REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VUKOVARU

Vukovar, Županijska 31

Broj: P Ob-96/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu toga suda Mariji Jurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tužene ĆU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jurici Barbariću, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja samovlasništva nekretnina, nakon zaključene glavne rasprave dana 3. veljače 2025. održane u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tuženika, dana 14. ožujka 2025. javno objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" I. Utvrđuje se da nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 2 i dvorište u ulici M. [adresa] sa 787m2 predstavlja vlastitu imovinu tužitelja PU, prof. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se zemljšnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Vinkovcima da na temelju ove presude u roku od 15 dana izvrši uknjižbu prava vlasništva na suvlasničkom dijelu tužene ĆU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] koji iznosi ½ nekretnina upisanih u u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 2 i dvorište u [adresa] sa 787m2 za korist tužitelja PU, prof. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Tužena je dužna nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

II. Tužitelj je dužan tuženoj nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.715,25 eura s z.z. kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate prema godišnjoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da kuća u [adresa], na adresi [adresa] nije bračna stečevina tužene jer tužena nije ničim doprinijela u gradnji kuće. Tužena je namjeravala prodati kuću, a kada joj je rekao da kuća nije bračna stečevina odustala je od tužbe i kuće. Kuću, stolarsku radionicu, malu zgradu i pušnicu je sagradio u braku tužitelj svojim novcima koje je unio u brak i novcima od rasprodane očevine članova njegove obitelji u selu Ivanci, Općina Prozor u Hercegovini, koji su ga opunomoćili da dovrši rasprodaju očevine. Tužena je tužitelja i njegovu obitelj iskorištavala i potkradala tijekom braka pa ga je tako izvarala za 70.000,00 eura jer je lažno prikazivala da njihov sin AU studira u Zagrebu iako je prestao studirati na drugoj godini studija. Tijekom 2006. godine tužena je kupila dvosoban stan sa podrumskom prostorijom, bogato ga je renovirala, uvela centralno grijanje s kombi bojlerom i napunila svim potrebnim, a u braku je uvijek bila u minusu, plaću je trošila većim dijelom na skupe provode i još skuplje poroke. Tužitelj je profesor u invalidskoj mirovini te želi sa svojim bratom i sestrama raspolagati s kućom, tuženu nije teretio za stan koji je također bračna stečevina te predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i tuženici oduzme pravo suvlasništva na kući u [adresa] jer joj to pravo ne pripada.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da su se tuženica i tužitelj vjenčali 1976. godine, tužitelj se zaposlio 1975. godine, a tužena je počela raditi u ljekarni. Prvo zajedničko dijete tužena je rodila 1976., a drugo 1978. godine. U kućanstvu sa tužiteljem i tuženom živjeli su njegova sestra i mama. U [adresa] su se preselili 1980. te su bili podstanari dok nisu izgradili kuću. Zajednički su kupili građevinsko zemljište svatko u jednoj polovici dijela na kojem se nalazi njihova zajednička kuća koju su izgradili zajedničkim sredstvima za što kao dokaz postoje ugovori koje je tužitelj priložio uz tužbu. Tužena ne spori da je tužitelj u kupnju zemljišta od Općine Vinkovci uložio i dio sredstava koje je imao od prodaje očevine, a dio kupovine je bio plaćen posudbom. U to vrijeme tužena je doprinosila primanjima koje je ostvarivala na ime porodiljne naknade i naknade plaće, te je samostalno vodila čitavo kućanstvo i podizala zajedničku djecu parničnih stranaka. Tužena se također brinula o tužiteljevoj majci i o tužiteljevoj sestri do udaje, a tužiteljevom bratu RU su parnične stranke financirale vojsku i prvu godinu studija od kojeg je isti odustao. Parnične stranke su tužiteljevom bratu RU vratile posuđeni iznos od 12.000,00 njemačkih maraka na način da su roditelji tužene prodali dio zemlje u Fojnici (BiH) i dali parničnim strankama taj novac da vrate dugovanje.

2.1. Što se tiče gradnje zajedničke kuće dio sredstava je osiguran na način da su parnične stranke podigle kredit koji je samo formalno glasio na tužiteljevo ime jer je kredit vraćan zajedničkim sredstvima tj. primanjima tužitelja i tužene. Ostatak sredstava za izgradnju zajedničke kuće parnične stranke su izdvajale od zajedničkih svakomjesečnih primanja ostvarenih radom, dijelom od novca koji su obje parnične stranke dobile od svojih radnih organizacija u iznosu kojeg se tužena zbog proteka vremena ne sjeća (tužitelj je radio u Srednjoškolskom centru Vinkovci, a tužena u Medicinskom centru Vinkovci u ljekarni), roditelji tužene su parničnim strankama kupili i dovezli iz Fojnice (BiH) drvenu građu za krov i balkonsku ogradu te su parničnim strankama dali i iznos od 5.000,00 njemačkih maraka za kupnju stolarije.

2.2. Tužena je podigla i kredit u Jugobanci Vinkovci radi dovršenja stambene zgrade (predmetne zajedničke kuće) na iznos od tadašnjih 200.000,00 dinara te je nakon oštećenja zajedničke kuće u Domovinskom ratu tužena podigla i kredit kod Vinkovačke banke d.d. [adresa] na iznos od 620.000,00 dinara radi popravka zajedničke kuće koja je bila oštećena ratnim razaranjima, te ističe da se njezin doprinos kako kupnji građevinskog zemljišta tako i u izgradnji kuće samo zbog navedenih činjenica već može cijeniti s najmanje 50%. Tužena ne spori da je tužitelj u životu zarađivao ali je taj novac najviše trošio na pomaganje svome bratu i sestrama te je samo dio trošio na ulaganje u kuću. Izjave koje je tužitelj priložio uz tužbu i koje su ovjerene kod javnih bilježnika u svezi prodaje tužiteljeve očevine su dane od njegove rodbine (FU PU prvi bratić PU, MU je suprug tužiteljeve sestre, a CU je tužiteljeva sestra) napravljene su nakon razvoda parničnih stranaka a koji razvod je bio 24. 6. 2005., izjave sadrže krive podatke o godinama, krivim novčanim iznosima o cijenama zemljišta, izjave o posuđenim novcima su izmišljene, a jedina izjava koja je valjana je ona koju je dao brat tužitelja P da mu je 1988. vraćen dug u iznosu od 12.000,00 njemačkih maraka, za koji dug je tužena već navela da je vraćen novcem koji su parničnim strankama dali njezini roditelji. Da je tuženica doista stvarni i pravi suvlasnik predmetne kuće u ½ dijela govori i činjenica da je tužitelj od tužene nakon razvoda zahtijevao da plaća račune za Hrvatske vode i komunalnu naknadnu što je tužena i činila. Također, da je u predmetnu kuću parničnih stranaka ulagano samo od strane tužitelja i to njegovim vlastitim sredstvima onda bi tužitelj daleko ranije podnio ovakvu tužbu i da je tužitelj isključivo vlastitim sredstvima kupio zemljište i gradio kuću onda ne bi postojao niti jedan jedini razlog da tužena bude navedena kao suvlasnik niti bi to tužena mogla tada i tražiti.

2.3. Slijedom svega navedenog tužena predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te da ga obveže da tuženoj naknadi nastale troškove parničnog postupka sa pripadajućim kamatama.

3. Tužitelj se podneskom od 25. rujna 2024. očitovao na odgovor na tužbu navodeći o kriminalnim poslovima tužene u vezi njihovog sina BU na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Tuženica mu šalje kupce za kuću iako je on kuću sagradio vlastitim novcem, novcima od rasprodane očevine i kreditima o čemu je priložio dokumente. Kada je kupio gradilište tužena je tražila da stavi isto na nju što je i učinio jer je tužena obećala da će njezini roditelji dati novac za gradnju kuće koliko i on, a tužena nije dobila na kraju ništa jer je maloljetna i trudna pobjegla od njih da bi se udala za tužitelja što joj nisu nikada oprostili. Tuženica je izmislila da je za gradnju, završetak i popravak kuće podigla 1992. godine u banci 200.000,00 dinara i 620.000,00 dinara kredita desetak godina nakon što su se 1983. uselili u kuću, a zato nema dokaze, a ona i njen punomoćnik ne znaju kako su se tada i pod kojim uvjetima podizali krediti za gradnju kuće.

3.1. Tužitelj je podneskom (list 87-90 spisa) još dopunio da je od vjenčanja 1976. do useljenja u kuću 1983. bio podstanar te su potrošili dobar dio prodane očevine, štedio je velike novce tako što je osobno sagradio pušnicu, sve pregradne zidove u kući, izradio je kupaonicu i još uložio više truda u druge radove. Osim posla kao profesor radio je i kao stolar. U obavljanju stolarskog posla su mu pomagala djeca, a tužena samo za novac. Imao je pomoćnike koje je dobro plaćao od kojih su njegov sin AU i IU izvrsni stolari. Tužena je otišla iz obitelji s obiteljskim automobilom Fiat Punto koji je on kupio i kupila si je stan.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao izjavu (list 2 spisa), potvrdu (list 3 spisa), izjavu FU, KU i EU (list 9- 21 spisa), presliku štedne knjižice (list 23-29 spisa), izjavu (list 30-31 spisa), punomoć (list 17 spisa) priznanicu (list 33 spisa), ugovor (list 34-37 spisa), rješenje (list 21 spisa), ugovor o oročavanju sredstava (list 39-40 spisa), račun (list 28 spisa), potvrdu (list 29 spisa), izjavu ( list 30-40 spisa), rješenje o mirovini ( list 59-60 spisa), ispis podataka o plaći po godini ( list 61-64 spisa), rješenje o mirovini (list 65-72 spisa), povijesni zk izvadak (Lit 73-77 spisa), ugovor o kreditu (list 78-81 spisa), cirkularno kreditno pismo (list 82 spisa), nalozi (list 83-84 spisa), fotografije (list 92- 121 spisa), presliku indexa BU (list 131-148) te saslušao parnične stranke.

5. Uvidom u dopis od 3. veljače 2006. (list 3 spisa) sud je utvrdio da je istim tužena tražila razvrgnuće suvlasničke zajednice sa tužiteljem na kući u [adresa].

6. Iz dopisa RU od 12. rujna 1989. (list 4 spisa) proizlazi da će isti zajedno s tužiteljem graditi kuću u [adresa] u [adresa], ali da su zbog nekih okolnosti odustali od toga.

7. Prema potvrdi Akademije dramske umjetnosti Zagreb od 16. rujna 2009. (list 5 spisa) vidljivo je da je AU više puta upisivao treću godinu studija (2020.-2023./2024.).

8. Prema izjavama svjedoka ovjerenih kod javnog bilježnika (list 9-13 spisa):

FU, KU i ČU sve iz 2006. godine proizlazi da je tužitelj radio kao student u Friburgu tri mjeseca 1971. godine i zaradio 1.700,00 DEM, 1972. godine u Augsburgu zaradio preko ljetnih praznika kao student 3.000,00 DEM te kao prevoditelj zarađivao 3.000,00 DEM mjesečno i 1973. radio u Bockhumu tri mjeseca sa mjesečnom plaćom od 1.700,00 DEM.

9. Preslika štedne knjižice Jugo banke (list 16-19 spisa) pokazuje da je štednja glasila na ime PU i da je postojao promet po računu.

10. Iz izjava HU (list 16 spisa) sud je utvrdio da je isti pod kaznenom i materijalnom odgovornošću naveo da je 1980. izvršio saldiranje knjižice PBS Filijala Gornji Vakuf, BiH na iznos 15.130,00 DEM na knjižicu Jugobanke Vinkovci na ime PU, a 1981. iznos od 5.000,00 DEM da je povrat novca od dužnika iz Gornjeg Vakufa.

11. Prema punomoći izdane od SU, RU i ĐU od 5. siječnja 1981. godine tužitelj može sačiniti kupoprodajne ugovore za njihove nekretnine različitim kupcima i primiti kupovinu te kupcima izdati valjanje tabularne isprave.

12. Uvidom u opću uplatnicu na iznos od 245,00 i 157,95 dinara sud je utvrdio da je tužitelj navedeni iznos platio komunalnoj djelatnosti Općine Vinkovci 25. veljače 1981. za gradilište broj 73/111.

13. Prema ugovoru o korištenju građevinskog zemljišta (list 23-24 spisa) sud je utvrdio da je na osnovu provedenog natječaja za dodjelu gradilišta održanom 9. veljače 1981. godine Općina Vinkovci dala uz naknadu građevinsko zemljište radi izgradnje obiteljske i stambene zgrade najboljem ponuđaču UU i ĆU.

14. Uvidom u rješenje po ugovorima (list 25 spisa) vidljivo je da se dozvoljava upis prava korištenja građevinskog zemljišta za izgradnju obiteljske kuće na ime PU i ĆU za iznos kupovine 250.000,00 dinara.

15. Prema ugovoru o oročenim sredstvima od 5. svibnja 1981. godine (list 26 spisa) proizlazi da je PU oročio sredstva od 167.500,00 dinara na rok od 180 mjeseci.

16. Prema deviznom internom nalogu Jugobanke (list 27 spisa) vidljivo je da je PU oročio 107.751,55 dinara.

17. Uvidom u list 28 spisa vidljivo je da je PU u [adresa] **.**.1982. kupio prozore i vrata na kredit.

18. Prema potvrdi CUO M.A. Reljković Vinkovci od 5. srpnja 1982. list 29 spisa vidljivo je da je profesor PU u razdoblju od 1. svibnja 1981. do 30. travnja 1982. ostvario ukupno 16629 bodova.

19. Prema izjavama svjedoka na listu 30-40 spisa sud je utvrdio da tužitelju isplaćeno novaca za gradnju kuće posudbom, dio novca da je tužitelj dobio prodajom obiteljskih nekretnina u Općini Prozor te da je tužitelj vratio dug bratu PU u visini od 12.000,00 DEM.

20. Uvidom u rješenje i priloge na listu 59-72 spisa koje je priložila tužena vidljivo je da je tužena ostvarila starosnu mirovinu 12. veljače 2022. godine za radni staž 42 godine i tri dana.

21. Iz zemljišnoknjižnog izvatka (list 73-77) vidljivo je suvlasništvo tužitelja i tuženice na nekretnini iz tužbe.

22. Uvidom u ugovor o kreditu Jugobanke sud je utvrdio da je odobren kredit od 200.000,00 dinara za završetak stambene zgrade, a koji se odobrava korisniku ĆU (list 78-81 spisa).

23. Uvidom u kreditno pismo Vinkovačke banke d.d. [adresa] od 17. srpnja 1992. sud je utvrdio da je ĆU podigla kredit za popravak stambenih i gospodarskih zgrada oštećenih u ratnim razaranjima po specifikaciji materijala u iznosu od 620.000,00 dinara.

24. Uvidom u list 83-84 vidljiv je nalog blagajni na iznos od 85.547,00 a odnosi se na otplatu kredita ĆU dana 31.03.1994.

25. Tužitelj ispitan kod suda u svom iskazu je naveo da je kuću počeo zidati 1981., a završena je 1983. za Uskrs. Plac je kupio od svoje zarade a od nasljedstva iza pok. oca je gradio kuću. U to vrijeme tužena je bila zaposlena u ljekarni u [adresa], imali su dvoje djece i njegova majka i sestra gimnazijalka su živjela sa njima i pomagale oko djece. Majka je bila neuposlena a sestra se školovala. Tužena je tražila da zemljište kasnije prepišu na jednake dijelove jer će i njeni roditelji pomoći u gradnji kuće koliko i on. Od njihovog zajedničkog rada nisu napravili kuću nego od očevine i kredite koje je on podizao. Njegova plaća je bila nešto veća u to vrijeme i on je otplaćivao kredit od svoje plaće. U gradnju kuće nije doprinijela tužena niti njezini roditelji. Hranu su on i tužena kupovali zajedno, nije mu poznato gdje je odlazila plaće tuženice koja je imala duplo manja primanja dok je on zarađivao predajući kao profesor na dvije škole njemački, latinski i grčki jezik, te je zarađivao honorarno. Stolarijom se bavio kad je uselio u kuću. Tužena je podigla kredit 10 godina kasnije za dovršetak kuće i to jedan od 640.000,00 dinara i jedan od 200.000,00 dinara. Nema saznanja da li je tuženica digla kredit za popravak kuće nakon Domovinskog rata. Tužena mu je ponekad pomagala oko izrade namještaja i za to je dobivala novce, smatra da tužena nije ništa uložila u kuću jer nije imala od čega, nije obavljala niti kućanske poslove jer je za to imao mamu i sestru, tužena je bila bolesna u vrijeme izgradnje kuće, te je išla na posao. Punomoćnik tužene je stavio primjedbu na iskaz u cijelosti jer tužitelj iskazuje neživotno i nelogično, jer je iskaz suprotan dostavljenoj dokumentaciji i navodima tužitelja iz tužbe.

26. Tuženica ispitana kod suda u svom iskazu je navela da je plac na kojem je kuća građena kupljen od tužiteljevog nasljedstva iza pok. oca i njihove zarade jer su oboje bili uposleni, kuća se gradila od 1981. do 1983. Ona je u to vrijeme bila uposlena, imala je dvoje djece, brinula se o djeci a dok je bila na poslu za djecu su se brinule svekrva i zaova koje su bile kod kuće i živjele sa njima u istom kućanstvu. Kuću su čistile ona i zaova, ona je peglala, kuhala, radila zimnice, vrt, pomagala suprugu u stolariji i sve što jedna žena radi. Tužitelj je imao veću plaću od nje i digao prvi veliki kredit za gradnju kuće, onda su dizali manje kredite koje je tužitelj dobio od škole a ona od medicinskog centra. Obje zarade su se trošile u gradnju kuće, zaova je studirala, što su joj oni plaćali, ona je svoju plaću koja je dolazila u koverti davala tužitelju i on je raspolagao sa financijama, zajedno su vraćali kredite, podigla je kredit za obnovu kuće poslije rata od 4.000,00 maraka i kredit kod Jugobanke za dovršetak gradnje kuće. Njeni roditelji su joj pomagali dali, dali novac za stolariju kuće, njezin otac je dovezao drvenu građu za krov i ogradu za balkone. Kredit je skidan sa tužiteljeve plaće a njena je išla za kućanstvo. Tužitelj je stavio primjedbu da nikada nije vidio plaću od tužene, jer je pušila dvije kutije cigareta i pila litru kave. Od 1980 do 1983. godine bili su podstanari, te je jedna plaća išla na podstanarski stan u visini plaće tužene. Tužena nije bila domaćica jer je takva poslove obavljala njegova majka, tuženica ga je napustila i ostavila s bolesnim sinom, a kupila mu je stan.

27. Sud je sve provedene dokaze cijenio po slobodnoj ocjeni dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku, s tim da je dokaznu snagu javnih isprava ocijenio vjerodostojnim dok izjave svjedoka koje tužitelj prilaže u spis sud nije mogao prihvatiti vjerodostojnim dokazom u sadržajnom smislu jer svjedoci nisu izjave dali pod upozorenjima u postupku kod suda.

28. Nakon tako provedenog postupka sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

29. Materijalno pravo:

29.1. Nekretnina koja je predmet postupka sagrađena je 1981-1983.g. kada je na snazi bio Zakon o braku i porodičnim odnosima

(NN 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998 .).

29.2. Prema čl. 271. Zakonu o braku i porodičnim odnosima imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.

29.3. Prema čl. 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima, posebna imovina bračnog druga je ona imovina:

- koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka

- te imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u članu 271. ovoga zakona.

29.4. Prema čl. 279. Zakona o braku i porodičnim odnosima, svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine.

30. Nesporne činjenice:

30.1. Među strankama nije sporno

- da su stranke 1976. sklopile brak i da je za vrijeme trajanja bračne zajednice 1981.g. kupljeno gradilište na jednake dijelove tužiteljice i tuženika

- da je u periodu od 1981- 1983 građena obiteljska kuća u [adresa], koja je upisana kao suvlasništvo tužitelja i tuženice,

- da je tužitelj naslijedio imovinu iza pok. roditelja za vrijeme braka

- da je tužitelj u braku imao veća primanja i obavljao honorarne poslove,

- da je tuženica bila uposlena i rodila dvoje djece,

- da su stranke posudile novac za gradnju kuće u iznosu od 12.000,00 DEM-a

-da je novac vraćen za vrijeme trajanja braka

-da je tužitelj imao kredite za gradnju kuće,

-da je tuženica imala dva kredita za dovršetak kuće.

32. Sporne činjenice:

32.1. Među strankama je sporno predstavlja li nekretnina u [adresa], bračnu stečevinu ili samovasništvo tužitelja.

33. Na tužitelju koji tvrdi da imovine stečena za vrijeme braka nije bračna stečevina je teret dokaza (Rev-845/2022 od 22. studenog 2023).

34. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije dostavljene u spis te saslušanjem parničnih stranaka.

35. Analiza dokaznog postupka:

35.1. Iz dokaznog postupka, saslušanja stranaka i priležeće dokumentacije u spisu, proizlazi da je u vrijeme izgradnje kuće tužitelj bio zaposlen a bila je zaposlena i tuženica što proizlazi iz rješenja o umirovljenju tuženice od 01. travnja 2022.g. (list 60. spisa) gdje je navedeno da je tuženica bila uposlena od 01.01.1977.g. do 06.10.1980.g. te od 09.02.1981. do 11. 02. 2022.g.

35.2. Tuženica je rodila dvoje djece za vrijeme braka, te se brinula o djeci i obavljala kućne poslove te na taj način omogućavala tužitelju da bude slobodan za obavljanje honorarnog posla, te veću zaradu tužitelja koja nije sporna.

36. Tužitelj je za vrijeme braka stekao nasljedstvo što jest posebna imovina bračnog druga, međutim tužitelj nije dokazao visinu nasljedstva i omjer nasljedstva u samom stjecanju nekretnine.

37. Tim više što je iskaz tužitelja kod suda proturječan sadržaju podneska koji je tužitelj dostavio u spis (list 17-19 spisa) u dijelu u kojem navodi da je nasljedstvo većim dijelom potrošio na podstanarstvo od sklapanja braka do useljenja u kuću 1983.g. a u svojoj izjavi kod suda navodi da je od nasljedstva građena kuća i od njegove zarade i posudbe.

38. Okolnost da je za predmetnu nekretninu tužitelj podigao kredit ne utječe na veličinu suvlasničkog dijela stranaka u bračnoj stečevini, jer je u tom slučaju zarada tuženice išla za kućanstvo. (Gž Ob-97/2016. Županijski sud u Splitu).

39. Prema tada važećem Zakonu o braku i porodičnim odnosima tužitelj ima pravo dokazivati svoj doprinos zajedničkoj imovini.

40. Iz ovako provedenog dokaznog postupka gdje su iskazi tužitelja i tuženice proturječni, gdje iz materijalne dokumentacije proizlazi da je tuženica imala doprinos izgradnji kuće (zaposlenje, dva kredita za dovršetak kuće), gdje tužitelj nije dokazao visinu i omjer nasljedstva u stjecanju nekretnine, sud smatra da tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da bi nekretnina koja je predmet ove tužbe a koja je stečena za vrijeme braka bila tužiteljevo samovlasništvo jer tužitelj nije valjanim dokazima dokazao

- da je kuća njegova posebna imovina u trenutku sklapanja braka,

- te da je stečena nasljedstvom, darovanjem i sl. ili po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi različitoj od osnove navedene u članu 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima.

41. Suprotno navodima iz tužbe u nekretninu je uložen i rad tuženice kroz plaću i odgoj djece, pa navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu iz čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima jer su nekretninu bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

42. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev pod toč. I. tužbe kako je navedeno u izreci ove presude.

43. Obzirom navedeno, neosnovan je i zahtjev iz tužbe pod. toč. II. u dijelu u kojem tužitelj traži da upis prava vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženice jer za isto nisu ispunjene zakonske pretpostavke.

44. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu to mu ne pripada parnični trošak koji traži pod toč. III. tužbe, pa je i taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

45. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tuženice po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 dalje: Tarifa).

45.1. Tuženici je priznato po 250 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7/1) te za zastupanje na ročištima 19. lipnja 2024, 25. rujna 2024. i 03. veljače 2025.g. (Tbr. 9/1) ročište za objavu presude 50 bodova ili ukupno 1050 bodova odnosno 2.100,00 eura što uvećano za PDV od 25% iznosi 2.625,00 eura. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 90,25 eura tako da su mu priznati troškovi u ukupnom iznosu od 2.740,25 eura.

45.2. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima.

46. Slijedom iznijetog riješeno je kao pod II. izreke presude.

U Vukovaru 14. ožujka 2025.

Sudac

Marija Jurić, univ.spec.iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku