Posl.br.P-1319/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva br.27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljani Mustapić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Žarko Kuran Zagreb Jure Kaštelana 17 A, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vedran Milić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB:52508873833, zastupano po punomoćniku OD Anić&Anić u Splitu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. siječnja 2025 g.,te objave presude od 14. ožujka 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka odredbe članaka 1. i 10. Ugovora o kreditu, broj: 40806/06, zaključenog u Metkoviću, dana 27. travnja 2006. godine, između tuženikovog prednika HVB SPLITSKA BANKA d.d., kao kreditora, i tužitelja BN, kao korisnika kredita, i to u dijelu kojim je ugovoreno da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 28.150,00 CHF te kojim se tužitelj BN, kao korisnik kredita, obvezuje navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu CHF, u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom o kreditu.

II. Utvrđuju se ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka odredbe članaka 4. i 9. Ugovora o kreditu, broj: 40806/06, zaključenog u Metkoviću, dana 27.travnja 2006. godine, između tuženikovog prednika HVB SPLITSKA BANKA d.d., kao kreditora, i tužitelja BN, kao korisnika kredita, i to u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom navedenog tuženikovog prednika, kao kreditora.

III. Utvrđuje se ništetnom i bez ikakvog pravnog učinka odredba članka 15. Ugovora o kreditu, broj: 40806/06, zaključenog u Metkoviću, dana 27. travnja 2006. godine, između tuženikovog prednika HVB SPLITSKA BANKA d.d., kao kreditora, i tužitelja BN, kao korisnika kredita, i to u dijelu prema kojemu tužitelj BN, kao korisnik kredita, potpisom istog Ugovora o kreditu potvrđuje da je upoznat s promjenljivošću tečaja izabrane valute tog Ugovora o kreditu, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po tom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a navedeni tuženikov prednik, kao kreditor, otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute navedenog Ugovora o kreditu.

IV. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime preplate s naslova primjene valutne klauzule CHF iznos od 3.780,03 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 2,05 EUR od 10.4.2008. godine,

- na iznos od 4,82 EUR od 10.10.2008. godine,

- na iznos od 11,06 EUR od 10.11.2008. godine,

- na iznos od 8,74 EUR od 10.12.2008. godine,

- na iznos od 21,99 EUR od 12.1.2009. godine,

- na iznos od 27,04 EUR od 10.2.2009. godine,

- na iznos od 33,23 EUR od 10.3.2009. godine,

- na iznos od 22,36 EUR od 10.4.2009. godine,

- na iznos od 20,42 EUR od 11.5.2009. godine,

- na iznos od 19,33 EUR od 10.6.2009. godine,

- na iznos od 21,52 EUR od 10.7.2009. godine,

- na iznos od 17,15 EUR od 10.8.2009. godine,

- na iznos od 19,14 EUR od 10.9.2009. godine,

- na iznos od 17,58 EUR od 5.11.2009. godine,

- na iznos od 18,83 EUR od 4.12.2009. godine,

- na iznos od 22,42 EUR od 5.1.2010. godine,

- na iznos od 27,40 EUR od 5.2.2010. godine,

- na iznos od 26,29 EUR od 5.3.2010. godine,

- na iznos od 32,71 EUR od 6.4.2010. godine,

- na iznos od 31,99 EUR od 5.5.2010. godine,

- na iznos od 36,88 EUR od 4.6.2010. godine,

- na iznos od 49,93 EUR od 6.7.2010. godine,

- na iznos od 44,63 EUR od 4.8.2010. godine,

- na iznos od 54,96 EUR od 6.10.2010. godine,

- na iznos od 66,70 EUR od 17.2.2011. godine,

- na iznos od 66,16 EUR od 14.4.2011. godine,

- na iznos od 90,56 EUR od 15.6.2011. godine,

- na iznos od 98,50 EUR od 28.6.2011. godine,

- na iznos od 108,93 EUR od 14.7.2011. godine,

- na iznos od 107,49 EUR od 25.7.2011. godine,

- na iznos od 112,49 EUR od 26.7.2011. godine,

- na iznos od 131,79 EUR od 16.8.2011. godine,

- na iznos od 121,69 EUR od 24.8.2011. godine,

- na iznos od 98,67 EUR od 14.9.2011. godine,

- na iznos od 92,66 EUR od 26.9.2011. godine,

- na iznos od 92,66 EUR od 26.9.2011. godine,

- na iznos od 87,81 EUR od 14.10.2011. godine,

- na iznos od 87,81 EUR od 14.10.2011. godine,

- na iznos od 91,16 EUR od 15.12.2011. godine,

- na iznos od 99,65 EUR od 15.3.2012. godine,

- na iznos od 101,21 EUR od 15.5.2012. godine,

- na iznos od 102,70 EUR od 15.6.2012. godine,

- na iznos od 102,68 EUR od 21.6.2012. godine,

- na iznos od 100,42 EUR od 13.7.2012. godine,

- na iznos od 98,37 EUR od 14.8.2012. godine,

- na iznos od 92,80 EUR od 14.9.2012. godine,

- na iznos od 98,99 EUR od 15.10.2012. godine,

- na iznos od 98,99 EUR od 15.10.2012. godine,

- na iznos od 100,58 EUR od 15.11.2012. godine,

- na iznos od 96,30 EUR od 15.1.2013. godine,

- na iznos od 94,34 EUR od 15.3.2013. godine,

- na iznos od 91,30 EUR od 15.5.2013. godine,

- na iznos od 91,30 EUR od 15.5.2013. godine,

- na iznos od 89,90 EUR od 13.6.2013. godine,

- na iznos od 89,90 EUR od 13.6.2013. godine,

- na iznos od 90,56 EUR od 12.7.2013. godine,

- na iznos od 92,49 EUR od 15.7.2013. godine,

do 31.7.2015. godine, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime preplate s naslova jednostrane promjene kamatne stope iznos od 1.065,29 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 4,05 EUR od 12.3.2007. godine,

- na iznos od 4,04 EUR od 10.4.2007. godine,

- na iznos od 3,97 EUR od 10.5.2007. godine,

- na iznos od 3,98 EUR od 11.6.2007. godine,

- na iznos od 3,93 EUR od 10.7.2007. godine,

- na iznos od 3,98 EUR od 10.8.2007. godine,

- na iznos od 3,98 EUR od 10.9.2007. godine,

- na iznos od 3,92 EUR od 10.10.2007. godine,

- na iznos od 3,97 EUR od 12.11.2007. godine,

- na iznos od 3,95 EUR od 10.12.2007. godine,

do 31.12.2007. godine, po kamatnoj stopi od 15% godišnje, sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“, broj: 153/04), a od 1.1.2008. godine do 31.7.2015. godine, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

- na iznos od 4,01 EUR od 10.1.2008. godine,

- na iznos od 4,06 EUR od 11.2.2008. godine,

- na iznos od 4,14 EUR od 10.3.2008. godine,

- na iznos od 4,07 EUR od 10.4.2008. godine,

- na iznos od 4,03 EUR od 12.5.2008. godine,

- na iznos od 4,02 EUR od 10.6.2008. godine,

- na iznos od 4,01 EUR od 10.7.2008. godine,

- na iznos od 3,98 EUR od 11.8.2008. godine,

- na iznos od 4,00 EUR od 10.9.2008. godine,

- na iznos od 9,00 EUR od 10.10.2008. godine,

- na iznos od 9,21 EUR od 10.11.2008. godine,

- na iznos od 9,14 EUR od 10.12.2008. godine,

- na iznos od 9,59 EUR od 12.1.2009. godine,

- na iznos od 9,76 EUR od 10.2.2009. godine,

- na iznos od 9,97 EUR od 10.3.2009. godine,

- na iznos od 9,60 EUR od 10.4.2009. godine,

- na iznos od 9,53 EUR od 11.5.2009. godine,

- na iznos od 9,50 EUR od 10.6.2009. godine,

- na iznos od 9,57 EUR od 10.7.2009. godine,

- na iznos od 9,42 EUR od 10.8.2009. godine,

- na iznos od 9,49 EUR od 10.9.2009. godine,

- na iznos od 9,44 EUR od 5.11.2009. godine,

- na iznos od 9,48 EUR od 4.12.2009. godine,

- na iznos od 9,60 EUR od 5.1.2010. godine,

- na iznos od 17,29 EUR od 5.2.2010. godine,

- na iznos od 17,22 EUR od 5.3.2010. godine,

- na iznos od 17,61 EUR od 6.4.2010. godine,

- na iznos od 17,57 EUR od 5.5.2010. godine,

- na iznos od 17,86 EUR od 4.6.2010. godine,

- na iznos od 18,65 EUR od 6.7.2010. godine,

- na iznos od 18,33 EUR od 4.8.2010. godine,

- na iznos od 18,96 EUR od 6.10.2010. godine,

- na iznos od 19,67 EUR od 17.2.2011. godine,

- na iznos od 19,63 EUR od 14.4.2011. godine,

- na iznos od 21,11 EUR od 15.6.2011. godine,

- na iznos od 21,59 EUR od 28.6.2011. godine,

- na iznos od 22,22 EUR od 14.7.2011. godine,

- na iznos od 22,13 EUR od 25.7.2011. godine,

- na iznos od 22,43 EUR od 26.7.2011. godine,

- na iznos od 23,60 EUR od 16.8.2011. godine,

- na iznos od 22,99 EUR od 24.8.2011. godine,

- na iznos od 21,60 EUR od 14.9.2011. godine,

- na iznos od 21,23 EUR od 26.9.2011. godine,

- na iznos od 21,23 EUR od 26.9.2011. godine,

- na iznos od 20,94 EUR od 14.10.2011. godine,

- na iznos od 20,94 EUR od 14.10.2011. godine,

- na iznos od 21,14 EUR od 15.12.2011. godine,

- na iznos od 21,66 EUR od 15.3.2012. godine,

- na iznos od 21,75 EUR od 15.5.2012. godine,

- na iznos od 21,84 EUR od 15.6.2012. godine,

- na iznos od 21,84 EUR od 21.6.2012. godine,

- na iznos od 21,70 EUR od 13.7.2012. godine,

- na iznos od 21,58 EUR od 14.8.2012. godine,

- na iznos od 21,24 EUR od 14.9.2012. godine,

- na iznos od 21,62 EUR od 15.10.2012. godine,

- na iznos od 21,62 EUR od 15.10.2012. godine,

- na iznos od 21,71 EUR od 15.11.2012. godine,

- na iznos od 21,45 EUR od 15.1.2013. godine,

- na iznos od 21,34 EUR od 15.3.2013. godine,

- na iznos od 21,15 EUR od 15.5.2013. godine,

- na iznos od 21,15 EUR od 15.5.2013. godine,

- na iznos od 21,07 EUR od 13.6.2013. godine,

- na iznos od 21,07 EUR od 13.6.2013. godine,

- na iznos od 21,11 EUR od 12.7.2013. godine,

- na iznos od 16,06 EUR od 15.7.2013. godine,

do 31.7.2015. godine, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, u roku od 15 dana naknaditi tužitelju BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], B [adresa], troškove parničnog postupka uiznosu od 1.707,26 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 14. ožujka 2025 g pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi tužitelj navodi dana 27. travnja 2006 godine, sklopio Ugovor o kreditu, broj 40806/06, s pravnim prednikom ovdje naznačenog tuženika. U konkretnom slučaju radi se o nenamjenskom kreditu, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 28.150,00 CHF, s rokom otplate 84 mjeseca. Iz sadržaja naprijed navedenog Ugovora o kreditu jer razvidno da je Banka zadržala sebi pravo da jednostrano mijenja utanačene odredbe sklopljenog Ugovora o kreditu, bez ikakvog pristanka korisnika kredita, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora Banka kao trgovac nije s tužiteljem pojedinačno pregovarala i Ugovorom o kreditu utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku Banke o promjeni stope ugovorenih kamata, što je protivno jednom od temeljnih načela obveznih odnosa-načelu savjesnosti i poštenja. Podneskom od dana 15. listopada 2024 g tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno vještvu kao u izreci.

2.Tuženik u odgovor na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava pravnu osnovu i visinu, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka. Tuženik ističe da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe, jer je obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem, budući je krediti u cijelosti otplaćen 15.07.2013. Bez obzira na prethodno tužitelju svakako nedostaje pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 4. i 9. Ugovora o kreditu (način promjene kamatne stope) u dijelu kako je to označeno toč. II. tužbenog zahtjeva s obzirom na to da je nastupila zastara na eventualni povrat po ovoj osnovi, a sve iz razloga detaljno obrazloženih u točki VII. odgovora na tužbu. Što se merituma spora tiče, tuženik ističe kako je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZZP-a. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, tužitelj je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, a tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, ili za koju je znao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što ga je potpuno informirao i o rizicima ugovaranja ove valutne klauzule. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2006., tuženik je u ponudi kredita, kakav je i ovaj odobren tužitelju, imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u eurima, američkim dolarima i švicarskim francima, kao i kredite bez valutne klauzule, dakle kredite u HRK, ali je tužitelj želio sklopiti ugovor o kreditu, upravo s valutnom klauzulom u CHF, koja ugovorna odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva. Tužitelj je potpisom ugovora o kreditu potvrdio da je upoznat sa svim uvjetima pod kojima je ovaj ugovor sklopljen, pa je stoga tužitelj samostalno i dobrovoljno kao valutu obveze izabrao švicarski franak, a tuženik ga je prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima. Prema tome tužitelj je taj koji je svjesno i dobrovoljno izabrao valutu ugovora, pa je dosljedno ponudi kredita kod tuženika, izabrana valutna klauzula po tužitelju rezultat pojedinačnog pregovaranja, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i sa istima se suglasio, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih sastojaka ugovora o kreditu, pa tako i valutne klauzule, koja nije u suprotnosti s kogentnim odredbama ZOO-a, a ova ugovorna odredba je potpuno jasna, lako uočljiva i razumljiva. Tuženik ističe da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora, a potpisom i solemnizacijom ugovora potvrdio je upoznatost sa značenjem valutne klauzule. Neosnovano je da tužitelj sada, kada je prošlo preko deset godina od sklapanja Ugovora, tvrdi da mu odredbe Ugovora ipak nisu bile jasne i da nije bio svjestan rizika promjene tečaja CHF u odnosu na HRK. Isto tako, prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana.Slijedom navedenog, budući da je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama članka 84. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 81. ZZP-a nije dopuštena. Nadalje, tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP-a, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužitelja. U pogledu ocjene je li tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik upućuje na stajalište koje je VSRH zauzeto u njegovom rješenju broj Revt 575/16 od 3.10.2017. (dalje: „Rješenje VSRH“) i uputu ovog suda za procjenu može li se postupanje tuženika u pojedinom ugovornom odnosu smatrati nepoštenim. Prema stavu revizijskog suda, od presudnog značaja za ocjenu poštenosti postupanja tuženika u ugovornom odnosu s potrošačem, jest utvrđenje činjenice je li tuženik „…kao financijske ustanove znale, odnosno po redovitom tijeku stvari mogle odnosno morale znati kakav će u budućem, ugovorenom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni kreditu i uz primjenu valutne klauzule?“Na taj način, Vrhovni sud je nižim sudovima dao jasnu smjernicu što bi trebala biti polazna osnova u utvrđenju je li tuženik, kao i ostale banke, postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja.Iako je teret dokaza ove činjenice na tužitelju, tuženik u ovom dijelu, ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Naime, od 1999. do 2010. godine, tečaj CHF-a u odnosu na EUR je i rastao i padao (od 2003. godine - 2008. godine tečaj CHF-a u odnosu na EUR uglavnom pada (!)), i to bez značajnijih oscilacija, a značajnije promjene počele su tek u 2010. godini, dakle, znatno nakon razdoblja obuhvaćenog utvrđenjima u Parnici Potrošač. Daljnje kretanje tečaja CHF-a nakon 2010. godine, i to aprecijaciju bez presedana, kao posljedicu svjetske ekonomske krize, nitko nije mogao predvidjeti, pa niti tuženik. Bilo kakvo predviđanje aprecijacije i informiranje potrošača o tome smatralo bi se krajnje špekulativnim postupanjem tuženika, ako ne i nezakonitim. Uz navedeno, bitno je napomenuti da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovornih odredaba nije postojao niti jedan zakonski i podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno da nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem zasnovanim ugovorom iz 2005.g. nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača, o kojoj se okolnosti tuženik detaljnije očituje u nastavku. Da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti:- nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača;- a koja neravnoteža mora biti značajna. Stoga, za ocjenu je li osporavana valutna klauzula prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno je odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost valutne klauzule za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu/u korist bilo koje od dvije ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane (ovdje tužitelja – potrošača) uslijed nepredvidivih ili naglih promjena tečaja CHF.Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic stantibus). Slijedom navedenog, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju. Tuženik u odnosu na tužbeni zahtjev na isplatu ističe prigovor zastare, poglavito u dijelu u kome se isti temelji na navodno ništetnim odredbama o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika. Naime, predmetni Ugovor o kreditu otplaćen je 15.07.2013., dok je ova tužba podnesena 07.04.2021., a glede vraćanja uzajamnih davanja na temelju ništetnih odredbi ugovora primjenjuju se pravila ZOO o stjecanju bez osnove, pa između ostaloga i zastarni rok za stjecanje bez osnove od 5 godina. Slijednom navedenoga, očito je kako je zastara nastupila za sve navodne preplate anuiteta po ovom osnovu. Nadalje, važno je istaknuti kako je prekid zastare koji je nastupio donošenjem presude u predmetu VTS posl. br. Pž-7129/19 od 13.06.2014 godine (slučaj Franak) irelevantan, zato što je zastarni rok od 5 godine (nakon prekida zastare) protekao s 13.06.2019. pa taj prekid ne može eventualnu tražbinu tužitelja po ovom osnovu „sačuvati“ od nastupa zastare zato što je tužbu podnio tek 07.04.2021., dakle nakon nastupa zastare (13.06.2019).Na posljetku, za slučaj da se tužitelj glede zastare pozove na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020-2, od 30.01.2020., a prema kojem shvaćanju zastarni rok kod restitucijskih zahtjeva “počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora”, tuženik ukazuje na to kako se glede zastare ima smatrati da je ništetnost odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu kamatne stope jednostranom odlukom banke utvrđena odlukom VTS posl. br. Pž- 7129/19 od 13.06.2014 godine, odnosno na to da ta odluka VTS-a predstavlja „drugi način ustanovljenja ništetnosti“ u kontekstu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020-2, od 30.01.2020.Slijedom navedenoga, valja kao neosnovan odbiti i tužbeni zahtjev na isplatu u dijelu u kome je on utemeljen na navodnoj ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika odnosno preplati anuiteta po tom osnovu.

3.Tijekom postupka sud je u dokazne proveo dokaz, saslušanjem tužitelja, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Ines Lozić pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju koja prileži spisu.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, a kojim odredbama je ugovorena glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom tužene, tužitelj zahtjeva isplatu iznosa koje je uplatio temeljem ništetnih odredbi. Tužbom potražuje iznos koji je tuženik neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a sve do dana konačne otplate kredita u odnosu na svaku ratu naplaćenog kredita.

6.Pregledom vještva vještaka Ines Lozić utvrđeno je vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu te Otplatni plan, ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:− 6,88% godišnje do 12.02.2007.,− 7,40% godišnje do 10.09.2008.,− 8,20% godišnje do 10.12.2009.,− 9,70% godišnje do kraja otplate kredita. Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet korisnika se mijenjao od 425,32 CHF početno do 451,04 CHF kao najvećeg iznosa anuiteta. Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuiteta. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima razliku u visini anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope. Stoga će vještak u nastavku sačiniti usporedne otplatne planove, iskazujući anuitete obračunane sa stvarno primijenjenim kamatnim stopama prilikom otplate kredita, sa anuitetima obračunanima primjenjujući početno ugovorenu kamatnu stopu za utuženo razdoblje. U razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita, tečaj CHF je oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Posljedično na promjenu tečaja tužitelj je plaćao veći i manji iznos u odnosu na anuitet koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita. Vještak napominje da su ukupne razlike koje je tužitelj plaćao više i niže od inicijalne vrijednosti anuiteta nastale posljedično na promjenu kamatne stope te tečaja. S obzirom na zadatak vještačenja u nastavku se daju izračuni posljedično na promjenu tečaja uz isključenje promjene u anuitetima koje su bile posljedica promjene kamatne stope. Vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim predznakom

1 0

dok su vrijednosti anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta koji su vrijedili prilikom sklapanja ugovora i isplate kredita iskazani s negativnim predznakom. Sveukupna preplata po kreditu je zbroj više i manje plaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja. S obzirom da je tužitelj plaćanja vršio u kunama a od 01.01.2023.g. euro je službena valuta u RH vještak je izvršio izračune i u EUR. Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) u čl. 7. navodi da se preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Istim Zakonom u čl. 14. je propisano da se preračunavanje izvršava primjenom punoga brojčanog iznosa fiksnog tečaja konverzije te zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu s matematičkim pravilima zaokruživanja, pri čemu se dobiveni rezultat zaokružuje sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje na dvije decimale, a na temelju treće decimale (ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje nepromijenjena te ako je treća decimala jednaka ili veća od pet,

druga decimala povećava se za jedan). Fiksni tečaj konverzije kune u euro je određen temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) i iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Sukladno Zakonu čl. 43. razdoblje dvojnog iskazivanja određeno na način da dvojno iskazivanje započinje prvog ponedjeljka u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem istekne 30 dana od dana donošenja uredbe Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojom će biti utvrđen fiksni tečaj konverzije i završava protekom 12 mjeseci od dana uvođenja eura. Slijedom navedenog, razdoblje dvojnog iskazivanja je u primjeni od 05.09.2022.g. do 31.12.2023.g. Usporedba stvarnog otplatnog plana te anuiteta i iznosa koji bi tužitelj platio pod pretpostavkom da nije došlo do promjene kamatne stope ni anuiteta u odnosu na anuitet i kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, te u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, daje se u Tabeli 1. Nadalje, u istoj tabeli daje se pregled po mjesecima pojedinačno više i manje plaćenog zbog promjene kamatne stope i tečaja za otplatu u odnosu na početne vrijednosti. U nastavku se u Tabeli 2., temeljem prikazanog u Tabeli 1. daje izračun svakog pojedinačnog iznosa u EUR primjenom tečaja konverzije EUR u HRK (1 EUR = 7,534500 HRK).Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljene zadatke.Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:- Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 4.901,66 EUR (36.931,58 kn), od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 1.065,29 EUR (8.026,45 kn) te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 3.836,37 EUR (28.905,13 kn). - Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio, posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 56,34 EUR (424,51 kn).Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 4.845,32 EUR (36.507,07 kn) i to:− Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja iznosi ukupno 1.065,29 EUR (8.026,45 kn),− Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena

1 1

kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 3.780,03 EUR (28.480,62 kn).

7.Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja kredita radi potpune otplate i koji, stoga, treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131.st.1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131.st.1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8.Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., u utvrđeno je, između ostalog, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama ZZP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji je bilo potrebno primijeniti u ovoj parnici temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona.

9.Taj dio odluke Visoki trgovački sud potvrdio je svojom odlukom broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g. U odluci VSRH RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

1 2

10.Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11.Stoga sud smatra sa tužiteljem kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna. Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.", trebalo utvrditi ništetnom, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl.269. st.2. i čl.272. ZOO-a, pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a.

12.Temeljem čl.324. ZOO-a,, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora kojim je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke ocjena je suda da ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa.

13.Obzirom da je dio odredbe Ugovora o kreditu koji se tiče dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrđen ništetnim to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl.1111. ZOO-a., tuženik je dužan vratiti tužiteljima sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene, a temeljem odredbe čl.323. st.1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju dijela odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom. Naime, prema mišljenju ovog suda odredbe ZZP-a treba shvatiti i tumačiti na način da potrošač odnosno tužitelj može potraživati isplatu odnosno tražiti povrat isplaćenog temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom po bilo kojem pravnom institutu, a ne samo radi naknade štete koja mu je nastupila.

14.Dakle, kako se po ocjeni ovog suda radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije posebno pregovaralo, kako je ista neodređena i nedorečena formulacija ovaj sud smatra da je ova sporna ugovorna odredba nepoštena, a imaju pritom u vidu i pravno shvaćanje izračeno u odluci Ustavnog suda RH broj U-III-2521/2015 od 13.prosinca 2016.godine (NN 13/16), odnosno pravno shvaćanje VS RH u odluci broj Revt- 249/14 od 9.travnja 2015.godine. Dakle, i ova ugovorna odredba je ništetna, ali to ponovno ne dovodi do ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu. Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju stečeno bez osnove sa zakonskim zateznim kamatama na ime stečenog bez osnove, preplaćenog iznosa po ništetnim ugovornim odredbama.

1 3

15.Što se tiče istaknutog prigovora zastare trebalo je primijeniti odredbu čl.215. st.1. ZOO-a prema kojoj zastara počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastrani rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1 (čl.104 st.1 ZOO/91) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, stoga je prigovor zastare neosnovan.

16.Na iznos glavnice tužitelj je zatražilo isplatu zatezne kamate koja teče od plaćanja svakog pojedinog anuiteta Ugovora o kreditu koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni iznos radi povišenja ugovorene kamatne stope. Prema odredbi čl.1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17.Tužitelj je nakon uspjeha kolektivne tužbe i uspjeha iste, istaknuo svoj zahtjev i ukazao na nepoštenje predmetnih odredaba, do tada, odnosno do dana podnošenja ove tužbe. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi stranke posebno pregovarale o navedenoj odredbi prije nego je sporni ugovor zaključen, stranke nisu ugovorile uvjete pod kojima će se promjenjiva kamatna stopa mijenjati, a niti je tuženik u svojim uvjetima i odlukama odredio kriterije za takvu promjenu promjenjive kamatne stope. Stoga tuženik nije mogao jednostrano određivati visinu promjenjive kamatne stope bez unaprijed utvrđenih kriterija koji bi tužitelju bile poznate i da tužitelj na te kriterije pristane, odnosno o bilo kakvim kriterijima za eventualnu promjenu kamatne stope stranke nisu niti pregovarale.

18.Kamata se sastoji od eurribor koji zavisi od promjena na tržištu kapitala i marže koji pripadaju tuženiku kao banci koja bi uvijek trebala biti ista pa vrijeme trajanja cijelog ugovora dakle, kao što je to ugovoreno u početnoj kamatnoj stopi kod zaključena navedenog ugovora. Tuženik nije mogao jednostrano povećavati kamatnu stopu, posebno na taj način povećavajući svoju maržu i zaradu, a na štetu tužitelja.

Stoga je odlučeno kao u izreci.

19.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 Zakona o parničnom postupku tužitelju zastupanom po punomoćniku priznat je trošak sastva tužbe i zastupanja na dva ročišta po 100 bodova, pristupa na jedno ročište 50, bodova, sastava četiri podneska po 50 bodova, uvećano za vrijednost boda i PDV i troškove vještačenja 582,26 Eura ukupno 1.707, 26. Eura.

U Splitu, 14. ožujka 2025.g.

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište

1 4

na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku. tužitelja,

- punomoćniku tuženika,

- u spis,