REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8632/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2025.. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 14. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, Euroherc osiguranje d.d. OIB: 22694857747 Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 4.298,44 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 09.06.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i nadoknaditi parnične troškove, a sve to u roku od petnaest dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 14. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj kod ovog suda dana 19. srpnja 2023. navodi da je osiguranik tužitelja SŽ smrtno nastradao u prometnoj nezgodi 17. prosinca 2011. kao putnik na stražnjem desnom sjedalu prilikom slijetanja osobnog automobila marke Rover 75, registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ZŽ i koji je bio osiguran kod tuženika policom pod brojem 08051896656. Tužitelj navodi kako je za predmetni štetni događaj utvrđena odgovornost osiguranika tuženika temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zlataru broj K-308/12 od 12. rujna 2012. Nadalje, vezano uz predmetni štetni događaj, tuženik je temeljem izvansudske nagodbe preuzeo obvezu namirenja štete prema pravnim slijednicima SŽ. Rješenjem tužitelja broj 217449 od 27. travnja 2012. iza pokojnog SŽ priznato je pravo na obiteljsku mirovinu, a čijom isplatom tužitelj trpi štetu sukladno čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj navodi kako su po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ali za različito razdoblje naknade štete, vođeni postupci pred Trgovačkim sudom koji su pravomoćni okončani pod brojem P-2300/13, P-1823/15, P-1083/2019, dok je za razdoblje naknade štete od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2020. u tijeku postupka pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-3272/2021. Tužitelj navodi kako daljnjom isplatom mirovine za tužitelja nastaje šteta te da je za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. travnja 2023. ukupno isplatio 6.140,63 eura, a što predstavlja štetu u punom iznosu sukladno čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranje, a kako je u postupku pod poslovnim brojem P-2300/13 pravomoćno utvrđeno postojanje suodgovornosti na strani osiguranika to tužitelj iznos stvarne štete umanjuje za 30% na ime suodgovornosti svojeg osiguranika čime potražuje iznos od 4.298,44 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2023. do isplate, uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja 17. prosinca 2011. u kojem je smrtno stradao SŽ kao putnik na stražnjem sjedalu prilikom slijetanja vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], a kojim je upravljao EŽ. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, osporava odgovornost jer osiguranik tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja nije koristio sigurnosni pojas. Tuženik predlaže da se u ovoj pravnoj stvari koristi nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine i prometa izrađen u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem P-2300/13. Također, tuženik ističe da je osiguranik tužitelja svjesno pristao na vožnju s osobom koja je bila pod utjecajem alkohola, pa da je i tom činjenicom pristao na nastanak štete. Nadalje, ističe da je osiguranik tužitelja bio u teško pijanom stanju, te mu je u organizmu utvrđeno 2,93 g/kg u krvi i 3,66 g/kg u mokraći, te da je i vozač konzumirao alkohol. Tuženik smatra kako se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne kako to tužitelj navodi u tužbi odredbe iz članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, prema mišljenju tuženika, pravilnom primjenom materijalnog prava, članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, potrebno je utvrditi stvarnu štetu za koju tuženik odgovara po polici automobilske odgovornosti. Nadalje, tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja te smatra kako tužitelj nije dostavio adekvatnih dokaza vezano za navodno izvršene isplate, čime tuženik osporava vjerodostojnost i istinitost dokaza koje tužitelj dostavlja uz tužbu. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to presliku zapisnika o očevidu od 17. prosinca 2011., pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zlataru broj K-308/12-13, Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 26. veljače 2013., rješenje tužitelja 27. travnja 2012., rješenje tužitelja od 12. srpnja 2013., presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2300/13 od 16. prosinca 2016., presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-1006/2017-3 od 4. ožujka 2019., presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1823/15-25 od 13. travnja 2018., presudu od Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 3003/2018-2 od 3. rujna 2019., obračun isplata sa lista 66 spisa, izvadak iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, odštetni zahtjev od 18. svibnja 2023., potvrda o primitku sa lista 84 spisa, odgovor na odštetni zahtjev od 29. svibnja 2023., te utemeljeni odgovor na odštetni zahtjev od 7. lipnja 2023.

4. Sud nije proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem obzirom je tuženik odustao od provođenja navedenog dokaza budući smatra kako je teret dokaz za navedeno na tužitelju.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim kao u točki I. izreke.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete na ime isplaćene obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio osiguraniku tužitelja i to u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. travnja 2023. u iznosu od 4.298,44 eura.

7. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, niti je sporno da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.

8. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti, je li protekao zakonski propisani rok za zastaru utuženog potraživanja, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno je li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23; dalje ZOMO).

9. Prvenstveno valja naglasiti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

10. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a, također važećim u trenutku isplate invalidske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

11. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

12. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik smatra da tužitelj od njega kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa obiteljske mirovine te kako je smrt osiguranika prouzročena povredom na radu i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

13. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-308/12-13 od 12. rujna 2012. sud je utvrdio kako je navedenom presudom EŽ proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, kao i da je ista postala pravomoćna dana 12. rujna 2012.

14. Prema rješenju tužitelja KLASA: UP/I 140-03/12-01/03347583987, URBROJ: 341-25-05/3-12-6918 od 27. travnja 2012. priznato je PŽ kao osiguraniku tužitelja pravo na obiteljsku mirovinu, te prema rješenju tužitelja KLASA: UP/I-140- 03/13-01/03347583987, URBROJ: 341-25-05/3-13-7409 od 12. srpnja 2013. priznato AŽ kao osiguraniku tužitelja pravo na obiteljsku mirovinu, a iz obrazloženja citiranog rješenja od 27. travnja 2012. proizlazi da je uzrok smrti osiguranika ozljeda izvan rada u prometu.

15. Tuženik je osporio kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, no isti nije sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a predložio izvođenje dokaza na navedenu okolnost i to provođenjem financijskog vještačenja. Naime, tuženik je prvotno predložio izvođenje navedenog dokaza, no od istog je odustao na ročištu održanom 21. siječnja 2025. budući smatra kako je teret dokaza na tužitelju.

16. Tužitelj nije predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem, a teret dokaza osnova i visine tužbenog zahtjeva je na tužitelju po čl. 219. ZPP-a.

17. Nadalje, sud nije prihvatio kao dokaz visine tužbenog zahtjeva obračun isplata sa lista 66 spisa, jer isti nije obračunat u skladu s čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

18. Budući da tužitelj u ovom postupku nije dokazao odlučnu činjenicu – nastanak i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP- a (koja odredba propisuje drugačiji način obračuna štete od odredbi ZOMO, na kojim odredbama tužitelj temelji svoj zahtjev), a teret dokaza čega je na tužitelju i koji u odnosu na tu odlučnu činjenicu nije predložio izvođenje odgovarajućih dokaza, a ne na tuženiku koji je osporavao, čime sud temeljem priložene dokumentacije nije bio u mogućnosti utvrditi postojanje štete u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je sud temeljem čl. 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim.

19. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da trpi štetu to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

20. Obzirom u provedenom postupku tužitelj nije dokazao visinu utuženog potraživanja, to sud nije posebno razmatrao ostale prigovore tuženika.

21. Odluka o troškovima tuženika, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te prema predanom troškovniku sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 4.298,44 eura, slijedom čega je tuženiku priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura i to na ime sastava odgovora na tužbu, te za pristup na ročište dana 7.3.2024., 7.11.2024. i 21.1.2025. za svako radnju u iznosu od po 200,00 eura, sve uz pripadajući PDV od 25%, čime je odlučeno kao u točki II.

22. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 14. ožujka 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 14. ožujka 2025. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja