Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Psp-5/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Kristini Devčić Merzel u pravnoj stvari tužiteljice AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Domagoj Rupčić, odvjetnik iz Siska, protiv tuženice AČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radovan, odvjetnica iz Siska, radi smetanje posjeda, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 30. siječnja 2025. na kojoj su prisustvovali tužiteljica osobno, punomoćnik tužiteljice Domagoj Rupčić, odvjetnik iz Siska te punomoćnica tuženice Martina Radovan, odvjetnica iz Zagreba, dana 14. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice AČ koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženica AČE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala tužiteljicu AČ u iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjednjem mirnom i nesmetanom posjedu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] [adresa] od 757 m2 u naravi voćnjak od 613 m2, pomoćna zgrada, [adresa] od 8 m2 i kuća [adresa] od 136 m2 na način da su dana 17. travnja 2024.g. i 18. travnja 2024.g. prilikom obavljanja radova na postavljanju fasade na dvorišnoj zgradi na nekretnini tužene upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] [adresa] od 393 m2, u naravi dvorište od 256 m2, kuća, [adresa] od 98 m2, dvorišna zgrada, [adresa] od 39 m2, građevinski radnici koji obavljaju radove za tuženu prolazili i kretali se preko nekretnine tužiteljice, sa nekretnine tužiteljice obavljali građevinske radove na dvorišnoj zgradi tužene i postavili stiropor na dvorišnu zgradu tužene na način da je isti zadirao u zračni prostor nekretnine u posjedu tužiteljice, i to bez ikakvog odobrenja ili ovlaštenja tužiteljice, pa se tuženoj zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženici AČE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici AČ u iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog postupak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana."

Kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženici AČE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 500 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 16. svibnja 2023., tužiteljica AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: tužiteljica) navodi da je tužiteljica vlasnica i posjednica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] [adresa] od 757 m2 u naravi voćnjak od 613 m2, pomoćna zgrada, [adresa] od 8 m2 i kuća [adresa] od 136 m2. Tuženica je vlasnica i posjednica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] [adresa] od 393 m2, u naravi dvorište od 256 m2, kuća, [adresa] od 98 m2, dvorišna zgrada, [adresa] od 39 m2. Ove dvije nekretnine su susjedne i međašne. Tužiteljica ističe da je tuženica na svojoj nekretnini izvodi građevinske radove na kući i dvorišnoj zgradi. Prilikom izvođenja radova na fasadi na dvorišnoj zgradi tužene, radnici građevinske tvrtke „ [obrt]“ su dana 17. travnja 2024. prešli na nekretninu u posjedu tužiteljice, po istoj hodali i s nekretnine tužiteljica obavljali radove na postavljanju fasade na dvorišnoj zgradi tužene, te su na dvorišnu zgradu postavili stiropor na način da je isti zadirao u zračni prostor iznad nekretnine tužiteljice. Ovome je svjedočio otac tužiteljice LČ, koji je fotografirao radnike tužene, a tužena je zvala policiju, koja je izašla na teren te je do dolaska policije stiropor uklonjen. Radnici tuženice su idućeg dana, 18 travnja 2024., prilikom obavljanja radova na fasadi na dvorišnoj zgradi tužene, opet prešli na nekretninu tužiteljice, po istoj se kretali i obavljali radove sa nekretnine tužiteljice. Tužiteljica tvrdi da je ovome opet svjedočio otac tužiteljice LČ, koji je o istome obavijestio policiju. Navodi da ovakvim postupanjem radnika koji obavljaju građevinske radove u ime i za račun tužene, tužena je smetala posljednji mirni posjed tužiteljice na nekretnini u [adresa], jer su radovi obavljeni bez ikakve suglasnosti ili odobrenja tužiteljice. Da je tuženica bila svjesna da se obavljanjem radova sa nekretnine tužiteljice smeta njezin posjed, potvrđuje i činjenica da je ovdje tužena kao ovrhovoditelj pred ovim sudom pokrenula protiv ovdje tužene kao ovršenice postupak radi osiguranja nenovčane tražbine privremenom mjerom kojom je ovdje tužena tražila da ovdje tužiteljica trpi izvođenje nužnih građevinskih radova na dvorišnoj zgradi ovdje tužene sa nekretnine ovdje tužiteljice. To posebno potvrđuje fotografija dostavljena kao prilog uz prijedlog za ovrhu, gdje je sama ovdje tužena označila mjesto na kojem se trebaju obavljati radovi za koje traži privremenu mjeru, a koje je upravo mjesto gdje je počinjeno smetanje posjeda. Predmet se kod ovog suda vodi pod brojem Ovr- 825/2023. Ističe da iako je riječ o smetanju posjeda kod kojeg nije moguća uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, tužiteljica traži da joj sud pruži posjedovnu zaštitu na način da se utvrdi da je tužena počinila smetanje posjeda i da joj se zabrani svako takvo daljnje isto ili slično smetanje posjeda. Uz to čini smetanja posjeda koje su počinili radnici koji obavljaju građevinske radove u ime i za račun tužene smatraju se činima same tuženice, jer su oni njezini pomoćnici u posjedovanju.

2. U odgovoru na tužbu tuženica AČE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: tuženica) ističe prigovor pasivne legitimacije. Naime, posjed je faktična vlast na stvari. Sama tužiteljica u Tužbi navodi da su posjed smetali radnici tvrtke „ [obrt]“, a ne tužena. Prema tome, tuženica tužiteljici faktično nije smetala posjed, već su to učinile treće osobe. Nadalje, u odnosu na izvođenje radova i naloge koje je tuženica dala, ističe se kako slijedi. Tuženica nije dala nikakve naloge da se radi izvođenja radova pristupit nekretnini tužiteljice. Tuženica ističe da su radovi vršeni isključivo na dijelu objekta na kojem se radovi mogu izvesti s nekretnine tužene. Radovi su izvođeni na pročelju objekta i isključivo s nekretnine tužene. Tuženica je, upravo radi sprječavanja bilo kakvih daljnjih postupaka i smetanja posjeda, pred ovim sudom predala prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi ju sud ovlastio da se dio radova izvrši s nekretnine tužiteljice. Riječ je o radovima koji se izvode na desnoj, bočnoj strani objekta, odnosno strani koja susjedna nekretnini tužiteljice. Radovi na tom dijelu objekta nisu izvedeni, a postupak za izdavanje privremene mjere vodi se pod poslovnim brojem Ovr- 825/2023. Životno je neuvjerljivo da bi tužena pokrenula sudske postupke za izdavanje privremene mjere radi izvođenja radova pa radnicima dala nalog da radove izvrše. Da radovi nisu izvedeni proizlazi upravo i iz fotografija koje je tužiteljica priložila. Naime, iz fotografija proizlazi da na bočnoj strani objekta nisu izvedeni nikakvi radovi. Ujedno se napominje da na nekretnini tužiteljice nema vidljivih trgova pristupa niti tragova građevinskog materijala. Tuženica dostavlja sudu zapisnik s očevida od dana 19. lipnja 2024. na kojem je u pogledu međe postignut dogovor te utvrđeno da međa između dvije predmetne nekretnine kod objekta na kojem su izvođeni radovi prolazi 0,50 metara od objekta. Prema tome, nije smetan posjed niti vlasništvo tužiteljice. Uvažavajući sve navedeno, tuženica predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova.

3. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u zk izvatke (str. 5-8 spisa), izvod iz kat. plana (str. 9 spisa), fotografije (str. 10-11 spisa), potvrdu Policijske postaje Sisak (str. 12 spisa), prijedlog za ovrhu s fotografijom (str. 13-15 spisa), zapisnik s uviđaja na licu mjesta kod ovog suda od 19. lipnja 2024., poslovni broj: R1-126/2023-18 (str. 22-28 spisa), kopiju rješenja od 4. rujna 2024., poslovni broj: R1-126/2023-23 te žalbu na isto rješenje protustranke od 6. rujna 2024., saslušao svjedoka LČ (str. 36-37 spisa), saslušao svjedoka GČ (str. 37-39 spisa), saslušao tužiteljicu kao stranku (str. 39-40 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] [adresa] od 757 m2 u naravi voćnjak od 613 m2, pomoćna zgrada, [adresa] od 8 m2 i kuća [adresa] od 136 m2 te da je tuženica vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] [adresa] od 393 m2, u naravi dvorište od 256 m2, kuća, [adresa] od 98 m2, dvorišna zgrada, [adresa] od 39 m2, a koje dvije nekretnine su susjedne i međašne, koju okolnost potvrđuju i izvatak iz BZP za k. o. [katastarska općina] broj 1289 i broj 1290.

6. Sporno je da je tuženica počinila smetanje posjeda osnovno ili kao nalogodavac.

7. Uvidom u Potvrdu MUP PU Sisačko-moslavačka, PP Sisak od 29. travnja 2024. utvrđeno je da se istom potvrđuje da je dana 17. travnja 2024. tužiteljica prijavila istoj PP događaj odnosno da je ista PP zaprimila dojavu od tuženice da ista ima problem sa susjedom LČ (ocem tužiteljice). Iz potvrde je vidljivo da je obavljen obavijesni razgovor s tuženicom i EČ te se došlo do saznanja kako djelatnici tvrtke [obrt] izvode radove na fasadi pomoćnog objekta na adresi u [adresa] koji je u vlasništvu tuženice, te su po mišljenju LČ postavljenim stiroporom zadirali u njegov zračni prostor na međi. Do dolaska policijskih službenika sporni dio stiropora je uklonjen. Utvrđeno je da nije bilo elemenata za postupanje policijskih službenika, dok su strane upućene na spor.

8. Uvidom u Prijedlog za određivanje privremene mjere od 8. prosinca 2023. utvrđeno je da je tuženica kao predlagateljica osiguranja podnijela prijedlog z a određivanje privremene mjere protiv protivnice osiguranja ovdje tužiteljice a u kojem je navela da predlagatelj osiguranja mora nužno koristiti dio nekretnine protivnika osiguranja radi izvođenja radova na dovršetku sjevernog dijela pomoćne građevine pozicionirane uz među između kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje se u istom prijedlogu navodi da se radi o nužnim radovima i to: otkopavanje zemlje na sjevernoj strani pomoćne građevine da bi se mogla otkloniti nakupljena vlaga hidroizolacijom te izvesti toplinska izolacija, zatim da se može staviti parapetni zid ograde na međi te u konačnici da bi se mogao iskopati trakasti temelj, izbetonirati trakasti temelj, izraditi dašćana oplata parapetnog zida temelja, izbetonirati temelj i staviti ograda. U prijedlogu se navodi da protivnik osiguranja (ovdje tužiteljica) ne dozvoljava predlatelju izvođenje navedenih nužnih radova koji se ne mogu izvesti drugačije nego na njegovoj nekretnini, pa predlagateljica svoje pravo temeljem čl. 107. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima mora ostvariti u parničnom postupku. S obzirom na hitnost, a to zaključen ugovor sa izvođačima, odobrenje rokova i ostalo, ističie da je nužno da i prije pokretanja parničnog postupka se privremenom mjerom osigura navedena nenovčana tražbina. Slijedom iznesenog predlaže da sud i odredi predloženu privremenu mjeru odnosno da se naloži protivnici osiguranja da trpi na dijelu svoje nekretnine nužne građevinske radove predlagteljice. Među strankama nije sporno da po navedenom prijedlogu sud do zaključenja glavne rasprave nije donio odluku.

9. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj R1-126/2023 utvrđeno je da se u istom predmetu vodi postupak radi uređenja međe i to po prijedlogu ovdje tuženice pa protiv protustranke ovdje tužiteljice i to radi uređenja međe između upravo nekretnina kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Uvidom u zapisnik u istom predmetu broj R1- 126/2023-18 od 19. lipnja 2024. te rješenje ovog suda od 4. rujna 2024. poslovni broj R1-126/2023-23 utvrđeno je da je sud na licu mjesta uredio među između nekretnina stranaka, a kako to iz zapisnika proizlazi temeljem sporazuma stranaka, i riješio: "Uređuje se međa između nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], [adresa], dvorište od 256 m2, kuća [adresa] od 98 m2, dvorišna zgrada [adresa] od 39 m2, ukupno 393 m2, kojih je vlasnica predlagateljica AČE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], te nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], [adresa], voćnjak od 613 m2, pomoćna zgrada [adresa] od 8m2, kuća KČ od 136 m2, ukupno 757 m2, kojih je vlasnica protustranka AČ, [adresa], na temelju sporazuma stranaka tako da se međa proteže od jugoistoka prema sjeverozapadu od točke G1 do točke G2 u dužini od 9,87 metara, te potom od točke G2 se međa proteže do točke G3 u dužini od 7,40 metara. Zatim se međa proteže od točke G3 do točke G4 u dužini od 3,78 metara. Onda se međa u lomu od 270° proteže od točke G4 do točke G5 u dužini od 0,5 metara. Od točke G5 međa se lomi pod kutom od 90° do točke G6 u dužini od 3,93 metra. Zatim se međa od točke G6 do točke G7 proteže u dužini od 1,14 metara, a od točke G7 do točke G8 se međa proteže dužinom od 5,42 metra. Iste točke su prikazane na skici izmjere vještaka, koja je sastavni dio ovog rješenja.

Predlagateljica AČE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obvezuje se u roku od 6 mjeseci od dostave ovog rješenja napraviti ogradu koja će se protezati po točki I. određenoj međi.

Nalaže se protustranci AČ, [adresa], da predlagateljici AČE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak vještačenja u iznosu od 274,74 €, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 4. rujna 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana."

Protiv takvog rješenja protustranka je uložila žalbu a u kojoj navodeći da oznake točaka kojima je uređena međa ne odgovaraju stanju koje je snimljeno na terenu. Po žalbi protivnice osiguranja odluka još nije donesena.

10. U smislu čl. 20. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZOV) tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. St. 3. istog čl. propisano je da ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno, odnosno prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda.

11. Čl. 21. st. 1. ZOV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. St. 2. istog čl. je određeno da i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran, dok je st. 3. istog čl. propisano da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. U konkretnom slučaju tužba u ovom predmetu podnesena je dana 16. svibnja 2024.. Nastavno čl. 21. st. 4. ZOV propisano je da pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći, posjed koji je posjedniku bio oduzet, nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu. Čl. 22. st. 1. ZOV propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a st. 2. istog čl. da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

12. U konkretnom slučaju, a u odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije ovaj sud ističe da prema pravnoj teoriji pasivno legitimirana u postdupku smetanja posjeda je osoba koja je poduzela čin smetanja, a to znači da će, u slučaju kada čin smetanja posjeda poduzme jedna osoba u korist druge osobe, biti moguće podnijeti tužbu protiv osobe neposrednog izvršitelja čina smetanja ili protiv osobe po čijem nalogu je ta osoba postupala ili protiv njih oboje. Onaj u čiju korist je druga osoba poduzela čin smetanja, s njegovim nalogom i bez njega, pasivno je legitimiran već samim time što je čin smetanja išao u njegovu korist, a on se nije od toga ogradila (pa tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev-1024/2021-2 od 12. rujna 2023. i Vrhovni sud RH u Rev-1208/1996-2 od 8. siječnja 1998.). U konačnici prigovor promašene pasivne legitimacije je prigovor materijalno pravne prirode slijedom čega nije bilo zapreke da sud meritoro raspravi sporni odnos (a u slučaju nedostatka pasivne legitimacije će sud zahtjev tužiteljice odbiti).

13. Naime, smetanje posjeda pretpostavlja svijest o tome da se zadire u tuđi posjed (tako i u odluci VSRH Gz-93/82 od 23. rujna 1982.) nije potrebno postojanje namjere da se smeta tuđi posjed već je dostatno da postoji svijest, znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed (tako i u odluci VSRH Gzz-29/87 od 22 listopada 1987.).

14. Radi utvrđenja zadnjeg mirnog posjeda i nastalog smetanja ovaj sud je saslušao tužiteljicu kao stranke te svjedoke LČ i GČ.

15. U svome iskazu u svom iskazu svjedok LČ (dalje I. svjedok) je naveo da prije početka radova na objektima u Gundulićevoj, ne zna točno koji broj, a na kojoj se nalazi nekretnina tuženice, isti radnici odnosno radnici građevinskog obrta [obrt] iz [adresa] su u ožujku ili travnju 2023. posjekli voćke tužiteljice koje su se nalazile na adresi, također Gundulićevoj ulici Sisak, svjedok ističe da nije siguran sada koji broj, no koja nekretnina se nalazi odmah do nekretnine tuženice, a radilo se o voćkama šljiva i breskva, više komada, a koje su posjećene po nalogu tuženice kako bi se osigurao pristup geodetu radi izmjere međe. I. svjedok tvrdi da su nakon toga počeli građevinski radovi na nekretnini tuženice, a koji su počeli 2023., čini mu se u rujnu, no ne zna točno odnosno ne sjeća se, i odmah na početku tih radova, građevinski radnici su prelazili na česticu od tužiteljice, a koja čestica je predmet ovog postupka. Iskazao je da je I. svjedok dolazio svaki dan i to je osobno vidio od samog početka, a rekao je to i tužiteljici te je nakon toga otišao u policiju odnosno svjedok i tužiteljica su otišli u policiju zbog te činjenice smetanja posjeda i prijavili su to policiji, no oni su im rekli da će se to dešavati dok se ne ogradi taj dio i postavi video nadzor, a što su na kraju i napravili. Iskazao je da tada nisu pokretali nikakav postupak smetanja posjeda, jer su smatrali da su susjedi i da se treba dogovorno to urediti. Svjedok je naveo da su ti radnici na nekretninu tuženice počeli opet prelaziti na nekretninu tužiteljice i bacati smeće na nekretninu tužiteljice, a što se i vidjelo na licu mjesta da ostavljaju ostatke građevinskog materijala i ostatke od gableca odnosno jelo i piće. I. svjedok je iskazao da radovi na nekretnini tuženice su trajali više od godinu dana, iako radnici nisu radili svaki dan. Naveo je da je I. svjedok rekao tim radnicima da ne prelaze odnosno upozorio ih je, no oni su negodovali i zvali vlasnika građevinskog obrta, a koji se javio svjedoku telefonski i rekao da će otići na kavu i to riješiti, što se nije desilo. Iskazao je da i nakon njegova upozorenja, a koje je bilo još na početku tih radova 2023., ti radnici su i dalje nastavili prelaziti na nekretninu tužiteljice i to je trajalo tako cijelu 2023. i prešlo na 2024., a sve dok se radovi nisu završili 2024. Svjedok je naveo da jedino što od tih radova nije završeno je postavljenje ograde prema tužiteljici, a iz razloga što ista treba biti postavljena prema tome kako je sud odredio u postupku uređenja međe, a ne kako tuženica želi. I. svjedok je iskazao da jednom kad je išao na nekretninu tužiteljice i to 17. travnja 2024., svjedok je primijetio da ti radnici sa čelne strane dvorišnog objekta tuženice, a koja se nalazi iza stambenog objekta tuženice, a sa svojim krajnjim djelom ide na među do tužiteljice, stavljaju izolaciju i to stiropor i to na stranu dvorišnog objekta koji gleda prema cesti, čelna strana, pa je taj stiropor u dužini od 10-15 cm ulazio na česticu tužiteljice. Naveo je da kada je svjedok to vidio, odmah je rekao radnicima, odnosno upozorio ih da su prešli na česticu odnosno nekretninu tužiteljice i rekao im da uklone spornu dužinu stiropora te je istog dana po nalogu gospodina AČE, bračnog druga tuženice, taj sporni dio stiropora po radnicima odrezan i uklonjen. Iskazao je da prije rezanja tog stiropora radnici su jednom prelazili na njihovu česticu odnosno česticu tužiteljice dok su lijepili stiropor i još jednom dok su rezali. I. svjedok je iskazao da je on nakon toga otišao kući i nakon toga je došla policija po prijavi tuženice te su rekli da je svjedok radnicima zabranio da rade. I. svjedok je iskazao da je 18. travnja 2024. opet išao na nekretninu tužiteljice te je vidio da je radnik građevinskog obrta ponovno prešao na nekretninu tužiteljice, a radi žbukanja dvorišnog objekta sa čelne strane odnosno bočne strane, nakon čega je I. svjedok pozvao policiju i fotografirao tu sliku kada je radnik žbukao. Naveo je da je to sve bilo iz razloga što tuženica nije htjela ništa dogovorom, već sve na silu. Iskazao je da je fotografiju sa str. 10 spisa fotografirao upravo I. svjedok i to da je situacija kada je radnik prešao na nekretninu tužiteljice radi žbukanja. Nadalje je I. svjedok iskazao da je on fotografirao i fotografiju sa str. 11 spisa i to nekih pola sata nakon prve fotografije sa str. 10 i nakon toga je pozvao policiju. Iskazao je da je samo prvog dana postavljanja stiropora na nekretninu tuženice bio prisutan bračni drug tuženice, a tuženica je bila prisutna oba dana. Svjedok je naveo da radi tog smetanja posjeda nije prije tužbe obraćao tuženici, već se obraćao samo radnicima koji su neposredno smetali posjed. Svjedok je iskazao da je tuženica cijelo vrijeme nešto govorila odnosno dobacivala i hvatala se za glavu. Iskazao je da su radovi zaustavljeni prema situaciji kako se vidi na fotografijama sa str. 10 i 11 spisa.

16. U svome iskazu svjedok GČ (dalje: II. svjedok) je iskazao da tužiteljicu osobno ne poznaje, no vidio ju je da je susjeda tuženice i to kada je bio na radilištu kod tuženice. Naime, II. svjedok je naveo da ga je tuženica angažirala za obavljanje građevinskih radova i to kompletnih grubih građevinskih radova na objektu koji se nalazi u [adresa] u [adresa]. Naveo je da se radilo o glavnom stambenom objektu i pomoćnoj građevini. Iskazao je da sve te radove, II. svjedok je izvodio zadnjih godinu i pola. II. svjedok je naveo da je gotovo svakodnevno bio na gradilištu na način da bi došao, obišao gradilište i radnicima rekao što treba raditi i dogovorio se s njima te bi nakon toga otišao. II. svjedok je iskazao da na početku samih radova, tuženica je svjedoku i njegovim radnicima rekla da međa između njezine nekretnine i nekretnine tužiteljice nije uređena slijedom čega im je rekla da ne prelaze prilikom izvođenja radova na nekretninu tužiteljice. Iskazao je, a koliko je II. svjedoku poznato, nitko nije prelazio preko međe odnosno na nekretninu tužiteljice upravo iz razloga upozorenja od strane tuženice, no isto tako mu je poznato da je svaki mjesec, mjesec i pola, a i češće, uredovala policija zbog svađe. II. svjedok je naveo da u samom početku građevinskih radova 2023., gospodin LČ je vikao na II. svjedokove radnike, a ni sam II. svjedok ne zna zbog čega i radnici su ga svako malo zvali da dođe na radilište. Naime, II. svjedok je iskazao da u njegovom radnom vijeku od 50 godina, II. svjedok nije doživio ovakve probleme na radilištu. Naveo je, a sada kada ga se pita, tih upozorenja, vikanja II. svjedokovim radnicima i uredovanja policije bilo je više puta i to više puta tijekom 2023., a i više puta tijekom 2024. što se može provjeriti kod policije. Iskazao je da je II. svjedoka gospodin LČ, otac tužiteljice, kojeg duži niz godina poznaje i poštuje, jednom telefonski zvao i rekao da ne dopušta da se kopa uza zid koji se nalazi na međi, ne zna točno kada je to bilo, a to je bilo 2023., no on je znao dolaziti i na radilište na nekretninu tužiteljice i to gotovo svaki dan, ali na licu mjesta kada je II. svjedok bio prisutan ništa II. svjedoku nije rekao. II. svjedok je naveo da je otac tužiteljice vikao i na radnike II. svjedoka i vrijeđao ih, no II. svjedok sad ne zna zbog čega je to bilo, a to je bilo negdje 2024., ne zna točno kada. Naime, II. svjedok je iskazao da ima 15 gradilišta te se sad ne može sjetiti svakog detalja. Naveo je da mu nije poznato da bi njegovi radnici prelazili na nekretninu tužiteljice. Iskazao je da ono što decidirano zna je da kada su postavljali stiropor na pomoćnu zgradu sa prednje strane da je otac tužiteljice došao do radnika II. svjedoka i rekao da moraju maknuti taj stiropor jer je u dužini od 10 cm na nedefiniranoj međi prešao na njihovu stranu. II. svjedok je naveo da su njegovi radnici odmah potom uklonili taj sporni dio stiropora, iako da je II. svjedok bio na licu mjesta, a nije bio, to ne bi dopustio. II. svjedok je iskazao da je to bilo prošle godine u proljeće između ožujka i svibnja. Naime, naveo je da po Zakonu o građenju, susjed na međi na kojoj se nalazi objekt na kojem se izvode građevinski radovi mora dopustiti pristup na svoju nekretninu radi izvođenja nužnih građevinskih radova. Iskazao je da u konkretnom slučaju, nakon što je odrezan taj sporni dio stiropora, nikada nije dovršen bočni dio pomoćne zgrade tuženice zbog problema sa tužiteljicom, a zbog čega na građevini tuženice prijeti opasnost od štete od vlage budući da je sa bočne strane aktualno gola cigla. II. svjedok je naveo da kada je u sudskom postupku uređena međa između nekretnina tuženice i tužiteljice, nekih 15 dana nakon toga II. svjedoka je zvala tuženica, a radi izvođenja radova na ogradi upravo na toj međi te čim je II. svjedok dovezao sa kamionom bager na lice mjesta, došao je gospodin LČ i rekao mu da ne može raditi, jer da je međa još nedefinirana i da će on pokrenuti ponovno utvrđivanje međe. II. svjedok je iskazao da kada su izvođeni radovi na pomoćnom objektu tuženice da je tuženica dala nalog da se građevinski radovi na pomoćnom objektu izvedu na prednjoj strani pomoćnog objekta i da se ne smije prelaziti na nekretninu tužiteljice, dok tuženica nije naložila da se rade radovi na bočnoj strani objekta, a zbog sporne međe. Naveo je da na bočnoj strani objekta tuženice nije rađeno ništa od građevinskih radova, već samo su izvođeni radovi na krajnjem rubu prednje strane dvorišnog objekta, a na kojem su se izvodili radovi postavljanja stiropora. II. svjedoku navodi da se na fotografiji sa str. 11 spisa, vidi radnik II. svjedoka koji obavlja radove na prednjoj strani dvorišnog objekta i to krajnje rubnog te da se vidi da radnik na toj slici stoji na parapetnom zidiću na betonu, a ne na nekretnini tužiteljice. Isto tako, kad mu je predočena fotografija sa str. 10 spisa, iskazao je da je također na istoj vidljivo da radnik II. svjedoka obavlja radove na prednjoj strani dvorišnog objekta, a ne na bočnoj i da stoji na parapetnom zidu ograde, a ne na nekretnini tužiteljice. Iskazao je da glavni objekt i pomoćni objekt tuženice, na kojem je II. svjedok izvodio radove nije II. svjedok gradio već su ti objekti izgrađeni ranije. II. svjedok je naveo da ne zna točno kada su građeni, misli poslije Domovinskog rata, no ne zna točno. Naveo je da je pomoćni objekt od izgradnje bez fasade. Iskazao je da kada su sačinjene fotografije na str. 10 i 11, II. svjedok osobno nije bio na licu mjesta, već su ga tek radnici zvali kada je došla policija i tada je II. svjedok došao na lice mjesta, ali u tom trenutku je već bio odrezan sporni dio stiropora. II. svjedok je naveo da sada ne može točno sa sigurnošću reći je li bio na radilištu i drugi dan nakon što je sporni dio stiropora odrezan, vjerojatno je, no ne sjeća se sada.

17. Tužiteljica je u svom iskazu navela da nikada po njoj međa između nekretnine tuženice i nekretnine tužiteljice nije bila nedefinirana jer je ista uređena 2011. Tužiteljica je iskazala, a što se tiče 11. travnja 2024. da je ona taj dan primijetila da njezina oca dugo nema jer je otišao kupiti kruh i usput se ode prošetati do njihove nekretnine u Gundulićevoj 8. Navela je da i prije tog dana i to u travnju 2023. je bilo smetanje posjeda, no ne zna točno kad su počeli građevinski radovi kod tuženice i tada je bager počeo kopati uz pomoćni objekt tuženice i od tada se počela pojavljivati vlaga na tom pomoćnom objektu, a prije toga 30 godina vlage nije bilo. Iskazala je da od kada su počeli radovi na nekretnini tuženice i to u 2023. godini, a radnici koji su obavljali radove na nekretnini tuženice su prelazili na nekretninu tužiteljice hodali su po njoj, bacali gips u podrum na nekretnini tužiteljice zatim su bacali otpatke na nekretninu tužiteljice, a i porezali su joj voćke u travnju 2023. kada je tuženica pozvala geodeta da napravi izmjeru međe. Tužiteljica je navela da je pitala tuženicu zašto je porezala njezine voćke, a ona joj je rekla da ona to može i da ima pravo. Navela je da kada joj je tuženica to rekla za voćke, tužiteljica s tuženicom više nije htjela komunicirati, jer ju je stalno provocirala i vrijeđala. Tužiteljica je iskazala da joj je otac rekao da je on u par navrata rekao radnicima da ne hodaju po nekretnini, a što se tiče gipsa, otac tužiteljice je vidio vlasnika Inter Gipsa ili nekog radnika na gradilištu te ih je pitao jesu li oni bacili gips u podrum tužiteljice, a oni su mu odgovorili da osim njih je još jedna tvrtka izvodila radove sa gipsom. Tužiteljica je navela da prije spornog smetanja, tužiteljica i njezina obitelj su u par puta, misli oko pet puta kontaktirali policiju, a iz razloga što su posjećene voćke na zemlji tužiteljice, što je kopano kraj pomoćnog objekta tuženice na strani tužiteljice odnosno na njezinoj nekretnini, a to je bilo 2023., zatim 1. siječnja 2024. bračni drug tuženice je pomakao ogradu između njihovih nekretnina i prijetio njenom tati te u konačnici 18. travnja 2024., a što je sporni događaj kojeg je prijavio otac tužiteljice kada su radnici tuženice ušli na česticu tužiteljice i radili radove na pomoćnom objektu, a što tužiteljica osobno nije vidjela. Tužiteljica je iskazala da ona niti 17. travnja 2024. niti 18. travnja 2024. nije vidjela osobno da bi radnici tuženice prelazili na njezinu nekretninu, već ta saznanja ima od svog oca koji joj je isti dan to rekao. Tužiteljica je iskazala da je 17. travnja 2024. došla na lice mjesta te je vidjela svog oca da razgovara sa radnicima tuženice i tad se tuženica počela derati na tužiteljicu zbog čega je tužiteljica otišla sa svojim ocem kući. Navela je da nije 2023. upozoravala radnike zbog toga što prelaze na nekretninu tužiteljice, hodaju po njoj te bacaju smeće i druge ostatke građevinskog materijala, a iz razloga što ju je policija savjetovala da ne razgovara sa radnicima, već su joj rekli da to mora rješavati sudskim putem. Iskazala je da prije predmetne tužbe nije pokrenula postupak smetanja postupka. Tužiteljica je navela da upravo zbog prijetnje tuženice, tužiteljica u postupku uređenja međe je dala pola metra svoje zemlje tuženici pokraj spornog dvorišnog objekta tuženice, a iz razloga sigurnosti obitelji tužiteljice. Tužiteljica je iskazala da joj je 17. travnja 2024. tuženica rekla da je tužiteljica nehumana i bezobrazna i da će tuženica nastaviti radove. Navela je da je tog 17. travnja 2024. tuženica izvodila radove na svome pomoćnom objektu i to sa prednje strane koji gleda prema cesti. Iskazala je da je na nekretnini tužiteljice do rujna 2023. bio stambeni pomoćni objekt, a koji stambeni objekt je zbog oštećenja u potresu uklonjen u rujnu 2023., a pomoćni objekt je još uvijek na licu mjesta. Tužiteljica je navela da su radni strojevi koji su rušili objekt tužiteljice na nekretninu tužiteljice ušli sa nekretnine tuženice.

18. Dakle, osnovom iskaza saslušanih svjedoka ali i tužiteljice kao stranke, a u dijelu u kojem su njihovi iskazi suglasni (slijedom čega ih ovaj sud nije imao razloga smatrati neistinitim) ovaj sud je utvrdio da je tuženica radove na svojoj nekretnini počela izvoditi još početkom 2023. i to po istom građevinskom obrtu [obrt]. Iako iz iskaza svjedoka LČ i tužiteljice proizlazi da su se sporni radovi izvodili 17. i 18. travnja 2024. na pomoćnom objektu tuženice, a koji se nalazi iza stambenog objekta, iz iskaza svjedoka GČ, iz iskaza svjedoka GČ, što na kraju potvrđuju i svjedok LČ, utvrđeno je da su građevinski radovi izvođeni na prednjoj strani tog pomoćnog objekta a koji gleda prema cesti (dakle ne i na spornoj strani koja gleda prema nekretnini tužiteljice odnosno koji se nalazi na međi između stranaka i na kojem zidu nisu obavljani nikakvi građevinski radovi i koji prema iskazu svjedoka GČ je još uvijek bez izolacije i fasade izložen vremenskim uvjetima). Što se tiče spornog postavljanja stiropora, unatoč tužbenom zahtjevu, iz Potvrde MUP od 29. travnja 2024. vidljivo je da je dana 17. travnja 2024. od strane tužiteljice prijavljen događaj postavljanja stiropora, a kojim je prema navodima tužiteljice zadirano u njezin zračni prostor, te iz iste potvrde je vidljivo da je istog dana po dolasku policije sporni dio stiropora uklonjen. Dakle, iz navedenog je vidljivo da niti je smetanje na taj način eventualno učinjeno 18. . travnja 2024. niti je tužiteljica isto na drugi način to dokazala, a osim toga utvrđeno je da je isti stiropor odmah uklonjen. Nadalje osnovom iskaza tužiteljice ali i svjedoka LČ utvrđeno je da su radnici građevinskog obrta, koji je angažiran za obavljanje radova na nekretnini tuženice, od samog početka izvođenja radova tijekom 2023. zbog izvođenja radova: prelazili preko nekretnine tužiteljice (koja je predmet ovog postupka), bacali na istu smeće i građevinski otpad, ali i vršili i druge čine smetanja (primjerice na voćkama), a povodom kojih čina smetanja sama tužiteljica nije ništa poduzimala dakle, niti branila daljnje smetanje radnicima niti podnosila tužbe sudu. Naime, iz iskaza II. svjedoka vidljivo je da je isti kao vlasnik građevinskog obrta koji je izvodio radove obavještavan od strane svojih radnika da se I. svjedok derao na radnike II. svjedoka, no I. svjedok osobno niti tužiteljica se nisu obraćali II. svjedoku za određenim zahtjevima vezanim za sam posjed nekretnine.

19. Nadalje iz iskaza II. svjedoka GČ utvrđeno je da je tuženica, vezano za sporne radove, izričito dala nalog izvođaču radova da ne koristi nekretninu tuženice ni na koji način vezano za građevinske radove, niti da u konačnici postavlja izolaciju s bočne strane (sporne, do tužiteljice) a upravo zbog osporavanja same tužiteljice. Da tuženica nije željela da se za potrebe izvođenja radova koristi ni na koji način nekretnina tužiteljice, potvrđuje i prijedlog za određivanje privremene mjere koji je podnesen kod ovog suda dana 5. prosinca 2023. i po kojem se vodi postupak kod ovog suda Ovr-825/2023 (a koja činjenica nije niti sporna) a koji je upravo i podnesen od strane tuženice kako bi joj sud dopustio izvođenje nužnih radova, a ne da sama tuženica pristupi izvođenju takvih radova protivno protivljenju same tužiteljice ali i bez odluke suda. No, unatoč tako utvrđenim činjenicama sud ističe da u smislu čl. 22. st. 2. ZOV sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom hitnom postupku (postupak smetanja posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravi temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Stoga nije od bitnog utjecaja činjenica jesu li radnici građevinskog obrta koji je izvodio radove prelazili na nekretninu tužiteljice i bacali smeće, sa znanjem ili bez znanja i namjere tuženice, jer su isti radove izvodili u korist i po narudžbi upravo tuženice. No, kako u smislu čl. 21. . s1. ZOV zaštitu svog posjeda posjednik stvari može zahtijevati samo od osobe koja ga je samovlasno smetala, a u smislu čl. 20. st. 4. ZOV nije samovlasno smetanje ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda, između ostalog, dopušten zakonom. Suprotno isticanju svjedoka GČ, u smislu čl. 43. st. 4. Zakona o građenju (Narodne novine br. 77/1992, 82/1992, 26/1993, 29/1994, 33/1995, 91/1996, 52/1999, dalje ZG) pripremni radovi za građenje mogu se izvoditi na zemljištu koje nije vlasništvo investitora samo ako je investitor prethodno ishodio suglasnost vlasnika tog zemljišta. U konkretnom slučaju nije sporno da tuženica nije imala suglasnost tužiteljice za takve privremene radove, slijedom čega se u konkretnom slučaju nije temeljem čl. 20.s t. 4. ZOV mogla isključiti samovlasno postupanje radnika građevinskog obrta. U odnosu na zadnji miran posjed, iako iz spisa ovog predmeta i rješenja R1-126/2023-23 proizlazi da se međa između nekretnina stranaka nije mogla urediti po zadnjem mirnom posjedu jer su stranke bile u sporu dugi niz godina (dakle posjed između nekretnina stranaka nije bio miran) tuženica u svom odgovoru na tužbu ne osporava tužiteljici posjed nekretnine koje je vlasnica, već samo čin smetanja, slijedom čega ovaj sud nije posebno provodio dokaze na okolnost posljednjeg mirnog posjeda, već samo čin smetanja, a koji je u konačnici utvrđen iskazom svjedoka LČ ali i Potvrde MUP i iskazom tužiteljice (iako tuženica i svjedok GČ osporavaju sve osim postavljanja stiropora).

20. No, s druge strane da bi u konkretnom slučaju tužiteljica da bi imala pravo na posjedovnu zaštitu u ovom sudskom postupku osim što mora dokazati svoj posljednji mirni posjed (u smislu čl.19. ZOV) kao i nastalo smetanje, mora dokazati i da od nastalog smetanja nije proteklo više od 30 dana (čl. 21.s t. 3. ZOV). U konkretnom slučaju, iako iz iskaza saslušanog svjedoka LČ ali i Potvrde MUP, vidljivo je da je sporni stiropor postavljan 17. travnja 2024., iz iskaza i saslušanog svjedoka LČ je utvrđeno da su radnici građevinskog obrta, koji je izvodio građevinske radove na nekretnini tuženice i prije tog dana, u više navrata, počevši od 2023. hodali po nekretnini tužiteljice (pa time i zadirali u zračni prostor iznad iste), a koja nekretnina je predmet ovog postupka, ali i ostavljali po istoj građevinski otpad i smeće, što je tužiteljici bilo poznato i o istome je bila odmah obavještavana od strane svoga oca (saslušanog svjedoka I.) a da tužiteljica protiv istih, osim što je zvala policiju (koji djelatnici PP su je uputili na sudski postupak), nije poduzela nikakve radnje da bi takvo smetanje zabranila odnosno nije podnosila, prije predmetne, tužbu za smetanje posjeda vezano za te radove. Iz takvog činjeničnog stanja proizlazi da tužiteljica, unatoč utvrđenog čina smetanja posjeda od strane djelatnika građevinskog objekta (postavljanje stiropora 17. travnja 2024. je bio samo posljednji u nizu, kako to i sama tužiteljica u svome iskazu potvrđuje) je izgubila pravo na sudsku zaštitu jer je tužiteljica i prije počinjenog smetanja znala i bila obaviještena od strane svog oca, a što i sama u svome iskazu potvrđuje, da su radnici građevinskog obrta koji je izvodio radove na nekretnini tužiteljice, koristili nekretninu tužiteljice za hodanje po istoj (za potrebe izvođenja radova na nekretnini tuženice) ali i na istu su bacali smeće i drugi građevinski otpad i to još počevši od 2023. godine kada su radovi započeli. Da je tome tako potvrđuje i svjedok GČ koji navodi da je vikanja na njegove radnike i upozorenja te uredovanja policije bilo više puta tijekom 2023. a i više puta tijekom 2024. koji navodi da ga je svjedok LČ zvao telefonski te rekao da ne dopušta da kopa uza zid koji se nalazi na međi još 2023. godine (dakle ne i da radnici ne prolaze odnosno hodaju po nekretnini) no svjedok GČ isto tako ističe da, iako je svjedok LČ bio gotovo svaki dan na radilištu, da kada je bio prisutan svjedok GČ, no istom nikada ništa nije rekao (dakle prigovorio). Da tužiteljica nije upozoravala radnike građevinskog obrta niti podnosila bilo kakve tužbe za zaštitu posjeda, potvrđuje i sama u svome iskazu. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 16. svibnja 2024. jasno je da je tužiteljica izgubila pravo na sudsku zaštitu, tim više što u svojoj tužbi upravo navodi čin smetanja prolaženje preko nekretnine tužiteljice i kretanje preko nje, pa je tužbu tužiteljice kao neosnovanu valjalo odbiti. No, ovdje sud ističe da unatoč tužbenom zahtjevu u kojem se navodi da se utvrdi čin smetanja posjeda na način da su građevinski radovi obavljani sa nekretnine tužiteljice (na objektu tuženice) tijekom postupka takva činjenica nije utvrđena niti bilo tko od saslušanih ne potvrđuje da su se radovi na nekretnini tuženice obavljali sa nekretnine tužiteljice. Naime, čak i postavljanje spornog stiropora vršeno je sa nekretnine tuženice, kako to potvrđuje i saslušan svjedok GČ a koji ističe da su ti radovi izvođeni (kako je vidljivo iz foto. Str. 11.spisa) na način da je radnik istog svjedoka stajao na parapetnom zidiću, a ne na nekretnini tužiteljice (a koji, kako je to vidljivo iz rješenja ovog suda broj R1- 126/2023-23 str 3 zadnji odlomak te str. 4. prvi odlomak) se ne nalazi na nekretnini tužiteljice već između nekretnina stranaka na međi dok se nekretnina tužiteljice nalazi na nižoj razini). Stoga je i u tom dijelu neosnovan zahtjev tužiteljice.

38. Stoga je odlučeno kao u izreci toč. V.

39. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP, a obzirom da je tužiteljica izgubila ovaj spor.

40. Tuženici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik u iznosu zatražene jednokratne nagrade od 500,00 eur (tbr 7/2, 52/3, 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa) a koji je naloženo da plati tužiteljica. Tuženici nije priznat zatraženi materijalni trošak sudskih pristojba jer takav trošak za tuženicu nije niti nastao.

41. Stoga je odlučeno kao u izreci..

U Sisku, 14. ožujka 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ovog rješenja. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćnici