REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-3263/2019-54
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Mirka Kovača, i zakonske zastupnice tuženika ĆRŠ, ZOGDO u Zagrebu, dana 14. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I.
Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 132,83 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke do isplate u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.116,07 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 14. ožujka 2025. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je državni službenik na radu u Ministarstvu pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, te je rješenjem raspoređen na rad u Zatvorsku bolnicu, na radno mjesto pravosudnog policajca.
Imenovani službenik u Zatvorskoj bolnici obavlja poslove osiguranja, te njegovo radno vrijeme organizirano je na način da radi u smjenama po 8 sati, koliko traje jedna smjena i u turnusu po 12 sati, koliko traje turnus, odnosno na drugačiji način ukoliko dolazi do prekida ciklusa 12-24-12-48 zbog promjene rasporeda rada. Zbog specifičnosti posla i nedostataka potrebnih kadrova, tužitelj svakodnevno u svome radu ne može konzumirati pravo na odmor (stanku) u trajanju od najmanje 30 minuta, odnosno 60 minuta kada radi u turnusu. Pravo na stanku utvrđeno je Zakonom o radu u čl. 52. ranijeg Zakona o radu (NN, 149/09) i čl. 73. sada važećeg Zakona o radu (NN, 93/14), Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike koji su bili na snazi u utuženom razdoblju. Sukladno citiranim propisima, ako službenik ne može koristiti dnevni odmor ima pravo da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodan dan.
Poslodavac vodi evidenciju radnog vremena, dolaska i odlaska sa posla te korištenje stanke. Prema vlastitoj evidenciji, u razdoblju od 24. srpnja 2014. do 24. srpnja 2019., tužitelj svaki radni dan nije koristio pauzu (stanku). U navedenom periodu, tuženik nije tužitelju omogućio da vrijeme nekorištenja pauze (stanke) iskoristi kao slobodne dane. Zbog toga što tuženik nije tužitelju omogućio korištenje pauze (stanke) za vrijeme rada u utuženom razdoblju, došlo je do povrede prava tužitelja iz radnog odnosa, jer je tužitelj za vrijeme pauze trebao odmoriti, a ne raditi. Kako tužitelju od strane tuženika nije omogućeno ostvarenje zakonskih prava na pauzu (stanku), a kako se vrijeme provedeno na pauzi (stanci) ubraja u radno vrijeme, to se tuženik, tužiteljevim radom neosnovano obogatio (jer je tužitelj radio u vrijeme kada je trebao koristiti pauzu /stanku/), te mu je dužan nadoknaditi vrijednost tako odrađenih sati rada.
Slijedom navedenog, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ročištu održanom 27.01.2025. predlaže donijeti presudu kojom bi se naložilo tuženiku isplata iznosa od 132,83 eura zajedno sa pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, te da predlaže isti odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (str. 5-6 spisa), rješenja o rasporedu na radno mjesto, evidencije radnog vremena, obračunske liste (str. 18- 103, 127-244 spisa, dostavljeno i u elektronskom obliku na CD-u na str. 126 spisa), sudsku praksu (str. 249-251, 281-310, 338-353 spisa), saslušao je kao svjedoke CR na ročištu od 26.10.2020. (str. 105-106 spisa), ER i ĐR, oboje na ročištu od 02.03.2021. (str. 113-115 spisa), kao i ŠR na ročištu od 14.06.2021. (str. 121-122 spisa) te i samog tužitelja na ročištu od 23.01.2023. (str. 279-280 spisa), a korišten je uz suglasnost stranaka i iskaz svjedoka KR iz istovrsnog predmeta ovog suda poslovnog broja Pr-3273/2019 (str. 315-316 spisa), izvršio je uvid u nalaz i mišljenje vještaka Lidije Tkalec Gradinščak (Vještak Tkalec d.o.o.) od 06.06.2022. (str. 258-262 spisa), dodatno pisano očitovanje vještaka od 17.06.2024. i 17.09.2024. (str. 321-323, 335-336 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).
5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
6. Nije sporno između stranaka da je tužitelj zaposlen kod tuženice kao službenik
– pravosudni policajac u Ministarstvu pravosuđa, u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, te radi u različitim režimima rada uslijed čega je neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužitelj radi ponekad u smjenama, ponekad u turnusu, a ponekad na drugi način (ukoliko dođe do promjene rasporeda rada), pa ovisno o tome ima pravo na dnevni odmor (pauzu) u trajanju od 30 minuta, ili u trajanju od 60 minuta. Prema odredbama čl. 10. st. 1. i st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13, 112/17) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla. Tužitelj tvrdi da zbog manjka službenika i prirode same službe uopće nije u mogućnosti koristiti dnevne odmore.
7. Svjedok CR u svom iskazu navodi kako radi na radnom mjestu dežurnika odnosno voditelja smjene, te je pravosudni policajac još od 1998. godine. Bio je nadređeni tužitelju svaki puta kada je bio kod njega u smjeni, a to se rotira. Rad je bio organiziran u smjenama po principu 12-24, odnosno od 07.00 do 19.00 sati i od 19.00 do 7.00 sati, a ako nije u smjeni onda je od 07.00 do 15.00 sati, a rijetko od 14.00 do 22.00 sata. Sve dirigira broj ljudi. Oni koji su dežurni odgovorni su za slanje ljudi na pauze ali ako nema dovoljan broj ljudi to ne mogu ispoštovati, i to je stalni prijepor. Ako je netko u službi 12 sati dužan mu je osigurati sat vremena pauze, ali to se jako teško osigurava. U noćnim smjenama nikako, u dnevnoj smjeni od 07.00 do 19.00 sati vrlo rijetko. Sve se svodi na broj ljudi, a koji oni nemaju. Ako izrotiraju sve ljude, pauza je 20-25 minuta koliko im treba da dođu do dućana, a umjesto sat vremena koliko bi pauza trebala trajati ako se radi o smjeni od 12 sati. Poistovjećuje se jelo s dnevnim odmorom. Ako ljudi iskoriste pauzu onda se to evidentira. To se evidentira u odjelnim knjigama odnosno u knjizi dežurstva. Ako ne piše to znači da djelatnik nije išao na pauzu. Navodi i da se tužitelj nije žalio vezano za korištenje pauze, jer se nema kome ni žaliti. U pravilu ako netko nije mogao dobiti korištenje pauze onda ne bi mogao niti dobiti slobodan dan na ime neiskorištene pauze.
8. Svjedok ER, glavni nadzornik pravosudne policije u zatvoru u Zagrebu, a prije je radio u zatvorskoj bolnici i to od 1. veljače 2018. do 9. prosinca 2020. godine i koji je bio nadređen tužitelju u svom iskazu navodi da je rad bio organiziran u turnusima i to I. i II. turnus i to od 7.00 do 19.00 i od 19.00 do 7.00 sati i po potrebi službe i na drugačiji način, a radni dan inače je bio od 7.00do 15.00 sati. Postojala je mogućnost korištenja pauze, te je on upozoravao svoje dežurne da ukoliko ne postoji takva mogućnost da ga se o tome izvijeste i da to upišu u knjigu dežurnih. Nitko mu se od policajaca nije žalio da nije iskoristio pauzu, a tek kada su policajci podnijeli tužbu je dobio takvu informaciju. Tijekom rada u turnusu policajcima je omogućen ručak na trošak zatvorske bolnice i koliko je njemu poznato svi su to koristili. Ista je bila organizacija i za vrijeme blagdana, subotom i nedjeljom. Na odjelu su bila dva službenika, a po planu osiguranja potrebno je da u svakom trenutku bude najmanje jedan službenik kako bi drugi mogao biti korišten za druge aktivnosti i zbog toga je postojala mogućnost da jedan ide na pauzu.
Postojala je prostorija na I. katu za pravosudnu policiju koja se mogla koristiti za dnevnu pauzu. Pauza za ručak bila je u ambulantni na I. odjelu, koristili su taj prostor za ručak. Ističe da on nije neposredno nadzirao korištenje pauze, jer za to je bio nadležan dežurni službenik pravosudne policije zatvorske bolnice. Poslove koje je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju nije mogao ostavljati bez da obavijesti dežurnog. Navodi i da je on dežurnog upozoravao da počnu koristiti stanku već od 10.00 sati a kako bi se mogli svi redovito izmijeniti. Tužitelj nije mogao koristiti pauzu u trenutku kada je on to htio, ali mu je to moglo biti omogućeno po rasporednu dežurnog. Ne postoji nikakvi akt kojim bi bio uređen raspored korištenja dnevne stanke. Pauza se koristi na način da se službenik javi dežurnom, ode npr. u Konzum, i onda se vraća u prostorije bolnice i to je trajalo cca 10-tak minuta (otići u trgovinu i vratiti se). Nikada nije inzistirao na korištenju pauze od 30 minuta. Pauza je trajala sigurno 30 minuta. Tužitelj je radio i u turnusu. Ako je službenik otišao na pauzu, to se nigdje nije unosilo. Ako je osoba radila od 7.00 do 15.00 sati i išla je u vanjsku bolnicu, korištenje pauze je kontrolirao dežurni motorolom. U noćnom turnusu pauza se koristila kada je god službenik to htio, s obzirom da su non-stop bila dvojica, a odjeli se po noći zaključavaju i otključavaju se samo po pozivu. Noćna pauza se koristila tako da se dežurnom javilo da se ide na pauzu i to nije nigdje evidentirano.
9. Svjedok ĐR pravosudni policajac u zatvorskoj bolnici još od 1999. godine i koji je radio zajedno s tužiteljem navodi da je rad je bio organiziran u turnusu (12-24, 24-48), s tim da su oslobađani rada na duže vrijeme, tj. i po 5-6 dana kako ne bi ostvarili prekovremeni rad. Navodi da se pauza teško mogla koristit, jer ih po sistematizaciji ionako ima manjka. Na radnim mjestima gdje treba raditi dvoje službenika, radi jedan, a negdje niti jedan, iz razloga što nema tko raditi zbog oslobađanja da se ne bi ostvarivali prekovremeni sati. S obzirom na manjak djelatnika ne postoji mogućnost korištenja pauze. Često na određenom radnom mjestu ostane jedan djelatnik pa ne postoji mogućnost mijenjanja za pauzu. Navodi da nemaju mogućnost dobivanja ručka, jer je to zatvorenička kuhinja. Ističe, a s obzirom da je sindikalni povjerenik, da je tražio da se i za njih kuha i da oni to plate, međutim rečeno je da se ne može u istoj kuhinji kuhati i za zatvorenike i za policajce. Imaju prostor u bolnici iznad porte u kojem ako si slobodan možeš otići jesti, ali tamo im se nije posluživala hrana iz zatvorske kuhinje. Kada idu u vanjske bolnice tamo jedan policajac čuva zatvorenika i ne može se napustiti radno mjesto jer bi zatvorenik ostao bez nadzora. Oslobađanje zbog prekovremenih sati nema veze sa korištenjem pauze. Ukupno vrijeme gableca trajalo je cca 10-20 minuta, u slučaju kada bi mogli koristiti. Rijetko kada je tužitelj mogao kada je radio u turnusu koristi pauzu od 60 minuta, a kada je to i mogao to je bilo evidentirano u knjizi koju vodi dežurni. Pauza se nije koristila kada ne bi bilo dovoljnog broja ljudi. Korištenje slobodnih dana za stanku/pauzu tužitelju nije omogućeno.
10. Svjedok ŠR koji radi na radnom mjestu od 1. veljače 2018. kao voditelj osiguranja u kaznionici u Turopolju, a od 3. rujna 2012. do 1. veljače 2018. je bio u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, isto kao voditelj osiguranja i koji je bio je jedno kratko vrijeme nadređeni tužitelju, kada je on došao negdje 2017. u statusu vježbenika, mlađeg pravosudnog policajca, s time da je on 3-4 mjeseca bio na tečaju navodi da je on organizirao raspored na način da službenici rade u turnusu 12-24, 12-48. Ako rade npr. danas od 7.00 do 19.00 sati, drugi dan dolaze u 19.00 sati i rade do 7.00 sati ujutro. Tužitelj je bio u statusu vježbenika te je imao mentora i nije bio u statusu službenika odnosno samostalan, tako da njegov dnevni odmor nije bio sporan. Za vrijeme takvog statusa nije imao nikakvu odgovornost. Globalno je bilo određenih problema oko korištenja pauze, ali svjedok navodi da je iskoristivost bila oko 85 do 90%. Zatvorska bolnica je kazneno tijelo te ustanova u koju dolaze zatvorenici iz drugih kaznenih tijela s određenim dijagnozama. Moglo se dogoditi da netko nije mogao iskoristiti dnevni odmor u slučaju nekih izvanrednih situacija, ali može reći da je to bilo dosta rijetko. Tečaj tužitelja bio je u Zatvoru u Zagrebu i u Kaznionici u Lepoglavi. Tada nije bio u njegovoj nadležnosti, kod njih su mu se samo obračunavale plaće. Plaća je bila ista bez obzira na dinamiku odnosno korištenje pauze. Navodi da se pauza koristi na način da za službenika mora doći zamjena, a nakon toga službenik napušta odjel, a tim radnjama koordinira dežurni u smjeni. Zapisivalo se korištenje pauze u evidenciju dnevnog izvješća dežurnog. Ma da to njima nije bilo propisano, to je interna evidencija. Trajanje pauze je KU previđeno na sat vremena, ali su službenici znali doći 10, 15 minuta ranije, iako im nitko nije nalagao. Tužitelj je dugo vremena kao vježbenik radio od 7.00 do 15.00 sati, a taj način radnog vremena omogućava pola sata pauze. Navodi da se njemu nitko nije žalio na nekorištenje pauze, pa tako niti tužitelj.
11. Tužitelj u svom iskazu navodi da je u utuženom razdoblju radio cijelo vrijeme u turnusima, nije imao pravo na dnevni odmor. Što se tiče jela, navodi da su se morali snalaziti, donositi jelo od kuće, ali da su dobili pravo da se maknu s radnog mjesta, nisu mogli. Turnusi su bili 12-24-12-48. Nisu imali pauzu zbog manjka ljudi. Ovo što su si donijeli za jelo ili ako bi netko kupio jelo za više ljudi, to su morali jesti pred zatvorenicima jer su ih cijelo vrijeme morali motriti.
Pritužili su se usmeno dežurnom, a on je vezanih ruku jer on ima ljude koje ima na raspolaganju. Tuženik je u knjizi dežurnih vodio evidenciju dolaska i odlaska s posla odnosno na posao te je u istoj evidentirana stanka ukoliko se koristila odnosno ukoliko je to dežurni upisao. Navodi da nije tražio slobodne dane na ime neiskorištene pauze.
12. Sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak (Vještak Tkalec d.o.o.) a nalaz i mišljenje vještaka isto kao i dopunu istog, sud u potpunosti prihvaća ocijenivši isti kao stručan, objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke.
Na osnovi podataka iz nalaza, vještak je mišljenja da, ako tužitelj u spornom razdoblju nije koristio dnevni odmor (stanku), tužitelj u razdoblju od 8. svibnja 2017. do 24. srpnja 2019. nije iskoristio ukupno 279 sati dnevnog odmora, a za koje sate bi plaća iznosila ukupno 7.698,06 kn bruto bez dodatka za posebne uvjete rada, odnosno 10.007,46 kn bruto sa uračunatim dodatkom za posebne uvjete rada. Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u nalazu.
13. Tužitelj je prvotno uredio tužbeni zahtjev na temelju gore naznačenog izračuna vještaka, međutim, isti je na ročištu održanom 10.06.2024. povukao takvu specifikaciju jer je ista sačinjena temeljem pretpostavke da tužitelj za niti jedan radni dan nije iskoristio pauzu što je suprotno podacima iz knjige dnevnog izvješća dežurnog. Tužitelj je naime na navedenom ročištu predložio da se vještak očituje odnosno da iskaže novčani iznos od 10% od izračuna neiskorištenih pauza za svaki radni dan u utuženom razdoblju iz N/M vještaka, a imajući u vidu podatke iz knjige dnevnog izvješća dežurnog, a uzimajući u obzir i iskaz LR.
Naime, iz iskaza svih saslušanih svjedoka isto kao i iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da isti nije mogao koristiti pauzu. Međutim, postoji razlika u iskazima svjedoka odnosno tužitelja u smislu toga da li tužitelj nije mogao uopće koristiti pauzu ili je nije mogao koristiti samo povremeno kako to iskazuju svjedoci ŠR koji u tom smislu navodi da je nije mogao koristiti 10-15% vremena ili da je nije mogao koristiti u većini slučajeva kako to tvrdi tužitelj odnosno svjedok CR i ĐR. U tom kontekstu je za naglasiti kako je neuvjerljivo iskazivanje svjedoka ER koji je u tom smislu iskazivao kako je tužitelj mogao uvijek koristiti pauzu. Naime, takav iskaz je u suprotnosti kako s iskazima ostalih svjedoka tako i sa iskazom tužitelja odnosno dokumentacijom u spisu.
14. Vještak je na osnovi podataka iz nalaza, mišljenja da, 10% iznosa utvrđenog osnovnim nalazom, iznosi ukupno 102,17 eura bruto - bez dodatka za posebne uvjete rada, odnosno 132,83 eura bruto - sa uračunatim dodatkom za posebne uvjete rada. Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u nalazu.
15. Na prigovor tuženika u kojem u bitnome navodi kako se protivi dopunskom nalazu i mišljenju vještaka budući je isti sačinjen na temelju podataka sadržanih u knjizi dnevnog izvješća dežurnog koja nije obvezni dokument za vođenje evidencije o korištenju dnevne pauze službenika osiguranja vještak se očitovao navodeći da je nalaz od 6. lipnja 2022. sačinjen temeljem evidencija rada tužitelja (str. 28-54 spisa), a dopunski nalaz od 14. lipnja 2024. prema podacima iz osnovnog nalaza. Naime, ističe da je dopunskim nalazom utvrđeno 10% iznosa utvrđenog osnovnim nalazom, a sukladno iskazu LR. Vještak navodi da joj nije poznato da li se knjiga dnevnog izvješća dežurnog nalazi u spisu, te podaci iz iste nisu uzeti u obzir. Iz iskustva u drugim spisima takvu knjigu čine rukom pisana izvješća, često nečitljiva, a pregled takve dokumentacije iziskuje značajno vrijeme, obzirom da je potrebno pregledati cca 700 stranica rukom pisane dokumentacije, pa je upitna ekonomičnost takvog vještačenja. Obzirom da tuženik prigovara nalazu navodeći da je sačinjen prema toj dokumentaciji, proizlazi da nema potrebe analizirati tu dokumentaciju, odnosno tuženik navodi da ista ne predstavlja dokaz o korištenju pauze. Za ostatak podneska vještak navodi da su prigovori pravne prirode, te iz svega naprijed navedenog, u cijelosti ostaje kod osnovnog i dopunskog nalaza.
16. Tuženik je bio dužan dokazati da je tužitelju bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora, u skladu s odredbama ranijeg Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09., dalje: ZR/09.), Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., dalje:
ZR/14 te članku 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 104/13.) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 112/17., dalje: KU), a što tuženik nije dokazao. Vođenje evidencije o prisutnosti tužitelja na radu u utuženom razdoblju obveza je tuženika. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa sudskom praksom (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr 1153/13-2 od 19. svibnja 2015. i Revr 428/16-2 od 9. svibnja 2017., stranice 17-23 spisa).
Tuženik na temelju evidencija o radu tužitelja nije dokazao da je tužitelju u utuženom razdoblju bilo omogućeno korištenje slobodnih dana na ime neiskorištenog dnevnog odmora pri čemu nisu odlučni navodi tuženika da je obveza tužitelja bila tražiti slobodne dane, posebno kada se ima u vidu organizacija rada u kojoj je prema iskazivanju svjedoka manjkalo ljudi.
17. Visinu potraživanja sud je utvrdio na temelju provedenog financijskog vještačenja. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno odredio sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, pri čemu treba naglasiti kako je temeljem provedenih dokaza jasno utvrđeno da tužitelj nije mogao koristiti pauzu najmanje u 10% slučajeva pa je imajući u vidu sve iznijeto konačno postavljeni tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim u cijelosti.
18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO). Sud je utvrdio da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zateznu kamatu.
Visina zakonske zatezne kamate utvrđena čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini citiranoj u izreci ove presude.
19. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Prilikom dosuđivanja naknade troška tužitelju, sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje, troškovniku tužitelja te o tome da primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.
20. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, sastav tužbe, (25 bodova po tbr. 7/1 OTH), za sastav podneska od 29.08.2022. (25 bodova po tbr. 8/1 OTH), za sastav podneska od 20.01.2023. (25 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 13.07.2020. (25 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 26.10.2020. (25 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 02.03.2021. (25 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 14.06.2021. (25 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 18.01.2022. (25 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 23.01.2023. (25 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 10.06.2024. (25 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 27.01.2025. (25 bodova po tbr. 9/1 OTH), kao i za pristup na ročište za objavu presude 14.03.2025. (12,5 bodova po tbr. 9/3 OTH), što uz PDV od 25% iznosi 781,25 eura. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 335,45 eura, dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.116,07 eura.
Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 15.03.2022. i 18.07.2024. budući isti nisu bili potrebni za vođenje postupka.
21. Sud je tužitelju priznao i zatraženu kamatu na parnični trošak temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12., 25/13. i 93/14.) i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a tekućom od dana presuđenja do isplate.
Zagreb, 14. ožujka 2025.
Suda c
Siniša Marinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa odluke.
Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4. - 6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. tuženiku po OGDO
