REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11

45. P-2314/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Mirni Panjan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja i protutuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao pravnog sljednika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika i protutužitelja EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kao pravnog sljednika SUNCE OSIGURANJE d.d. Zagreb, Trnjanska cesta 108, OIB: 12012147571, koga zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu: Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, radi isplate osigurnine, nakon glavne rasprave zaključene u prisutnosti stranaka, dana 30. siječnja 2025.g., danom objave 14. ožujka 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kojim traži da mu tuženik EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 plati iznos od 4.657,11 EUR / 35.089,03 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16.07.2013.g. pa nadalje.

II. Odbacuje se protutužba tuženika / protutužitelja EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 s protutužbenim zahtjevom kojim traži od tužitelja / protutuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877:

- dostavu originala i ovjerene preslike za sud i tuženika / protutužitelja - Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 od 12.12.2008.g. zaključenog između tužitelja i UT iz [adresa], Mije [adresa], solemniziranog po javnom bilježniku Biserki Arambašić, posl. br. OV-18534/2008 s klauzulom ovršnosti izdanom od strane javnog bilježnika, sve sukladno čl. 22. Ugovora o kreditu, zatim zaključka o upisu u FINI najnovijeg datuma, te sve druge raspoložive dokumentacije vezane za predmetno vozilo,

- dostavu u ovosudni spis i tuženiku / protutužitelju očitovanja vezano za osobno vozilo marke DAEWOO, tip i model KALOS 1,2 godina proizvodnje 2003, broj šasije [broj šasije], snaga 53, obujam 1150 - da li je vozilo prodano i tko je sada vlasnik predmetnog vozila,

- dostavu u spis analitičko - knjigovodstvene evidencije bilančnih i izvanbilančnih stavki od dana puštanja kredita do dana 13.07.2015.g. iz službenog programskog alata o stanju duga s osnove Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 od 12.12.2008.g. koji koristi tužitelj / protutuženik potpisan po odgovornim osobama protutuženika, kao i podatka o sudskim odnosno javnobilježničkim postupcima koje je protutuženik pokrenuo radi naplate svojeg potraživanja.

III. Odbacuje se protutužba tuženika / protutužitelja EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 s protutužbenim zahtjevom i u dijelu koji glasi:

„3. Nalaže se tužitelju / protutuženiku Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tuženiku / protutužitelju Sunce osiguranje d.d., Zagreb, Trnjanska cesta 108, OIB: 12012147571 isplati novčani iznos ili preda osobno vozilo marke DAEWOO, tip i model KALOS 1,2 godina proizvodnje 2003, broj šasije [broj šasije], snaga 53, obujam 1150, ili izvrši prijenos prava ustupa instrumenata osiguranja, a koji zahtjev će tuženik / protutužitelj odrediti nakon što mu tužitelj / protutuženik preda potrebne podatke iz točke 1 i 2. ove protutužbe“.

IV. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravni sljednik Slavonske banke d.d. Osijek, Kapucinska 29, te da je ovaj pravni prednik tužitelja s tuženikom sklopio ugovor o osiguranju potraživanja 22.01.2007.g. kojim se tuženik obvezao naknaditi iznos koji tužitelj ovom tužbom potražuje od korisnika kredita – dužnika (ovdje UT) na ime odobrenog kredita za kupnju osobnog vozila, a koji iznos nije uspio naplatiti od korisnika kredita – dužnika iako je poduzeo sve radnje potrebne za naplatu potraživanja od korisnika kredita – dužnika, te navodi da je prema čl. 7. Ugovora stekao pravo na naknadu štete poduzevši sve potrebne radnje za naplatu dospjelog duga, navedene u čl. 8. Ugovora pa je tako nastupio osigurani slučaj i da je temeljem čl. 9. Ugovora podnio tuženiku odštetni zahtjev prema ugovoru o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 od 11.12.2008.g. na ime UT, a tuženik nije ni ponudio ni isplatio nesporan dio štete pa tužitelj potražuje ovom tužbom naknadu, poziva se na čl. 10. toč. 5. Ugovora, navodi da se šteta sastoji od neplaćene glavnice kredita, neplaćene dospjele ugovorne kamate i nedospjele glavnice, te troškova opomena i otkaza kredita do najvišeg iznosa od 500,00 kn, također tužitelj navodi da je za potrebe podnošenja odštetnog zahtjeva, izvršio saldaciju kredita kojom je utvrđeno ukupno dugovanje u iznosu od 35.089,03 kn pa predlaže da sud presudom obveže tuženika na isplatu ovog iznosa sa zateznim kamatama tekućim od 16.07.2013.g.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor zastare, navodi da se radi o maličnom sporu i da tužitelj nije dokazao ni osnov ni visinu zahtjeva, navodi da je tužitelj pokrenuo više postupaka protiv tuženika na identičnoj pravnoj osnovi, Ugovoru o osiguranju potraživanja od 22.01.2007.g., Ugovoru o osiguranju naplate potraživanja br. 122-120406-P od 12.04.2006.g., te Ugovoru o osiguranju naplate potraživanja br. 85-240708-P od 24.07.2008.g. - zaključenim između tužitelja i tuženika, te tuženik navodi da tužitelj nije proveo postupak opominjanja, otkaza i drugo u rokovima kako je to bilo ugovoreno pa navodi da je tuženik otklonio podnesene odštetne zahtjeve, također i zbog povrede nekih drugih odredbi ugovora, ovisno od slučaja do slučaja (navodi parnične postupke i predlaže spajanje postupka).

3. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, tuženik se poziva na čl. 11. Ugovora o osiguranju i navodi da je ugovorena zabrana cediranja tražbine na treće osobe koje se ne mogu legitimirati u ovom postupku niti postavljati zahtjeve prema tuženiku, naveo je da je došao do saznanja da je tužitelj davno prodao sva potraživanja, 2012.g. i 2013.g. - s osnova dospjelih i neplaćenih kreditnih plasmana koja su predstavljala velike rezervacijske troškove i da postoje indicije da je tužitelj prodao potraživanje iz ovog Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 od 11.12.2008.g. (preko društva H-ABDUCO d.o.o., navodi da se u godišnjim izvješćima za 2012.g. na str. 50. navodi "Krajem 2012 godine Banka je zaključila Ugovor o kupoprodaji svih rizika i svih koristi s naslova ugovora o kreditu s podsudjelovanjem s društvom H-Abduco d.o.o. Zagreb, prema kojem je prodan neto portfelj zajmova s poteškoćama u otplati u iznosu od 3.952.457 tisuća kuna i koji se u potpunosti prestao priznavati"), te tuženik navodi da predmetno potraživanje ne postoji jer je tužitelj zatvorio taj dug prodajom plasmana trećoj osobi pa da bi dosuđujućom presudom tužitelj stekao materijalnu korist bez pravne osnove, navodi da tužitelj nema temeljnice za knjiženje i da više ne može dostaviti analitičku konto karticu za korisnika kredita jer je predmetno potraživanje isknjižio iz svojih knjigovodstvenih i financijskih evidencija (što ukazuje na prodano potraživanje i nedostatak aktivne legitimacije tužitelja), te da "saldacija kredita" nije dokument propisan ugovorom (također je u svezi s prigovorom nedostatka aktivne legitimacije, na ročištu 12.02.2018.g. predložio da se od tužitelja zatraži ugovor o kupoprodaji svih rizika i koristi s naslova ugovora o kreditu od 13.12.2012.g.), a podneskom od 11.03.2022.g. ovaj prigovor nedostatka aktivne legitimacije – povlači.

4. Također tuženik navodi da tužitelj nije proveo ugovorene radnje s obzirom da je čl. 9. st. 5. Ugovora ugovoreno: istodobno s podnošenjem zahtjeva osiguranik će dostaviti osiguravatelju i svu dokumentaciju koja se odnosi na navedeno potraživanje i to:

- zahtjev za kredit s kompletnom dokumentacijom,

- original ugovora o kreditu,

- dokaz o otposlanju opomene (kopije opomene i potvrda o preporučenoj pošiljci za drugu opomenu),

- dokaz o otposlanju zahtjeva za zapljenu plaće poslodavca (kopija dopisa),

- dopis poslodavca o nemogućnosti zapljene plaće,

- presliku izjave o otkazu kredita s dokazima o otposlanju,

- plan otplate kredita,

- mjenicu ili zadužnicu ako je ista predviđena kao instrument osiguranja, te navodi da kada je tužitelj dostavio odštetni zahtjev i dokumentaciju koja je bila nužna za odobravanje kredita, da je tuženik ustanovio da tužitelj nije tražio BON-2 za poslodavca, a koja obveza je postojala, osim iznimke – ako se radi o društvu s ograničenom odgovornošću općepoznatog dobrog financijskog stanja, ali uz prethodnu suglasnost osiguravatelja, i u pogledu umirovljenika (zadnji odrezak od mirovine), a tužitelj nije nikada tažio suglasnost od tuženika, zatim tuženik navodi da je prema čl. 2. st. 2. Ugovora bilo ugovoreno koji će krediti biti predmet osiguranja, te su se isti vezali na starost vozila, a razlog je bio u tome što je osobno vozilo ujedno bilo i predmet osiguranja radi naplate potraživanja (čl. 2. st. 2. je određeno da starost vozila u trenutku isteka ugovorenog roka otplate kredita ne može biti veća od 12 godina), te tuženik navodi da je starost predmetnog osobnog vozila marke DAEWOO tip i model KALOS 1,2 godine proizvodnje 2003.g., broj šasije [broj šasije], snaga 53, obujam 1150, u trenutku isteka ugovorenog roka otplate kredita - veća od 12 godina, tj. vozilo je bilo staro 13 godina jer prvi anuitet dospijeva 01.02.2009.g. a posljednji 01.12.2016.g., poziva se na čl. 13. Ugovora i isključenje iz osiguranja (osiguranjem nisu pokriveni krediti koje je osiguranik odobrio pod uvjetima koji nisu u skladu s odredbama ovog Ugovora, a naročito ako se ne poštuju odredbe čl. 6. ovog Ugovora), zatim se tuženik poziva na čl. 4. st. 5. Ugovora o osiguranju potraživanja prema kojem je potrebna suglasnost korisnika kredita za ustupanje osiguravatelju prava koje osiguranik ima prema korisniku kredita iz Ugovora o kreditu do visine isplaćene štete, bilo prije, bilo u tijeku eventualnog sudskog postupka, te tuženik navodi da je ovu odredbu tužitelj izostavio u Ugovoru o namjenskom kreditu jer korisnik kredita nije dao izričitu suglasnost za ustupanje svih prava iz Ugovora o kreditu, te se suglasnost odnosi samo na dozvolu iz čl. 17. Ugovora o namjenskom kreditu kojim je korisnik kredita dopustio tuženiku da izvrši upis prava vlasništva na vozilu, a izostavljanjem ove obvezujuće odredbe u Ugovoru o kreditu, tužitelj je doveo u poziciju tuženika da se tuženik može naplatiti samo iz vrijednosti vozila koja je puno manja nego što je potraživanje iz kredita – što tužitelj potražuje u tužbi, zatim se tuženik poziva na čl. 1. st. 6. Ugovora kojim je određeno da za osiguranje kupnje rabljenih vozila mora biti priložena i uvezana ponuda auto kuće te potvrda o vlasništvu vozila od strane nadležne policijske uprave u svrhu solemnizacije, te tuženik navodi da tužitelj nije u skladu s ovom odredbom postupio i smatra da tužitelju ne pripada pravo na isplatu, dodaje da su temeljem čl. 923. ZOO-a, isključene odredbe Odsjeka 27. ZOO-a, te da se primjenjuju samo opća načela ugovornog prava iz ZOO-a.

5. Stoga tuženik smatra da tužitelju ne pripada pravo na isplatu jer tužitelj nije prethodno poduzeo radnje propisane Ugovorom kako bi osigurao naplatu tražbine (poziva se na čl. 6., 9. i 10. st. 1. i 2. ZOO-a).

6. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja jer korisnik kredita nije vraćao kredit od 03.04.2012.g., a radilo se o anuitetnim otplatama kredita i zastarnom roku od tri godine, dodaje da tužitelj nema pravo niti na zatezne kamate jer je svojom krivnjom pao u zakašnjenje zbog neprovođenja radnji naplate (prema čl. 5. Ugovora o namjenskom kreditu

– ako korisnik kredita usprkos opomeni kasni trideset dana s plaćanjem dospjelih anuiteta, smatra se da kreditni odnos prestaje s danom slanja preporučene pošiljke o raskidu ugovora na zadnju banci poznatu adresu), prigovara i visini zatražene stope zatezne kamate.

7. Također tuženik navodi da je tužitelj morao dokazati i visinu potraživanja i tako što je trebao doznačiti tuženiku sve ono što je tužitelj primio od korisnika kredita s obzirom da isto predstavlja osnovu za umanjenje eventualne visine samog tužbenog zahtjeva, a također i iz razloga što tuženik ima pravo ostvariti regresno pravo prema korisniku kredita, ukoliko ga sud obveže na isplatu tužitelju (dodaje da tužitelj nema pravo ni na zatezne kamate ako nije dokazao da je poduzimao radnje naplate iz instrumenata osiguranja).

8. Tuženik podnosi protutužbu kojom traži da se naloži tužitelju da dostavi original i ovjerenu presliku Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 od 11.12.2008.g. solemniziranog po javnom bilježniku Biserki Arambašić posl. br. Ov- 18534/2008 s klauzulom ovršnosti prema čl. 22. Ugovora o kreditu i svu drugu raspoloživu dokumentaciju koja se odnosi na predmetno vozilo, a također i da se naloži tužitelju da dostavi očitovanje u pogledu predmetnog osobnog vozila – je li isto prodano, tko je bio prodavatelj, a tko kupac, za koji iznos se tužitelj naplatio i tko je sada vlasnik predmetnog vozila, zatim da se naloži tužitelju da isplati novčani iznos ili preda predmetno osobno vozilo ili izvrši prijenos prava ustupa instrumenata osiguranja (za ovaj dio zahtjeva navodi da će ga urediti kada mu tužitelj preda potrebne podatke iz toč. 1. i 2. protutužbe), te traži da se naloži tužitelju da dostavi analitičko – knjigovodstvenu evidenciju bilančnih i izvanbilančnih stavki od dana puštanja kredita do 13.07.2015.g. iz službenog programskog alata o stanju duga s osnove Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 od 11.12.2008.g. koje koristi tužitelj, potpisan po odgovornim osobama tužitelja, kao i podatak o sudskim, odnosno javnobilježničkim postupcima koje je tužitelj pokrenuo radi naplate svojeg potraživanja.

9. U podnesku od 21.03.2016.g. tuženik navodi da je na EUROHERC osiguranje d.d. prenesen dio portfelja SUNCA OSIGURANJA d.d. u pogledu ugovora o osiguranju u skupini neživotnih osiguranja pa tako navodi da je preneseno i ovo potraživanje, čime je EUROHERC osiguranje d.d. postalo univerzalni sukcesor nad vrstama osiguranja upisanim u Ugovoru o prijenosu i preuzimanju portfelja osiguranja SUNCA OSIGURANJA d.d.

10. Na ročištu 12.02.2018.g. tuženik je ponovio je da je sporna činjenica starosti predmetnog vozila jer je isto bilo starije od 12 godina u trenutku isteka kredita i da je tužitelj povrijedio čl. 3. Ugovora o osiguranju jer nije zatražen BON2 poslodavca i da tužitelj nije tražio suglasnost od tuženika da BON2 nije potreban, te je naveo da je tužitelj zaključio ugovor s CROATIA osiguranjem d.d. koji je javno objavio na svojim web stranicama, prema kojem se starost vozila utvrđuje prema datumu dospjeća kredita (koji ugovor tuženik predaje na ovom ročištu), a tužitelj je naveo da taj ugovor nije relevantan za ovaj postupak.

11. U podnesku predanom na ročištu 12.02.2018.g. tužitelj navodi da iz odgovora na tužbu proizlazi da nije sporno postojanje pravnog odnosa iz Ugovora o osiguranju potraživanja od 22.01.2007.g., te da nije sporno da tužitelj nije uspio naplatiti tražbinu prema korisniku kredita, a da je sporan osnov i visina zahtjeva (daje primjedbu da sadržaj pravnog odnosa nije bio sporan kada je tuženik davao suglasnost za sklapanje Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita i kada je naplatio višestruke premije po tom ugovoru, te premije obveznog i kasko osiguranja), navodi da je smisao Ugovora o osiguranju ne samo naplata premije nego i isplata naknade iz osiguranja kada se dogodi osigurani slučaj, navodi da je poduzeo sve moguće i razumno očekivane i ugovorene radnje sa ciljem naplate tražbine, pri čemu ukazuje da se radi o automatiziranom procesu naplate (s obzirom na prigovore tuženika, predložio je financijsko - knjigovodstveno vještačenje na okolnosti navedene u ovom podnesku), navodi da čak i da nije postupio po točno ugovorenim parametrima, da to ne može i ne smije dovesti do gubitka prava iz čl. 9. toč. 2. ZOO-a, navodi da primjena čl. 8. i 9. Ugovora ne isključuje primjenu odredbe čl. 1. Ugovora, protivi se prijedlogu za spajanje parnica i prigovoru nedostatka aktivne legitimacije, navodi da nije prodao potraživanje koje je predmet ove tužbe, navodi da tuženik neosnovano navodi da je potraživanje isknjiženo iz knjigovodstvenih i financijskih evidencija, smatra da je jedino na temelju financijsko - knjigovodstvenog vještačenja moguće utvrditi odlučne činjenice, navodi da je svu dokumentaciju dostavio tuženiku, navodi da se tuženik nije jasno očitovao iz kojeg razloga je odbio odštetni zahtjev tužitelja, uz ovaj podnesak dostavlja preslik opomene pred otkaz ugovora o kreditu s povratnicom, navodi da je sav proces naplate tražbine od korisnika kredita u cijelosti proveden u skladu s odredbama Ugovora, navodi da kada se pravilno tumači odredba čl. 2. st. 2. Ugovora, imajući u vidu da je predmetno vozilo proizvedeno 2003.g. i da je rok otplate kredita 7 godina, da tada starost vozila u trenutku isteka ugovornog roka – nije veća od 12 godina pa smatra da je ovaj ugovor obuhvaćen predmetnim osiguranjem.

12. Također tužitelj navodi da se ne može prihvatiti tvrdnja tuženika da je predmetnim ugovorom o kreditu korisnik kredita isključivo dao suglasnost da se osiguravatelj može naplatiti samo iz vrijednosti vozila jer je isto tako temeljem čl. 9. Ugovora o kreditu, korisnik kredita dao suglasnost da Banka (tužitelj) potraživanje po predmetnom ugovoru o kreditu osigura kod osiguravajuće kuće, te je tako dao suglasnost da Banka po svom slobodnom uvjerenju može upotrijebiti instrumente osiguranja pa se protivi navodima tuženika da ne bi poštivao čl. 4. Ugovora, navodi da je poštivao i odredbu čl. 6. Ugovora i dostavio uz odštetni zahtjev tuženiku kompletnu dokumentaciju iz čl. 9. st. 5. Ugovora, pa tako i original ponude INHOF d.o.o. (s obzirom na odredbu čl. 6. koja određuje da uz solemnizirani ugovor o kreditu mora biti uvezana ponuda auto kuće i potvrda o vlasništvu izdana od strane nadležne policijske uprave).

13. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, tužitelj se poziva na čl. 7. Ugovora o osiguranju prema kojem je propisano da osiguranik stječe pravo na naknadu štete po ugovoru nastankom osiguranog slučaja, te navodi da osigurani slučaj nastaje kada je osiguranik poduzeo sve potrebne radnje za isplatu dospjelog duga navedene u čl. 8. Ugovora (kojim je između ostalog propisano da će osiguranik svim sudionicima u kreditu poslati izjavu o otkazu kredita preporučenom pošiljkom s povratnicom i cjelokupni kredit učiniti dospjelim i podnijeti odštetni zahtjev osiguravatelju pa navodi da se tek poduzimanjem takve radnje smatra da je osiguranik (tužitelj) poduzeo sve radnje za naplatu dospjelog duga, tj. i poslao odštetni zahtjev pa navodi da se tek od datuma poduzimanja te radnje može govoriti o početku tijeka zastare (15.07.2013.g.), navodi da bi prema čl. 234. st. 1. ZOO-a zastara nastupila u prvom mjesecu 2017.g. (a tužba je podnijeta 01.07.2015.g.).

14. U odnosu na protutužbu tuženika, tužitelj se protivi osnovu i visini protutužbenog zahtjeva i navodi da tuženik (i protutužitelj) nije aktivno legitimiran, poziva se na čl. 12. Ugovora o osiguranju kojom odredbom je regulirano regresno pravo osiguravatelja na način da:

1. isplatom štete osiguravatelj stupa u prava osiguranika prema dužniku, a osiguranik se obvezuje da će na zahtjev osiguravatelja izdati o tome ispravu, 2. sve uplate s naslova glavnice i redovne kamate, te troškova opomene i otkaza koje osiguranik primi temeljem ugovora o kreditu nakon isplate štete, osiguranik je dužen doznačiti osiguravatelju,

3. nakon isplate štete osiguranik je dužan opozvati sve aktivirane instrumente osiguranja naplate kredita naznačene u čl. 6. Ugovora pa tužitelj navodi da je jasno da tuženik ima pravo zahtijevati od tužitelja sve eventualne uplate s naslova glavnice i redovne kamate, te troškova opomene i otkaza, te da je tužitelj dužan opozvati sve aktivirane instrumente osiguranja naplate kredita, naznačene u čl. 6. Ugovora, ali nakon isplate štete, no, navodi da u ovom slučaju – nije isplaćena nikakva šteta tužitelju od strane tuženika pa sve dok ju tuženik ne isplati tužitelju, tuženik kao protutužitelj – uopće nije aktivno legitimiran.

15. U podnesku od 03.12.2018.g. tužitelj je naveo da tuženik nije platio predujam za informatičko vještačenje (navodi da se radi o odugovlačenju postupka) i da tuženik nema stvarni interes za dokazivanje svojih prigovora.

16. U podnesku od 11.03.2022.g. tuženik povlači prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, ukazuje da je u drugim sudskim postupcima pred ovim sudom koji se vode između istih stranaka, tužitelj uplaćivao na ime predujma za financijsko

– informatičko vještačenje iznose od 10.000,00 kuna, no da vještak nije mogao postupiti po nalogu suda radi provođenja financijsko - informatičkog vještačenja jer tužitelj nije omogućio pristup informacijskom sustavu tužitelja (dostavlja dopis vještaka Vatroslava Zovka iz predmeta P-2370/2018 u kojem vještak moli uputu suda o daljnjem postupanju za izvršenje zadatka vještačenja), poziva se na čl. 502. ZPP-a u svezi čl. 461a. st. 2. ZPP- a.

17. Tuženik ponavlja da je tužitelj povrijedio odredbu čl. 2. st. 2. Ugovora o osiguranju (u pogledu starosti vozila i da starost vozila iznosi 13 godina jer prvi anuitet iz ugovora o kreditu dospijeva 01.02.2009.g., a zadnji 01.02.2016.g. i da tužitelj nije tražio niti je to dokazao – da je zatražio suglasnost tuženika da može uzeti u osiguranje vozilo koje je starije nego što je to predviđeno ugovornim odredbama, iako je već u 2013.g. znao za razloge otklona zahtjeva jer mu je tuženik otklanjajući Zahtjev, jasno u dopisu naveo razloge otklona – starost vozila, a odredba čl. 2. st. 2. Ugovora glasi: „Ovim ugovorom osigurani su krediti za kupnju rabljenih vozila, uz uvjet da starost vozila u trenutku isteka ugovorenog roka otplate kredita ne može biti veća od 12 godina. Ukoliko je vozilo starije od 12 godina, takav kredit može biti obuhvaćen osiguranjem pod uvjetom da je prošao postupak suglasnosti/odnosno odobrenja tuženika kao Osiguravatelja. Pod pojmom starosti vozila podrazumijeva se starost vozila u trenutku podnošenja kreditnog zahtjeva i rok otplate kredita zajedno.“).

18. Također tuženik navodi da je tužitelj povrijedio odredbu čl. 3. st. 3. Ugovora o osiguranju (glava "Dokazi sposobnosti kreditnih sudionika" jer je odredbom čl. 3. st. 3. propisano da BON-2 iznimno nije potrebno dostaviti ako se radi o društvu s ograničenom odgovornošću općepoznatog financijskog stanja, ali samo uz prethodnu suglasnost tuženika odnosno osiguratelja, a tužitelj nikada nije tražio tu suglasnost tuženika niti je dostavio dokaz o tome da je zatražio tu suglasnost, te tuženik navodi da je tužitelj to znao iz dopisa tuženika od 14.08.2013.g. pa ističe da je u ovom sporu male vrijednosti, obveza tužitelja bila iznijeti sve činjenice u skladu s odredbama ZPP-a i potkrijepiti ih dokazima, tj. predložiti dokaze već u tužbi, poziva se s tim u svezi na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br.: PŽ-3719/2014, Pž-3914/2014, PŽ-4761-2015, Pž-9712/2014, Pž- 7647/2014 (tužbu je tužitelj podnio 2 godine nakon zaprimanja dopisa tuženika o razlozima otklona).

19. Zatim, tuženik navodi da je tužitelj povrijedio odredbu čl. 13. Ugovora o osiguranju (glava "Isključenje iz osiguranja") kojom je ugovoreno: „Osiguranjem nisu pokriveni krediti koje je Osiguranik odobrio pod uvjetima koji nisu u skladu s odredbama ovog Ugovora“, te dostavlja odluke za koje navodi da su iz iste činjenične i pravne osnove i koje potvrđuju neosnovanost tužbenog zahtjeva radi nepoštivanja ugovora od strane tužitelja (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1326/2017 potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7423/2019 od 24. veljače 2021.g., presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-3062/2016 potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3980/2017 od 18. ožujka 2020.g., presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-2629/2016 od 07. listopada 2021.g.), dodaje da je u dopisu tuženika o otklonu iz 2013.g. kao razlog odbijanja tužiteljevog zahtjeva za isplatu, tuženik naveo da tužitelj nije poštivao niti ugovorene rokove za poduzimanje točno određenih ugovorom predviđenih radnji (postupak opominjanja, raskid ugovora) prema korisniku kredita, a koje prethode podnošenju Odštetnog zahtjeva, te ističe da se ove sporne činjenice o nepostupanju u skladu s rokovima iz ugovora ne dokazuju financijskim vještačenjem već da je tužitelj bio dužan dostaviti materijalne dokaze uz tužbu, a što nije učinio u ovom sporu male vrijednosti.

20. Na ročištu 30. siječnja 2025.g. stranke su ostale kod svojih navoda, tuženik se protivio provođenju financijsko – knjigovodstvenog vještačenja predloženog po tužitelju (na okolnost utvrđenja činjenice koje je radnje tužitelj poduzeo na temelju čl. 8. i 9. Ugovora radi naplate tražbine po ugovoru o kreditu, te je li bez obzira na te radnje koje je tužitelj poduzeo, ostao neplaćeni iznos po ugovoru o kreditu i koliki iznos tužitelj nije uspio naplatiti od korisnika kredita, imajući u vidu odredbu čl. 10. Ugovora), te je tuženik naveo da za utvrđivanje činjenica koje je naveo tužitelj nisu potrebna stručna specijalizirana znanja, ponovio je da je tužitelj bio dužan uz tužbu dostaviti kompletnu dokumentaciju i sve dokaze u sporu male vrijednosti, također je ponovio da je u dopisu od 14.08.2013.g. tuženik taksativno naveo razloge otklona zahtjeva tužitelja u mirnom postupku, a naročito da je naveo da se radi o povredi čl. 2. st. 2. Ugovora (u vezi s navođenjem tužitelja da ne bi znao koje će činjenice tuženik u parnici osporavati), te je na ovom ročištu glavna rasprava zaključena.

21. Provedeni su dokazi uvidom u Ugovor o osiguranju potraživanja od 22.01.2017.g. (l. 5-13), u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 od 11.12.2008.g. (l. 14-22), u odštetni zahtjev tužitelja od 15.07.2013.g. ( l. 23-24), u saldaciju kredita od 15.07.2013.g. (l. 25), u godišnje izvješće 2012.g. HYPO ALPE-ADRIA- BANK d.d. (l. 37 -57), u Odluku HNB-a o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija (l. 58 - 67), u medijske napise (l. 68-72), u pregled prometa za klijenta (l. 73-74), u dopis tuženika od 14.08.2013.g. s povratnicom (l. 75-76), u povijesni izvadak iz sudskog registra za SUNCE OSIGURANJE d.d. (l. 124-133), u rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 16.10.2015.g. (l. 138-142, te 152-156), u Ugovor o prijenosu i preuzimanju portfelja osiguranja (l. 143-148, te 157-162), u rješenje ovog suda br. Tt- 15/35893 od 10.12.2015.g. s podacima za upis u glavnu knjigu sudskog registra (l. 149- 150, te 163-164), u rješenje ovog suda br. Tt-15/37592 od 30.12.2015.g. (l. 151, 165), u rješenje ovog suda br. Tt-16/22619 od 11.07.2016.g. s podacima za upis u glavnu knjigu sudskog registra (l. 179-180).

22. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP-a, svaki posebno i u njihovoj međusobnoj vezi.

23. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, a protutužba tuženika je odbačena.

24. Tužitelj u ovom predmetu potražuje isplatu osigurnine iz Ugovora o osiguranju potraživanja kojeg je njegov prednik Slavonska banka d.d. kao osiguranik zaključio s prednikom tuženika, SUNCE OSIGURANJEM d.d., dana 22.01.2007.g., radi osiguranja iznosa kojeg tužitelj (njegov prednik) nije uspio naplatiti od dužnika, tj. korisnika kredita za kupnju motornog vozila u iznosu od 35.089,03 kn (sada 4.657,11 EUR).

25. Nije sporno zaključenje predmetnog Ugovora o osiguranju od 22.01.2007.g., kao niti aktivna legitimacija tužitelja jer je tuženik povukao prigovor nedostatka iste (tuženik je ovaj prigovor isticao navodeći da je tužitelj ovo potraživanje prodao trećem).

26. Sporna je osnova zahtjeva i njegova visina, provedba postupka opominjanja, otkaza i drugih ugovorenih radnji, te je u tom smislu sporan i nastanak osiguranog slučaja, sporna je starost vozila iz Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 od 11.12.2008.g., pravo na zatezne kamate i stopa zateznih kamata, a tuženik je istaknuo i prigovor zastare potraživanja s obzirom na anuitetnu otplatu kredita, kojeg prema navodu tuženika, korisnik kredita nije vraćao od 03.04.2012.g., te je posebno, što se tiče visine potraživanja, sporna visina potraživanja i zbog toga što iznosi koje je tužitelj primio od korisnika kredita predstavljaju osnovu za umanjenje visine osigurnine, te je visina sporna i zbog toga što tužitelj nije naveo (i dostavio dokaze) da se eventualno naplatio za prodanu vrijednost predmetnog vozila.

27. Čl. 1. st. 1. Ugovora o osiguranju potraživanja od 22.01.2007.g. (l. 6-15) je određeno da se osiguravatelj obvezuje da će osiguraniku nadoknaditi iznos (štetu) koji osiguranik nije uspio naplatiti od dužnika (korisnika kredita) na ime odobrenog kredita fizičkim osobama za kupnju motornog vozila, iako je poduzeo sve radnje navedene u ovom ugovoru, a st. 2. ove odredbe čl. 1. Ugovora određeno je da su osigurani samo krediti koje je osiguranik odobrio sukladno uvjetima navedenim u ovom Ugovoru, dok je st. 3. ove odredbe čl. 1. ugovoreno da uvjeti pod kojima osiguranik dodjeljuje kredite koji su predmet osiguranja moraju prethodno biti pismeno odobreni od strane osiguravatelja, a st. 4. čl. 1. je određeno da se pod motornim vozilima u smislu u ovog Ugovora, smatraju novi i rabljeni: automobili, kombi, skuteri, motocikli i traktori.

28. Odredbom čl. 7. st. 1. Ugovora o osiguranju potraživanja od 22.01.2007.g. određeno je da osiguranik stječe pravo na naknadu štete po ovom ugovoru nastankom osiguranog slučaja, a odredbom čl. 7. st. 2. je određeno da osigurani slučaj nastaje: 1) kada je osiguranik poduzeo sve potrebne radnje za naplatu dospjelog duga navedene u čl. 8. ovog Ugovora, 2) primitkom obavijesti o smrti korisnika kredita bez nasljednika, 3) kada korisnik kredita, sudužnici i jamci postanu 100% nesposobni za rad i nemaju dovoljno prihoda za namirivanje obveza po kreditu.

29. Odredbom čl. 8. st. 1. Ugovora o osiguranju potraživanja određeno je da je osiguranik dužan radi naplate potraživanja iz Ugovora o kreditu poduzeti slijedeće radnje: 1) uputiti pisanu opomenu dužniku/sudužniku, a jamcima obavijest o opomeni, a ako to ne uspije;

2) uputiti dužniku, sudužniku i jamcima preporučenu pisanu opomenu; 3) ukoliko opomene iz prethodne dvije točke ostanu bez zadovoljavajućeg učinka, osiguranik će poslodavcima dužnika, sudužnika i jamaca poslati zahtjev za zapljenu plaće, preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom, te ukoliko se dospjelo dugovanje ne naplati ni pomoću zapljene plaće iz prethodne točke, osiguranik će svim sudionicima u kreditu poslati Izjavu o otkazu kredita preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom i cjelokupni kredit učiniti dospjelim i podnijeti odštetni zahtjev osiguratelju [odredbom čl. 8. st. 2. Ugovora određeno je da ukoliko korisnik kredita ne postupi sukladno čl. 6. toč. 3. al.

5. (odmah po isteku kasko osiguranja ne produži kasko osiguranje, osiguratelj će najkasnije u roku od 15 dana o tome obavijestiti osiguranika i osiguranik je dužan odmah po primitku obavijesti korisniku kredita poslati pisanu obavijest u kojoj će ga obavijestiti da mora u roku 24 sata zaključiti traženo osiguranje ili će mu otkazati ugovor o kreditu) i toč. 3.2. al. 4. (u slučaju da korisnik kredita odmah po isteku jednog osiguranja iz ove točke /osiguranje nekretnine, život/ ne produži osiguranje, osiguratelj će najkasnije slijedećeg dana o tome obavijestiti osiguranika. Osiguranik je dužan odmah po primitku obavijesti korisniku kredita poslati pisanu obavijest u kojoj će ga upozoriti da mora zaključiti tražena osiguranja pod prijetnjom otkaza ugovora o kreditu. Ukoliko korisnik kredita ne uplati tražena osiguranja u razumnom roku od 8 do 15 dana od primitka obavijesti, Banka će otkazati ugovor o kreditu i pristupiti naplati u cijelosti) – osiguranik će otkazati ugovor o kreditu i pristupiti naplati u cijelosti].

30. Odredbom čl. 9. st. 1. Ugovora o osiguranju potraživanja određeno je da će osiguranik podnijeti odštetni zahtjev osiguratelju po nastupu osiguranog slučaja iz čl. 7. st. 2. Ugovora, st. 2. čl. 9. je određeno da se prije podnošenja odštetnog zahtjeva osiguranik dužan naplatiti iz depozita po kreditu ako isti postoji i odštetni zahtjev umanjiti za iznos depozita, st. 3. čl. 9. je određeno da rok za podnošenje odštetnog zahtjeva nakon provedenih svih radnji iz prethodnog članka ne može biti kraći od 200 dana od dospjeća nenaplaćenog anuiteta, a st. 4. čl. 9. je određeno da se neće smatrati da je nastupio osigurani slučaj ukoliko je osiguranik propustio izvršiti neku od prethodno propisanih radnji dok je st. 5. čl. 9. određeno da će istodobno s podnošenjem zahtjeva, osiguranik dostaviti osiguratelju i svu dokumentaciju koja se odnosi na navedeno potraživanje, i to:

- zahtjev za kredit s kompletnom dokumentacijom,

- original Ugovora o kreditu,

- dokaz o otposlanju opomene (kopije opomene i potvrda o preporučenoj pošiljci za drugu opomenu),

- dokaz o otposlanju zahtjeva za zapljenu plaće poslodavcima (kopija dopisa),

- dokaz poslodavca o nemogućnosti zapljene plaće,

- presliku izjave o otkazu kredita sa dokazima o otposlanju,

- izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem dospjelog duga,

- plan otplate kredita,

- mjenicu ili zadužnicu ako je ista predviđena kao Instrument osiguranja.

31. Iz uvida u odštetni zahtjev tužitelja od 15.07.2013.g. (l. 23-24) razvidno je da tužitelj navodi da je dostavio tuženiku "kompletnu dokumentaciju iz Ugovora o kreditu br. 25340438/2008 na ime UT, [adresa], U [adresa]", te u nastavku navodi: "U privitku dopisa dostavljamo:

- original Ugovora o kreditu broj 25340438/2008

- original Zaključka 33735-336/08

- original zahtjev za kredit

- preslika osobne iskaznice

- original izjava o korištenju MBG-a dužnika

- isplatna lista

- IP obrazac dužnika

- uvjerenje MUP-a

- original ponude Inhof d.o.o.

- preslika izjave dužnika

- kreditni prijedlog

- kunsku i deviznu konto karticu

- otplatni plan

- preslike zadužnica OV-18533/08, te tužitelj navodi radnje koje je poduzeo: "Radnje koje je poduzela banka:

- saldacija kredita

- original raskida Ugovora i Izvadak iz poslovnih knjiga s povratnicom

- aktivacija izjave o zapljeni

- I opomena korisniku kredita (vidljivo iz ispisa arhive opomena)

- II opomena korisniku kredita (vidljivo iz ispisa arhive opomena)

- aktiviranje zadužnice

- opomena pred otkaz kredita.", a istog dana, 15.07.2013.g. tužitelj je tuženiku uputio specifikaciju dugovanja u ukupnom iznosu od 35.089,03 HRK-a pod naslovom "PREDMET: Saldacija kredita" (l. 25).

32. Tuženik je na ovaj odštetni zahtjev tužitelja od 15.07.2013.g. odgovorio svojim dopisom od 14.08.2013.g. u kojem je naveo da je donio odluku kojom je utvrdio da je odštetni zahtjev – pravno neosnovan, te je naveo razloge: "kreditna dokumentacija nije potpuna na način propisan čl. 3. ugovora o osiguranju, starost vozila veća je od one propisane u čl. 2. st. 2. ugovora o osiguranju, Opominjanje i dostava odštetnog zahtjeva nije provedeno sukladno odredbama ugovora o osiguranju. U privitku vraćamo original dokumentaciju zaprimljenu uz odštetni zahtjev.", također je još navedeno da za slučaj da s odlukom tužitelj nije suglasan, da može uputiti pismeni prigovor na adresu Sunce osiguranje d.d. Trnjanska cesta 108, 10131 Zagreb Trnje, pozivom na gore naznačen broj odštetnog zahtjeva (l. 75-76).

33. Prema tome, očito je da je tuženik otklonio odštetni zahtjev tužitelja u mirnom postupku i tako izvijestio tužitelja o razlozima neprihvaćanja zahtjeva zbog nedostatne dokumentacije, pri čemu se pozvao na čl. 3. Ugovora o osiguranju potraživanja i na čl. 2. st. 2. tog Ugovora, te je naveo da postupak opominjanja nije proveden kako je ugovoreno, a također i da odštetni zahtjev nije dostavljen u skladu s odredbama ugovora.

34. Odredbom čl. 2. st. 1. Ugovora određeno je da su Ugovorom pokriveni krediti s rokom otplate do 7 godina u maksimalnom iznosu do 222.000,00 kn, a čl. 2. st. 2. ugovora je određeno da su ovim Ugovorom osigurani i krediti za kupnju rabljenih vozila, uz uvjet da starost vozila u trenutku isteka ugovorenog roka otplate kredita ne može biti veća od 12 godina, te ukoliko je vozilo starije od 12 godina, takav kredit može biti obuhvaćen osiguranjem pod uvjetom da je prošao postupak suglasnosti/odobrenja od strane osiguratelja, te je određeno da se pod pojmom starost vozila podrazumijeva starost vozila u trenutku podnošenja kreditnog zahtjeva i rok otplate kredita zbrojeno.

35. Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 je između prednika tužitelja i korisnika kredita – fiducijarnog dužnika, UT zaključen 12.12.2008.g. (Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka pod br. OV-18534/08 od 12.12.2008.g.) – l. 16-22, i to na rok vraćanja od 7 godina (čl. 3. toč. 1. uvjeta), time da prvi anuitet dospijeva 01.02.2009.g. (čl. 3. toč. 4. uvjeta), a u čl. 10. se osim marke i tipa vozila, navodi godina proizvodnje vozila: 2003.g. - pa je prema tome očito da je u trenutku isteka ugovorenog roka otplate kredita od 7 godina, tj. 01.02.2016.g. – starost predmetnog vozila svakako veća od ugovorenih 12 godina prema čl. 2. st. 2. Ugovora o osiguranju potraživanja od 22.01.2007.g., tj. 13 godina.

36. Odredbom čl. 13. st. 1. Ugovora o osiguranju potraživanja pod glavom „ISKLJUČENJE IZ OSIGURANJA“ ugovoreno je: „Osiguranjem nisu pokriveni krediti koje je Osiguranik odobrio pod uvjetima koji nisu u skladu s odredbama ovog Ugovora, a naročito ako se ne poštuju odredbe članka 6. ovog Ugovora“ pa je stoga razvidno da s obzirom na starost predmetnog vozila veću od ugovorenih 12 godina – ovaj ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 od 11.12.2008.g. (njegova naplata)

- nije niti pokriven osiguranjem, a tužitelj protivno čl. 219 ZPP-a nije dostavio dokaz da bi ishodio suglasnost iz čl. 2. st. 2. Ugovora o osiguranju potraživanja, tj. da bi ovaj ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 od 11.12.2008.g. prošao postupak suglasnosti / odobrenja od strane osiguratelja, tj. tuženika.

37. Odredbom čl. 3. st. 2. Ugovora o osiguranju potraživanja od 22.01.2007.g. određeno je da sudionici u kreditu – korisnici kredita/solidarni dužnici/solidarni jamci (jamac platac), uz zahtjev za odobrenje kredita moraju osiguraniku priložiti slijedeću dokumentaciju kojom dokazuju kreditnu sposobnost, između ostalog, zaposleni u društvu sa ograničenom odgovornošću i komanditnim društvima osim društava sa ograničenom odgovornošću u vlasništvu Republike Hrvatske, potvrdu poslodavca o visini plaće na zahtjevu za odobrenje kredita ne starijem od 15 dana - i obrazac BON – 2 ili SOL-2, ne stariji od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva za kredit (određeno je da iz društva s ograničenom odgovornošću, osim društva s ograničenom odgovornošću u vlasništvu Republike Hrvatske, mogu biti dva sudionika u kreditu), te je određeno da ne može biti sudionik u kreditu kada je u obrascu BON – 2 ili SOL-2 iskazana blokada žiro - računa u proteklih 6 mjeseci više od 15 dana, računajući do dana sastavljanja obrasca (također je čl. 3. st. 3. određeno da iznimno obrazac BON-2 ili SOL-2 nije potrebno dostavljati ako se radi o društvu s ograničenom odgovornošću općepoznatog dobrog financijskog stanja, ali uz prethodnu suglasnost osiguravatelja /osiguranik će popis takvih društava redovito ažurirati i dostavljati osiguravatelju radi suglasnosti/, a tužitelj protivno čl. 219. ZPP-a nije dostavio dokaz da bi od korisnika kredita tražio BON-2 njegovog poslodavca, te nije dostavio dokaz da bi tražio navedenu prethodnu suglasnost osiguravatelja (u slučaju da se radilo o društvu s ograničenom odgovornošću općepoznatog dobrog financijskog stanja).

38. Tuženik je u svom dopisu od 14.08.2013.g. u kojem je otklonio odštetni zahtjev tužitelja naveo i da tužitelj nije proveo postupak opominjanja i dostave odštetnog zahtjeva prema odredbama ugovora o osiguranju, a tužitelj kao osiiguranik u tijeku ove parnice, protivno čl. 219 ZPP-a, nije dostavio dokaz da je doista postupio po ugovorenim uvjetima iz čl. 8. Ugovora o osiguranju potraživanja, i to da je tuženiku kao osiguratelju uz odštetni zahtjev doista dostavio podatak, tj. dopis da je 1) uputio pisanu opomenu dužniku/sudužniku, a jamcima obavijest o opomeni, a ako to nije uspjelo, da je 2) uputio dužniku, sudužniku i jamcima preporučenu pisanu opomenu; te ukoliko su ove navedene opomene ostale bez zadovoljavajućeg učinka, 3) da je poslodavcima dužnika, sudužnika i jamaca poslao zahtjev za zapljenu plaće preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom, te ukoliko se dospjelo dugovanje nije naplatilo ni pomoću ove navedene zapljene plaće, da je svim sudionicima u kreditu poslao Izjavu o otkazu kredita preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom i da je cjelokupni kredit učinio dospjelim.

39. Tuženik je u dopisu od 14.08.2013.g. naveo također i da tužitelj nije proveo postupak koji je prema odredbama ugovora o osiguranju trebao provesti prije dostave odštetnog zahtjeva, no tuženik nije protivno čl. 219. ZPP-a dostavio dokaze da bi istodobno s podnošenjem odštetnog zahtjeva, dostavio tuženiku svu dokumentaciju koja se odnosi na potraživanje u smislu čl. 9. st. 5. Ugovora: zahtjev za kredit s kompletnom dokumentacijom, original Ugovora o kreditu, dokaz o otposlanju opomene (kopije opomene i potvrda o preporučenoj pošiljci za drugu opomenu), dokaz o otposlanju zahtjeva za zapljenu plaće poslodavcima (kopija dopisa), dokaz poslodavca o nemogućnosti zapljene plaće, presliku izjave o otkazu kredita s dokazima o otposlanju, izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem dospjelog duga, plan otplate kredita, mjenicu ili zadužnicu ako je ista predviđena kao instrument osiguranja.

40. Tuženik je u svom odštetnom zahtjevu od 15.07.2013.g. naveo da dostavlja dokumentaciju, te ju izrijekom navodi, no već i iz ovog popisa koji sam tužitelj navodi, razvidno je da tužitelj, u najmanju ruku, nije dostavio napr. dokaz o otposlanju zahtjeva za zapljenu plaće poslodavcima, zatim dokaz poslodavca o nemogućnosti zapljene plaće, kao i dokaz o otposlanju opomene - kopije opomene i potvrdu o preporučenoj pošiljci za drugu opomenu (tužitelj samo navodi „vidljivo iz ispisa arhive opomena“, pri čemu uopće ne spominje dokaz o preporučenoj pošiljci, te uopće ne navodi napr. izvadak iz poslovnih knjiga).

41. Tužitelj, prema tome, tuženiku kao osiguratelju nije dostavio dokaze da bi proveo radnje opominjanja i sve ugovorene radnje koje prethode podnošenju odštetnog zahtjeva uz ovaj odštetni zahtjev, a ni u samoj parnici, uz tužbu nije dostavio dokaze da je proveo navedene radnje iz čl. 8. i čl. 9. Ugovora o osiguranju potraživanja niti je u tužbi predložio dokaze potrebne za utvrđivanje činjenica koje iznosi u ovom sporu male vrijednosti, sve protivno odredbi čl. 461.a st. 2. ZPP-a (NN 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) kojom je određeno: „U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica".

42. Tužitelj je podneskom predanim na pripremnom ročištu 12.02.2018.g., protivno čl. 461a st. 2. ZPP-a dostavio "pregled prometa za klijenta" od 08.02.2018.g. (l. 181-186), izvadak iz poslovnih knjiga od 08.02.2018.g. (l. 187), opomenu pred otkaz ugovora o kreditu od 24.05.2013.g. (l. 188), zahtjev za kredit – motorna vozila od 05.12.2008.g. (l. 189), ponudu tvrtke INHOF d.o.o. Višnjevac br. 51/08 od 08.12.2008.g. (l. 190), uvjerenje MUP Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora upravnih, inspekcijskih i poslova civilne zaštite, Odjela za upravne poslove od 15.12.2008.g. (l. 191), no sud sukladno čl. 461a st. 3. i 4. cit. ZPP-a ove činjenice i dokaze nije uzeo u obzir jer prema čl. 461a st. 3. ZPP-a stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, a tužitelj nije dostavio nikakve dokaze da ova pismena, tj. dokaze nije mogao iznijeti u tužbi i da nije mogao već u tužbi predložiti dokaze za utvrđenje činjenica koje navodi (tj. da je proveo sve ugovorene radnje prema čl. 8. i 9. Ugovora o osiguranju potraživanja), pri čemu su tužiteljevi navodi da ne bi znao što će tuženik u odgovoru na tužbu osporavati – potpuno neosnovani jer stranka na kojoj je aktivna legitimacija i koja pokreće parnični postupak treba dostaviti sve dokaze za utvrđivanje činjenica koje navodi u tužbi i treba navesti sve odlučne činjenice, i to uvijek, a pogotovo kada je već zakonskim propisom u sporu male vrijednosti izričito upozorena na to, a osim toga tužiteljevi navodi da tužitelj ne bi znao što će tuženik u odgovoru na tužbu osporavati - su i potpuno neistiniti jer ga je tuženik kao osiguratelj izričito u svom dopisu od 14.08.2013.g. kojim otklanja odštetni zahtjev tužitelja – izričito upozorio na razloge otklona (zbog nedostatne dokumentacije, pozvao se na čl. 3. i na čl. 2. st. 2. Ugovora o osiguranju potraživanja, te je naveo da postupak opominjanja nije proveden kako je ugovoreno, a također i da odštetni zahtjev nije dostavljen u skladu s odredbama ugovora – već navedeno u toč. 33. ove odluke).

43. Sud nije uzeo u obzir prema čl. 461.a st. 4. ZPP-a i uvjete za kredit za kupnju motornog vozila u kunama uz osiguranje kredita kod CROATIA osiguranje d.d. (akcija) – l. 192-193 koje je predao tuženik na pripremnom ročištu 12.02.2018.g. i koje je tuženik mogao predati već uz odgovor na tužbu od 17.07.2015.g. s obzirom da se na ovim uvjetima navodi da se isti primjenjuju od 01.02.2015.g., a niti tuženik nije naveo ni dostavio dokaze da ove činjenice i dokaz nije mogao ranije dostaviti (osim toga oni uopće nisu niti relevantni jer se radi o drugom osiguratelju, različitom od tuženika).

44. Tužitelj je predložio financijsko - knjigovodstveno vještačenje na okolnost prodaje potraživanja trećima i isknjiženja potraživanja (u vezi prigovorom nedostatka aktivne legitimacije), na okolnost visine potraživanja i na okolnost: utvrđenja činjenice: koje radnje je tužitelj poduzeo u smislu čl. 8. i 9. Ugovora radi naplate tražbine po ugovoru o kreditu, da li je i bez obzira na ove utvrđene radnje, ostao neplaćeni iznos po ugovoru o kreditu koji tužitelj nije uspio naplatiti, te koliki je iznos koji tužitelj nije uspio naplatiti od korisnika kredita imajući u vidu čl. 10 Ugovora (koji se odnosi na isplatu štete).

45. Odredbom čl. 250. ZPP-a određeno je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže pa je razvidno da se u odnosu na navedene predložene okolnosti - koje radnje je tužitelj poduzeo u smislu čl. 8. i 9. ugovora radi naplate tražbine po ugovoru o kreditu - uopće ne radi o činjenicama za koje je potrebno stručno znanje, već se radi o dostavi pisanih dokaza o poduzetim radnjama onako kako su one ugovorene, a osim toga, tužitelj nije dostavio dokumentaciju iz kreditnog odnosa na temelju koje bi se uopće i moglo provesti vještačenje dok je u odnosu na okolnosti prodaje trećima i isknjiženja potraživanja, tuženik povukao prigovor nedostatka aktivne legitimacije pa vještačenje na ovu okolnost nije bilo potrebno, te s obzirom da tužitelj protivno čl. 219. ZPP-a nije dokazao osnov potraživanja, te nije dostavio dokumentaciju koja se odnosi na predmetni kreditni odnos, nije bilo potrebno niti provođenje ovog vještačenja na okolnost visine potraživanja i preostalog nenaplaćenog iznosa po ugovoru o kreditu pa je ovaj prijedlog tužitelja odbijen.

46. Isto tako se činjenica poduzimanja radnji navedenih u čl. 8. i čl. 9. Ugovora o osiguranju potraživanja ne može dokazivati usmenim iskazima svjedoka, te se tako činjenice podmirenja duga, zaprimanja opomena i raskida predmetnog ugovora o kreditu ne mogu dokazivati usmenim saslušanjem korisnika kredita, kao što se niti činjenice načina i provedbe postupka opominjanja ne mogu dokazivati usmenim saslušanjem zaposlenika tužitelja ĐT i HT pa usmeno saslušanje na okolnost navedenih činjenica nije bilo potrebno niti podesno za utvrđivanje istih, a tužitelja na kojem je teret dokaza nije ništa priječilo da dostavi pisane dokaze za utvrđivanje navedenih činjenica, što nije učinio.

47. U pogledu prigovora zastare potraživanja, ovdje se radi o trogodišnjem zastarnom roku koji se računa od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala jer je odredbom čl. 234. st. 1. Zakona o obveznim odnosima određeno da tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala, a s obzirom da bi tražbina tužitelja u slučaju da je dokazao da je osigurani slučaj nastao, a nije, nastala najkasnije u 2013.g. kada je podnio odštetni zahtjev, te u kojoj godini je tužitelj najkasnije morao podnijeti opomenu pred raskid ugovora o kreditu i raskinuti ugovor o kreditu, zastara je počela teći u prvom mjesecu 2014.g., a kako je tužba podnijeta 01.07.2015.g., to tražbina tužitelja da je dokazao da je osigurani slučaj nastao, dakle da doista postoji - nije zastarjela (ne bi bila zastarjela ni da se zastarni rok računa od 01.01.2013.g.).

48. Dakle, kako tužitelj protivno čl. 219 ZPP-a nije dokazao da je ispunio uvjete iz čl. 8. Ugovora o osiguranju potraživanja i poduzeo sve potrebne radnje navedene u čl. 8. Ugovora, a isto tako i one navedene u čl. 9. Ugovora, to sukladno čl. 7. st. 1. i st. 2. toč. 1. Ugovora o osiguranju potraživanja od 22.01.2007.g. – nije dokazao da bi osigurani slučaj nastao i da uopće ima osnovu za predmetno potraživanje pa je primjenom čl. 221a ZPP-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

49. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika bila je sporna aktivna legitimacija tuženika, kao i njegov pravni interes za podnošenje predmetne protutužbe.

50. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja / protutuženika odbijen, to tuženik / protutužitelj nema imovinskopravni interes prema čl. 186.b st. 1. ZPP-a za pribavu / dostavu podataka od strane tužitelja / protutuženika – originala / ovjerene preslike solemniziranog ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 s klauzulom ovršnosti i druge dokumentacije za predmetno vozilo, zatim, očitovanja da li je vozilo prodano i tko je sada vlasnik vozila, zatim za dostavu analitičko - knjigovodstvene evidencije bilančnih i izvanbilančnih stavki iz službenog programskog alata o stanju duga s osnove predmetnog ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2008 od 12.12.2008.g. koji koristi tužitelj / protutuženik potpisan po odgovornim osobama protutuženika, te za dostavu podatka o sudskim i javnobilježničkim postupcima koje je tužitelj / protutuženik pokrenuo radi naplate potraživanja, a isto tako nema imovinskopravni interes za isplatu novčanog iznosa ili za predaju osobnog vozila ili za prijenos prava ustupa instrumenata osiguranja (ovaj zahtjev nije niti određen niti je tuženika / protutužitelja trebalo pozivati na uređenje zahtjeva) pa je slijedom toga protutužba tuženika odbačena.

51. Isto tako, prema čl. 12. st. 1. Ugovora o osiguranju potraživanja određeno je da isplatom štete osiguravatelj stupa u prava osiguranika prema dužniku pa tako sva prava koja je osiguranik, tj. tužitelj imao prema korisniku kredita, prelaze na tuženika, tj. osiguravatelja, a kako u predmetnom slučaju nije došlo do isplate osigurnine, to i iz tog razloga, tuženik / protutužitelj nema imovinskopravni interes za podnošenje protutužbe koju je podnio (i u odnosu na isplatu) pa je istu valjalo odbaciti i iz tog razloga kao nedopuštenu, sve primjenom čl. 186.b st. 1. ZPP-a.

52. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja / protutuženika odbijen, a protutužba tuženika / protutužitelja je odbačena, dakle, tužitelj je uspio u parnici u odnosu na protutužbu, a tuženik je uspio u parnici u odnosu na tužbu tužitelja pa su stranke podjednako uspjele, te je primjenom čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

U Zagrebu, 14. ožujka 2025.g.

Sudac:

Mirna Panjan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (čl. 467 st. 1, 3, 4 i 5 ZPP-a)

DNA: tužitelju po pun.

tuženiku po pun.