REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3631/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Violeti Veselić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB 83416546449, protiv tuženika ĆU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Bezbradica Jelavić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jelavić & partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2025. u nazočnosti stranaka, dana 14. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Markioli iz Zagreba poslovni broj Ovrv-57660/2023 od 8. rujna 2023.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 0,01 eura u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 13,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2023. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Marina Markioli je dana 8. rujna 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-57660/2023 kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku namiriti ovrhovoditelju, sada tužitelju, tražbinu u iznosu od 29,58 eura/222,87 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2023. uz isplatu iznosa od 0,99 eura/7,46 kn na ime zateznih kamata obračunatih na utuženi iznos naveden u izvatku iz poslovnih knjiga od dana dospijeća pa do 19. srpnja 2023. do isplate, uz naknadu troškova ovršnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojemu ističe kako osporava osnov i visinu utuženog potraživanja, kako nema dugovanja prema tužitelju. Slijedom navedenog, predlaže rješenje o ovrsi ukinuti u pobijanom dijelu uz naknadu troškova ovršnog postupka.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3631/2023-2 od 10. siječnja 2024. pobijano rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga a sve sukladno članka 58. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid izvadak iz poslovnih knjiga, ispis utuženog računa sa lista 25-30 spisa, te račun sa lista 35 spisa.

5. Tužitelj se očitovao podneskom od 11. travnja 2024. u kojem navodi kako utuženo potraživanje nije podmireno te smatra navode tuženika neosnovanim.

6. Tuženik se očitovao na podnesak tužitelja podneskom od 3. lipnja 2024. u kojemu navodi kako prema evidenciji knjiga tužitelja na dan 29. veljače 2024. postoji dugovanje u iznosu od 0,01 eura koji nije podmiren. Nadalje, ističe i prigovor zastare potraživanja.

7. Tužitelj se očitovao na navode tuženika podneskom od dana 1. listopada 2024. u kojemu navodi kako se tuženik neosnovano poziva na presudu iz ovosudnog predmeta poslovni broj Povrv-3694/2022 gdje se utuženo potraživanje odnosi na listopad i prosinac 2019. Također, tužitelj ističe kako je prigovor zastare utuženog potraživanja neosnovan.

8. Među strankama je nesporno kako je tuženik obveznik plaćanja za pruženu uslugu opskrbom vode na adresi u [adresa], aktivna legitimacija te da je tužitelj pružio navedenu uslugu u utuženom razdoblju.

9. Među strankama je sporno postoji li dugovanje za pruženu uslugu na predmetnoj adresi u utuženom razdoblju kao i je li protekao zakonom propisani rok za zastaru za utuženo potraživanje.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao u toč. II. izreke.

11. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga, a koju dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom ista predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. OZ-a, za koju zakon veže presumpciju istinitosti i zakonitosti, utvrđeno je kako je tuženik evidentiran kao korisnik/vlasnik nekretnine na adresi u [adresa], pod sistemskim brojem objekta 09134417, slijedom čega je isti obveznik plaćanja komunalne usluge temeljem računa davatelja usluge. Navedeno proizlazi i iz ispisa utuženih računa sa lista 25-30 spisa gdje je tuženik naznačen i pod šifrom kupca 9034052714650. Za istaknuti je kako tuženik navedeno niti ne spori već ističe kako je utuženo potraživanje podmireno osim iznosa od 0,01 eura.

12. Daljnjim uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, utvrđeno je kako tuženik za utuženo razdoblje (studeni 2022.) duguje tužitelju iznos od 29,58 eura, a sa naslova pružene komunalne usluge opskrbe vodom.

13. Sukladno čl. 215. Zakona o vodama (Narodne novine broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14) i čl. 14. Izjave o osnivanju trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. i Odluke o davanju ovlaštenja poslovni broj ZGH-6-1-11-163/1 od 2. veljače 2011. korisnik komunalne usluge dužan je isplatiti naknadu za izvršenu komunalnu uslugu.

14. Nadalje, sukladno čl. 205. st. 2. Zakona o vodama, obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi.

15. Odredbom čl. 3. st. 14. Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom u uslugama odvodnje otpadnih voda (Glasnik grada Zagreba broj 17/2013, dalje Uvjeti) određeno je da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je na temelju ovih uvjeta izjednačena s tim osobama.

16. Odredbom čl. 86. Općih uvjeta propisano je da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom, a cijena usluge se obračunava prema očitanoj potrošnji metara kubičnih, i to petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, ovisno o kategoriji korisnika usluga odnosno potrošnje. Nadalje istim člankom je propisano i kako isporučitelj samostalno utvrđuje dinamiku očitanja za svaku kategoriju potrošnje odnosno korisnika usluga.

17. Odredbama čl. 88. Općih uvjeta određeno je da korisnici usluga količinu isporučene vodne usluge plaćaju prema cijeni vodne usluge utvrđenoj važećom odlukom o cijeni vodnih usluga isporučitelja kao i da će u slučaju izmjena cijene vodne usluge isporučitelj usluge na svojoj internetskoj stranici, preko sredstava javnog priopćavanja ili na drugi uobičajeni način o tome obavijestiti korisnike usluga.

18. Nadalje, odredbom čl. 97. Općih uvjeta propisano je da korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika kao i da je isporučitelj ovlašten korisniku usluge omogućiti plaćanje usluga akontacijskim ili avansnim obrocima.

19. Predmetni izvod iz poslovnih knjiga tužitelja priložen spisu predstavlja sukladno odredbi čl. 31. OZ-a vjerodostojnu ispravu, uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, a navedeni izvod daje sudu dovoljno podataka da utvrdi visinu predmetne tražbine.

20. Tuženik u prigovoru nije osporio da je vlasnik odnosno korisnik nekretnine slijedom čega je utvrđeno da je tuženik korisnik komunalne usluge isporuke vode te je temeljem odredbe čl. 3. st. 14. i čl. 97. Općih uvjeta obvezan na plaćanje iste. Tuženik navodi kako je podmirio utuženo potraživanje osim u dijelu iznosa od 0,01 eura no isti u spis, u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a ne dostavlja dokaz kada je navedeno potraživanje podmireno. Iz priloženog računa sa lista 35 spisa, vidljivo je da tužitelj prema tuženiku ima nepodmireno potraživanje u iznosu od 0,01 eura za pruženu uslugu na adresi u [adresa] kao i da je navedeni dug obračunat na dan 29. veljače 2024., a navedeni račun se odnosi na opomenu za dug do 15. siječnja 2024.

21. Naime, iz provedenog jasno proizlazi kako je utuženo potraživanje podmireno u iznosu od 29,57 eura, te da je nepodmiren ostao iznos od 0,01 eura no kako tuženik ničime ne dokazuje kada je navedeno potraživanje podmireno, a u samom računu stoji da se radi o opomeni za dug do 15. siječnja 2024., to sud zaključuje kako navdedeni iznos od 29,57 eura nije podmiren o dospijeću već nakon istog te da je time u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga, koji sada predstavlja tužbu, tužitelj imao razloga za pokretanje ovršnog postupka.

22. Slijedom navedenog, sud smatra da je sukladno odredbi čl. 3. st. 14. i 97. Općih uvjeta i čl. 9. te čl. 65. ZOO-a tuženik dužan podmiriti predmetni iznos na ime nepodmirene glavnice u iznosu od 0,01 eura zjedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20. srpnja 2023. Sud time nalazi neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja na ime potraživanja u iznosu od 29,57 eura zajedno sa pripadajućim kamatama od 20. srpnja 2023. Nadalje, sud smatra neosnovanim i potraživanje tužitelja na ime obračunatih kamata u iznosu od 0,99 eura obračunate do 19. srpnja 2023. obzirom sukladno priležećoj dokumentaciji, izvatku iz poslovnih knjiga sa lista 7 spisa niti iz ispisa utuženih računa sud nije u mogućnosti utvrditi visinu predmetne zakonske zatezne kamate jer nije vidljivo koliko iznosi zakonska zatezna kamata na utuženi račun niti stopa po kojoj je tužitelj tu kamatu izračunao, a nije vidljivo niti razdoblje tijeka kamata, slijedom čega je valjalo vezano uz odredbe članka 219. i 221.a ZPP-a i temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, ukinuti platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi te odlučiti kao u točki I. izreke presude. Budući je sud provedenim postupkom utvrdio kako je preostalo dugovanje tuženika u iznosu od 0,01 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2023. do isplate, to je valjalo sukladno čl. 456. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u toč. II. izreke.

23. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje dok je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate i to od dana dospijeća pojedinih predmetnih iznosa. Kako tuženik ne spori da je platio predmetnu glavnicu u iznosu od 29,57 eura te da je nepodmiren ostao iznos od 0,01 eura, a sud iz provedenih dokaza uvidom u priloženu dokumentaciju (račun sa lista 35 spisa) utvrdio kako je isto plaćeno sa zakašnjenjem no bez naznake datuma kada je tuženik navedenu uplatu izvršio, što tuženik također nije osporio, te kako tužitelj predmetne kamate potražuje od 20. srpnja 2023. koji datum dospijeća je sud utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga, gdje je utvrđeno da je zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata osnovan, to je valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke.

24. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

25. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, pa je stoga na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a riješio kao u točki II. Naime, obzirom tuženik nije u spis dostavio dokaz kada je podmireno dugovanje u iznosu od 29,57 eura to sud smatra kako je navedeno podmireno tijekom ovog postupka čime sud smatra osnovanim potraživanje na ime troškova postupka i da je isti s obzirom na navedeno u cijelosti uspio u sporu, kako u osnovu tako i u odnosu na visinu.

26. Odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, dalje Tarifa), a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 29,58 eura te prema zatraženom trošku na ročištu održanom 21.1.2025. pa je tako tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21). Naime, sud ukazuje kako tužitelj ima pravo na trošak ovršnog postupka obzirom tuženik nije predmetno dugovanje podmirio o dospijeću te je krivnjom istog navedeni trošak nastao.

27. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

28. Sud tužitelju nije priznao trošak predujma naknade javnog bilježnika, ostatak naknade i trošak daljnjih dostava obzirom predmetni trošak nije dokazan ni u odnosu na osnov niti u odnosu na visinu sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a.

29. Nadalje, sud ukazuje da je tuženik dostavio u spis dokaz o datumu plaćanja iznosa od 29,57 eura, tada bi ovisno o datumu podmirenja, a ukoliko je isti prije donošenja rješenja kojim se rješenje o ovrsi stavlja izvan snage donesenim dana 10. siječnja 2024. sud bio mišljenja kako je nastanak predmetnih daljnjih troškova, iako je tuženik predmetnu glavnicu podmirio nakon pokretanja ovršnog postupka, ipak skrivio tužitelj jer bi tada sud mogao utvrditi da je utuženo dugovanje podmireno neposredno nakon donošenja rješenja o ovrsi. Slijedom navedenog, sud smatra da bi u tom slučaju tužitelj bio dužan, uzimajući navedeno u obzir povući ovršni prijedlog osim za preostali iznos od 0,01 eura i eventualni ovršni trošak još prije nego je doneseno rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, a koje je rješenje doneseno 10. siječnja 2024., dakle nakon izvršene uplate od strane tuženika, te zatražiti naknadu preostalog iznosa glavnice od 0,01 eura, preostalih zateznih kamata i nastalih troškova postupka do tog trenutka, jer bi u tom slučaju sud smatrao da je tužitelj sasvim suprotno načelu ekonomičnosti postupka nastavio sa provođenjem istog time stvarajući nepotrebni dodatni trošak sudionicima postupka.

30. Naime, sud ukazuje kako se pri primjeni zakonskih propisa mora polaziti od temeljne pretpostavke - da je zakonotvorac, normiranjem određene materije, a bez obzira na njene jedinstvene osobitosti, išao za tim, da rezultat primjene propisa ostvari stanovitu legitimnu - razumnu i pravičnu svrhu. Zbog nužno potrebnog suglasja zakona s Ustavom, navedeni interpretativni imperativ izvire iz načela vladavine prava (razumna svrha zakona) i socijalne pravde (pravičnost) kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske sukladno odredbi iz čl. 3. Ustava RH (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14). Slijedom iznesenoga, situacija u kojoj dužnik podmiruje vjerovniku veći iznos troškova postupka nego je utužena glavnica zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a što bi ovdje bio slučaj, posebice uzimajući u obzir da je iako nakon dospijeća utuženog potraživanja, te odmah po primitku rješenja o ovrsi isto u cijelosti podmireno te uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka kako je to prethodno navedeno, sud smatra kako bi naplata daljnjih troškova bilo slijedom razumne i pravične svrhe, neprihvatljivo, nepravično i nerazumno.

Zagreb, 14. ožujka 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 3 istovjetna primjerka za sud i dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za protivnu stranku u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 14. ožujka 2025. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja