Poslovni broj: Pr-23/2022-50
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Trgovačka i tekstilna škola u Rijeci, OIB:98164820743, [adresa], zastupana po punomoćniku Vladimiru Šulini, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, z.z. tuženika i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 14. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora ( KLASA:602-01/21-01/70, URBROJ:2170-56-01-21-05) od 07.rujna 2021.godine a kojom je otkazan Ugovor o radu, KLASA: 112-02/11-01/10, URBROJ:2170-56-01-11-01 od 04.studenog 2011.godine, sklopljen na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
II. Raskida se radni odnos tužiteljice FK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika ŠKOLA ZA TRGOVINU I MODNI DIZAJN RIJEKA, OIB:98164820743, [adresa] zasnovan Ugovorom o radu, KLASA: 112-02/11-01/10, URBROJ:2170-56-01-11-01 od 04.studenog 2011.godine, s danom donošenja sudske odluke.
III. Nalaže se tuženiku ŠKOLA ZA TRGOVINU I MODNI DIZAJN RIJEKA, OIB:98164820743, [adresa] isplatiti tužiteljici FK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu novčani iznos od 8.376,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku ŠKOLA ZA TRGOVINU I MODNI DIZAJN RIJEKA, OIB:98164820743, F [adresa] da tužiteljici FK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime bruto plaće isplati iznos od 35.599,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:
iznos od 897,47 EUR od 16.1.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.2.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.3.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.4.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.5.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.6.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.7.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.8.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.9.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.10.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.11.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.12.2022. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.1.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.2.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.3.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.4.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.5.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.6.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.7.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.8.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.9.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.10.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.11.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.12.2023. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.1.2024. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.2.2024. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.3.2024. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.4.2024. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.5.2024. pa do isplate
iznos od 1.196,63 EUR od 16.6.2024. pa do isplate
te nadalje iznos od 1.196,63 EUR počevši od 1. lipnja 2024. za svaki mjesec sve do donošenja sudske odluke o raskidu, a koji dospijeva svakog 15. u mjesecu za prethodni mjesec, uvećano za zakonsku zateznu kamatu prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječanja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.”
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu 6.250,00 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu od dana 04.studenog 2011. sklopljenog na neodređeno vrijeme s punim ranim vremenom na radnom mjestu nastavnice stručno-teorijskih sadržaja. Dana 18.prosinca 2021. tužiteljica je zaprimila od strane tuženika Dopis od dana 14.prosinca 2021. u prilogu kojeg joj je tuženik dostavio primjerak odjave s obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, potvrdu o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa kod tuženika te odluku o isplati naknade za neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2021. Obzirom da ista do navedenog dana nije uopće bila upoznata s činjenicom da je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom te da je navedenu odluku o otkazu zaprimila na njezin zahtjev tek nakon zaprimanja navedenog dopisa tuženika to je tužiteljica dana 24.prosinca 2021.godine podnijela tuženiku Zahtjev za zaštitu prava protiv sporne Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od dana 07.rujna 2021., a kojeg je isti zaprimio 30.prosinca 2021. te o navedenom zahtjevu donio odluku dana 11.siječnja 2022., a koju je tužiteljica zaprimila tek dana 20.siječnja 2022. Kako je tuženik kao poslodavac odbacio zahtjev za zaštitu prava tužiteljice ne udovoljivši time istom, to tužiteljica u daljnjem zakonskom roku od petnaest dana sukladno članku 133. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) zahtijeva zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom putem punomoćnika odvjetnika Mladena Gajskog. Kao što je to već rečeno pod točkom II. tužbe, tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu od dana 04.studenog 2011. sklopljenog na neodređeno vrijeme s punim ranim vremenom na radnom mjestu nastavnice stručno-teorijskih sadržaja. Dana 07.rujna 2021. tuženik je donio Odluku o otkazu navedenog ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora ( KLASA:602-01/21- 01/70, URBROJ:2170-56-01-21-05). U spomenutoj odluci tuženik je pored otkaza ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom ponudio istoj sklapanje novog ugovora o radu na postojećem radnom mjestu nastavnice stručno-teorijskih sadržaja na neodređeno s nepunim radnim vremenom od 33 sata ukupno tjedno, 18 sati tjedno nastave dajući joj rok od 8 dana za prihvaćanje ponuđenog izmijenjenog ugovora o radu. Jednako tako isti je također odredio da će tužiteljici ako u danom roku ne prihvati ponuđeni ugovor o radu prestati radni odnos istekom otkaznog roka od 2 mjeseca i 2 tjedna, računajući od dana dostave otkaza kao i da ista ima pravo na otpremninu sukladno odredbi članka 126. Zakona o radu. U obrazloženju sporne odluke o otkazu tuženik navodi kako je bio primoran na donošenje iste iz razloga jer tužiteljici više nije u mogućnosti osigurati obavljanje poslova u istoj normi po kojoj je do tada radila i to iz organizacijskih i gospodarskih razloga. Naime, prema navodima istoga, u školskoj godini 2021./2022. kod tuženika je došlo do smanjena broja razrednih odjela te time do smanjenja ukupnog broja nastavnih sati tekstilne grupe predmeta slijedom čega tužiteljica više nikako ne može biti zadužena u postojećoj normi te da joj može biti samo ponuđen izmijenjeni ugovor o radu na neodređeno nepuno radno vrijeme od 33 sata ukupno tjedno, odnosno 6,6 sati dnevno ( 18 sati nastave tjedno) sukladno spomenutim potrebama tuženika. Pritom tuženik navodi kako se je o namjeravanom otkazu savjetovao sa sindikalnom povjerenicom s pravima i obvezama radničkog vijeća te da se je ista složila s namjeravanim otkazom ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora. Navedeno obrazloženje tuženika iz sporne odluke o otkazu nikako nije osnovano slijedom čega je sam otkaz tuženika nedopušten. Jednako tako, tužiteljica smatra nedopuštenom i samu proceduru koja je prethodila donošenje spomenute odluke kao i onu koja je uslijedila nakon sporne odluke, a sve iz razloga kako slijedi.
1.1.Tužiteljica ponajprije, a prije očitovanja o samom otkazu, ističe kako tuženik njezin zahtjev za zaštitu prava nikako nije mogao odbaciti kao nepravodoban obzirom tužiteljici nikada nije bila dostavljena sporna odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora niti je na bilo koji način bila obaviještena da bi takva odluka uopće bila donesena. Pritom tužiteljica ističe kako odluka o otkazu nikako nije mogla tužiteljici biti dostavljena isticanjem pismena na oglasnoj ploči tim više što je tužiteljica u predmetnom razdoblju bila na bolovanju ili je pak koristila dane godišnjeg odmora. Što se pak tiče same odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora tužiteljica prvenstveno ističe kako istoj radni odnos nikako nije mogao prestati sukladno spornoj Odluci o otkazu ugovora o radu obzirom tužiteljici nije bilo niti ponuđeno sklapanje novog ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima budući da joj sporna odluka nikada nije bila dostavljena niti je pak o istoj uopće imala saznanja. Samim time tužiteljici nije mogao niti početi teći otkazni rok od 2 mjeseca i 2 tjedna određen u spornoj odluci. Štoviše, čak i kada bi se pošlo od toga da je tužiteljici bila dostavljena sporna odluka o otkazu, otkazni rok nikako nije mogao proteći do dana podnošenja ovopredmetne tužbe obzirom je tužiteljica u razdoblju od donošenja sporne odluke do navodnog prestanka radnog odnosa dana 12.prosinca 2021. bila na bolovanju i to kako radi njege djeteta tako i uslijed oboljenja od virusa COVID-19, a sam otkazni rok sukladno odredbama članka 121. Zakona o radu u navedenom razdoblju nikako ne može teći. Tako je ista najprije od 03.rujna 2021. pa do 14.rujna 2021. koristila godišnji odmor nakon čega je preostali dio mjeseca rujna kao i cijeli mjesec listopad tužiteljica bila na bolovanju. Navedeno bolovanje trajalo je i cijeli mjesec studeni izuzev 2. i 3.studenog kada je tužiteljica koristila dane godišnjeg odmora. Naposljetku bolovanje tužiteljice završilo je dana 23.prosinca 2021., a što je sve razvidno iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad kao i Odluke tuženika o korištenju godišnjeg odmora za 2021. Međutim, ono što je najbitnije za istaknuti jest činjenica kako samo obrazloženje odluke o otkazu nikako ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju. Naime, donesenu odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu tuženik pravda svojim potrebama zbog smanjenja broja razreda. U suštini, tuženik je navodno nastali višak planirao riješiti na način da radno vrijeme tužiteljice izmijeni s punog na nepuno oduzimajući joj izvođenje nastavnog predmeta Oblikovanje tekstilnih plošnih proizvoda (4 sata tjedno) postavljajući joj pritom ultimatum u vidu otkaza ukoliko ne prihvati ponudu sklapanja ugovora o radu izmijenjenog u navedenom smislu. S tim u vezi, tužiteljica prvenstveno ističe kako nikako nisu osnovani navodi tuženika da bi u odnosu na navedeni predmet došlo do smanjenja sati izvođenja nastave, nego je spomenuti manjak sati nastao na drugim poslovima s kojim tužiteljica nema nikakve veze. Pritom tužiteljica ističe kako je navedeni manjak sati zaposlenika koji rade na poslovima radnog mjesta na kojima je nastao manjak tuženik otklonio na način da je tužiteljici oduzeo spomenutu satnicu i jednostavno ju dodijelio navedenim zaposlenicima s manjkom sati.
1.2.Navedeno postupanje tuženika i više je nego protivno zakonskim odredbama Zakona o radu te sudskoj praksi. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Revr 281/2004 od dana 16.rujna 2004. jasno naveo sljedeće cit:
„ Prestanak potrebe za obavljanje posla kojeg obavlja neki radnik ili neki radnici ne daje pravo poslodavcu da otkaže ugovor nekom drugom radniku ili nekim drugim radnicima za radom kojih nije prestala potreba, a na njihovo mjesto rasporedi radnika ili radnike za čim radom je prestala potreba“.
1.3.Sukladno navedenom, osobe koje rade na poslovima za koje nije nastao manjak sati, u što u predmetnom slučaju svakako spada i tužiteljica, ni ne ulaze u usporednu kategoriju zaposlenika u odnosu na koje se utvrđuje organizacijski višak. Pored navedenog, ne samo da je tuženik tužiteljici neosnovano oduzeo navedenu satnicu, nego je također navedene oduzete sate prema saznanju tužiteljice dodijelio osobi koja zbog neodgovarajuće stručne spreme niti nije kompetentna za izvođenje predmeta Oblikovanje tekstilnih plošnih proizvoda. Naime, člankom 47. Pravilnika o potrebnoj stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju nastavnika u srednjem školstvu ( NN 1/96 i 80/99) propisano je da je za predmet Likovno oblikovanje tekstila potrebna stručna sprema: a) završena akademija likovne ili primijenjene umjetnosti uz uvjete utvrđene nastavnim planom i programom, b) dipl.inž. tekstilne tehnologije, smjer projektiranje i oblikovanje tekstila i odjeće uz uvjete utvrđene nastavnim planom i programom. Nadalje, Nastavnim planom i okvirnim programima za srednje umjetničke škole likovnih umjetnosti i dizajna ( Prosvjetni vijesnik, 2001.) utvrđeno je da je za predmet Oblikovanje tekstilnih plošnih proizvoda za zanimanje Dizajner odjeće potrebna stručna sprema dipl.ing. tekstilne tehnologije-smjer projektiranje i oblikovanje tekstila i odjeće. Sve navedeno potvrdilo je u svom tumačenju i Ministarstvo znanosti i obrazovanja odgovarajući na upit sindikata kojeg je tužiteljica član, a vezano uz Aneks ugovora o radu koji je tužiteljici bio ponuđen još u mjesecu kolovozu 2021. te kojim je tuženik već tada pokušao šikanirati tužiteljicu Dakle, ne samo da je tuženik protivno zakonu i sudskoj praksi tužiteljici oduzeo sate predmeta na kojem nije nastao višak, nego je iste dodijelio osobi koja za njihovo izvođenje nikako nije stručna obzirom za izvođenje istih nema odgovarajući smjer. Tome treba dodati i činjenicu da odlučujući o navedenom tuženik uopće nije vodio računa niti o socijalnim kriterijima obzirom je tužiteljica majka dvoje djece koja se netom prije donošenja odluke o otkazu vratila s porodiljnog dopusta te koja je kod tuženika bila zaposlena 10 godina. Jednako tako, tuženik u obrazloženju otkaza neosnovano navodi kako se je sindikalna povjerenica suglasila s namjeravanim otkazom ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora obzirom je prema saznanjima tužiteljice ista dala suglasnost samo na ranije spomenuti aneks ugovora o radu koji je prethodno bio ponuđen tužiteljici, a nikako ne i na predmetnu Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Otkazavši tužiteljici ugovor o radu bez da je navedeni prijedlog otkaza uopće bio dostavljen sindikalnoj povjerenici i da je bila zatražena njezina suglasnost tuženik je postupio i protivno odredbi članka 42. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (NN 51/2018 ) kojom je jasno određeno da se bez prethodne suglasnosti sindikalnog povjerenika odnosno sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća ne može otkazati ugovor o radu niti ponuditi otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora roditelju djeteta do 7 godina, a što tužiteljica svakako jest. Svemu navedenom treba dodati i činjenicu da niti Školski odbor koji je navodno također dao svoju suglasnot na spornu odluku o otkazu nikada nije niti bio održan u povodu navedene odluke.
1.4.Uzevši u obzir sve navedeno tužiteljica ističe kako ne samo da ne postoji osnovani razlog za prestanak njezina radnog odnosa kod tuženika, nego je i tuženik učinio cijeli niz postupovnih pogrešaka slijedom čega je navedeni otkaz i više nego nedopušten. Uzimajući u obzir gore opisano postupanje tuženika, tužiteljica ističe kako joj nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika iz kojeg razloga ista uz sudsko utvrđenje nedopuštenosti otkaza predmetnom tužbom zahtjeva i sudski raskid ugovora o radu sklopljenog s tuženikom. Naime, gore opisano postupanje tuženika predstavlja grubu povredu prava tužiteljice kao i njezino namjerno šikaniranje koje bi se u slučaju povratka tužiteljice na njezino radno mjesto samo još više pojačalo. Pored navedenog, predmetna situacija prouzročila je kod tužiteljice i psihičke probleme iz kojeg je razloga ista upućena od strane liječnika na psihijatrijski pregled. Prosječna bruto plaća koju je tužiteljica ostvarila kod tuženika u razdoblju dok nije bila na porodiljnom kao niti na bolovanju, a koju je utvrdio i sam tuženik prilikom izdavanja tužiteljici Potvrde o plaći dana 03.siječnja 2022. iznosila je 9.016,02 kn slijedom čega tužiteljica, a imajući u vidu odredbu članka 125. Zakona o radu postavlja zahtjev radi naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 63.112,14 kn, a koji iznos predstavlja sedam prosječnih mjesečnih plaća tužiteljice imajući u vidu trajanje njezina radnog odnosa kao i obveze uzdržavanja koje je terete. Pored navedenog, tužiteljica potražuje i plaću za vremenski period od 12.prosinca 2021. do sudskog raskida ugovora o radu pri čemu ista pridržava pravo da svoj tužbeni zahtjev u pogledu visine plaće specificira po provedenom financijskom vještačenju ukoliko tuženik ospori visinu iznosa plaće. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu i obveže tuženika na snašanje parničnih troškova.
2.Po zaprimljenom nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica je podneskom od 8. studenoga 2024. uredila tužbeni zahtjev na način da traži da se utvrdi da je Odluka o otkazu nezakonita te da se raskida radni odnos tužiteljice sa tuženikom s danom donošenja sudske odluke. Potražuje naknadu štete zbog sudskog raskida te isplatu neisplaćenih plaća počevši od siječnja 2022. do lipnja 2024. u ukupnom iznosu od 35.599,74 eura.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi tužba nije osnovana i treba je prije svega odbaciti, a podredno odbiti. Nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika (pogrešan je navod iz ove točke tužbenih navoda da jest zaposlena jer to više nije, inače se ovaj spor ne bi ni vodio) time da je ona svakako u obvezi tu činjenicu, neovisno o nespornosti iste, potkrijepiti ugovorom o radu iz kojega će biti detaljno razvidno kakve je prirode bio njezin radni odnos s tuženikom. Nije sporno da je tužiteljici dostavljena dokumentacija koja se navodi uz dopis tuženika od 14. prosinca 2021. Tuženik nema saznanja kada je taj dopis tužiteljica primila, moguće je da je to bilo upravo 18. prosinca 2021., no ta okolnost nije od značaja za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, tuženik je odmah nakon donošenja predmetne sporne odluke o otkazu istu preporučeno poslao tužiteljici. Odluka je predana na poštu preporučeno dana 7. rujna 2021. Iz dostavnice koja je išla uz navedenu pošiljku (koja je sadržavala odluku o otkazu, ponudu izmijenjenog ugovora i odluku o tome kako se tužiteljica za vrijeme otkaznog roka oslobađa obveze rada) razvidno je kako je dostava tužiteljici od strane pošte pokušana 9. rujna 2021., kako je tužiteljica odmah i obaviještena o prispijeću pošiljke, te kako istu nije htjela otići preuzeti. Čitav poštanski put pošiljke razvidan je i iz odgovarajućeg obrasca Hrvatske pošte. Pošiljka je vraćena tuženiku 17. rujna 2021. neuručena. Nakon toga tuženiku kao poslodavcu nije preostalo ništa drugo nego da postupi sukladno Zakonu i svom Pravilniku o radu i predmetnu odluku dostavi tužiteljici isticanjem na oglasnoj ploči tuženika, što je i učinio i sve popratio valjanim službenim bilješkama (o stavljanju i skidanju sa oglasne ploče), čime je u cijelosti postupio kako je morao i mogao. Sve navedeno tuženik potkrepljuje ispravama i personalnim dokaznim sredstvima koje će kao dokazne prijedloga navesti na kraju ovog odgovora na tužbu. Isticanjem pismena na oglasnu ploču tuženika kao poslodavca dostava se ima presumirati izvršenom najkasnije s danom 14. listopada 2021. na potpuno regularan i zakonit način i od trenutka te i takve dostave teku svi rokovi vezani za izjavljivanje zahtjeva za zaštitu prava od strane tužiteljice. A zahtjev za zaštitu prava podnijet je, kao što je vidljivo iz isprava koje se prilažu ili su priložene, izvan zakonskog roka od 15. dana od dana izvršene dostave, te je kao takav odbačen kao nepravovremen, procesni uvjet za podnošenje tužbe time nije ispunjen (pravovremeno izjavljivanje zahtjeva za zaštitu prava procesna je pretpostavka u sporovima kao što je ovaj) i tužbu tužiteljice treba odbaciti kao nedopuštenu bez ulaženja u sam meritum i odmah nakon uvida u priložene isprave. Unatoč tome tuženik će se u kratkim crtama očitovati i o preostalom dijelu tužbe iako, s obzirom na naprijed navedeno, drži da se sud time uopće ne bi ni trebao baviti.
3.1. Tužiteljica prilično vjerno prepričava u prvom stavku ove točke historijata tužbe sadržaj pobijane odluke i tu tuženik nema nešto posebno dodati. Otkazni rok mogao je svakako teći i za vrijeme bolovanja tužiteljice budući da je za to vrijeme bila oslobođena obveze rada. U tom smislu tužiteljica je očito propustila uočiti sadržaj odredbe stavka 5. članka 121. Zakona o radu na kojeg se poziva. Isto vrijedi i za korištenje godišnjeg odmora u takvim okolnostima. Dakle, irelevantno je za tijek otkaznog roka kada je isteklo korištenje godišnjeg odmora, a kada bolovanja. Nije sporno da je tuženik zbog smanjenja broja razrednih odjeljenja imao smanjeni broj sati, čime je došlo i do viška radnika. Način na koji je tuženik odlučio riješiti višak sati, kao i razlozi za takvo postupanje, vidljiv je iz pobijane odluke i dokumentacije koja se dostavlja u privitku i dodatna objašnjenja nisu niti nužna niti je te navode potrebno dopunjavati. U cijelosti je istinit navod da se je tuženik savjetovao sa Sindikalnom povjerenicom, kao i da je ista u cijelosti bila suglasna sa odlukom i ponudom izmijenjenog ugovora. Tuženik se je već očitovao o načinu dostave kojeg drži potpuno zakonitim, te u tom smislu svoje navode nije dužan ponavljati. Isto vrijedi i za ponudu izmijenjenog ugovora i tijek otkaznog roka. Osporava se u cijelosti. Tužiteljici nije postavljen nikakav ultimatum, tužiteljici je u zakonskoj i zakonitoj proceduri otkazan ugovor uz već iznijeta obrazloženja. Kod tuženika je došlo do smanjenja broja potrebnih sati uzrokovan objektivnim okolnostima, taj manjak itekako je vezan uz tužiteljičino radno mjesto, a način na koji su raspoređeni preostali sati valjano je obrazložen. Pri čemu sudska praksa na koju se tužiteljica poziva nije uopće primjenjiva na situaciju koja je nastala kod tuženika. Sve osobe na koje se je reflektirao manjak sati itekako su usporedna kategorija i navodi tužiteljice u tom smislu nisu osnovani. Netočna je tvrdnja tužiteljice da su „njezini” sati raspoređeni radnicama koje ne bi bile kompetentne za izvođenja nastave u odnosnom („njenom”) predmetu. U tom smislu tuženik neće uopće polemizirati s tužiteljicom već će u privitku ovog odgovora na tužbu dostaviti mišljenje resornog Ministarstva koje stav tužiteljice potpuno obeskrepljuje. Pri tome je tuženik vodio računa o svim zakonskim kriterijima na koje je nužno obratiti pažnju, a posebno na duljinu radnog staža radnica o kojima je riječ, ali i drugim okolnostima kao što je iz priloženih isprava jasno vidljivo. Saznanja tužiteljice o stavu sindikalnog povjerenika pogrešna su, kao ona o ne sastajanju Školskog odbora. Njene tvrdnje jednostavno nisu istinite. Da li je nastavak radnog odnosa kod tuženika njoj prihvatljiv ili nije presudno za ovaj spor. Zapravo tuženik drži kako se u ovom slučaju ne radi niti o grubim povredama prava niti o šikaniranju niti o navodnim psihičkim problemima već o nečem puno prizemnijem: tužiteljica se je u međuvremenu sa svojom obitelji preselila u Zagreb i doista nije jasno na koji bi način istovremeno mogla stanovati na zagrebačkoj adresi, brinuti o malom djetetu i obavljati poslove radnog mjesta u Rijeci. A taj razlog neprihvatljivosti nastavka radnog odnosa nije zakonski razlog za određivanje sudskog raskida. Stoga tuženik, čak i neovisno o odluci o (ne)zakonitosti pobijane odluke, osporava u cijelosti kako razloge za traženje sudskog raskida, tako i visinu sporednih zahtjeva vezanih uz navedeno. Međutim, tuženik drži kako, u odnosu na sve naprijed navedene prigovore, raspravljanje o sudskom raskidu neće biti niti potrebno pa se o istima sada nema potrebe detaljno očitovati. Tuženik se ne protivi dokaznim prijedlozima tužiteljice radi uvida u priloženu dokumentaciju. Tuženik se protivi saslušanju svjedokinje NK jer iz teksta tužbe nije razvidno na koje bi se okolnosti navedena svjedokinja imala saslušavati, a da te okolnosti već nisu vidljive iz priložene dokumentacije. Tuženik predlaže odbacivanje tužbe zbog neispunjavanja procesnih uvjeta za njezino podnošenje, a podredno njeno odbijanje kao neosnovane, sve uz obvezivanje tužiteljice na naknadu parničnih troškova.
4.U daljnjem tijeku postupka, a nakon provedenog vještačenja i preciziranja tužbenog zahtjeva tužiteljice, tuženik je istakao prigovor prijeboja ukoliko sud prihvati zahtjev za isplatu do visine isplaćene otpremnine od 4.490,01 euro te je istakao da tužiteljica ne može dobiti cjelokupnu isplatu plaće ukoliko je ostvarivala priamanja po drugoj osnovi u utuženom razdoblju pa je predložio da sud pribavi podatak o drugim prihodima za razbolje obračuna izgubljene zarade, te da ih vještak uračuna prilikom izračuna.
5.Sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije priložene spisu i to uvidom u odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 7. rujna 2021. ( list 9-10), zahtjev za zaštitu prava (list 11-139, odluka o zahtjevu za zaštitu prava (list 14), potvrda o primitku (list 15-16), dopis – dostava dokumentacije (list 17,107), Potvrda od 14. prosinca 2021.(list 18), obrazac mE-2P (list 19), odjava sa HZZO (list 20-21), odluka o isplati naknade za neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2021. (list 22-24, 108), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 25-35), poruke (list 36), odluka o korištenju godišnjeg odmora za 2021. (list 37), sudska praksa (list 38-39), e-mail (list 40), Anex broj II ugovora o radu od 31.kolovoza 2021. (list 41, 94), uputnica (list 42), obračunske liste (list 43-45), potvrda o plaći (list 46), Pravilnik o radu Trgovačke i tekstilne škole u Rijeci dalje-Pravilnik od ožujka 2021.(list 57- 89), Rješenje HZZO-a od 13. siječnja 2021.(list 90), dopis Sindikalnoj podružnici NSZSŠH od 23. kolovoza 2021. (list 92), Očitovanje Sindikalne podružnice NSZSŠH od 26. kolovoza 2021. (list 93), službena zabilješka od 3. rujna 2021.(list 95), namjera otkaza Ugovora o radu upućenoj Sindikalnoj podružnici NSZSŠH od 2. rujna 2021. (list 96-97), suglasnost na odluku o otkazu od 3. rujna 2021. (list 98), suglasnost predsjednice školskog odbora za otkaz s ponudom izbijenog ugovora o radu od 6. rujna 2021. (list 99), dopis dostava odluke o otkazu ugovora o radu pobudom izmijenjenog ugovora (dalje Odluka o otkazu), (list 100), Odluka od 20. rujna 2021. kojom se tužiteljica oslobađa obveze rada (list 101-103), Potvrda HP-a (list 104), službena zabilješka o stavljanju pismena na oglasnu ploču suda (list 105), službena zabilješka o isteku roka od 8 dana o isticanju pismena na oglasnu ploču od 14. listopada 2021. (list 106), ispravak Odluke o isplati naknade za neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2021. od 29. prosinca 2021.(list 109), Ugovor o radu (list 110-111),Anex Ugovora o radu od 9.rujna 2015. (list 112), dopis Trgovačke i tekstilne škole u Rijeci, Ministarstvu znanosti prosvjete i sporta od 5. srpnja 2013. (list 113), odgovor Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta od 14. kolovoza 2013. (list 114), povijest bolesti (list 118), saslušan je svjedok ŠK (list 133-134), GK (list 133-134), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 147-148), z.z. tuženika (list 149-151), dostava rješenja o godišnjem odmoru (list 156-160), saslušan je svjedok SK (list 167-171), provedeno je vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, po vještaku Petri Blašković (list 186- 191), dopuna vještačenja (list 199-200,202-203,218).
6.Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je neosnovan.
7.Među strankama je sporno da li je tužiteljica podnijela pravovremeno zahtjev za zaštitu prava i tužbu sudu, kao da li je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora zakonita i dopuštena te da li je osnovan zahtjev za sudski raskid i naknadu štete povodom istoga te naknadu plaća za razdoblje koje tužiteljica nije radila zbog nedopuštenog otkaza.
8.Nesporno je također među strankama da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu nastavnice stručno teorijskog sadržaja, te da je tuženik odlukom o otkazu od 6. rujna 2021. tužiteljici otkazao ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora koju ponudu tužiteljica nije prihvatila te joj je radni odnos prestao sa 12. prosinca 2021.
9.Temeljem čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu ("NN" br. 93/14) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako zato ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
10.Temeljem čl. 115. st. 2. Zakona o radu pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Na isti način su kriteriji za poslovno uvjetovani otkaz regulirani člankom 81. Pravilnika tuženika s tie što je navedeno da se isto ne primjenjuje ukoliko škola ima manje od 20 radnika. Radni utvrđenja osobe kojoj je potrebno otkazati ugovor o radu ravnatelj škole dužan je za sve osobe koje su zaposlene na radnom mjestu za koje je potrebno iskazati višak, utvrdit kriterije iz stavka 1. ovog članka i na temelju tako utvrđenih kriterija odrediti osobu koja će uz prethodnu suglasnost školskog odbora biti otkazan ugovor o radu.
11.Odredbom članka 123. ZR-a propisano je da se odredba ovog Zakona koje se odnose na otkaz primjenjuju i na slučaj kad poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu). Stavkom 2. propisano je da ako u slučaju iz stavka 1. ovog članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava prava pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora o radu.
12.Temeljem čl. 112. st. 1 . Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, radniku školske ustanove ugovor o radu prestaje sukladno općim propisima o radu.
13.Temeljem odredbe čl. 114. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi o zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora, a samostalno u slučaju kada je zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu na vrijeme do 15 dana.
14.Sukladno odredbi čl. 42. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, bez prethodne suglasnosti sindikalnog povjerenika, odnosno sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu niti dati otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, zaposleniku nakon 25 godina rada kod istog poslodavca i 56 godina života, trudnici odnosno ženi koja doji dijete do treće godine života, roditelju, posvojitelju odnosno skrbniku djeteta do njegove sedme godine i osobi iz čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju, samohranom roditelju maloljetnog djeteta, roditelju s troje ili više djece do 15 godina odnosno djece na redovnom školovanju, roditelju djeteta s teškoćama u razvoju.
15.Odredbom čl. 192. st. 2. ZR-a propisano je da pravna pravila sadržana u KU primjenjuju se neposredno i obavezno na sve osobe na koje se u skladu s odredbama ovog zakona primjenjuje KU.
16.Odredbom čl. 133. ZR-a propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može (mora kako bi njegova tužba u radnom sporu bila dopuštena) u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava ( stavak 1.). Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu radnik treba u daljnjem roku od 15 dna zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (stavak 2.).
17.Odredbom članka 132. ZR-a propisano je da na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ZR-a primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojima je uređen parnični postupak ako postupak dostave nije uređen Kolektivnim ugovorom, Sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili Pravilnikom o radu.
18.U konkretnom slučaju dostava odluke o otkazu ugovora o radu uređena je Pravilnikom tuženika u čl. 92. istoga.
19.Pravilnikom tuženika u čl. 92. propisano je da se pismena u svezi ostvarivanjem prava i obveza iz radnog odnosa dostavljaju radniku neposredno predaju na mjestu rada. Radnik je obavezan potpisati primitak pismena i naznačiti datum primitka. Ako radnik odbije primitak pismena osoba koja obavlja dostavu će odbijanje primitak zabilježiti na pismenu te naznačiti dan, sat i razlog odbijanja primitka i istog dana ga izvijestiti na oglasnu ploče škole uz potpis osobe koja je pismeno izvjesila s naznakom da se time smatra da je dostava izvršena. Ako radniku pismeno nije bilo moguće dostaviti na radnom mjestu, radniku će se pismeno dostaviti poštom na njegovu adresu. U slučaju odbijanja primitka pismena kod poštanske dostave ili nepravodobne prijave adrese odnosno nepoznate adrese dostavljanje će se obaviti isticanjem pismena na oglasnoj ploči Škole. Kad je pismeno istaknuto na oglasnoj ploči Škole dostavljanje se smatra obavljenim istekom roka od 3 dana od dana isticanja pismena.
20.Stav je suda da nisu ispunjene pretpostavke za dostavu putem oglasne ploče Škole jer tužiteljica u konkretnom slučaju nije odbila primiti pismeno, a što i sam tuženik navodi u svojoj službenoj bilješci o stavljanju pismena na oglasnu ploču od 20. rujna 2021. da je tužiteljica obaviještena, a nije podigla poslanu pošiljku na adresi prebivališta što se nikako ne može izjednačiti sa odbijanjem primitka jer i u ZPP- u i u Pravilniku tuženika točno se navodi na koji način se evidentira odbijanje primitka da dostavljač mora isto zabilježiti na preslici pismena. Dakle u konkretnom slučaju tužena nije imala uvjete za dostavu tužiteljici putem oglasne ploče Škole već je isto trebalo ponovno pokušati dostavu koja se vratila sa naznakom obaviješten nije podigao pošiljku. Kako je tužiteljica dana 18. prosinca zaprima od strane tuženika dopis o odjavi s obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te odluku o isplati naknade za godišnji, a dana 24. prosinca podnijela zahtjev za zaštitu prava koju je tuženik zaprimio 30. prosinca 2021. te o istom donio odluku dana 11. siječnja 2022. a koju je tužiteljica zaprimila 20. siječnja 2022. a tužbu je podnijela 25. siječnja 2022. neosnovan je prigovor tuženika da bi tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava i tužba ovom sudu bili izvan roka propisanog za njezino podnošenje iz čl. 133. st. 1. ZR-a.
21.Što se tiče opravdanosti donošenja odluke o otkazu tužiteljici od dana 7. rujna 2021.stav je suda da u konkretnom slučaju, na osnovi svih izvedenih dokaza može se zaključiti kako je tuženik u postupku koji je prethodio donošenju redovitog otkaza poštivao odredbe Zakona o radu kao i odredbe Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednji školama te da je isti bio u obvezi poštivati i odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike iz osnovno školskih ustanova (dalje KU) koje sukladno čl. 92. st. 2. obvezuju tuženika.
22.Iz provedenih dokaza proizlazi da je u trenutku kada je utvrđeno da zbog smanjenja broja učenika – jedno razredno odjeljenje manje nego što je planirano u školskoj godini 2021./2022. došlo do situacije da se smanjilo zaduženje nastavnice stručno teorijskih sadržaja te je bilo potrebno utvrditi organizacijski višak za poslove nastavnika- stručno teorijskih sadržaja ( tekstilne grupe predmeta ). Tuženik je primjenjujući kriterije Zakona o radu i Pravilnika tuženika napravio usporedbu sa tri zaposlene nastavnice stručno teorijskih sadržaja ( tekstilne grupe predmeta ) na neodređeno vrijeme, s punim radnim vremenom i to tužiteljice FK pri čemu je utvrđeno da ista ima ukupni radni staž 9 godina i 11 mjeseci, te da je stara 38 godina, FKO da ima 28 godina i 1 mjesec te da je stara 52 godine, te AK da ima 28 godina i 4 mjeseca te da je stara 55 godina, pri čemu je poslodavac odlučio prednost kriterijima da ti vezano za trajanje radnog odnosa starosti i ukupnom stažu radnika. Zaključno proizlazi da je tužiteljica u konkretnoj usporedbi imala najmanje godina radnog staža i najmanje godine života.
23.Neosnovano navodi tužiteljica i da tužene nisu mogle preuzeti njezine sate predmeta oblikovanje tekstilnih plošnih proizvoda budući da iz dopisa Ministarstva znanosti od 14. kolovoza 2013. proizlazi da prema Zakonu o obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i čl. 156. st. 2. je propisano da nastavnik i stručni suradnik koji se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekne u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u školskoj ustanovi, a nema vrstu i razinu obrazovanja propisanu navedenim zakonom, nastavlja sa obavljanjem poslova svog radnog mjesta. Kako su navedene nastavnice nesporno i ranije predavale navedene predmete zadržale su pravo bez obzira na čl. 47. Pravilnika o potrebnoj stručnoj spremi nastavile obavljati navedene poslove.
24.Neosnovan je i navod tužiteljice da joj otkazni rok nije mogao teći za vrijeme bolovanja tužiteljice budući da je za to vrijeme bila oslobođena obveze rada. Tuženik je postupio sukladno odredbi stavka 5. članka 121. Zakona o radu te oslobodio tužiteljicu rada tijekom otkaznog roka pa otkazni rok teče i u tom razdoblju.
25.Neosnovanim se ukazuje i navod tužiteljice da se poslodavac ne bi savjetovao sa radničkim vijećem - Sindikalnim povjerenikom i da prethodno ne bi dobio odobrenje školskog odbora budući iz priležeće dokumentacije kao i iskaza sindikalne povjerenice ŽK i predsjednice školskog odbora GK proizlazi da su iste potpisale suglasnost na odluku o otkazu tužiteljici i bile upoznate iz kojeg razloga i zašto se tužiteljici smanjuje broj sat i daje otkaz ugovora s ponudom izmijenjenog ugovora (list 98-99 spisa). Iz istog razloga nije osnovan niti prigovor tužene na primjenu odredbe članka 42. KU jer je na njezin otkaz dala suglasnost sindikalna povjerenica ŽK. Iz iskaza sindikalne povjerenice koji je dala na ročištu dana 2. svibnja 2023. proizlazi da iako je je navela da se ne sjeća detaljno svega, ipak je potvrdila da je potpisala suglasnost i da se o otkazu tužiteljice raspravljalo i na školskom odboru i u razgovoru sa sindikatom.
26.Kako je tuženik ispravno izvršio usporedbu svih kriterija propisanih zakonom i pravilnikom i KU suda je mišljenja da je isti ispravno razmotrio sve kriterije te primijenio svoje diskreciono pravo da na radu zadrži radnike koji imaju duži staž i starije su životne dobi. Tužiteljica je bila jedna od 3 nastavnice kojima je trebalo smanjiti broj sati i od sve 3 imala je najmanje godine života i najmanje staža pa kad je poslodavac odlučio dati prednost navedenim kriterijima to je njegovo autonomno pravo nakon što je ispunio svoju obvezu usporedbom navedenih kriterija iz ZR-a i Pravilnika.
27.Slijedom navedenog, primjenom citiranih odredbi i čl. 8. i 221. a ZPP-a tužiteljica je odbijena u cijelosti sa tužbenim zahtjevom za utvrđenje nedopuštene odluke o otkazu.
28.Prema odredbi članka 124. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao naredit će vraćanje zaposlenika na rad, do odredba čl. 125. ZR-a propisuje ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje 3, a najviše 8 propisanih ili ugovornih mjesečnih plaća tog radnika ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koje trete radnika.
29.Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica odbijena sa zahtjevom da se odluka o otkazu ugovora o radu utvrdi nedopuštenom valjalo je odbiti tužiteljicom i za sa zahtjevom za sudski raskid i naknadu štete te isplatom razlike plaće.
30.Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.
31.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a Tuženiku je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) u iznosu od 500,00 eura, sastava obrazloženih podneska od 27.4.2022.,5.5.2023.,23.9.2024.,20.12.2024. (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od po 5x500,00 eura, zastupanja na ročištu od 12.5.2022., 15.9.2022., 2.5.2023.,14.11.2023.,28.1.2025. (Tbr. 9.t.1) u iznosu od po 5x500,00 eura, odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uz pripadajućih 25 % PDV-a, slijedom čega je tuženiku dosuđen .
ukupan trošak u iznosu od 6.250,00 eura.
31.1.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).
32. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
U Rijeci, 14. ožujka 2025.
S u d a c:
Majda Felker
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku prijepisa ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi rješava nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
