REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1903/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu, Rudeška cesta 91, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 14. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/173, URBROJ: 338-01- 06-05-23-04 od 6. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/173, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 6. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22-02/4555, URBROJ: 338-21-02-02-23-6 od 12. siječnja 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, zaposlenom kod poslodavca Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, ozljeda nastala 16. studenoga 2022., izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji M23.9 /unutrašnji poremećaj koljena, nespecificirani, ne priznaje se ozljedom na radu, te se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu osnovom iste dijagnoze.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija odluku tuženika u bitnome navodeći kako tuženik navodi šifru dijagnoze M23 dok je dana 26.12.2022. postavljena dijagnoza S 83.2. Tužitelj navodi da je iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije KLASA: UP/II-502-3/23-01/173, URBROJ: 338-01-10-04-23-03 od 9.3.2023, razvidno je da se isti očituju samo na zatraženo pitanje, nalaz dijagnoze M23.9 dok se na ostale pobrojane nalaze koji se navode, u nalazu, mišljenju i ocjeni, ne očituje.

3.1. Tužitelj predlaže poništiti osporeno rješenje i priznati traženo pravo uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je suprotno navodima iz tužbe pobijano rješenje doneseno je u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, a sukladno važećim zakonskim propisima i podzakonskim aktima tuženika. Tuženik navodi da je u provedbi drugostupanjskog postupka, a obzirom na sporan medicinski aspekt stvari, sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstva Zavoda („Narodne novine“ broj: 08/15, 17/15-ispravak, 41/15-ispravak, 104/17, 34/18 i 63/22) pribavljeno stručno- medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje tijelo vještačenja je u svom nalazu, mišljenju i ocjeni, KLASA: UP/ll-502-03/23-01/173, URBROJ: 338- 01-10-04-23-03 od 09. ožujka 2023. godine utvrdilo da se zatražena dijagnoza šifre M23.9 / Unutrašnji poremećaj koljena, nespecificiran ne može uzročno-posljedično povezati sa predmetnim događajem od dana 16. studenog 2022. godine kao ozljeda na radu, uz obrazloženje kako su učinjenom slikovnom obradom lijevog koljena kod žalitelja verificirane degenerativne osteoartrotske promjene i degenerativne rupture oba meniska, odnosno kronična bolest koljena (osteoartritis) i oštećenje kronično (degenerativno) izmijenjenih struktura, koje oštećenje se sukladno zakonu ne smatra ozljedom na radu. Cijeneći izneseni nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 09. ožujka 2023. godine kao valjani dokaz na okolnost (ne)postojanja uzročno-posljedične veze između tražene dijagnoze i događaja od 16. studenog 2022. godine u kontekstu ozljede na radu, tuženik ističe da je utvrdio kako žalbeni navodi nisu medicinski osnovani te kako se bolest izražena dijagnozom M23.9 ne može kod tužitelja razmatrati kao ozljeda na radu u smislu odredbe članka 66. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23, dalje: Zakon) slijedom čega je donesena osporena drugostupanjska odluka.

4.1. U odnosu na tužbeni navod da je liječničko povjerenstvo razmatralo „samo“ dijagnozu M23.9, dok se o dijagnozi navedenoj u nalazu od 26.12.2022. godine (S83.2 Rascjep meniska, sadašnji) nije izjasnilo, tuženik ističe kako je predmet upravnog postupka u pogledu dijagnoza definiran zahtjevom izabranog liječnika koji u svom izvješću od 21.11.2022. godine navodi upravo dg. M23.9/ Dysfunctio genus interna, non signata I sin. Ista je bila predmetom vještačenja tijekom prvostupanjskog postupka te je u postupku ispitivanja zakonitosti prvostupanjske odluke dan zadatak tijelu vještačenja drugog stupnja očitovati se na istu dijagnozu na način da se ocjeni može li se ista uzročno-posljedično povezati s mehanizmom nastanka iste u događaju od 16. studenog 2022. godine kada je tužitelj doživio pad u razini na radnom mjestu. Tuženik navodi kako bi razmatranje u žalbenom postupku bilo kojih drugih dijagnoza povrh onih koje su predmetom zahtjeva, predstavljalo nedozvoljeno proširenje zahtjeva odnosno kršenje odredbe članka 45. stavak 1. Zakon o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21, dalje: ZUP) koja predviđa mogućnost izmjene zahtjeva zaključno do trenutka donošenja prvostupanjske odluke. Pritom dodaje da ukoliko tužitelj smatra da je u predmetnom štetnom događaju pretrpio ozljede izražene određenim drugim dijagnozama, potrebno je da podnese odgovarajući zahtjev nadležnom prvostupanjskom tijelu koje će nakon provedenog ispitnog postupka u zasebnom postupku o takvom zahtjevu odlučiti novim rješenjem. Ujedno tuženik naglašava kako je predmetni nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda izrađen u potpunosti sukladno pravilima struke, u skladu s nalogom vještačenja uz poštivanje zakonskih i podzakonskih akata Zavoda, zbog čega su tužbeni navodi u cijelosti neosnovani. Liječničko povjerenstvo uzelo je obzir sve medicinske nalaze tužitelja prethodno dostavljene u spis (uključujući i nalaz na kojeg je tužitelj poziva - povijest bolesti, protokol br. 2022027270 od 26.12.2022. godine, Klinika za traumatologiju, KBC Sestre milosrdnice) temeljem čega je utvrdilo da kod tužitelja postoje degenerativne osteoartrotske promjene i degenerativne rupture oba meniska, odnosno kronična bolest koljena (osteoartritis) i oštećenje kronično (degenerativno) izmijenjenih struktura, koje vrste oštećenja ne predstavljaju ozljedu na radu u smislu odredbe članka 66. Zakona. Tuženik napominje kako je pobijano rješenje zakonito te je u istom utvrđena prepreka za priznavanje ozljede označene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji bolesti: M23.9 kao ozljede na radu u odnosu na njezin medicinski aspekt, budući da ista ne udovoljava opisanim uvjetima iz odredbe članka 66. točei 1. Zakona.

4.2 Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

5. Zainteresirana osoba u ovoj upravnoj stvari, poslodavac tužitelja Ministarstvo obrane Republike Hrvatske odgovor na tužbu nije dostavila, odnosno nije se uključila u spor.

6. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) sud je na ročištu 05. srpnja 2024. i 28. veljače 2025. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6.1. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

6.2. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi. Predlaže provesti dokazni postupak sudsko medicinskim vještačenjem, radi utvrđenja činjenica koje su s medicinskog aspekta relevantne za odluku u upravnoj stvari.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku, kao i činjenice koje je sam utvrdio. Provedeno je u dokaznom postupku i sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Romanu Paviću, za područje medicine i to: kirurgija, ortopedija i traumatologija.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 12. siječnja 2023. doneseno u postupku pokrenutom prijavom poslodavca podnesenom 23. studenog 2022. za tužitelja, za ozljedu nastalu dana 16. studenog 2022. dijagnoze šifre bolesti prema MKB - klasifikaciji M23.9 u kojemu je prikupljena relevantna dokumentacija o ozljeđivanju, izjava osiguranika i obavijest poslodavca dok je u odnosu na medicinsku dokumentaciju pribavljen vještačenjem Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva KLASA: UP/I-502-03/22-02/4555 od 10. siječnja 2023. koje zaključuje kako se dijagnoza M23.9 ne može uzročno-posljedično povezati s opisanim događajem od 16. studenog 2022., stoga se ne može priznati ozljedom na radu, uz obrazloženje da dijagnoza M23.9 po MKB-10 spada u bolesti mišićno-koštanog sustava, podvrsta – unutrašnji poremećaji koljena, nespecificirani, dakle, utvrđena je zapreka priznanju pozljede na radu.

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome iz razloga koji su navedeni i u odgovoru na tužbu.

11. Člankom 66. Zakona propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

12. Člankom 67. Zakona propisano što da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.),

2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

13. U ovom predmetu sporan je, prema navodima tužbe, zaključak tuženika utemeljen na nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda KLASA: UP/II-502-03/23-01/173, URBROJ: 338-01-10-04-23-03 od 09. ožujka 2023. iz kojega proizlazi da se zatražena dijagnoza M23.9 – unutrašnji poremećaj koljena nespecificiran ne može uzročno-posljedično povezati sa predmetnim događajem od dana 16. studenog 2022. kao ozljeda na radu, jer su učinjenom slikovnom obradom lijevog koljena kod žalitelja verificirane degenerativne osteoartrotske promjene i degenerativne rupture oba meniska, odnosno kronična bolest koljena (osteoartritis) i oštećenje kronično (degenerativno) izmijenjenih struktura, ne smatra se sukladno zakonu ozljedom na radu.

14. Budući da je sporna činjenica o kojoj sud nema stručna znanja provedeno je sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. prim. dr. sc. Romanu Paviću, dr. med.

14.1. Zadatak sudskog vještaka određen je rješenjem suda poslovni broj: UsI- 1903/2023-7 od 31. listopada 2024. (str. 25. spisa).

14.2. Odgovarajući na postavljeni zadatak sudski vještak u nalazu i mišljenju dostavljenom sudu iznosi slijedeće mišljenje:

„Nakon uvida u svu dokumentaciju priloženu u sudskom spisu, dodatno sam pogledao u informatički sustav ISSA (u KBC SM, Klinike za traumatologiju u Zagrebu, gdje je tužitelj liječen) snimke MR lijevog koljena, koji je presnimljen i priložen u navedeni sustav, a učinjen je 23.1.2023. u bolnici Sv.Katarina. Uvidom u navedene MR snimke, vidim kako iste u potpunosti odgovaraju radiološkom nalazu dr. D (nalaz sam dijelom prepisao u prethodnom poglavlju Iz medicinske dokumentacije). Uvidom u snimke i radiološki nalaz MR, jasno je da se ovdje radi o degenerativnim, kroničnim promjenama unutarnjih struktura lijevog koljena, uz posljedičnu rupturu oba meniska. Prema intenzitetu signala koji se vidi na učinjenom MR snimkama, također je evidentno, da kod tužitelja nema svježih ozljeda u području unutrašnjeg dijela lijevog koljena, već je riječ o ranijoj, osteoartrotskoj, degenerativnoj i kroničnoj bolesti, s rupturama oba meniska i uznapredovalim stupnjevima hondromalacije te osteofitozom. Prema priloženoj dokumentaciji, na posljednjem med.dokumentu priloženom u sudski spis, od dana 1.2.2023., vidljivo je, kako je tužitelj naručen za artroskopski zahvat na lijevom koljenu. Tako daje moguće, kako je isti već i učinjen do ovog datuma kada je rađeno predmetno vještačenje.

Prema postavljenim pitanjima u Zadatku vještaka mogu odgovoriti:

Riječ je o kroničnoj, degenerativnoj bolesti lijevog koljena koja se komplicirala s rupturom oba meniska. S obzirom na nalaz učinjenog MR lijevog koljena dana 23.1.2023., a vezano za predmetno-štetni događaj od dana 16.11.2022., mogu zaključiti: kako kod tužitelja nije došlo do ozljede unutarnjih struktura lijevog koljena (prema MKB-10 klasifikaciji dijagnoza M23.9) prilikom predmetno-štetnog događaja. Prema anamnezi i statusu opisanom u nalazima od 16.11.2022. te 23.11.2022. očigledno je, kao je tužitelj zadobio natučenje, ili kontuziju lijevog koljena, koja nije uvjetovala ozljeđivanje unutarnjih struktura lijevog koljena, a koje su kao degenerativne opisane u radiološkom nalazu od 23.11.2023.

Točno je, da se kronično promijenjene strukture ne smatraju ozljedom na radu, sukladno Zakonu, kako u priloženoj dokumentaciji navode Članovi vijeća HZZO. Uslijed predmetno-štetnog događaja, tužitelj je zadobio kontuziju koljena. Prema MKB- 10 klasifikaciji, za kontuziju koljena se postavlja dijagnoza S80 i ona bi bila adekvatna za ozljedu tužitelja u predmetno-štetnom događaju, za razliku od dijagnoze M23.9, koja nije uzročno-posljedično povezana s događajem od 16.11.2022.godine.“

15. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka dostavljen je strankama spora na očitovanje.

15.1. Tužitelj u dostavljenom očitovanju predlaže da se liječnik vještak dodatno pisano očituje da li je ozljeda koju vještak navodi da nije u uzročnoj vezi s događajem temeljem kojeg se vodi ovaj upravni spor, dovela do pogoršanja kliničkog statusa lijevog koljena koje je već od ranije opterećeno degenerativnim promjenama i kao takvo puno osjetljivije i podložnije novim ozljedama od zdravog koljena, i u čemu se takvo pogoršanje očituje.

15.2. Tuženik uz podnesak dostavlja očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda u kojemu navodi kako je, u odnosu na zatraženu dijagnozu šifre M23.9/ Unutrašnji poremećaj koljena, nespecificiran razvidno da je sudski vještak suglasan sa ocjenom LP II Direkcije Zavoda od 09. ožujka 2023. godine kako se ista dijagnoza kod tužitelja ne može priznati ozljedom na radu, obzirom da se radi o kroničnoj degenerativnoj bolesti lijevog koljena koja se komplicirala s rupturom oba meniska. Tom dijelu nalaza i mišljenja sudskog vještaka tuženik ne prigovara.

15.2.1. Tuženik se protivi mišljenju sudskog vještaka kako je tužitelj u predmetnom događaju zadobio ozljedu na radu u vidu kontuzije lijevog koljena po dijagnozi S80. , radi se o općenitoj dijagnozi koja uključuje 5 različitih površinskih ozljeda potkoljenice (S80.0, S80.1, S80.7, S80.8 i S80.9). Kontuzija koljena, koju vještak spominje, ispravno se prema MKB-10 šifrarniku označava dijagnozom S80.0, a za takvu dijagnozu (S80.0) u spisu nema dokaza. Mehanizam nastanka ozljede koji bi uključivao izravan udarac u koljeno nije razvidan iz dokaza spisa, već se o tome može samo pretpostaviti. Naime, u prijavi o ozljedi na radu (ispunjena 2. dan po događaju) poslodavac navodi da se tužitelj „najprije poskliznuo pa potom spotaknuo na metalnu rešetku i pao na betonski pod, pri tome je osjetio jaku bol i koljenu lijeve noge“, dok tužitelj u izjavi koju je sastavio na dan ozljede opisuje da je došlo do „pada-poskliznuća na pločnik i u vrata sa oba koljena i ozljede lijevog koljena koje nije mogao izravnati niti na tu nogu stati“. Također ni u prvim anamnestičkim podacima (nalaz hitnog prijema Klinike za traumatologiju 16.11.2022.) ne spominje se izrijekom pad na koljena odnosno udarac u koljena (piše samo da je pao, ali ne i kako, na koju stranu i sl., da je ozlijedio lijevo koljeno koje je bolno na dodir u zoni medijalne pukotine, te se postavlja radna dg. M23 i Distensio MCL genus l. sin in obs, a ne Contusio genus S80). Točno je da je pri padu sa oba koljena na pločnik moguće zadobiti kontuzijske ozljede koljena, ali da bi se takva ozljeda potvrdila kao ozljeda na radu, za to mora postojati objektivni materijalni dokaz odnosno ista mora biti opisana u medicinskoj dokumentaciji, što ovdje nije slučaj. Uostalom, ako se prihvati takav mehanizam nastanka tužitelju bi tada trebala biti utvrđena i kontuzija desnog koljena, što nije razvidno iz priložene medicinske dokumentacije. Također, tužitelj nije provodio liječenje zbog površinske ozljede koljena, već zbog oštećenja unutarnjih struktura koje su, kako je već rečeno, posljedica kroničnih degenerativnih bolesti koljena.

16. Obzirom na dostavljena očitovanja sud je na raspravu zakazanu dana 28. veljače 2025. pozvao sudskog vještaka kako bi usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje te odgovorio na iznesene prigovore stranaka, u smislu članka 82. stavka 4. ZUS-a.

16.1. Ispitan pred sudom sudski vještak je iskazao:

"Ostajem u cijelosti kod svog dostavljenog pisanog nalaza i mišljenja, u odnosu na podnesak tužitelja navodim predmetni štetni događaj je bio 16. studenoga 2022. kada je postavljena dijagnoza istegnuća medijalnog kolateralnog ligamenta u opservaciji jer nisu bili sigurni prilikom postavljanja dijagnoze o vrsti ozljede. Zatim je na kontrolnom pregledu 23.11.2022. napisano da je bilo umjesto ovog suspektnog istegnuća ozljeđivanje u vidu natučenja ili kontuzije jer je tužitelj u štetnom događaju pao na lijevo koljeno. Ono što je mjerodavno za vještački nalaz i mišljenje a detaljno je obrazloženo u istom jeste dijagnostička metoda MR lijevog koljena koja je učinjena 23. siječnja 2023. godine. Vrijeme proteklo od štetnog događaja pa do činjenja MR lijevog koljena je u potpunosti relevantno za procjenu težine i povezanosti vremena ozljeđivanja odnosno da li postoji ikakvo ozljeđivanje unutarnjih struktura lijevog koljena koje bi bilo vezano uz štetni događaj. MR je najsofisticiraniji dijagnostička metoda koja bilježi promjene intenziteta signala u tkivima tako da je ista pokazala kako nema nikakve promjene koje bi ukazivalo na svježu ozljedu unutar lijevog koljena tužitelja već je intenzitet signala pokazao da je ovdje riječ o brojnim degenerativnim promjenama koje nikako ne mogu biti u vezi s ozljeđivanjem 16.11.2022. Na upit u postavljenom podnesku tužitelja o čemu se pogoršanje lijevog koljena očituje mogu odgovoriti kako sam već prethodno obrazložio u napisanom mišljenju i usmeno naveo na ovoj raspravi kako nikakvog pogoršanja unutarnjih struktura kao i ligamentarnog aparata lijevog koljena u štetnom događaju nema odnosno da je ovdje riječ o površnoj ozljedi kontuzije koljena koja bi se mogla dijagnosticirati dijagnozom MKB-10 klasifikaciji kao dijagnoza S.80. i onda bi bila adekvatna za ozljedu tužitelja u štetnom događaju za razliku od dijagnoze M23.9, koja nije uzročno posljedično povezana s događajem od 16. studenoga 2022.

Tužitelj je došao 16.11.2022. godine u Kliniku za traumatologiju KBC sestre milosrdnice Zagreb. Opisana je ozljeda lijevog koljena i upućen je na RTG lijevog koljena. Kako bi se pacijent mogao uputiti na RTG potrebno je u kompjutorskom sustavu postaviti radnu dijagnozu. Radna dijagnoza je bila M23 što znači unutrašnja ozljeda koljena. Liječnik specijalizant koji je gledao tužitelja postavio mu je sadrenu tutor langetu za lijevu nogu a na učinjenom RTG je utvrđeno da nema nikakvih znakova akutnog prijeloma, svježe koštane traume nema. Zatim je tužitelja naručio na kontrolni pregled 23.11.2022. gdje je tužitelja pregledao drugi liječnik dr. VB koji je skinuo tutor langetu opisao stanje koljena, napisao kako tužitelj navodi da je 16.11.2022. pao na lijevo koljeno i preporučio mu je da učini MR lijevog koljena kako bi se mogla točno dijagnosticirati ozljeda. Dr. VB također nije promijenio radnu dijagnozu M23 koja je postavljena 16.11.2022. Tužitelj je zatim bio na još jednoj kontroli 26.12.2022. kada je ponovno preporučeno učiniti MR koljena. MR kojeg smo prethodno naveli učinjen je 23.1.2023. godine i pokazao je degenerativne promjene lijevog koljena bez ikakvih znakova svježe ozljede koja bi bila povezana s štetnim događajem 16.11.2022. Na osnovu MR je indiciran artroskopski zahvat. Do datuma pisanja nalaza i mišljenja nisam dobio podatak je li zahvat učinjen ili ne. Ono što je ključno za postavljanje točne i pravilne dijagnoze je nalaz MR lijevog koljena. Nalaz MR lijevog koljena nije pokazao ikakvu ozljedu unutarnjih struktura lijevog koljena kao niti ligamentarnog aparata. Te se iz tog razloga dijagnoza M23.9 ne može priznati posljedicom štetnog događaja. Također se radna dijagnoza M23 postavljena 16.11.2022. ne može proglasiti posljedicom štetnog događaja nakon nalaza koji je pokazao MR 23.1.2023. Pošto je evidentno kako je tužitelj ozlijedio lijevo koljeno 16.11.2022. kako je dr. VB naveo padom na lijevo koljeno što je evidentirano na kontrolnom pregledu 23.11.2022. smatrao sam da je kontuzija lijevog koljena po šifri S80 adekvatna za ozljedu tužitelja u štetnom događaju iz razloga što je dr. GB **.**.2022. opisao jaku bolnost lijevog koljena a dr. VB **.**.2022. napisao da je ovdje riječ o padu na lijevo koljeno dana 16.11.2022. te sam iz tog razloga, a sukladno priloženoj medicinskoj dokumentaciji utvrdio kako je dijagnoza S80 pravična i adekvatna za ozljedu tužitelja u štetnom događaju dok dijagnoze M23.9 i M23 s obzirom na učinjeni MR 23.1.2023. se ne mogu priznati kao dijagnoze koje bi bile adekvatne ozljeđivanju 16.11.2022. godine.

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja vezano za zaključak o tome da nema pogoršanja osnovom predmetnog događaja, iskazujem kao što sam već prethodno rekao magnetna rezonanca lijevog koljena nije zabilježila promjenu intenziteta signala koji bi ukazao na ikakvu svježu ozljedu unutrašnjosti lijevog koljena kao i ligamentarnog aparata. Magnetna rezonanca je jedina mjerodavna dijagnostička metoda kojom se može utvrditi je li riječ o svježoj ozljedi ili su u pitanju degenerativne promjene koje sežu od ranije i nisu vezane uz štetni događaj u ovom slučaju.“

17. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka stranke spora nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, odnosno od predloženog saslušanja tužitelja, opunomoćenik je na raspravi odustao.

18. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika i primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet utvrđeno je kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

19. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju ovaj sud u cijelosti prihvaća, iz razloga koji se nastavno obrazlažu.

19.1. Sud je prihvatio valjanim, utemeljenim na medicinskoj i drugoj dokumentaciji spisa, te valjano obrazloženim nalaz, mišljenje i ocjenu nadležnog drugostupanjskog liječničkog povjerenstva, koje je za svoje zaključke iznijelo razloge, a za koje uporište postoji u medicinskoj dokumentaciji tužitelja priloženoj spisu tuženika i sudskom spisu. Sud cijeni da su tijekom postupka koji je prethodio ovom sporu te tijekom upravnog spora dana valjana objašnjenja u svezi dijagnoze priznavanje koje prijavom o ozljedi na radu zatraženo (M23.9), a iz obrazloženja osporenog rješenja je dalje vidljivo da je tuženik iznio razloge za odluku koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se, imajući u vidu navode žalbe, očitovao na sve istaknute žalbene prigovore pozivom na nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koje tijelo je i mjerodavno dati takva očitovanja, u postupku vještačenja koje je na pravilan način provedeno sukladno odredbama Zakona i Pravilnika.

19.2 Zaključci nadležnog drugostupanjskog tijela vještačenja iz upravnog postupka u potpunosti su potvrđeni nalazom i mišljenjem sudskog vještaka koji identično zaključuje u pogledu ne/postojanja uzročno-posljedične veze između dijagnoze šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji M23.9 i opisanog načina nastanka ozljede. I sudski vještak potvrđuje da kod tužitelja postoji kronična, degenerativna bolest koljena koja se komplicirala s rupturom oba meniska, odnosno kod tužitelja nema svježih ozljeda u području unutrašnjeg dijela lijevog koljena, već je riječ o ranijoj, osteoartrotskoj, degenerativnoj i kroničnoj bolesti, s rupturama oba meniska i uznapredovalim stupnjevima hondromelacije te osteofitozom (točka 14.2. obrazloženja), a što sukladno odredbi članka 67. točka 5. Zakona čini zapreku priznanju ozljede na radu, pa slijedom toga i priznanju prava koja iz navedenog proizlaze. U tom dijelu pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka niti tuženik ne iznosi prigovore već je s istim suglasan.

19.3. U svom usmenom iskazivanju pred sudom, sudski je vještak u cijelosti odgovorio na istaknute prigovore i u odnosu na konkretnu dijagnozu koja je predmet postupka, šifru dijagnoze prema MKB-10 klasifikaciji M23.9 te su njegovi zaključci u usmenom iskazivanju suglasni zaključcima iznesenima u pisanom nalazu i mišljenju, prema kojemu postoji zapreka priznanju ozljede na radu u smislu citiranih odredaba članka 67. točka 5. Zakona zbog postojanja kroničnih degenerativnih bolesti koljena kod tužitelja i ne postojanja uzročno posljedične veze između dijagnoze M23.9 i opisanog načina nastanka ozljede.

20. Imajući u vidu činjenice koje su s medicinskog aspekta relevantne za odluku, a bile su sporne u ovom sporu, te ovako provedeni dokazni postupak prema ocjeni suda tuženik je imao osnova za nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda temeljiti svoje rješenje te žalbu odbiti iz razloga navedenih u obrazloženju.

21. Sud je stoga prihvatio da je činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno i na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, pa navode tužbe stoga sud nije prihvatio osnovanima, jer su isti takvi da ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

22. U pogledu iskazivanja sudskog vještaka na raspravi, vezano za dijagnozu šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji S 80, za koju je ustvrdio da je tužitelj istu mogao zadobiti u štetnom događaju, ističe se da ta dijagnoza nije bila predmet priznavanja u postupku koji je prethodio ovom sporu niti je zadatak vještaka bio takav da bi sudski vještak trebao odgovoriti na pitanje da li je tužitelj u predmetnom događaju zadobio eventualno neku drugu ozljedu, druge šifre oznake bolesti prema MKB-10 klasifikaciji. Prema podacima spisa upravnog postupka navedena dijagnoza nije niti prijavljena. Tužitelj navedeno ne tvrdi niti ne dokazuje. U tom smislu ističe se kako opravdano navodi tuženik u odgovoru na tužbu da tužitelj ima mogućnost zatražiti priznavanje dopunske dijagnoze u smislu članka 53. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj: 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17,109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20, 2/22 i 33/23).

22.1. Zaključci sudskog vještaka u pisanom nalazu i mišljenju, a kojim je odgovorio na zadatak suda određen rješenjem od 31. listopada 2024. (str. 25. spisa) potvrđeni su i usmenim iskazivanjem i očitovanjima danima na raspravi, a istima su potvrđena stajališta nadležnih liječničkih povjerenstava u dva stupnja u postupku koji je prethodio ovom sporu, da ozljeđivanje tužitelja izraženo dijagnozom šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji M23.9 nije uzročno-posljedično povezano s opisanim načinom nastanka ozljede, te postoji zapreka za priznavanje ozljede na radu u smislu članka 67. točka 5. Zakona, budući da kod tužitelja nesporno postoji kronična degenerativna bolest lijevog koljena koja se komplicirala s rupturom oba meniska, a koja nije posljedica događaja od 16. studenoga 2022. godine, što je vidljivo nalaza MR-a na koji se posebno referira sudski vještak, ističući da se radi o najpreciznijoj dijagnostičkoj obradi, a koji nalaz u konkretnom slučaju dokazuje da kod tužitelja nema svježih ozljeda u području unutrašnjeg dijela lijevog koljena, već je riječ o ranijoj osteosrtrotskoj degenerativnoj i kroničnoj bolesti s rupturama meniska i uznapredovalim stupnjevima hondromalacije te osteofitozom (točka 14.2. obrazloženja).

23. Imajući u vidu odredbe članka 49. ZUS-a prema kojima sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio (st. 1. i 3.) prema ocjeni suda činjenično stanje u postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno i navodima tužbe nije dovedeno u pitanje niti u pitanju načina nastanka ozljeđivanja, niti o postojanju odnosno nepostojanju uzročno-posljedične veze između dijagnoze koja je predmet postupka i opisanog načina nastanka ozljede, kao i činjenice postojanja zapreka za priznavanje ozljede na radu u vidu kronične degenerativne bolesti koljena, koja predstavlja zapreku priznavanju ozljede na radu, u smislu članka 67. točke 5. Zakona.

24. Stoga navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima, budući da istima nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanih rješenja.

25. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

26. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud, u skladu s odredbom članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

27. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

28. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

28.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja tužitelj je izgubio spor, pa nema osnova za zaključak da bi mu troškove spora imao nadoknaditi tuženik.

28.2. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 14. ožujka 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Enver Vučetić, [adresa] Zagreb, Rudeška cesta 91

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, [adresa] Zagreb, Margaretska 3

4. U spis