spisa vještak je naveo da je u svezi zadobivenih ozljeda u spornoj nezgodi tuženik protutužitelj LF pretrpio fizičke bolove srednjeg intenziteta 1 dan, lakog intenziteta 3 dana, da je zbog pretrpljenih ozljeda tuženik-protutužitelj tijekom liječenja imao bolove različitog intenziteta, te nelagode tijekom liječenja: kliničku i dijagnostičku obradu, kontrolne preglede, te dodatnu dijagnostičku obradu. Nadalje je naveo da ozljeda tuženika-protutžitelja s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet kao i konačni ishod cjelokupnoga liječenja nisu uvjetovali smanjenje životne aktivnosti u vidu anatomsko-funkcijskih posljedica, ali su mogle dovesti određene psihičke dokompenzacije vezane uz štetni događaj. Vještak smatra da je za adekvatnu ocjenu smanjenja životnih aktivnosti glede psihičke dekomenzacije potrebno medicinsko vještačenje specijalista psihijatra. Nadalje, vještak navodi da je tuženik protutužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta koji je bio kratkotrajan u trenutku ozlijeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta 60 dana i lakog intenziteta 60 dana. Sekundarni oblik straha različitog intenziteta mogao je osjećati zbog zabrinutosti o mogućim posljedicama nakon štetnog događaja.

40. U podnesku od 2. travnja 2024. tuženik-protutužitelj naveo je da nema bitnih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Uvažavajući činjenicu da u odnosu na tuženika nije provedeno psihijatrijsko vještačenje, to tuženik predlaže da sud sukladno svom stručnom znanju i iskustvu procijeni koliko je umanjenje životnih aktivnosti s obzirom na psihofizičko zdravlje tuženika obzirom da tuženik nema dovoljno financijskih sredstava za provođenje novoga vještačenja. Tuženik protutužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja uredio tužbeni zahtjev na način da na ime neimovinske štete potražuje isplatu iznosa od 4.500,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja protutužbe do isplate.

41. Na glavnoj raspravi 25. rujna 2024. punomoćnik tužitelja naveo je da je strah u svakom slučaju u nesrazmjeru sa navedenom ozljedom te je previsoko odmjeren i nerealan, te je istaknuo prigovor zastare navodeći da se tuženik nije liječio od 15. prosinca 2011. do 29. listopada 2015., a u slučaju da i jest postoji praksa da nema prekida zastare za bol i strah. Bez obzira na liječenje ranije nam je bio poznat ishod njegovog liječenja te za bol i strah zastara teče od trenutka nastanka.

42. Vještak prof. prim. dr. sc. ĆF, dr. med. je saslušan usmeno na raspravi održanoj kod suda 25. rujna 2024. kojom prilikom je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 29. veljače 2024., napomenuo je da je bol i strah izvještačio temeljem medicinske dokumentacije i svoga kliničkog iskustva na temelju podataka iz medicinske dokumentacije koja je priložena u omotu sudskog spisa, naveo je da udarac u glavu koji je zadobio tuženik ne mora ostaviti bolove jakoga intenziteta te da mu je težina ozljede i pretrpljenog straha bila poznata iz medicinske dokumentacije a uvažavajući svoje kliničko iskustvo koje ima kod takvih ozljeda.

43. Vodeći se citiranom odredbom čl. 1110. ZOO sud u konkretnom slučaju smatra da težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, pri čemu je sud vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

43.1. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka ĆF slijedi da je tuženik protutužitelj zadobio laku tjelesnu ozljedu zbog koje je pretrpio fizičke bolove srednjeg intenziteta 1 dana i lakog intenziteta 3 dana. U odnosu na pretrpljeni strah te liječenje tuženika protutužitelja po psihijatru i neurologu, sud smatra da je vještak ĆF previsoko ocijenio trajanje sekundarnog straha jakog, srednjeg i lakog intenziteta, te ne prihvaća utvrđenje vještaka da je strah različitog intenziteta mogao osjećati zbog zabrinutosti o mogućim posljedicama nakon štetnog događaja.

43.2. Naime, iz okolnosti konkretnog slučaja, u situaciji kada je tuženik LF taj koji je kritičnoga dana prema tužitelju počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva, a tužitelj njemu zadao laku tjelesnu ozljedu, od koje je tuženik trpio samo srednje i lake bolove u ukupnom trajanju od 4 dana, te radi kojih nije ni potražio liječničku pomoć kirurga, a u svom iskazu tvrdio da je došao u bolnicu zbog zadobivenih ozljeda prije VF (koji navod tijekom postupka nije potvrđenim nijednim predloženim i provedenim dokazom), sudu je neprihvatljivo tuženiku protutužitelju dosuditi bilo kakvu naknadu radi povrede prava osobnosti. Pored toga, uvažavajući činjenicu da se tuženik protutužitelj liječio po psihijatru i neurologu u periodu od 6. travnja 2010. do 29. listopada 2015., kada je liječenje završeno, kako slijedi iz nalaza i mišljenja vještaka ĆF i liječničke potvrde u sklopu medicinske dokumentacije na njegovo ime, da se u periodu od 15. prosinca 2011. do 29. listopada 2015. uopće nije liječio po navedenim specijalistima, kao i činjenicu da je pretrpio ozljedu glave u prometnoj nesreći 12 godina prije štetnog događaja, što također slijedi iz medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona i nalaza i mišljenja vještaka ĆF, to za ovaj sud dodatno potkrjepljuje stav kako u konkretnom slučaju tuženiku protutužitelju nije opravdano dosuditi novčanu naknadu radi povrede prava osobnosti.

44. Naime, sud smatra da je neživotno i nelogično da bi imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja i utvrđene činjenice, te dovodeći sve izvedene dokaze u međusobnu vezu, bilo opravdano tuženiku protutužitelju LF dosuditi pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti.

45. Pored toga prigovor zastare koji je istaknuo tužitelj protutuženik sud smatra osnovanim. Naime, odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Naime prema izvedenim dokazima slijedi da se tuženik nije liječio od 15. prosinca 2011. do 29. listopada 2015., a u slučaju da i jest nije došlo do prekida zastare. Bez obzira na liječenje ranije nam je bio poznat ishod njegovog liječenja. Za sve potraživane vidove štete zastara teče od trenutka nastanka. Prema tome, kako je štetni događaj zbio 6. ožujka 2010., a protutužba je podnesena 29. listopada 2015. slijedi da je protekao i subjektivni trogodišnji, kao i objektivni petogodišnji rok za podnošenje tužbe, odnosno da je nastupila zastara.

46. slijedom svega navedenoga, protutužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

47. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a, a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP. Odredbom čl. 154. st. 5. ZPP-a propisano je da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi

47.1. U konkretnom slučaju tužitelj protuuženik s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, a koji je postavljen u ukupnom iznosu od 6.237,97 eura to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznos od 5.133,21 eura uspio sa 82,29%, a tuženik sa 17,71%.

47.2. U pogledu osnove zahtjeva tužitelj je uspio sa 100%, pa je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 91,15 % (tužitelj: 100% + 82,29%=182,29% : 2 =91,15 %,; tuženik: 0% + 17,71% = 17,71% : 2= 8,85%). Dakle, uspjeh tužitelja je 91,15%, a tuženika 8,85%.

47.3. Nadalje, u odnosu na protutužbeni zahtjev koji je sud odbio kao neosnovan, slijedi da je tužitelj protutuženik u tome sporu uspio sa 100%. Prema tome, nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

47.4. Uzimajući u obzir postavljeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: OT), tužitelju VF zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni i to:

- trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 100 bodova,

- trošak zastupanja na ročištima od 12. svibnja 2016., 3. studenoga 2016., 14. rujna 2017., 29. travnja 2019., 14. rujna 2023., 16. svibnja 2024., prema Tbr. 9. toč. 2. OT sa 50 bodova za svako ročište, ukupno 300 bodova,

- trošak zastupanja na ročištima od 9. siječnja 2018., 15. siječnja 2018., 25. rujna 2024. i 29. siječnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova odnosno ukupno 400 bodova,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 9. siječnja 2018. prema Tbr. 8. t. 1.

OT i sa 100 bodova,

- trošak pristupa ročištu za objavu odluke prema Tbr. 9. t. 3. OT sa 50 bodova, odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 950 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.900,00 eura što uvećano za PDV od 25 % odnosno 475,00 eura sveukupno iznosi 2.375,00 eura.

47.5. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura.

47.6. Ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 2.640,45 eura.

47.7. Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi budući da navedeni zahtjev nije postavljen u skladu s odredbom čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

48. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vukovaru 14. ožujka 2025.

Sudac

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)

DNA:

1. Tužitelju protutuženiku, putem punomoćnika

2. Tuženiku protutužitelju, putem punomoćnika